REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-141/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., OIB: 75422440757, Ogulin, Ivana Gorana Kovačića 14, kojeg zastupa punomoćnik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, radi isplate iznosa od 16.600,18 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2075/2019 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2075/2019 od 6. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.585,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 106,18 EUR od 19. srpnja 2019. do isplate i na iznos od 6.479,10 EUR od 27. lipnja 2019. prema odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 106,18 EUR teku od 3. svibnja 2017. do 18. srpnja 2019., te u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 10.014,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 106,18 EUR od 3. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 6.479,10 EUR od 27. lipnja 2019. do isplate i na iznos od 3.429,62 EUR od 19. srpnja 2019. do isplate. U točki III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 21,60 EUR, u roku od osam dana, a u točki IV. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 322,10 EUR, kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da s radi o regresnom zahtjevu i da je sud na temelju odredaba čl. 1107. st. 3. i čl. 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), obvezao tuženika na isplatu iznosa od 6.585,28 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluka o trošku postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 i 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80 /22; dalje: ZPP).

3. Protiv točaka I. i IV. izreke presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. ZPP-a. Smatra da ne može snositi krivnju niti odgovornost za nastalu štetu i da je tužbu trebalo odbiti. Osporava i pravilnost odluke o visini štete. Tvrdi da je zaključak suda da nije osnovan prigovor presuđene stvari neosnovan iz razloga što ne postoji, niti objektivni, niti subjektivni identitet spora (točka 11. obrazloženja). Navedeni zaključak suda nije moguće ispitati iz razloga što pravna osnova koja supstancira činjeničnu osnovu spora nije razumljiva, pa je nerazumljivo kako je sud utvrdio da ne postoji, niti subjektivni, niti objektivni identitet spora. Pored toga, pravno shvaćanje suda o prigovoru presuđene stvari, je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem o intervencijskom efektu iz točke 10. obrazloženja, jer su sud i stranke prema čl. 334. ZPP-a u slučaju pravomoćnosti presude vezani za činjeničnu i pravnu osnovu pravomoćne presude. Stoga proizlazi da je pravno shvaćanje suda o prigovoru presuđene stvari neosnovano. Nadalje navodi da iz tužiteljevog podneska od 26. veljače 2020. proizlazi da od tuženika potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio isplatom štete I i IT, a na ročištu 6. lipnja 2024. tužitelj na str. 2. navodi da od tuženika potražuje naknadu štete koju je potrebno utvrditi na temelju subjektivne odgovornosti. Isto tako, u podnesku od 1. srpnja 2024. tužitelj navodi da je tuženik isključivo odgovaran za štetu, stoga nije jasno koja je pravna i činjenična osnova tužbe je li to naknada štete temeljem čl. 1045. st. 1. ZOO-a ili stjecanje bez osnove temeljem čl. 1119. ZOO-a. Prihvaćanjem dokaznog prijedloga provođenjem građevinskog vještačenja sud je potvrdio da je predmet raspravljanja ili potraživanja naknade štete (čl. 1045. st. 1. ZOO-a) ili potraživanje stjecanje bez osnove (čl. 1119. ZOO-a), pa stoga donošenje presude na temelju odredbe čl. 1107. ZOO-a predstavlja nezakonito postupanje, prekoračenje tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne, tako i pogledu činjenične osnove i povredu prava na pravično suđenje. Stoga je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a iz razloga što je tuženiku nezakonitim postupanjem onemogućio sudjelovanje u postupku. Navodi da je u vezi prigovora nerazumljivosti tužbe podneskom od 26. lipnja 2024., jasno naveo pravna razmatranja u vezi ove pravne osnove, pri čemu se pozvao na pravno stajalište iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1137/22. Budući da zbog izostanka posebnih rešenja tuženik nije u mogućnosti pobijati odluke o prigovorima sud je nedonošenjem rješenja o tuženikovom prigovorima ujedno odbio donijeti obrazloženu odluku sukladno čl. 338. ZPP-a u vezi s čl. 347. ZPP-a, pa stoga pobijanu presudu nije moguće ispitati. Iz presude Općinskog suda Karlovac, Stalne službe Ogulin poslovni broj Pn-44/2015 na temelju koje je tužitelj bio dužan isplatiti I i IT štetu u izreci presude nije utvrđena solidarna odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. i Vodovoda i kanalizacija d.o.o. ni u obrazloženju pobijane presude nije utvrđena solidarna odgovornost između tužitelja i tuženika. S obzirom na to da solidarnost nije utvrđena, u izreci presude, ni u izreci presude Općinskog suda Karlovac, Stalne službe Ogulin poslovni broj Pn-44/15, sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, te je povrijedio tuženikovo pravo na pravično suđenje. U točki 10. obrazloženja sud navodi da je obavještavanjem tuženika o parnici nastao intervencijski efekt presude Općinskog suda Karlovac, Stalne službe Ogulin poslovni broj Pn-44/15, pa je stoga sud vezan ne samo za izreku, nego i činjeničnu i pravnu osnovu prije navedene presude iako u presudi nije utvrđena solidarna odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o., već isključiva odgovornost tužitelja. Sud odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. u cijelosti temelji na vještvu sudskog vještaka Gorana Glušića koji je na temelju izvatka iz glavnog projekta rekonstrukcije ceste, i na temelju očevida kojeg je samoinicijativno obavio utvrdio da je rekonstrukcija ceste, koja je izvedena 2005. godine, izvedena mimo projekta budući da nedostaju ključni elementi oborinske odvodnje poput slivnika i centralnog kolektora oborinske odvodnje, koji su predviđeni navedenim projektom, i koji nedostaci su prouzročili štetu I i IT. Tvrdi da se radi o nezakonitom dokazu jer je vještak vještvo izradio na temelju dokaza koji se ne nalazi u spisu i na temelju očevida koji je obavio samoinicijativno bez prisutnosti suda i stranaka a koji dokaz je sud nekritički prihvatio. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu i da prihvati tuženikov zahtjev za naknadu troškova spora, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Presudu pobija i tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke II. i III. izreke. Tužitelj smatra kako je sud propustio točno utvrditi činjenično stanje, jer je prije svega propustio istaknuti bitno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka NT, tijekom vođenja postupka kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu pod poslovnim brojem Pn-44/2015 (ranije P-1291-14) kao i sudskog vještaka BC koji je istaknuo kako je sustav gradskog kanalizacijskog kolektora bio još u fazi gradnje i izrade priključaka korisnika i da primopredaja građevinskih radova od strane izvodača tužitelju nije izvršena niti je potpisana okončana situacija gradilišta (točka 6. nalaza i mišljenja na strani 4.). Nakon primopredaje, tek 20. prosinca 2012. tužitelj (u ranijem postupku tuženik) je prijavio početak pokusnog rada. Dakle u vrijeme štetnog događaja tužitelj niti nije upravljao sustavom odvodnje otpadnih i oborinskih voda gradskog kolektora pa ne može biti niti subjektivno odgovoran za nastanak štete. Sva tri vještaka ističu da je do štete došlo zbog dotoka oborinskih voda s državne ceste, a nedvojbeno je da sustav odvodnje oborinskih voda s državne ceste D42 nije izveden prema projektnoj dokumentaciji te da je priključak na gradski kolektor (koji je bio još u fazi gradnje) izveden bez dozvole tužitelja kao upravitelja sustava odvodnje otpadnih voda i bez potrebne građevinske dozvole. Tužitelj nije mogao znati za nelegalno izveden priključak oborinskih voda koji je izveo tuženik. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to u dijelu gdje se kod utvrđivanja odgovornosti tužitelja za nastanak štete pozvao na podzakonske odredbe Odluke o odvodnji otpadnih voda na području Grada Ogulina jer u vrijeme štetnog događaja sustav odvodnje otpadnih voda nije bio izgrađen pa stoga tužitelj niti nije mogao obavljati nadzor nad sustavom odvodnje sukladno čl. 4. Odluke, a ujedno je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima o solidarnoj odgovornosti. Pobija i odluku o trošku u odnosu o uspjehu u sporu stranaka u omjeru 40%-60%. Smatra da najprije treba utvrditi osnovanost svih troškova tužitelja i svih troškova tuženika, izvršiti prijeboj pa tek potom odrediti koji iznos je koja stranka dužna naknaditi drugoj. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu uz nadoknadu troška uvećano za trošak sastava žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva i tuženikova žalba nisu osnovane.

7. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 16.600,18 EUR koji je tužitelj platio po osnovi troškova obavljenih radova naloženih točkom I. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016., glavnice i troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenih točkama II., III. i IV. izreke pravomoćne presude te troškova (punomoćnika, sudskih pristojbi i vještačenja) koje je tužitelj imao u predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15 i R1-77/12.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štete na obiteljskoj kući IT, sporan je omjer odgovornosti tuženika za nastalu štetu i troškove.

10. Odredbom čl. 1107. st. 3. ZOO-a propisano je da solidarno odgovaraju za prouzročenu štetu i osobe koje su je uzrokovale radeći nezavisno jedna od druge, ako se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti.

11. Odredbom čl. 1109. st. 1. ZOO-a propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja (čl. 1109. st. 2. ZOO-a). Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči (čl. 1109. st. 3. ZOO-a). Svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju (čl. 43. st. 1. ZOO-a).

12. Žalbeni navodi tužitelja da nije suodgovoran za nastalu štetu na obiteljskoj kući IT nije osnovan.

13. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016., utvrđena je odgovornost tužitelja za štetu nastalu na obiteljskoj kući obitelji IT iz razloga što, u bitnome, nije obavio nadzor nad sustavom odvodnje sukladno čl. 4. Odluke o odvodnji otpadnih voda na području Grada Ogulina (Glasnik Karlovačke županije broj 25/11) koji sustav mora biti izgrađen i održavan na način da osigura pravilnu i sigurnu odvodnju i pročišćavanje proračunatih količina otpadnih voda, a grade se i koriste prema važećim zakonima i propisima, vodopravnim uvjetima i aktima društva kojem je povjereno upravljanje sustavom javne odvodnje. Stoga suprotno žalbenim navodima, to ne može biti predmet ispitivanja u ovom postupku.

14. Žalbeni navodi tužitelja da mu sud nije dosudio troškove zastupanja u iznosu od 3.429,62 EUR nastale u ranijim postupcima pred Općinskim sudom i da je neosnovano odbio provesti dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva nije osnovan.

15. Pravilno je sud odbio tužiteljev prijedlog za provođenje knjigovodstvenog (financijskog) vještačenja budući da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno. Naime, iz isprava u spisu proizlazi kako je na temelju presude od 23. svibnja 2016. tužitelj iz ovog postupka platio ukupan iznos od 13.170,56 EUR (12.958,20 EUR + 212,36 EUR). S obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeni omjer odgovornosti tuženika od 50%, sud je utvrdio da od ukupno uplaćenog iznosa od 13.170,56 EUR, tužitelj ima pravo na 50%, dakle, ukupno iznos od 6.585,28 EUR. Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva.

16. Nadalje, žalitelj u samom tužbenom zahtjevu traži regresnu isplatu prouzročenih troškova zastupanja po punomoćnicima, sudskih pristojbi i troškova vještačenja u predmetima poslovni broj R1-77/2012 i poslovni broj Pn-44/2015 u iznosu od 3.429,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama što je sud pravilno odbio.

17. Odredbom čl. 1109. st. 1. ZOO-a propisano je solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Prema odredbi čl. 52. st. 1. ZOO-a, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega.

18. Dakle, solidarni dužnik koji je isplatio više nego što iznosi njegov udio u šteti, može od drugog solidarnog dužnika zahtijevati samo naknadu onog dijela koji je platio za tog drugog solidarnog dužnika, odnosno samo naknadu onog dijela duga koji pada na tog drugog solidarnog dužnika. Pravilno sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o troškovima koji su tužitelju nastali u navedenim postupcima, a ne o naknadi štete koju je tužitelj platio trećoj osobi za tuženika kao drugog solidarnog dužnika, odnosno o naknadi dijela duga koji otpada na tuženika kao drugog solidarnog dužnika. Stoga ne može od tuženika zahtijevati regresnu isplatu iznosa od 3.429,62 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji se odnose na zastupanja po punomoćnicima koje je angažirao te troškove sudskih pristojbi i vještačenja u predmetima poslovni broj R1-77/2012 i poslovni broj 19. Žalbeni navod tuženika kako nije jasno koja je je pravna i činjenična osnova tužbe je li to naknada štete temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a ili stjecanje bez osnove temeljem odredbe čl. 1119. ZOO-a, nije osnovan. Pritom žalitelj neosnovano smatra da je sud prihvaćanjem dokaznog prijedloga provođenjem građevinskog vještačenja potvrdio da je predmet raspravljanja ili potraživanja naknade štete iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a ili potraživanje stjecanje bez osnove iz čl. 1119. ZOO-a i da je donošenje presude na temelju odredbe čl. 1107. ZOO-a, predstavlja nezakonito postupanje, prekoračenje tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne, tako i pogledu činjenične osnove, čl. 2. st. 1. ZPP-a i povredu prava na pravično suđenje, čime je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a iz razloga što je tuženiku nezakonitim postupanjem onemogućio sudjelovanje u postupku.

20. Naime, predmet spora nije naknada štete temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a ili stjecanje bez osnove temeljem čl. 1119. ZOO-a, niti je to činjenična osnova tužbe već regresni zahtjev za isplatu iznosa od 16.600,18 EUR koji je tužitelj platio po osnovi troškova obavljenih radova naloženih točkom I. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016., glavnice i troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama određenih točkama II., III. i IV. izreke, te troškova (punomoćnika, sudskih pristojbi i vještačenja) koje je tužitelj imao u predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15 i R1-77/12.

Suprotno žalbenim navodima tužitelj u tužbi nije dužan naznačiti pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP-a je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak je vezan isključivo činjeničnom osnovom (čl. 186. st. 3. ZPP-a). U konkretnom slučaju tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa: glavnice u iznosu od 16.600,18 EUR i pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedinačno određene iznose glavnice od točno određenih datuma do isplate, te je iznio činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, dakle, činjeničnu osnovu tužbe.

21. Žalbeni navod da u presudi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016., nije utvrđena solidarna odgovornost između tužitelja i tuženika i da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio temeljem odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO-a, nije osnovan.

Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka provedenih u tom postupku i obrazloženja presude nesporno je utvrđena i odgovornost tuženika, a s obzirom na intervencijski efekt pravomoćne presude od 23. svibnja 2016. u odnosu na tuženika u ovom parničnom postupku utvrđuje se samo tuženikova suodgovornost za štetu, odnosno samo omjer tuženikove subjektivne odgovornosti za štetu koji omjer je utvrđen građevinskim vještačenjem koji je sud pravilno proveo. Dakle, ne radi se o nezakonitom postupanju niti prekoračenju tužbenog zahtjeva kako u pogledu pravne, tako i pogledu činjenične osnove niti povredi prava na pravično suđenje. Stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

22. Žalbeni navodi tuženika da je sud pogrešno ocijenio njegov prigovor nerazumljivosti tužbe, prigovor presuđene stvar i prigovor zastare također nisu osnovani.

23. Nije osnovan prigovor nerazumljivosti tužbe jer suprotno žalbenim navodima tužitelj u tužbi nije dužan naznačiti pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP-a je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106.). Odredbom čl. 186. st. 3. ZPP-a propisano je da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Iz isprava u spisu tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa: glavnice u iznosu od 16.600,18 EUR i pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedinačno određene iznose glavnice od točno određenih datuma do isplate, te je iznio činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev.

24. Nije osnovan ni žalbeni navod u pogledu prigovora presuđene stvari (res iudicata).

Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016. utvrđeno je da su u tom postupku sudjelovali tužitelj iz ovog postupka u svojstvu tuženika, te I i IT u svojstvu tužitelja. Dakle, u tom postupku nisu sudjelovale iste parnične stranke kao i u ovom postupku zbog čega ne postoji subjektivni identitet spora. Ne postoji niti objektivni identitet spora jer je predmet spora koji se vodio kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15-60 bila naknada štete koja je nastala na obiteljskoj kući tužitelja I i IT koju je tužitelj iz ovog postupka kao tuženik u tom postupku bio obvezan nadoknaditi tužiteljima. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 16.600,18 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamata koji je tužitelj platio na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 od 23. svibnja 2016. te troškova (punomoćnika, sudskih pristojbi i vještačenja) koje je tužitelj imao u predmetima Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15 i R1-77/12. Dakle, radi se o različitim tužbenim zahtjevima i različitoj činjeničnoj osnovi na kojoj tužitelj temelji svoj regresni zahtjev.

25. Žalbeni navod da je sud pogrešno ocijenio istaknuti prigovor zastare također nije osnovan.

Naime u konkretnom slučaju ne radi se o tražbini po osnovi naknade štete za čiju zastaru su mjerodavne odredbe čl. 230. ZOO-a, već o regresnoj tražbini na koju se primjenjuju odredbe čl. 225. ZOO-a kojom je propisan opći zastarni rok od pet godina. Iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj nesporno isplatio iznos od 97.633,56 kn (12.958,20 EUR) 26. lipnja 2019., a tužba je podnesena 19. srpnja 2019. S obzirom na to da kod regresnog zahtjeva zastara počinje teći od momenta kada je platio (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 4009/19) pravilno je sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim.

26. Žalbeni navod da je sud počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a iz razloga što mu je nezakonitim postupanjem onemogućio sudjelovanje u postupku jer zbog izostanka posebnih rešenja o naprijed navedenim prigovorima tuženik nije bio u mogućnosti pobijati odluke o prigovorima, te iz razloga što je sud nedonošenjem rješenja o tuženikovom prigovorima ujedno odbio donijeti obrazloženu odluku sukladno čl. 338. ZPP-a u vezi s čl. 347. ZPP-a.

27. Kao što je naprijed navedeno sud je u obrazloženju svoje odluke na temelju odredbe čl. 338. ZPP-a dao valjane razloge zašto istaknuti prigovori nisu osnovani, a tuženiku je ostavljena mogućnost u žalbenom postupku osporavati zaključke prvostupanjskog suda, što je i učinio. Stoga sud nije onemogućio tuženiku sudjelovanje u postupku, odnosno nema nezakonitog postupanja suda pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

28. U odnosu na žalbeni navod vezano za intervencijski efekt proizlazi da je sud uvidom u spis Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/15 utvrdio da je dopisom od 12. rujna 2014. (str. 21. spisa poslovni broj Pn-44/15) sud obavijestio tuženika iz ovog postupka kao treću osobu o parnici u skladu s odredbama čl. 211. ZPP-a, a 17. rujna 2014. je tuženik iz ovog postupka kao treća osoba uredno primio navedeni dopis od 12. rujna 2014., te se u podnesku od 2. listopada 2014., izričito protivio miješanju u navedenu parnicu, a koje činjenice među strankama nisu sporne.

29. Dakle, tuženik iz ovog postupka je kao treća osoba uredno obaviješten o navedenoj parnici čime je u odnosu na tuženika iz ovog postupka zasnovan intervencijski efekt pravomoćne presude od 23. svibnja 2016. u skladu s odredbama čl. 208.a i čl. 211. ZPP-a, neovisno o tome što tuženik iz ovog postupka nije stupio, intervenirao u navedenu parnicu o kojoj je bio uredno obaviješten. Stoga u ovom postupku nije potrebno utvrđivati niti dokazivati nastanak štetnog događaja, te okolnosti u kojima se on dogodio, niti visinu štete jer je sve to već utvrđeno pravomoćnom presudom od 23. svibnja 2016., a u ovom postupku može se utvrđivati samo tuženikovu suodgovornost za štetu, odnosno omjer tuženikove odgovornosti za štetu, što je prvostupanjski sud pravilno zaključio.

30. Žalbeni navod tuženika da nije suodgovoran za nastalu štetu također nije osnovan. Žalitelj tvrdi kako sud odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. u cijelosti temelji na nalazu sudskog vještaka Gorana Glušića koji je na temelju izvatka iz glavnog projekta rekonstrukcije ceste i na temelju očevida kojeg je samoinicijativno obavio napravio nalaz. Smatra da se radi o nezakonitom dokazu koji dokaz je sud nekritički prihvatio.

31. Međutim sud svoju odluku ne temelji samo na nalazu vještaka Gorana Glušića već i na nalazu vještaka BC, koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu svjedoka, a koji je provodio postupak osiguranja dokaza u predmetu Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015-60 i vještačkom nalazu NT, s obzirom na to da su se stranke na ročištu 11. svibnja 2022 .(str. 90. -94. spisa), suglasile da se u ovom postupku koristi njegov nalaz i mišljenje iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015.

32. Vještak Goran Glušić je napravio svoj nalaz u skladu s danim zadatkom i pravilima struke, pribavio je isprave koje su mu potrebne i izišao je na uviđaj da bi utvrdio stanje na terenu kako bi mogao iznijeti svoje stručno mišljenje za što je i imenovan od strane suda, a za što mu nije potrebna suglasnost suda ni stranaka. Suprotno navodima žalitelja ne radi se o nezakonitom dokazu. Iz nalaza sudskog vještaka Gorana Glušića, dipl. ing. građevine iz Zagreba proizlazida je do poplavljivanja došlo zbog dotoka oborinskih voda s državne ceste D42, da je najveći dio oborinskih voda dotekao na predmetnu parcelu s navedene prometnice iz smjera Oštarija kroz betonsku kanalicu u koju se prikupljaju oborinske vode s nekih cca 150 m ceste ugrađenu s desne strane kolnika koja završavana na ulazu u dvorište poplavljene kuće. Vještak je utvrdio i da je oborinska odvodnja državne ceste D41 na predmetnoj dionici (300 – 350 metara) u potpunosti nepravilno izvedena mimo projekta po kojem je izrađena rekonstrukcija državnih cesta 2005., da nedostaju ključni elementi oborinske odvodnje poput slivnika i centralnog kolektora oborinske odvodnje koji su predviđeni navedenim projektom. Pisani nalaz i mišljenje navedeni sudski vještak je usmeno iznio i na ročištima održanim 11. svibnja 2022. i 9. rujna 2024. kojom prilikom je jasno i argumentirano odgovorio na pitanja i prigovore i nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

33. Nadalje, iz nalaza građevinskog vještaka NT, dipl. ing. građ. i njegove dopune (iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-44/2015) proizlazi da je u kuću N i IT mogao prodrijeti kanalizacijski sadržaj iz kolektora A1 gradske kanalizacije koji zaključak se temelji na činjenici da je sistem odvodnje oborinske vode s državne ceste D-42 od raskrižja s ulicom Dražice do kuće tužitelja u tom postupku u dužini cca 100 m1 s 4 cestovna slivnika tijekom obnove Državne ceste D-42, dionica Ogulin Oštarije spojen na kolektor A1 gradske kanalizacije, da je upravo kroz taj spoj kanalizacije omogućeno da se višak kanalizacijskog sadržaja iz gradske kanalizacije u slučaju prekomjernog dotoka ili nemogućnosti prihvata na uređaju za pročišćavanje, kroz cestovne slivnike izlijeva na kolnik ceste i poplavljuje okoliš i prodire u kuću tužitelja iz tog postupka.

34. Na temelju iskaza BC, koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu svjedoka je u bitnome utvrđeno da je voda koja je potopila podrumske prostorije dotekla s kolnika ceste D42 koji se nalazi ispred kuće, da on osobno nije vidio tragove fekalija, toaletnog papira i drugog sadržaja koje su se navodile jer je u trenutku očevida kuća bila očišćena, da su bili vidljivi tragovi vode odnosno njezine visine po zidovima i na pojedinim drvenim dijelovima.

35. Ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno je sud utvrdio da uz tužiteljevu odgovornost postoji i tuženikova (su)odgovornost za štetu jer tuženik nije izveo sustav oborinske odvodnje državne ceste D41 na predmetnoj dionici (300 – 350 metara) u skladu s projektom po kojemu je izrađena rekonstrukcija državnih cesta 2005., jer nedostaju ključni elementi oborinske odvodnje, poput slivnika i centralnog kolektora oborinske odvodnje, što je također dovelo da izlijevanja oborinskih voda u obiteljsku kuću IT, i to u omjeru od 50% kako je to utvrdio sudski vještak Goran Glušić, što prihvaća i ovaj sud. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužitelju iznos od. 6.858,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, a za razliku od 10.014,96 EUR je pravilno odbio tužiteljev zahtjev.

36. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koji je sud dosudio tuženiku na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18). Budući da je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 6.858,28 EUR, a odbijen za iznos od 10.014,96 EUR, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u parnici s 40%, a tuženik sa 60%. Iz navedenog proizlazi da je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela u ovoj parnici. Oduzimanjem postotka tužitelja od postotka tuženika (60%-40%) preostaje iznos od 20%. Stoga je sud pravilno dosudio tuženiku iznos od 21,60 EUR odnosno naknadu od dijela njegovih parničnih troškova od 108,00 EUR što odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka (20%). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženika.

37. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nevenka Marković