REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

91. P-2593/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., Čakovec, Športska 8, OIB: 82230527201 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, radi naknade štete, dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 298,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 72,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 16,58 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 3. lipnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke VW GOLF SPORTSVAN, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika RA. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 12. lipnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi u svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te 13. ožujka 2024. isplatio dio štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 186/11137/3, a koji račun u ukupnom iznosu od 4.820,08 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e- maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 4.521,38 EUR. Razliku od 298,70 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. S obzirom da tuženik nije platio preostali iznos od 298,70 EUR nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj navodi da svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,60 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, dok u e-mail korespondenciji priznaje 30,00 EUR / sat plus PDV, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 41,60 EUR / sat plus PDV. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, a to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik / ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 20. kolovoza 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 298,70 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Uz tužbu je tužitelj priložio: račun broj 186/11137/3 od 24. lipnja 2024. (list 9 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 2. srpnja 2024. (list 10-11 spisa), zapisnik o izvidu štete, broj 2024/0011617/001 od 10. lipnja 2024. (list 12 spisa), e-mail korespondencija (list 13-17 spisa), potvrda o cijeni radnog sata ovlaštene Volkswagen servisne radionice (list 18 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. kolovoza 2024. (list 19-20 spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. kolovoza 2024. (list 21 spisa), e-mail korespondencija (list 22 spisa).

3. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj P-2593/2024 od 17. prosinca 2024. tuženik je pozvan u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu uz upozorenje donošenja presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presuda zbog ogluhe), ukoliko u ostavljenom roku ne podnese sudu odgovor na tužbu. Tuženik je predmetno rješenje i tužbu s prilozima uredno zaprimio 18. prosinca 2024. i u zadanom roku nije dostavio pisani odgovor na tužbu.

4. Sud je nakon izvršenog uvida i ocjene dokaza priloženih tužbi, imajući u vidu da tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako upozoren na posljedice nedavanja istog, našao udovoljenim zakonske uvjete iz članka 331. b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), a osobito da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa je slijedom navedenoga odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

5. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeno glavnicu sud ističe kako je odredbom članka 1084. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U slučaju da je oštećenik sam otklonio štetu prije donošenja sudske odluke, zatezne kamate se dosuđuju od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kada su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete.

6. Tužitelju je, sukladno članku 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a, dosuđena naknada troškova zastupanja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora. Stoga, tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023) u vezi s člankom 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj 11/2018, 51/2023) te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 3,32 EUR (Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudske pristojbe u vezi s člankom 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama). Stoga, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 72,46 EUR.

7. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 22. siječnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

8. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.

9. Tužitelj se odbija s previsoko zatraženim parničnim troškom na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu pa je slijedom toga odlučeno kao u točki III/ izreke presude.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Prijedlog odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana po primitku presude, a ulaže se putem ovog suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.