REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3465/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPLENDID d.o.o. Zagreb, Mlinovi 28, OIB 31618014301, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/2022-27 od 12. srpnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/2022-27 od 12. srpnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da Zaključak gradonačelnika tuženika PE broj Klasa 372-01/20-01/975, Ur.broj: 251-03-02-20-2 od 7. listopada 2020., ne predstavlja valjani pravnu osnovu za otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 18. lipnja 2018., a kojim je tuženik dao u zakup tužitelju poslovni prostor u prizemlju, podrumu i na galeriji na adresi [adresa]/[adresa] (uglovnica) u Zagrebu, površine 927,32 m2, u naravi kavana „[naziv]“ izgrađena na zemljišnoknjižnoj čestici broj 3455 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je takav otkaz ugovora nedopušten. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb,Trg Stjepana Radića 1,OIB: 61817894937, da tužitelju SPLENDID d. o. o. Zagreb, Mlinovi 28, OIB: 31618014301, plati iznos od 622.312,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet ovog postupka pitanje valjanosti otkaza ugovora o zakupu a sud je utvrdio da je otkaz Ugovora o zakupu od 7. listopada 2020. bio valjan jer je nastupio jedan od razloga za otkaz definiranih člankom 13. Ugovora s obzirom na to da tužitelj (SPLENDID d.o.o.) nije obavljao ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru duže od 60 dana, što je bio jedan od ugovorenih razloga za otkaz. To je bio i razlog da se odbije zahtjev za naknadu štete s obzirom na to da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za odgovornost za štetu, odnosno nije postojala štetna radnja na strani tuženika (Grad Zagreb) jer je otkaz ugovora bio valjan a bez štetne radnje ne postoji odgovornost za naknadu štete. Naime stranke su ugovorom same definirale uvjete za otkaz (članak 13. stavak 1. Ugovora) a opće je poznata činjenica da se u prostoru bivše kavane „Corso“, već 30 godina ne obavlja nikakva ugostiteljska djelatnost a tužitelj nije osporio činjenicu da nije obavljao ugostiteljsku djelatnost u prostoru, pa je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv ove presude u točkama I. i II. izreke je tužitelj izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga a naročito povrede iz čl. 354. st. 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku jer je sud donio presudu bez raspravljanja odnosno bez provođenja dokaznog postupka nadalje ističe kako je povrijeđeno pravilo iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku jer je sud nezakonitim postupanjem onemogućio raspravljanje a nije naveden niti jedan razlog za to. Potom ističe da je izreka presude nerazumljiva i da se ne može ispitati te ponavlja navode temeljem kojih smatra da je osnovan tužbeni zahtjev i predlaže usvojiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu, te ovaj predmet vratiti na ponovan postupak i odlučivanje tek nakon provođenja svih dokaza iz tužbe i naknadnih podnesaka, ali uz uvjet da se predmet u ponovljenom postupku dodijeli u rad i odlučivanje drugom prvostupanjskom sucu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti i traži naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 9.362,00 EUR uvećano za PDV i troškove sudske pristojbe.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Neosnovano žalitelj ističe da sud nije proveo dokazni postupak jer je sud proveo dokazni postupak uvidom u opsežnu dokumentaciju, što je vidljivo iz točke 4. obrazloženja presude, uključujući: ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. lipnja 2018., zaključak tuženika od 7. listopada 2020., dopise tuženika, potvrde Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva, bankovne izvode, ovršni prijedlog, nalaz i mišljenje vještaka, razne ugovore i račune, pisane iskaze i dopise a sud je razmotrio i pisane iskaze te općepoznate činjenice odnosno pravilno je sud utvrdio kao općepoznatu činjenicu da se u prostoru bivše kavane „Corso“ već unazad 30 godina ne obavlja nikakva ugostiteljska djelatnost, što je relevantno za predmet spora. Nadalje neosnovano tužitelj ističe da je povrijeđeno raspravno načelo jer je sud proveo glavnu raspravu koja je zaključena 4. lipnja 2024., tijekom koje su stranke imale mogućnost iznijeti svoje dokaze i argumente. Uz to se napominje da je sud u točki 5. obrazloženja jasno naveo da nije proveo ostale predložene dokaze jer je utvrdio da rješavanje ovog spora predstavlja pravno pitanje, što ne znači da dokazni postupak nije proveden.

10. Nejasan je žalbeni navod da je sud nezakonitim postupanjem onemogućio raspravljanje jer je sud sve podneske dostavio strankama te su bila određena dva pripremna ročišta i ročište za glavnu raspravu, a na kojima je tužitelj mogao iznijeti sve činjenice i predložiti izvođenje dokaza. Sama činjenica da je sud odbio provesti neke dokaze smatrajući da nisu relevantni ne znači da je sud onemogućio tužitelja u raspravljanju. Naime u presudi je sud u točki 7. obrazloženja jasno naveo koje su činjenice nesporne među strankama, što je također dio dokaznog postupka, zatim je sud proveo pravnu analizu te je na temelju provedenih dokaza i donio zaključke o valjanosti otkaza ugovora, nepostojanju pretpostavki za naknadu štete te o primjeni relevantnih zakonskih odredbi.

11. Stoga je očito da je sud proveo opsežan dokazni postupak, analizirao sve relevantne dokaze i činjenice, te na temelju toga donio obrazloženu presudu. Činjenica da sud nije proveo neke predložene dokaze jer je utvrdio da se radi o pravnom pitanju ne znači da dokazni postupak nije proveden, već da su provedeni dokazi bili dovoljni za donošenje odluke.

12. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je otkaz ugovora o zakupu od 7. listopada 2020. bio u potpunosti valjan jer je temeljen na izričitoj odredbi članka 13. stavka 1. Ugovora o zakupu. Navedena odredba jasno propisuje da zakupodavac može otkazati ugovor ako zakupnik u poslovnom prostoru ne obavlja djelatnost duže od 60 dana, što je u ovom slučaju bilo nesporno. Sud je posebno naglasio opće poznatu činjenicu da se u prostoru bivše kavane „Corso“ već unazad najmanje 30 godina ne obavlja nikakva ugostiteljska djelatnost, što tužitelj tijekom postupka nije osporavao. Nadalje, sud je razmatrao pravnu osnovu za ugovaranje takvih odredbi o otkazu i utvrdio da su stranke, sukladno članku 11. Zakona o obveznim odnosima, ovlaštene svoj obvezni odnos urediti drugačije nego što je to zakonom određeno. Time je potvrđena valjanost ugovornih odredbi o otkazu koje su stranke same definirale u ugovoru o zakupu.

13. U pogledu zahtjeva za naknadu štete, sud je analizirao opće pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene. Te pretpostavke uključuju postojanje subjekata obveznog odnosa, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od ključnih pretpostavki - postojanje štetne radnje na strani tuženika. Budući da je otkaz ugovora o zakupu bio valjan i zakonit, postupanje tuženika ne može se kvalificirati kao štetna radnja koja bi mogla biti osnova za naknadu štete. Sud je posebno istaknuo da izostanak samo jedne od pretpostavki za odgovornost za štetu dovodi do nemogućnosti dosuđivanja naknade štete. U ovom slučaju, nepostojanje štetne radnje na strani tuženika bilo je dovoljno za zaključak da ne postoji odgovornost za naknadu štete, bez potrebe za daljnjim ispitivanjem ostalih pretpostavki. Dodatno, sud je uzeo u obzir i činjenicu da su stranke ugovorom same definirale svoje odnose, uključujući i odricanje zakupnika od prava potraživanja naknade za uložena sredstva u poslovni prostor, bez obzira jesu li sredstva uložena sa ili bez suglasnosti zakupodavca, što je bilo regulirano člankom 10. Ugovora. Sve navedene okolnosti, kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, dovele su do zaključka da tužbeni zahtjev nije osnovan te ga je valjalo odbiti u cijelosti. Sud je svoju odluku temeljio na pažljivoj analizi kako činjeničnog stanja tako i mjerodavnih pravnih propisa, uzimajući u obzir sve relevantne aspekte predmeta i vodeći računa o pravima i obvezama obiju stranaka koje proizlaze iz njihovog ugovornog odnosa.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.

16. Trošak odgovora na žalbu nije priznat tuženiku jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak