REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1310/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, Gundulićeva 4 protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, kojeg zastupa OK, službena osoba, radi odgode izvršenja rješenja, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-05/22-01/33, URBROJ: 513-04-23- 2 od 14. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-415-05/22-01/33, URBROJ: 513-04-23-2 od 14. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-01/18-18/125, URBROJ: 513-02-7056/31-22-54 od 15. veljače 2022.kojim je odbijen prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja rješenja Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/18-18/125, URBROJ: 513-02-7056/31- 22-52 od 5. siječnja 2022.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da i nakon donošenja presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Us I-188/2020 od 26. lipnja 2020. javnopravna tijela ustraju na odluci o oduzimanju vozila tužitelja. Ističe da je u smislu odredbi Zakona o trošarinama trošarinski obveznik UK koji s tužiteljem nema nikakve veze, osim što je od tužitelja kao osobe koja se bavi registriranom djelatnošću iznajmio predmetno vozilo pa se stoga ne može oduzeti predmetno vozilo UK, kada je ono tužiteljevo vlasništvo. Dodaje da je temeljem članaka 21. i 25. Zakona o trošarinama za plaćanje trošarine isključivo odgovoran UK, kao osobe kod koje su pronađene i koji je namjeravao na neprijavljen način unijeti u Republiku Hrvatsku sporne cigarete te stoga predmetno motorno vozilo u vlasništvu tužitelja ne može biti predmetom privremenog oduzimanja kao mjere osiguranja trošarinskog duga po članku 50a. stavak 11. Zakona o trošarinama obzirom da je za nastali trošarinski dug isključivo odgovoran porezni obveznik UK. Osim toga, nije jasno utvrđeno je li uopće UK postupao nezakonito, odnosno da li je isti nezakonito koristio predmetno vozilo kao sredstvo počinjenja nastalog prekršaja. Nadalje tužitelj ističe da se osporavanim rješenjem, suprotno činjenicama i okolnostima poznatim tuženiku, utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da bi izvršenjem rješenja tužitelju nastupila teško popravljiva šteta ili drukčije rješenje upravne stvari jer se nastala šteta očituje u vrijednosti oduzetog vozila i izgubljenoj zaradi koju tužitelj trpi uslijed neovlaštenog oduzimanja, dok teška popravljivost proizlazi iz razloga na koje se poziva tuženik kada tvrdi da postoji opasnost od neizvršenja obveze trošarinskog obveznika jer bi tužitelj svoje pravo po osnovi naknade štete bio primoran ostvarivati od trošarinskog obveznika kojemu država nije u stanju i mogućnosti dostaviti pismeno. Osim toga, tuženikova i rješenja prvostupanjskog tijela bila su već nekoliko puta poništavana te već ta okolnost ukazuje na postojanje mogućnosti drukčijeg rješenja ove upravne stvari i na postojanje pretpostavke za odgodom izvršenja rješenja. Predlaže saslušanje stranaka i svjedoka čija imena nije specificirao, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže Sudu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 8. siječnja 2025. kod ovog Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te predloženih dokaznih prijedloga. Ujedno je zatražio trošak specificiran u troškovniku od 8. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 2.687,50 eura. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno članku 91. stavku 3. ZUS-a.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje stranaka i svjedoka u ovom upravnom sporu (čija imena nije niti specificirao) obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o primjeni materijalnog prava te eventualni iskazi ne bi imali utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/18-18/125, URBROJ: 513-02-7056/31-22-52 od 5. siječnja 2022. poništeno rješenje Područnog carinskog ureda Osijek od 6. ožujka 2020., oduzeto je osobno motorno vozilo marke/tip ŠKODA OCTAVIA, registarskih oznaka [registarska oznaka], BIH, godina proizvodnje 2006., VIN oznake (broja šasije) TMBGE21ZX62211387, s pripadajućim ključem i prometna dozvola br. AA2864868, vlasništvo tužitelja, od poreznog dužnika UK, državljanina BIH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1986., iz [adresa] te je istovremeno određeno da će se oduzimanjem i prodajom robe podmiriti neplaćeni dug za koji nije položeno osiguranja u propisanom roku, nastao po ovršnom rješenju Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/18-18/125, URBROJ: 513-02-7056/29- 20-31 od 4. prosinca 2020., kao i da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

9. Iz spisa je razvidno da je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, a u žalbi je ujedno predložio i odgodu izvršenja u kojem je naveo: ''… uslijed postojanja jasnih razloga koji čine pobijano rješenje u pobijanom dijelu nezakonitim, te da bi provedbom ožalbenog rješenja došlo do nenadoknadive štete, to stranka po punomoćniku moli da uređujuće tijelo odgodi izvršenje pobijanog rješenja…''.

10. Odlučujući o navedenom prijedlogu za odgodu izvršenja prvostupanjsko tijelo i tuženik utvrđuju da nema uvjeta i razloga za odgodu izvršenja u smislu odredbe članka 140. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).

11. Prema članku 140. stavku 1. ZUP-a, na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

12. Dakle, uvjet pod kojim javnopravno tijelo može odobriti odgodu izvršenja je da stranci prijeti teško popravljiva šteta, da nemogućnost odgode izvršenja nije propisana zakonom i da se odgoda izvršenja ne protivi javnom interesu. Ako su uvjeti ispunjeni, javnopravno tijelo može odgoditi izvršenje sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari (odnosno do okončanja mogućeg upravnog spora protiv rješenja koje bi se trebalo izvršiti).

13. Suprotno tužbenim navodima, polazeći od citirane zakonske odredbe kao i sadržaja prijedloga za odgodu izvršenja, osnovano su javnopravna tijela zaključila da tužitelj nije dokazao mogućnost nastanka teško popravljive štete i da je već zbog tog razloga njegov zahtjev za odgodu izvršenja neosnovan.

14. To da ovdje nije riječ o teško popravljivoj šteti, a pogotovo ne o nenadoknadivoj šteti, nedvojbeno proizlazi iz činjenice da je tužitelj pokrenuo parnične postupke protiv Republike Hrvatske radi naknade štete, odnosno izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja vozila, a što je utvrđeno uvidom u podatke sustava eSpis (npr., predmeti Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-271/2020, Pn-15/2022). Prema tome, ovdje nije riječ o teško popravljivoj šteti koja bi tužitelju eventualno mogla nastati izvršenjem rješenja od 5. siječnja 2022., nego se o pravu na naknadu štete (visini štete i osnovi) već vode sudski postupci.

15. Veći dio predmetne tužbe odnosi se na postupak oduzimanja vozila i s time povezane pravilnosti primjene Zakona o trošarinama (''Narodne novine'', broj: 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.). Međutim, pitanje prava carinskih tijela na oduzimanje vozila prelazi okvire ovoga upravnog spora jer se u ovome sporu odlučuje samo o zakonitosti odluke o odgodi izvršenja i u tom smislu suprotni opširni tužbeni navodi nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja. Prema tome, o zakonitosti rješenja kojim su carinska tijela odredila oduzimanje predmetnog vozila u vlasništvu tužitelja odlučiti će tuženik i nadležni sudovi u posebnim, odvojenim postupcima, a odluka donesena u tim postupcima nije od utjecaja na zakonitost ovdje osporavanog rješenja KLASA: UP/II-415-05/22-01/33, URBROJ: 513- 04-23-2 od 14. rujna 2023.

16. Stoga Sud nema osnove niti zaključiti da je odbijanjem tužiteljeva prijedloga za odgodu izvršenja rješenja Područnog carinskog ureda Osijek KLASA: UP/I-471-01/18- 18/125, URBROJ: 513-02-7056/31-22-52 od 5. siječnja 2022. povrijeđen zakon na njegovu štetu pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

18. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku