Poslovni broj: Usž-3350/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LJ, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2615/2022-6 od 30. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2615/2022-6 od 30. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/22-03/03096037691, urbroj: 341-99-06/2-22-4297, od 18. srpnja 2022., kao i zahtjev za naknadu troška postupka i naknadu štete.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, klasa: UP/I 140-02/22-03/03096037691, urbroj: 341-25-06/2-22-78775 od 18. svibnja 2022. Tim rješenjem tužiteljici je određena starosna mirovina u svoti od 3.458,71 kn mjesečno počev od 1. srpnja 2020., koja će se isplaćivati na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, uz obračun isplaćenih svota mirovine, a kojim rješenjem je izmijenjeno rješenje Područne službe u Karlovcu, broj: MS-60408 od 30. lipnja 1999. i rješenje Područne službe Karlovac, broj: 3215 od 18. veljače 2002. godine.

3. Tužiteljica je protiv presude prvostupanjskog suda podnijela žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud njezin zahtjev pogrešno tretira kao obnovu postupka. Ističe da nije tražila da se vodi postupak o već pravomoćnim rješenjima, već je tražila da se utvrdi zakonitost rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 30. lipnja 1999. i izvrši obračun mirovine od tog datuma. Predlaže usvojiti žalbu te donijeti odluku kojom će se utvrditi početak mirovine i mirovinskog staža od dana podnesenog prvog zahtjeva, odnosno od 10. kolovoza 1998.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21. – dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz primjenu mjerodavnih odredbi materijalnog prava, bez počinjene povrede pravila sudskog postupka.

7. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir činjenice utvrđene u sporu kao i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno odredbi članka 33. ZUS-a/10, te pravilno ocijenio zakonitim stajalište tuženika prema kojem je prvostupanjsko upravno tijelo pravilnom primjenom odredbe članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 158/18. i 102/19., dalje: ZOMO) zahtjev tužiteljice za određivanje starosne mirovine od 15. lipnja 2020. rješavalo kao prijedlog za obnovu postupka izvan rokova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Ovo stoga što je protekao rok od 3 godine od dana dostave rješenja kojime je tužiteljici bilo priznato pravo na starosnu mirovinu primjenom Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83., 5/86., 42/87., 34/89., 40/90., 9/91., 96/99. i 44/94.) počev od 10. kolovoza 1998. temeljem ukupnog mirovinskog staža od 29 godina, 00 mjeseci i 22 dana (rješenje od 30. lipnja 1999.), odnosno ukupnog priznatog mirovinskog staža od 29 godina, 2 mjeseca i 22 dana (rješenje istog tijela od 18. veljače 2002.), a koji potonji mirovinski staž nije imao utjecaja na visinu mirovine.

8. S obzirom na to da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe broj: 82778 od 2. prosinca 2021. na zahtjev tužiteljice u mirovinski staž utvrđeno razdoblje od 1. srpnja 1993. do 16. lipnja 1998. u trajanju od 4 godine, 11 mjeseci i 16 dana, pravilno su osporavanim rješenjem izmijenjena naprijed navedena rješenja prvostupanjskog tijela od 30. lipnja 1999. i 18. veljače 2002. te je tužiteljici određena mirovina za ukupni radni staž u trajanju od 34 godine, 3 mjeseca i 8 dana počev od 1. srpnja 2020.

9. Suprotno žalbenim navodima nije bilo zakonske osnove za određivanje isplate mirovine od podnošenja prvog zahtjeva (10. kolovoza 1998.), već je pravilnom primjenom odredbe članka 134. stavka 2. ZOMO-a tužiteljici određena isplata starosne mirovine počev od 1. srpnja 2020., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka. Naime, odredbom članka 134. ZOMO-a regulirana je situacija u kojoj se pravomoćno rješenje iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem izvan rokova propisanih ZUP-om te je propisano da pravo utvrđeno novim rješenjem pripada od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

10. Kako tužiteljica u žalbi ne iznosi navode kojima bi dovela u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda, odnosno navode koji bi doveli do donošenja drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić