Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1008/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ZTZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Palatinušu odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-333/2023-6 od 28. listopada 2024., dana 22. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj P-333/2023-6 od 28. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 125,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-333/2023-6 od 28. listopada 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici Stalne službe u Đurđevcu.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te apsolutno bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupka ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 100,00 EUR uvećano za PDV 25% iznosi 25,00 EUR što ukupno iznosi 125,00 EUR.

2.1. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu porekla navode žalbe, te predložila da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 381. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu koji je između stranaka zaključen 17.6.2005.

6. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijanog rješenja, koje tuženik žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

7. U članku 14. predmetnog ugovora o kreditu, stranke su ugovorile u slučaju spora nadležanost suda u mjestu sjedišta banke, dakle Općinskog suda u Rijeci.

8. U vrijeme zaključenja tog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – u daljnjem tekstu ZZP/03) koji je u članku 81. stavak 1. propisivao da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te u stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

8.1. Prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

8.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

9. Kako iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedišta tuženika bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o toj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to je prema odredbi članka 81. stavak1. i 2. ZZP/03 ista ugovorna odredba nepoštena jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice obzirom bi ona, čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Rijeci bila izvrgnuta dodatnim troškovima zbog putovanja na udaljenosti oko 272 kilometra u jednom smjeru odnosno 544 kilometra u oba smjera i potrebi ulaganja dodatnog vremena, o čemu se izjasnio sud prvog stupnja u točci 14. i 15. obrazloženja pobijanog rješenja. Činjenica što tužiteljica ima punomoćnika odvjetnika nije dokaz protivnog jer se radi o odvjetniku iz Virovitice čiji bi dolasci na ročište u Rijeku rezultirali dodatnim troškovima.

10. Slijedom iznijetoga, budući da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora nepoštena u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03 i stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03, u ovom predmetu riječ je o izberivoj mjesnoj nadležnosti prema odredbi članka 59. ZPP-a, jer se na području Općinskog suda u Koprivnici Stane službe u [adresa] nalazi poslovna jedinica tuženika. Naime, prema odredbi članka 59 ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

11. U odnosu na tvrdnje tuženika u žalbi o tome da navedena poslovnica tuženika nije upisana u sudski registar, valja navesti da odredba članka 59. ZPP-a ne uvjetuje da bi poslovna jedinica bila upisana u sudski registar, te je riječ o izberivoj nadležnosti nevezano o organizacijskom obliku u kojem je tuženik radio i u tom pogledu pravilan je zaključak u točci 20. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a kojom je propisano da bitna povreda odredba parničnog postupka postoji uvijek ako kojoj strani nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

12. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka donijeti odluku o nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe, jer iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja odlučujući o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti, na pripremnom ročištu dana 10. rujna 2024. saslušao tužiteljicu na sporne okolnosti, dok tuženik na kojem je teret dokaza prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 u odgovoru na tužbu i na istom ročištu niti tvrdi, niti dokazuje, da se o navedenoj ugovornoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu kreditora pojedinačno pregovaralo.

13. Zbog svega navedenog a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ovog rješenja.

14. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 125,00 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ovog rješenja.

U Karlovcu 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Vinka Vrančić