Poslovni broj: Usž-1468/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja 1. ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ZUG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. OUG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 7. ĐUG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te tužiteljice 8. ŠU iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] a koje sve zastupa opunomoćenik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, Držićeva 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe 1. Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Gundulićeva 29a i 2. Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2770/2022- 18 od 10. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2770/2022-18 od 10. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-2770/2022-18 od 10. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/21-01/158, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 11. listopada 2022. i rješenja Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-04/97-01/01109, Urbroj: 2181/1- 13/569-20-39 od 15. prosinca 2020.
1.1. Rješenjem tuženika od 11. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-04/97-01/01109, Urbroj: 2181/1-13/569-20-39 od 15. prosinca 2020. kojim je RUG i ŠU za 5/27 dijela te TU i ŠUG za 1/27 dijela utvrđeno pravo na naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8586 k. o. [katastarska općina] (točka 1.); naknada za dio nekretnina utvrđena je u ukupnom iznosu od 38.861,94 kn i u pojedinačno naznačenim iznosima (točka 2.); obveznikom naknade utvrđeno je Ministarstvo financija (točka 3.); koje je obvezno ovlaštenicima naknade isplatiti naknadu odjednom u kunama u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za iznos naknade i pravomoćnog rješenja o naknadi (točka 4.); odlučeno je da rješenje ima snagu ovršne isprave po pravomoćnosti (točka 5.); odlučeno je o troškovima postupka (točka 6.); te je odbijen zahtjev za utvrđivanjem činjenica i okolnosti daljnjim izvođenjem dokaza (točka7.).
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih razloga predviđenih Zakonom o upravnim sporovima. U žalbi navode da je pogrešan stav tuženika i prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat, jer je 16. travnja 1999. utvrđeno da se ne radi o parkingu privedenom svrsi ograđenom rampama i kućicama za naplatu istog. Navode da u spisu da postoje i drugi dokazi koji potvrđuju da zemljište do 11. listopada 1996. nije privedeno svrsi. Nesporno je da na ovom zemljištu nije izgrađeno parkiralište niti je izvršena priprema za izgradnju, nije izgrađen nikakav objekt niti je izdana građevinska dozvola. Predlažu da Visoki upravni sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine prvostupanjski presudu i predmet vrati na ponovi postupak.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema odredbi čl. 73. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., – dalje u tekstu ZUS) Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Uvodno pozivanje na razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelji navedenim u obrazloženju žalbe ne obrazlažu, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi članka 73. stavak 1. ZUS-a, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju suda, odnosno u pobijanoj presudi.
7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
8. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom se tužiteljima priznaje pravo na naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8586 k. o. [katastarska općina].
9. Iz spisa predmeta proizlazi da su presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsInoi-107/15-25 od 14. prosinca 2017. poništeno rješenje tuženika, Klasa: UP/II 942-01/13-01/55, Urbroj: 514-04/01-15-02 od 27. listopada 2015. kao i rješenje, Klasa:
UP-I-942-04/97-01/1109, Urbroj: 2181-05-01/026-12-23 od 29. listopada 2012. kojim se nasljednicima podnositelja zahtjeva PU pok. Z daje u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) upisano u ZU 8586 k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje da iz u postupku utvrđenih činjenica ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti za naturalni povrat.
10. U nastavku postupku, u izvršenju presude poslovni broj UsInoi-107/15-25 od 14. prosinca 2017., tužiteljima je priznato pravo na naknadu uz zaključak da je predmetno zemljište privedeno namjeni i to upravo onoj radi koje je i oduzeto odnosno da isto danas u naravi predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište (uređeno parkiralište).
11. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19. - dalje: Zakon o naknadi) propisano je da se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propis iz članka 2. te akata i način propisanih člankom 3. istog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osoba na koje je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
11.1. Odredbom članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi propisano je da se zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.
12. U konkretnom slučaju, predmetna nekretnina, kao suvlasnički dio zemljišta prijašnjeg vlasnika PU pok. Z konfiscirana je na temelju presude Okružnog suda srednje Dalmacije u Splitu broj K.178/47 od 29. srpnja 1947. te je deposedirana rješenjem Odsjeka za imovinsko pravne poslove Općine Split broj 473/UP-I-20/73 od 29. ožujka 1973. u korist tadašnje Općine Split, radi izgradnje parkirališta i servisa za pranje autobusa međugradskog prometa jer je prema potvrdi o lokaciji br. 356-135 od 15. svibnja 1970., izdanoj od Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove – Odsjek za urbanizam i građevinarstvo Općine Split, Poduzeća za izgradnju Splita za česticu utvrđena mogućnost privremene lokacije za parkiralište i servis za pranje autobusa međugradskog prometa te je odobrena adaptacija nadstrešnice uz istočnu ogradu parkirališta, izgradnja novog objekta za pranje vozila, sanitarni čvor s kanalizacijom, rušenje pomoćnog objekta na sjevernoj strani kompleksa i ulaz u parkiralište s ulice Rade Končara, s napomenom da je za gradnju i pripremne radove potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
12.1. Nakon provedenih očevida 16. travnja 1999. te 10. studenog 2011. uz sudjelovanje stručnog suradnika za geodeziju i stručnog suradnika za graditeljstvo identificirana je predmetna čestica te je utvrđeno da predstavlja betonsku – asfaltnu površinu, ograđenu sa svih strana žičanom ogradom i betonskim zidovima te se ista koristi za parkiralište, a uz sjeveroistočnu stranu predmetne čestice da se nalazi niz niskih pomoćnih objekata.
13. Tužitelji smatraju da iz tako utvrđenog činjeničnog stanja nesporno proizlazi da da predmetna čestica nije bila privedena namjeni jer da na ovom zemljištu nije bilo izgrađeno parkiralište niti je izvršena priprema za izgradnju, nije izgrađen nikakav objekt do 11. listopada 1996.
14. Uvidom u presudu ovog Suda poslovni broj Usž-3526/16-2 od 12. travnja 2017., a kojom se odlučivalo o zakonitosti odluke kojom je tamo tužiteljici utvrđeno pravo na naknadu 1/3 dijela za izgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ista čestica zemljišta kao u ovom sporu) pravomoćno je utvrđeno da čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja parkiralište kao što je i bilo predviđeno aktom o oduzimanju te da ne predstavlja " divlji parking".
14.1. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda U-III-1166/17, sudovi trebaju, radi poštivanja načela pravne sigurnosti biti dosljedni u odlučivanju jer proturječne odluke u sličnim (ili istim) predmetima mogu dovesti do povrede načela pravne sigurnosti, a time i povrede prava na pravično suđenje.
15. Pored takvog pravomoćnog utvrđenja, nisu od utjecaja navodi tužitelja da se radi o nekretnini koja nije bila privedena namjeni zbog koje je oduzeta. Time da treba reći da za donošenje zaključka je li nekretnina za koju je postavljen zahtjev za povrat privedena namjeni radi koje je oduzeta, odlučno je i faktično stanje odnosno uporaba same nekretnine, a ne stupanj njezine uređenosti. Iz spisa predmeta proizlazi da je očevidima na licu mjesta 16. travnja 1999. te 10. studenog 2011. utvrđeno da predmetna čestica predstavlja betonsku – asfaltnu površinu, ograđenu sa svih strana žičanom ogradom i betonskim zidovima te se ista koristi za parkiralište, a uz sjeveroistočnu stranu predmetne čestice da se nalazi niz niskih pomoćnih objekata. Dakle, radi se o nekretnini koja predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište (parkiralište).
16. Kako, dakle, tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 74. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
