Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2693/2019-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji po sucu tog suda Adriani Puž kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija, u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u čl. 1., 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 242/05, kreditna partija br. 7102783576 od 7. srpnja 2005. solemniziran od strane javnog bilježnika Miroslava Banića iz Rijeke, Korzo 4, broj OU-432/2005 dana 11. srpnja 2005. u dijelu u kojem su stranke ugovorile švicarski franak (CHF) kao valutu uz koju je vezana glavnica kredita, zatim u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu kojem tužitelj u slučaju izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika pristaje da tuženik povisiti ili snizi iznos anuiteta, a tužitelj se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.253,90 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:
na iznos od 45.10
EUR od 6.11.2007. godine pa do isplate, na iznos od 45.60
EUR od 6.12.2007. godine pa do isplate, na iznos od 45.87
EUR od 7.1.2008. godine pa do isplate, na iznos od 45.75
EUR od 6.2.2008. godine pa do isplate, na iznos od 88.37
EUR od 6.3.2008. godine pa do isplate, na iznos od 88.15
EUR od 7.4.2008. godine pa do isplate, na iznos od 85.43
EUR od 6.5.2008. godine pa do isplate, na iznos od 86.06
EUR od 6.6.2008. godine pa do isplate,
na iznos od 85.52
EUR od 12.7.2008. godine pa do isplate, na iznos od 84.78
EUR od 8.8.2008. godine pa do isplate, na iznos od 85.22
EUR od 23.9.2008. godine pa do isplate, na iznos od 91.26
EUR od 6.11.2008. godine pa do isplate, na iznos od 88.48
EUR od 27.11.2008. godine pa do isplate, na iznos od 87.78
EUR od 12.12.2008. godine pa do isplate, na iznos od 94.45
EUR od 28.1.2009. godine pa do isplate, na iznos od 95.76
EUR od 26.2.2009. godine pa do isplate, na iznos od 93.69
EUR od 25.3.2009. godine pa do isplate, na iznos od 93.59
EUR od 6.4.2009. godine pa do isplate, na iznos od 93.17
EUR od 19.5.2009. godine pa do isplate, na iznos od 92.03
EUR od 23.6.2009. godine pa do isplate, na iznos od 92.04
EUR od 4.8.2009. godine pa do isplate, na iznos od 123.76 EUR od 17.8.2009. godine pa do isplate, na iznos od 124.20 EUR od 6.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 124.72 EUR od 28.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 124.54 EUR od 15.11.2009. godine pa do isplate, na iznos od 126.76 EUR od 7.1.2010. godine pa do isplate, na iznos od 128.50 EUR od 8.2.2010. godine pa do isplate, na iznos od 128.18 EUR od 8.3.2010. godine pa do isplate, na iznos od 129.79 EUR od 6.4.2010. godine pa do isplate, na iznos od 130.70 EUR od 6.5.2010. godine pa do isplate, na iznos od 133.05 EUR od 7.6.2010. godine pa do isplate, na iznos od 138.51 EUR od 7.7.2010. godine pa do isplate, na iznos od 137.38 EUR od 17.7.2010. godine pa do isplate, na iznos od 142.17 EUR od 21.8.2010. godine pa do isplate, na iznos od 140.51 EUR od 19.9.2010. godine pa do isplate, na iznos od 139.68 EUR od 8.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 141.77 EUR od 16.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 145.72 EUR od 7.12.2010. godine pa do isplate, na iznos od 89.50
EUR od 12.1.2011. godine pa do isplate, na iznos od 86.31
EUR od 8.2.2011. godine pa do isplate, na iznos od 86.93
EUR od 14.3.2011. godine pa do isplate, na iznos od 85.27
EUR od 6.4.2011. godine pa do isplate, na iznos od 87.87
EUR od 13.5.2011. godine pa do isplate, na iznos od 92.33
EUR od 15.6.2011. godine pa do isplate, na iznos od 96.96
EUR od 15.7.2011. godine pa do isplate, na iznos od 80.03
EUR od 13.8.2011. godine pa do isplate, na iznos od 73.64
EUR od 15.9.2011. godine pa do isplate, na iznos od 71.47
EUR od 17.10.2011. godine pa do isplate, na iznos od 71.57
EUR od 14.11.2011. godine pa do isplate, na iznos od 71.80
EUR od 15.12.2011. godine pa do isplate, na iznos od 73.87
EUR od 20.1.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.97
EUR od 21.2.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.32
EUR od 16.3.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.22
EUR od 13.4.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.52
EUR od 11.5.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.93
EUR od 13.6.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.22
EUR od 17.7.2012. godine pa do isplate, na iznos od 72.92
EUR od 17.8.2012. godine pa do isplate, na iznos od 71.79
EUR od 14.9.2012. godine pa do isplate, na iznos od 72.96
EUR od 19.10.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.47
EUR od 24.11.2012. godine pa do isplate, na iznos od 73.02
EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate, na iznos od 71.50
EUR od 28.1.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.73
EUR od 28.2.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.63
EUR od 29.3.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.56
EUR od 24.4.2013. godine pa do isplate, na iznos od 70.96
EUR od 20.5.2013. godine pa do isplate, na iznos od 70.59
EUR od 19.6.2013. godine pa do isplate, na iznos od 70.90
EUR od 18.7.2013. godine pa do isplate, na iznos od 71.10
EUR od 22.8.2013. godine pa do isplate, na iznos od 71.84
EUR od 26.9.2013. godine pa do isplate, na iznos od 71.63
EUR od 29.10.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.04
EUR od 25.11.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.06
EUR od 23.12.2013. godine pa do isplate, na iznos od 72.02
EUR od 29.1.2014. godine pa do isplate, na iznos od 7.40
EUR od 6.11.2008. godine pa do isplate, na iznos od 21.22
EUR od 28.1.2009. godine pa do isplate, na iznos od 26.88
EUR od 26.2.2009. godine pa do isplate, na iznos od 18.27
EUR od 25.3.2009. godine pa do isplate, na iznos od 17.93
EUR od 6.4.2009. godine pa do isplate, na iznos od 16.31
EUR od 19.5.2009. godine pa do isplate, na iznos od 11.56
EUR od 23.6.2009. godine pa do isplate, na iznos od 11.76
EUR od 4.8.2009. godine pa do isplate, na iznos od 9.35
EUR od 17.8.2009. godine pa do isplate, na iznos od 10.79
EUR od 6.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 12.51
EUR od 28.10.2009. godine pa do isplate, na iznos od 12.05
EUR od 15.11.2009. godine pa do isplate, na iznos od 19.00
EUR od 7.1.2010. godine pa do isplate, na iznos od 24.50
EUR od 8.2.2010. godine pa do isplate, na iznos od 23.59
EUR od 8.3.2010. godine pa do isplate, na iznos od 28.68
EUR od 6.4.2010. godine pa do isplate, na iznos od 31.62
EUR od 6.5.2010. godine pa do isplate, na iznos od 39.02
EUR od 7.6.2010. godine pa do isplate, na iznos od 56.01
EUR od 7.7.2010. godine pa do isplate, na iznos od 52.66
EUR od 17.7.2010. godine pa do isplate, na iznos od 67.60
EUR od 21.8.2010. godine pa do isplate, na iznos od 62.67
EUR od 19.9.2010. godine pa do isplate, na iznos od 60.23
EUR od 8.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 66.88
EUR od 16.11.2010. godine pa do isplate, na iznos od 79.30
EUR od 7.12.2010. godine pa do isplate, na iznos od 101.46 EUR od 12.1.2011. godine pa do isplate, na iznos od 84.39
EUR od 8.2.2011. godine pa do isplate, na iznos od 88.08
EUR od 14.3.2011. godine pa do isplate, na iznos od 79.27
EUR od 6.4.2011. godine pa do isplate, na iznos od 93.72
EUR od 13.5.2011. godine pa do isplate, na iznos od 118.34 EUR od 15.6.2011. godine pa do isplate, na iznos od 143.97 EUR od 15.7.2011. godine pa do isplate, na iznos od 173.95 EUR od 13.8.2011. godine pa do isplate, na iznos od 129.29 EUR od 15.9.2011. godine pa do isplate, na iznos od 114.27 EUR od 17.10.2011. godine pa do isplate, na iznos od 115.37 EUR od 14.11.2011. godine pa do isplate, na iznos od 117.38 EUR od 15.12.2011. godine pa do isplate, na iznos od 132.44 EUR od 20.1.2012. godine pa do isplate, na iznos od 133.49 EUR od 21.2.2012. godine pa do isplate, na iznos od 129.30 EUR od 16.3.2012. godine pa do isplate, na iznos od 128.95 EUR od 13.4.2012. godine pa do isplate, na iznos od 131.52 EUR od 11.5.2012. godine pa do isplate, na iznos od 134.84 EUR od 13.6.2012. godine pa do isplate, na iznos od 130.22 EUR od 17.7.2012. godine pa do isplate, na iznos od 128.51 EUR od 17.8.2012. godine pa do isplate, na iznos od 120.92 EUR od 14.9.2012. godine pa do isplate, na iznos od 129.68 EUR od 19.10.2012. godine pa do isplate, na iznos od 133.83 EUR od 24.11.2012. godine pa do isplate, na iznos od 131.05 EUR od 21.12.2012. godine pa do isplate, na iznos od 120.61 EUR od 28.1.2013. godine pa do isplate, na iznos od 129.84 EUR od 28.2.2013. godine pa do isplate, na iznos od 129.68 EUR od 29.3.2013. godine pa do isplate, na iznos od 129.62 EUR od 24.4.2013. godine pa do isplate, na iznos od 118.59 EUR od 20.5.2013. godine pa do isplate, na iznos od 116.47 EUR od 19.6.2013. godine pa do isplate, na iznos od 119.19 EUR od 18.7.2013. godine pa do isplate, na iznos od 121.10 EUR od 22.8.2013. godine pa do isplate, na iznos od 126.93 EUR od 26.9.2013. godine pa do isplate, na iznos od 125.96 EUR od 29.10.2013. godine pa do isplate, na iznos od 129.35 EUR od 25.11.2013. godine pa do isplate, na iznos od 130.00 EUR od 23.12.2013. godine pa do isplate, na iznos od 130.32 EUR od 29.1.2014. godine pa do isplate, na iznos od 127.58 EUR od 27.2.2014. godine pa do isplate, na iznos od 128.43 EUR od 19.3.2014. godine pa do isplate, na iznos od 125.90 EUR od 17.4.2014. godine pa do isplate, na iznos od 122.01 EUR od 13.5.2014. godine pa do isplate, na iznos od 121.93 EUR od 18.6.2014. godine pa do isplate, na iznos od 125.69 EUR od 17.7.2014. godine pa do isplate, na iznos od 129.53 EUR od 27.8.2014. godine pa do isplate, na iznos od 129.93 EUR od 27.9.2014. godine pa do isplate, na iznos od 133.57 EUR od 29.10.2014. godine pa do isplate, na iznos od 135.01 EUR od 25.11.2014. godine pa do isplate, na iznos od 134.44 EUR od 24.12.2014. godine pa do isplate, na iznos od 204.83 EUR od 6.2.2015. godine pa do isplate, na iznos od 209.17 EUR od 9.2.2015. godine pa do isplate, na iznos od 210.45 EUR od 2.4.2015. godine pa do isplate, na iznos od 210.51 EUR od 25.4.2015. godine pa do isplate, na iznos od 211.04 EUR od 1.6.2015. godine pa do isplate, na iznos od 207.86 EUR od 30.6.2015. godine pa do isplate, na iznos od 200.68 EUR od 27.7.2015. godine pa do isplate, na iznos od 136.08 EUR od 8.9.2015. godine pa do isplate, na iznos od 136.08 EUR od 25.9.2015. godine pa do isplate, po stopi od 15% godišnje za vrijeme do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. g. pa do 30. lipnja 2011 g., za vrijeme od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.374,82 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku na iznos nastalog troška od dana donošenja presude tj. od 22. siječnja 2025. do namirenja tužitelja, sve u roku 15 (petnaest) dana, a odbija se sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita sklopio s tuženikom Ugovor o namjenskom kreditu broj: 242/05, kreditna partija br. 7102783576 dana 7. srpnja 2005., a koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Miroslava Banića, Rijeka, broj OU-432/2005 dana 11. srpnja 2005. Ugovorom o kreditu tuženik da je kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 122.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na rok otplate od 30 godina. Člankom 1 Ugovora određeno je da "korisnik kredita (tužitelj) obvezuje se iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom". Člankom 2. stavak 1 Ugovora određeno je da "korisnik kredita (tužitelj) je dužan kreditoru (tuženiku) platiti u anuitetima iznos od 122.300,00 CHF uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,50% godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja". Člankom 7 stavak 1 Ugovora određeno je da "Korisnik kredita (tužitelj) otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 651,41 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora". Člankom 7 stavak 2 Ugovora određeno je da "za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete". Tuženik je jednostrano mijenjao, odnosno povećavao kamatnu stopu tako da se više nije vratila na onu utvrđenu u Ugovoru o kreditu. Iz tog razloga da je došlo do neplaniranog i nekontroliranog povećanja mjesečnih anuiteta kredita. U razdoblju otplate kredita došlo da je i do nekontroliranog rasta tečaja CHF, što je sve dovelo do neplaniranog i nekontroliranog povećanja mjesečnih anuiteta kredita. Predmetnim odredbama Ugovora u naravi da je određeno da je obveza otplate kredita vezana uz valutu CHF, te da je još i kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, a bez ugovaranja jasnih, poznatih i primjenjivih parametara, te bez da je tužitelj bio upozoren na neusporedivo veći rizik vezan uz valutnu klauzulu (posebno uz CHF, jer tečaj svih ostalih valuta osim eura nije pod kontrolom HNB) bez da su stranke o tome pregovarale i bez da je tužitelju kao korisniku kredita to bilo objašnjeno i prezentirano. Tuženik da je po načelu "uzmi ili ostavi" nametnuo predmetne odredbe, te jednostrano mijenjao kamatnu stopu na način da je uvećava i prepuštajući je nekontroliranom rastu tečaja CHF, postupio da je protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, stavljajući tužitelja u nejednaki i neravnopravni položaj, jer tužitelj niti u jednom trenutku od sklapanja ugovora nije znao kolika će mu biti kamatna stopa, temeljem čega da se uvećava, te koliko će iznositi mjesečni anuitet kredita, odnosno pod kojim uvjetima i koliko mu je još preostalo glavnice za otplatu. Poziva se tužitelj na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudu i rješenje Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Navodi da su temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju stranke 3. svibnja 2016. sklopile Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu koji je solemniziran 5. svibnja 2016. Budući da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 2005. pravna da se utvrđenja iz navedenih presuda odnose na njega, a temeljem čl. 502.c ZPP-a. Nezakonito obračunatom i naplaćenom kamatom tužitelj da je od prvi puta nezakonito primijenjene devizne klauzule i promijenjene kamate do konverzije kredita preplatio iznos u visini od 96.715,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje potražuje od tuženika. Pridržava prava konačno precizirati tužbeni zahtjev po provođenju vještačenja. Smatra da je tuženik dužan navedeni iznos temeljem čl. 1111, 323 st. 1 i 1115 ZOO-a. Potražuje i nadoknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve istaknute zahtjeve tužitelja, ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 13. lipnja 2014. Smatra da su tužbeni zahtjevi neuredni i neodređeni, predlaže da se odbaci, podredno odbije. Protivi se svakom budućem uređivanju tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da su ugovor otplaćivale i treće osobe osim tužitelja. Napominje da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZPK/15), a obzirom da su stranke 3. svibnja 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve uplate tužitelja da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Konverzija kredita da je nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja, a nakon što je dobio od banke podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju, da je sam izračun konverzije zakonodavac izričito propisao u čl. 19.c ZIDZPK/15, nakon što je takvo zakonsko rješenje bilo propagirano u javnosti i tužena banka bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao kojim se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit. Tužitelj da je stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR.
2.1. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija da je pravni posao kojim su stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule, i u dijelu kamatne stope. Njime da su ugovorne stane suglasnošću volja stvorile posve novu pravu osnovu. Spomenuti pravni posao da je uključivao promjenu valute kredita CHF u EUR, promjenu kamatne stope od datuma sklapanja ugovora do sklapanja dodatka ugovoru, te i ubuduće, utvrđenja preostalog iznosa neotplaćene glavnice kredita u EUR, te sporazuma o raspolaganju preplatom, odnosno podmirenja manje uplaćenog iznosa. Tužitelj da više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita, poziva se na pravno shvaćanje VSRH iz odluke Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. Tužitelj da nije trebao prihvatiti konverziju i da je za razliku od tužene banke imao punu slobodu izbora. Tužitelju da su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane, jer je pretplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZIDZPK/15. Sve tužiteljeve uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene da su za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, uplaćeni iznosi da su preračunati u EUR prema tečaju na dan uplate i točno zakonom određenom tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali da su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenim novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene, pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjenu početnog plana i početnih anuiteta. Na temelju navedenog tuženi predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva i potražuje nadoknadu parničnog troška.
3. U podnesku od 25. studeni 2019. ponovno tuženik ističe svoje protivljenje tužbenom zahtjeva i osporava svojstvo potrošačkog ugovora u CHF kreditu koji je predmet spora. Smatra da je na tužitelju dokaz suprotnome. Tužitelj se u podnesku od 27. studenog 2019. očituje na odgovor na tužbu, te osporava sve navode tuženika i istaknute prigovore. Tuženik u podnesku od 10. ožujka 2023. ustraje na osporavanju istaknutih tužbenih zahtjeva i kod svih prigovora. U podnesku od 3. travnja 2023. tuženik ponovno ustraje na protivljenju tužbenom zahtjevu i istaknutim prigovorima.
4. Na ročištu održanom 11. travnja 2023. tuženik ističe da ne predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, odnosno nema personalnih dokaza, a tužitelj ustraje kod prijedloga da se sasluša. Tuženik u podnesku od 4. srpnja 2023. ponovno ustraje kod protivljenja, zahtjeva i istaknutih prigovora, i kao i do sada se poziva na odluke drugih sudova koje idu u prilog njegovim tvrdnjama. U podnesku od 15. srpnja 20204. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, nema primjedbi i precizira točku II. tužbenog zahtjeva.
5. Tuženik se u podnesku od 19. studenog 2024. protivi postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno smatra da je riječ o preinaci, ponovno ističe protivljenje zahtjevu tužitelja i poziva se na odluke viših sudova. Ističe da tužitelj je uzeo samo izračun vještaka u dijelu gdje je više plaćeno, a ne i ono gdje je manje plaćeno zbog tečajne razlike. Ističe kako na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknuti protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja (dakle instituti procesne naravi), već i materijalno pravi prigovori koji se u ovom predmetu odnose na razdoblje u kojem su anuiteti zbog tečajnih razlika uplaćivani u manjim iznosima. Navodi da ističe prigovor zastare na preinačeni tužbeni zahtjev. Ponovno ističe protivljenje početku tijeka zatražene zakonske zatezne kamate, smatra da ga se ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2007.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj 242/05 od 7. srpnja 2005. (list 9 – 11 spisa), pregleda promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu (list 12 spisa), početni otplatni plan po predmetnom kreditu (list 13 – 17 spisa), promet po predmetnom kreditu (list 18 – 25 spisa), Dodatka ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 3. svibnja 2016. (list 26 – 33 spisa), izračun konverzije (list 34 – 58, 79 - 90 spisa), izvadka Trgovačkog suda u Rijeci za tvrtku NS Agro trade d.o.o. Viškovo (list 145 – 148 spisa), saslušana je tužiteljica (list 150 – 151 spisa), provedeno je financijsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Pripića, dipl.oec. (list 165 - 180 spisa).
7. Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja, dana 7. srpnja 2005., tj. iz čl. 1. i 2. Ugovora, utvrđeno da su stranke ugovorile slijedeće: da se korisnik kredita obvezuje isplatiti iznos kredita uz valutnu kaluzulu sa pripadajućim kamatama, na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje. U člancima 2. i 7. vraćanje iznosa kredita vezuje se na valutu CHF koja se obračunava prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Iz članka 6. razvidno je da je namjena kredita kupovina stana. Nesporna je i druga dostavljena dokumentacija, pa je sud nije posebno obrazlagao.
8. Sporno je među strankama da li je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu članaka 1., 2. i 7., da li je tužitelj potrošač prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača, da li ima aktivnu legitimaciju, da li je potraživanje u zastari, da li ima pravo na isplatu iznosa koji potražuje.
9. Iz izvadka iz Sudskog registra za tvrtku NS Agro trade d.o.o. Viškovo utvrđeno je da je tvrtka osnovana 1994., a da ovdje tužiteljica zastupa samostalno, pojedinačno tvrtku temeljem Odluke od 18. siječnja 2022.
10. Tužiteljica VP u svom iskazu u bitnome je navela da što se tiče sklapanja ugovora o kreditu od 4. srpnja 2005. kreditno se zadužila kako bi osigurala novčana sredstva koja su njoj i pok. suprugu ČP bila potrebna za kupnju stana na adresi [adresa], u kojem stanu i danas živi. Stan je kupljen isključivo za stanovanje i zadovoljenje stambenih potreba nje i pok. supruga. Suprug je preminuo 2010. i nakon njegove smrti nastavila je živjeti u tom stanu. Stan se koristi isključivo za stanovanje. Što se tiče ugovora o kreditu vezano uz sklapanje ugovora kontaktirala je sa službenicom banke, njena namjera bila je zadužiti se vezano uz valutu eur, međutim banka joj nije odobrila takvo zaduživanje, nisu joj objašnjeni razlozi zbog čega se ne može zadužiti vezano uz tu valutu, no rečeno joj je da može dobiti kredit vezano u valutu CHF, te da je za sklapanje takvog ugovora kreditno sposobna, iz tog razloga je sa tuženikom sklopila takav ugovor. Ugovor je bio pripremljen od strane banke, tužiteljica je određivala iznos kredita koji joj je potreban, sve ostalo bilo je pripremljeno od strane banke. Nije imala nikakav utjecaj na odredbu o kamatnoj stopi. Kamatna stopa od 4,50 % bila joj je prihvatljiva, s time da u vrijeme kada je sklapala ugovor, osim što joj je ukazano da je kamata promjenjiva, nije joj ukazano, niti rečeno u kojim kriterijima, te pod kojim pretpostavkama može doći do promjene kamatne stope, u pogledu toga ništa joj nije objašnjeno. Vezano uz valutu CHF od strane bankovnog službenika kada je sklapala ugovor nije joj ukazano da postoji bilo kakav rizik vezano uz tu valutu, nije joj ništa posebno objašnjeno vezano uz tu valutu i nije upoznata s odnosom HNB prema toj valuti. U vrijeme kada je sklapala ugovor o kreditu anuitet je iznosio oko 2.800,00 kn, da bi naknadno tijekom razdoblja otplate kredita porastao za više nego duplo, došao na iznos od oko 5.000 kn što je njoj postalo financijski teretno, da joj je u vrijeme sklapanja ugovora ukazano da postoji mogućnost tako znatnog povećanja anuiteta ne bi se zadužila. Svekar SP da je odlučio pomoći njoj i suprugu u otplati kredita, te je svakoga mjeseca vršio otplatu kredita u njeno ime i za njen račun. Namjera da je bila da mu ne vrati novac, već da pomogne otplatom. Stan služi isključivo za zadovoljenje životnih potreba, te u tom stanu nikada nije obavljana bilo kakva profesionalna djelatnost. Što se tiče t.d. Agro trade d.o.o. poslovanje ovog t.d. nije nikada vezano uz predmetni stan, ona da je tek od 2022. zakonska zastupnica te direktorica tog t.d., a u vrijeme kada se kreditno zadužila je bila zaposlenica tog t.d. zaposlena na radnom mjestu administratora. Što se tiče obrta – Mini marketa Šimuni, ona da je bila vlasnica tog obrta 1990-tih godina, kroz njega se obavljalo poslovanje trgovine na otoku Pagu, trgovina je radila svega par godina nakon čega je obrt zatvoren, ona osobno da je radila kao prodavačica u toj trgovini i poslovanje tog obrta nije imalo nikakve veze sa ovim stanom, stan je kupljen nakon što je obrt zatvoren. Pristupila je sklapanju dodatka ugovora o kredit iz razloga što joj je anuitet kredita jako porastao, te je otplata kredita postala financijski tegobna. Nije tražila objašnjenje iz kojeg razloga joj se ne može odobriti kredit vezano uz valutu eur. Ugovor o kredit prije potpisivanja je pročitala, nije tražila nikakva pojašnjenja. Nije prigovorila bilo kojoj odredbi ugovora. O tečaju CHF se informirala tako što je rečeno da anuitet ovisi o tečaju koji važi na dan plaćanja, izuzev toga o tečaju joj ništa drugo nije rečeno. Dobivala je obavijesti o promjeni kamatnih stopa. Nije prigovarala obavijestima.
11. Prema čl. 3 ZZP/03 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom postupku nije utvrđeno da tužitelj ne bi bio potrošač u predmetnom ugovornom odnosu. Nije dokazano da je u vrijeme sklapanja ugovora se bavio nekom poslovnom aktivnosti u koju bi investirao novac koji je imao na raspolaganju iz predmetnog ugovora. Nije dokazano niti da je kasnije taj novac utrošio u neku drugu svrhu osim za kupnju stana.
12. Iskaz tužiteljice sud je cijenio kao uvjerljiv i životan. Njeno postupanje i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen. Također iz iskaza tužiteljice, tj. dijela koji se odnosi na tvrdnju tuženika tijekom ovog postupka da tužiteljica nije bila potrošač, to ne proizlazi. Tužiteljica logično i životno obrazlaže koji je bio razlog i svrha uzimanja kredita. Tužiteljica živi u nekretnini. Ničim tuženik ne dokazuje da bi se nekretnina koristila za djelatnost. Član obitelji, svekar tužiteljice je plaćao pojedine anuitete kredita prema dogovoru u obitelji. Odnosi između članova obitelji ne tiču se tuženika koji ima potraživanje prema korisniku kredita, tužitelju. Dakle, tužitelj ima aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.
12.2. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
13.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
13.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
13.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
13.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
13.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
13.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
13.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 ZPP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.
13.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste posljedično i anuiteta.
15. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.
16. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.
16.1. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Iz nejasne i nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.
16.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.
17. Zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o namjenskom kreditu broj 242/05 i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita tj. anuiteta povezujući isto sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, kako je to navedeno u točki I. izreke, a zbog istog i novčane iznose koje je platio zbog ništetnih odredbi.
18. Kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da iskaže razliku pojedinih anuiteta i to anuiteta koji je nastao dospijećem svakog pojedinog iznosa temeljem tečaja CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i kamatne stope koja je vrijedila na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta u odnosu na početni anuitet, te da iskažu razliku između pojedinih uplata i stvarnog iznosa koji bi tužitelj bio dužan uplatiti da nije bilo promjene tečaja i primjenom početno ugovorene kamate, sve s obzirom na Ugovor o kreditu broj 242/05 od 7. srpnja 2005. Navedene razlike potrebno je iskazati zasebno za povećanje kamata, a zasebno za povećanje tečaja.
18.1. Nakon što je vještak izvršio uvid u dokumentaciju u svom nalazu naveo je da nakon proučene dokumentacije te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime kamata i tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe vještak daje sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata više uplatila iznos od 6.773,49 €.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika više uplatila 8.480,41 €.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika manje uplatila 400,45 €.
18.2. Nalaz vještaka je sud prihvatio kao stručnog, nepristranog i argumentiranog. Vještaku je određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stropa i početni tečaj jer su to bile poznate vrijednosti za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile kunski kredit sa fiksnom kamatom i fiksnim tečajem.
19. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pa je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev na način kako je to odlučeno u točki II. izreke.
20. Prigovor zastare tuženika je neosnovan. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). Tuženik je stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na potraživanje tužitelja ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovno počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove od pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora.
21. Sud smatra da je preinaka tužbenog zahtjeva svrsishodna i dopuštena u ovom postupku kako bi se razriješio odnos između stranaka u cijelosti. Preinaka se temelji na odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a. Tuženik je osporavao i osnovanost i visinu, pa je bilo nužno provoditi financijsko vještačenje. Tužitelj je to pravo zadržao kod podnošenja tužbe. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Europskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 V protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).
22. Sud je odlučio prihvatiti tužbeni zahtjev u visini koja nije obuhvaćala negativne razlike, tj. periode kada je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja od početnog tečaja. U ovom postupku tuženik nije istaknuo prigovor radi prijeboja, a niti materijalno pravni prigovor prijeboja, a niti je podnio protutužbu. Tužitelj je platio one iznose koje je od njega tuženik tražio i nije ništa stekao više od onog što je trebao imati. Između stranaka nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu zbog toga. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.
23. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja pojedinog anuiteta. Tuženik se ne smatra poštenim stjecateljem tj. da bi kamata eventualno tekla od dana podnošenja zahtjeva tužitelja, a obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača, pozivom na čl. 1115 ZOO-a. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.
24. Zaključno treba kazati da sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa, dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
25. Na temelju Direktive 93/13, te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Č protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.
25.1. Iz provedenog postupka proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, obzirom na uspjeh tužitelja u ovom postupku, a slijedom čega je valjalo obavezati tuženika na plaćanje mu parničnog troška. Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a njegov je trošak sukladan Tarifi HOK-a. Odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1), zastupanje na četiri ročišta u iznosu do 2.000,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1), na sastav jednog podneska u iznosu do 500,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1), a ovi iznosi uvećani za PDV od 750,00 EUR. Tužitelj je imao trošak plaćanja predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 450,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 174,82 EUR, pa je valjalo obavezati tuženika na plaćanje ukupnog iznosa od 4.374,82 EUR, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog troška, jer je neosnovano visoko zatražen.
U Opatiji 22. siječnja 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na tužbu u iznosu od 174,82 EUR
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti:
Odluka o pristojbi za odgovor na tužbu i na presudu
