REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5251/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika 1. PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku u Zagrebu, 2. US, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 5. GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 6. ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-436/2024-3 od 29. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-209/2021-112 od 24. travnja 2023., na sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-436/2024-3 od 29. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-209/2021-112 od 24. travnja 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja: "1. Može li prostor stambene zgrade, koji je kao zajednički dio zgrade određen glavnim projektom i uporabnom dozvolom, biti samostalnim, zasebnim objektom pravnog raspolaganja, ili je promet takvim prostorom nedopušten, pa posljedično ugovor kojim se takvim prostorom raspolaže ništav, u smislu odredbe čl. 380. st. 1. ZOO-a?
2. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu nedostatnog objašnjenja ako u presudi utvrdi da je usmeni ugovor konvalidirao u smislu odredbe čl. 294. ZOO-a, a pritom u obrazloženju presude ne navede o kojoj se točno vrsti ugovora radi, koji je cilj ugovora, kada je i kako ugovor sklopljen i koji su njegovi bitni sastojci, koje su točno obveze ugovorne strane bile preuzele te na koji su ih način i kada ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu, te ne navede kako je i na temelju kojih dokaza sve navedeno utvrdio?
3. Čini li sud bitnu povredu postupka ako u obrazloženju ne ocijeni nalaz i mišljenje vještaka odgovarajuće struke u dijelu u kojem vještak daje svoje mišljenje o odlučnoj činjenici, utvrđenje koje je i bilo zadatak vještaka, odnosno ne navede nikakve razloge zašto nalaz i mišljenje prihvaća ili ne prihvaća?
4. Čini li sud bitnu povredu u smislu nedostatnog obrazloženja ako u obrazloženju ne navede razloge i dokaze na temelju kojih je utvrdio odlučnu činjenicu predstavlja li sporni prostor zajednički dio zgrade ili njezin posebni dio?
5. Čini li sud bitnu povredu odredbe čl. 221.a ZPP-a (pravilo o teretu dokazivanja), ako teret dokaza predstavlja li sporni prostor u stambenoj zgradi zajednički dio zgrade stavlja na tužitelje koji tvrde da se radi o zajedničkom dijelu zgrade i traže da im tuženici taj prostor, kojeg drže u svom isključivom posjedu kao posebni dio zgrade, predaju u suposjed?
6. Je li presuda dostatna s aspekta prava stranke na obrazloženu odluku i djelotvoran pravni lijek, ako drugostupanjski sud uopćeno navede da prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda, bez da se konkretno očituje o žalbenim razlozima kojima se argumentirano upućuje na okolnosti koje dovode u sumnju ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda, s obzirom na sadržaj materijalnih dokaza i iskaza stranaka, kao i sadržaj primjenjivih odredaba materijalnog prava?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda. Ujedno se poziva i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da su im pobijanom presudom zbog osobito teških povreda odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)."
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime postavljena pravna pitanja su dijelom vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja pa i odgovor na tako postavljena pravna pitanja ne bi udovoljavao zakonom predviđenoj svrsi pravnog shvaćanja primjenjivog u odnosu na buduće pravne situacije u smislu čl. 385.a ZPP.
3.2. Nadalje, prilikom postavljanja pravnih pitanja tužitelji zanemaruju relevantne dijelove obrazloženja nižestupanjskih odluka (toč. 38. obrazloženja prvostupanjske presude i toč. 18. obrazloženja drugostupanjske presude) odnosno da tužitelji nisu dokazali da su dijelove zgrade koji se nalaze u posjedu tuženika stekli kupoprodajnim ugovorom i da su im bili predani u suposjed. Također, predmet spora nije bio zahtjev za utvrđenjem ništetnosti sporazuma između tuženika prema kojem su tuženici pristupili uređenju ovih dijelova zgrade u zasebne stanove (koje su nakon toga i legalizirali).
3.3. Stoga i odluke na koje se tuženici u smislu razloga važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) pozivaju ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
7. Sudovi su u svojim odlukama iznijeli razloge u pogledu tumačenja zakonskih odredbi na kojima temelje svoju odluku dok su pobijane odluke u pogledu primjene pravila o teretu dokazivanja u skladu je sa temeljenim načelima čl. 7. i 219. ZPP prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev.
8. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
