Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-458/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeće, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, pravnoj stvari 1. tužiteljice ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice VU, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Nicole Kwiatkowski odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po punomičniku Mariji Radelja odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6419/2021-24 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6419/2021-24 od 5. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 398,51 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja broj P-6419/2021-24 od 5. travnja 2024. suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Iznos,namjena i korištenja Ugovora o kreditu broj 016-1630/2006, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.900,00 CHF (slovima: šezdesetdvijetisućedevetsto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita..."
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Otplata Ugovora o kreditu broj 016-1630/2006, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplateu valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 1.155,00 CHF (tisućustopedesetpet švicarskih franaka) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja"
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima iznos od 3.769,17 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
-7,36 eur od 3.10.2006.
-6,13 eur od 1.11.2006.
-2,61 eur od 1.12.2006.
-2,41 eur od 1.4.2008.
-37,51 eur od 1.11.2008.
-9,81 eur od 3.12.2008.
-47,51 eur od 1.1.2009.
-54,81 eur od 3.2.2009.
-58,18 eur od 3.3.2009.
-49,27 eur od 1.4.2009.
-51,09 eur od 1.5.2009.
-32,36 eur od 1.6.2009.
-27,21 eur od 1.7.2009.
-29,98 eur od 1.8.2009.
-35,44 eur od 1.9.2009.
-35,04 eur od 1.10.2009.
-29,62 eur od 3.11.2009.
-39,99 eur od 3.12.2009.
-48,35 eur od 5.1.2010.
-56,49 eur od 3.2.2010.
-57,09 eur od 3.3.2010.
-78,85 eur od 2.4.2010.
-70,94 eur od 5.5.2010.
-81,08 eur od 3.6.2010.
-128,98 eur od 1.7.2010.
-118,56 eur od 3.8.2010.
-163,47 eur od 11.9.2010.
-135,49 eur od 8.10.2010.
-140,25 eur od 11.11.2010.
-167,89 eur od 11.12.2010.
-210,99 eur od 1.1.2011.
-181,32 eur od 6.2.2011.
-186,38 eur od 4.3.2011.
-174,96 eur od 3.4.2011.
-178,14 eur od 1.5.2011.
-234,42 eur od 2.6.2011.
-242,91 eur od 2.7.2011.
-308,07 eur od 4.8.2011.
-253,21 eur od 10.9.2011., sve za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.10.2023. do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.168,00 eura sa zateznim kamatama od 6.4.2024. do isplate po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana."
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članak 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu 86,01 EUR što sveukupno iznosi 398,51 EUR.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) u granicama razloga označenih u žalbi, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
6. Prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 190. ZPP-a, na koju se poziva tuženik u žalbi. Naime, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelji su smanjili tužbeni zahtjev tako da umjesto u tužbi zatraženih 3.995,37 EUR, podneskom od 9.5.2023. traže isplatu iznosa 3.769,17 EUR,dakle smanjen je tužbeni zahtjev za isplatu prema odredbi članak 191. stavak 3. ZPP-a kojom je propisano da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, te se u tom pogledu sud prvog stupnja pravilno izjasnio u točci 25. obrazloženja pobijane presude, dok se žalitelj neosnovano poziva na odredbu članka 190. ZPP-a koja se odnosi na preinaku tužbenog zahtjeva i ne može se primijeniti u konkretnom slučaju.
7. Nesporno je između parničnih stranaka da je između CU pravnog prednika tužitelja i tuženika zaključen dana 6.7.2006. Ugovor o kreditu solemniziran dana 7.7.2006. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu pod brojem OU- 1606/2006, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio pravnom predniku tužitelja kredit u iznosu 62.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,za kupnju stana , a koji ugovor sadrži u članku 2. i članku 4. odredbu o promjenjivoj valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu CHF).
8. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 502.c ZPP-a, po pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka, a kojima je pravomoćno utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03
- u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07., 125/07, 79/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
9.1.Prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
9.2. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.
10. Sporne ugovorne odredbe kojim se glavnica veže za tečaj švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je prednik tužitelja mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužitelja kao potrošača, te su stoga ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.
11. Citirane presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03, članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, provedeno tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.
11.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
11.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.
12. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik je dužena prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15,29/18,114/22, 156/22 – dalje ZOO) vratiti tužiteljima sve što je primio na temelju odredbe kojom je utvrđena ništetnost zajedno sa zateznim kamatama u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a.
13. Zahtjev tužitelja za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF, ništetne. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništenih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu unaprijed sastavljene , dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.
14. Visina tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđena temelju provedenog financijskog vještačenja iz pisanog nalaza i mišljenja od 27.4.2023., pa kao je tuženik u podnesku od 21.6.2023. istakao prigovor pravne naravi o kojem se sud prvog stupnja pravilno izjasnio u točci 27. obrazložena pobijane prvostupanjske presude, to se žalbeni navodi o tome da je odbijanjem provođenja dopune nalaza i mišljenja bez obrazloženja počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ne može prihvatiti kao osnovan. Žalitelju valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. zauzeo stajalište o tome da se u slučaju ništetnosti dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, primjenjuje kamatna stopa u numerički određenoj visini u vrijeme ugovaranja sve dok se na zakoni propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnom i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope.
15. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 27. srpnja 2021. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, to proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO- a.
16. Odluka o parničnom trošku pravilna je u pogledu osnove (članak 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a), te u pogledu visine (Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23.). Tuženik pogrešno smatra da se ima promijeniti odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje i isplatu, pa kako nakon što je tužitelj podneskom od 9.5.2023. smanjio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu, tuženik nije sukladno odredbi članka 164. stavak 2. i 8. ZPP-a zatražio naknadu parničnog troška u pogledu smanjenog dijela tužbenog zahtjeva, to odluka o parničnom trošku nije nezakonita.
17. Slijedom svega iznijetoga, opsežni žalbeni navodi tuženika o tome da nije riječ o ništetnim odredbama, da je nastupila zastara i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, te kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija,a ni razlozi na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.
18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadom žalbenog troška u iznosu 398,51 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Britvec