Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-584/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Kalauzu odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupan po punomoćniku Marku Kallayu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri, iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-76/21-29 od 4. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-76/21-29 od 4. svibnja 2023. pod točkom I. i II. II Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-76/21-29 od 4. svibnja 2023. preinačuje pod točkom III. i sudi:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, platiti tužitelju NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos od 121,04 EUR, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, platiti tužitelju NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pored već dosuđenog troška pod točkom II izreke i daljnji trošak u iznosu od 572,26 EUR, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,73 EUR, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-76/21- 29 od 4. svibnja 2023. odlučeno je:

" I./ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.473,44 eur/18.636,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008. godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,32 eur/ 9,98 kn za razdoblje od 01.10.2006. do isplate,

- na iznos od 1,02 eur/ 7,71 kn za razdoblje od 01.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,09 eur/ 0,66 kn za razdoblje od 01.12.2006. do isplate,

- na iznos od 0,05 eur/ 0,34 kn za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 9,74 eur/ 73,39 kn za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 12,50 eur/ 94,20 kn za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 14,49 eur/ 109,20 kn za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 15,39 eur/ 115,98 kn za razdoblje od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,20 eur/ 99,42 kn za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 13,68 eur/ 103,07 kn za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 9,81 eur/ 73,88 kn za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 6,95 eur/ 52,39 kn za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 7,71 eur/ 58,11 kn za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 9,21 eur/ 69,43 kn za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,."

- na iznos od 9,08 eur/ 68,44 kn za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 7,56 eur/ 56,99 kn za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,42 eur/ 78,48 kn za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 12,70 eur/ 95,71 kn za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,96 eur/ 120,22 kn za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 15,21 eur/ 114,60 kn za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 19,62 eur/ 147,85 kn za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 18,79 eur/ 141,55 kn za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 20,42 eur/ 153,84 kn za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 34,55 eur/ 260,28 kn za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 31,64 eur/ 238,37 kn za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 40,52 eur/ 305,31 kn za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 37,45 eur/ 282,18 kn za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 32,51 eur/ 244,98 kn za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,93 eur/ 323,47 kn za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 56,19 eur/ 423,33 kn za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 46,80 eur/ 352,62 kn za razdoblje od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od 50,09 eur/ 377,42 kn za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,91 eur/ 345,88 kn za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 46,66 eur/ 351,54 kn za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 64,42 eur/ 485,40 kn za razdoblje od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 66,15 eur/ 498,44 kn za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 80,78 eur/ 608,63 kn za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 73,17 eur/ 551,33 kn za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 64,85 eur/ 488,61 kn za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 63,49 eur/ 478,38 kn za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,86 eur/ 473,59 kn za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 66,80 eur/ 503,29 kn za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 70,23 eur/ 529,18 kn za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 70,69 eur/ 532,65 kn za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 68,32 eur/ 514,74 kn za razdoblje od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 69,92 eur/ 526,83 kn za razdoblje od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 71,02 eur/ 535,10 kn za razdoblje od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 69,17 eur/ 521,18 kn za razdoblje od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 69,66 eur/ 524,84 kn za razdoblje od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 68,27 eur/ 514,41 kn za razdoblje od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 65,28 eur/ 491,86 kn za razdoblje od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 68,47 eur/ 515,89 kn za razdoblje od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 70,00 eur/ 527,43 kn za razdoblje od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 68,93 eur/ 519,34 kn za razdoblje od 01.01.2013. do isplate

- na iznos od 62,91 eur/ 474,00 kn za razdoblje od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 68,02 eur/ 512,52 kn za razdoblje od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 68,47 eur/ 515,89 kn za razdoblje od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 66,47 eur/ 500,79 kn za razdoblje od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 60,23 eur/ 453,82 kn za razdoblje od 01.06.2013. do isplate

- na iznos od 60,07 eur/ 452,63 kn za razdoblje od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 61,60 eur/ 464,16 kn za razdoblje od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 64,06 eur/ 482,66 kn za razdoblje od 01.09.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.666,47 eur/12.556,02 kn sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 121,04 eur/911,95 kn kao i dijelom parničnog troška kao sa neosnovanim."

2. Prvostupanjsku presudu pravodobno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 121,04 EUR, kao i dijelom parničnog troška. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na "negativnu razliku" u iznosu od 121,04 EUR / 911,95 kn. Navodi da nema nikakve osnove da se tražbina tužitelja umanjuje za iznose manje plaćene u razdoblju kreditnog odnosa kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onog tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu i to zato što je ništetnost odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF prouzročio upravo tuženik svojim nezakonitim postupanjem, pa onda upravo tuženik treba snositi posljedice takvog svog nezakonitog postupanja, a tužitelj nije ni na koji način odgovoran niti je pridonio ništetnosti navedene odredbe ugovora o kreditu, zatim zato što ne egzistira bilo kakav protutužbeni zahtjev tuženika ili prigovor radi prebijanja, koji bi bio temelj za umanjenje tražbina tužitelja u ovom postupku, zatim zato što se koristi zakonske materije o zaštiti prava potrošača i pravomoćne odluke suda u kolektivnom sporu zaštite interesa potrošača odnose na tužitelja kao potrošača, a ne na tuženika kao banku i zato što tužitelj od tuženika plaćanjem anuiteta tijekom trajanja kreditnog odnosa nije ništa primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio. Žali se i da mu prvostupanjski sud nije priznao PDV na dosuđeni iznos troškova zastupanja po odvjetniku, iako je tužitelj u troškovniku uredno zatražio PDV po stopi od 25 %. Smatra i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada tužitelju nije priznat sastav podneska od 20. travnja 2021. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 77,73 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Tuženik ulaže žalbu protiv točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih je činjenica utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Navodi da sud na okolnost je li se o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju pregovaralo nije izveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Mirodara Kovača. Navodi da nije obrazloženo kako to iz sklopljenog ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj potrošač te pobija navod prvostupanjskog suda da zastara nastupa protekom pet godina od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku kolektivne zaštite. Pobija i odluku o trošku navodeći da je prvostupanjski sud bio dužan razmjerno dosuditi tužitelju i tuženiku parnične troškove sukladno uspjehu u sporu, u skladu sa člankom 154. stavak 2. ZPP- a, jer je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu u iznosu od 121,04 EUR. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, odnosno da ukine pobijanu presudu i rješenje o trošku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanog iznosa za koji je prema navodima tužbe preplatio kreditnu obvezu zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu 3. kolovoza 2006. na iznos od 21.176,50 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog Ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog vozila.

8. Ispitujući zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Pobijana odluka sadrži jasno, valjano i neproturječno navedene razloge o odlučnim činjenicama, dati razlozi nisu proturječni sebi niti su u suprotnosti s ispravama sadržanima u spisu, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica u postupku proveo financijsko vještačenje kojim je utvrdio visinu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te utvrdio da je kredit preplaćen za iznos od 2.594,48 EUR.

11. U pravu je tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu pod točkom III. kojom je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 121,04 EUR na ime tzv. negativnih razlika. Naime, suprotno iznesenim zaključcima u obrazloženju prvostupanjske presude, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tuženik je bio u obvezi istaknuti bilo prigovor prijeboja bilo protutužbeni zahtjev, što nije učinio, već jedino ističe da je sud dužan uzeti u obzir iznose za koje je tužitelj plaćao manje anuitete obzirom da je tečaj CHF bio niži od početnog. Tužitelj od tuženika plaćanjem anuiteta tijekom trajanja kreditnog odnosa nije ništa primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Pravilno u žalbi ističe žalitelj da se koristi pravomoćne odluke suda u kolektivnom sporu radi zaštite interesa potrošača odnose na tužitelja kao potrošača, a ne i na tuženika kao banku koja je i prouzročila ništetnost odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF svojim nezakonitim postupanjem radi čega tuženik treba snositi posljedice takvog svog nezakonitog postupanja. Radi iznesenog valjalo je temeljem članka 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III. izreke i naložiti tuženiku da plati tužitelju daljnji iznos od 121,04 EUR (utvrđen iznos tzv. negativne razlike), čime se dolazi do ukupno izvještačenog iznosa od 2.594,48 EUR, dok iznosi anuiteta koji su dosuđeni u točki I. izreke prvostupanjske presude ostaju neizmijenjeni obzirom da njihov ukupni zbroj iznosi upravo 2.594,48 EUR.

12. Žalba tužitelja je osnovana i u odnosu na dio točke III. prvostupanjske presude kojom je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška. Naime, osnovano je tužitelj potraživao sukladno Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu Tarifa) trošak sastava podneska od 20. travnja 2021. u iznosu od 199,00 EUR uvećano za PDV po stopi od 25 %, jer se tim podneskom tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 13. travnja 2021. u kojem je tuženik istaknuo i novi prigovor kojim je osporio tužiteljev status potrošača pa je bilo potrebno da se tužitelj očituje obrazloženim podneskom na taj novi prigovor, koji nije bio istaknut u odgovoru na tužbu.

12.1. Nadalje, osnovano prigovara u žalbi tužitelj da mu je prvostupanjski sud propustio dosuditi PDV po stopi od 25 % na priznati trošak zastupanja. Dakle, priznati trošak zastupanja od 1.294,05 EUR valja uvećati za nedosuđeni trošak sastava obrazloženog podneska od 20. travnja 2021. u iznosu od 199,00 EUR, te se dobije ukupni trošak zastupanja od 1.493,05 EUR, što valja uvećati za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 373,26 EUR, slijedom čega proizlazi da je trošak zastupanja tužitelja s PDV-om iznosio ukupno 1.866,31 EUR. Kada se tom iznosu pribroji trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,78 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 71,19 EUR, dobije se sveukupni trošak tužitelja od 2.238,73 EUR. Kako je u točki II. izreke već dosuđen trošak od 1.666,47 EUR, to proizlazi da je osnovano preinačiti u točki III. izreke prvostupanjske presude odluku da se tužitelj odbija s preostalim dijelom parničnog troška na način da je naloženo tuženiku da tužitelju pored već dosuđenog troška pod točkom II. izreke naknadi i daljnji trošak u iznosu od 572,26 EUR (2.238,73 EUR – 1.666,47 EUR), pa je temeljem članka 373. i članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove drugostupanjske odluke.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa. Pritom se suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbe iz članka 502.c ZPP-a.

14. Prema odredbi iz članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojima će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona, da se određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici po kojoj će se ta osoba za njih pozivati.

15. Osim toga, odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tužene banke, a između njih i tužena u ovome predmetu u ugovorima o kreditu koji su zaključeni u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditima što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to odrede iz članka 81., 82. i 90. a počam od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to članku 96. i 97.

16. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik preplaćene novčane iznose stekao bez osnove, te obvezao tuženika na platež istih pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO).

17. Pritom tuženik neosnovano osporava tijek zakonske zatezne kamate da svaki preplaćeni iznos kredita obzirom da se tuženika ni po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne može smatrati poštenim stjecateljem s obzirom na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli već u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu između parničnih stranaka (članak 1115. ZOO-a).

18. Neosnovani su žalbeni navodi u vezi zastare, pri čemu prigovor zastare nije osnovan, te se primjenjuju odredbe iz članka 241. ZOO-a. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je ponovno počela teći po pravomoćnosti odluke donesene po takvoj tužbi. U odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastavila teći od 14. lipnja 2018., dok je tužba u predmetu podnesena 24. siječnja 2021., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka normiranog odredbom članka 225. ZOO-a. Pri tome se žalitelj upućuje na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi da nije obrazloženo da je tužitelj potrošač, obzirom da je tu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da je predmetnim kreditom kupio osobni automobil za osobne potrebe, da u to vrijeme nije imao obrt i da kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Tuženik nije predložio nikakve dokaze kojima bi ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda bilo dovedeno u pitanje.

20. Neosnovano smatra tuženik da je prvostupanjski sud na okolnost je li se o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju pregovaralo trebao provesti dokaz saslušanjem javnog bilježnika, obzirom da javni bilježnik ne zastupa banku niti je od strane banke sudjelovao u odobravanju kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije zaključenja konkretnog ugovora o kreditu, obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu koji je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema zakonodavnom okviru (Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka broj U III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

21. Neosnovano pobija tuženik odluku o trošku navodeći da je prvostupanjski sud bio dužan dosuditi trošak razmjerno uspjehu u parnici, obzirom da je ovom drugostupanjskom odlukom preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužitelj bio odbijen s tužbenim zahtjevom, radi čega je trebalo tužitelju temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a dosuditi troškove koji su bili potrebni u cijelosti.

22. Slijedom navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Budući da je tužitelj uspio u cijelosti sa svojom žalbom to je istom temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 77,73 EUR (Tbr. 10.5 Tarife), a nije mu priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer u spisu nema dokaza da je istu platio, pa je odlučeno kao u točki III izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki IV ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec