Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-629/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenad Horvat odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniu Smrčeku odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1147/2023-28 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1147/2023-28 od 11. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 391,28 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1147/2023-28 od 11. travnja 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 016-1173/2005 , sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 27.06.2005. godine, sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

“1,50% (jedan zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom korištenja kredita.”

II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 312,67 EUR / 2.355,81 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 02.07.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB 14036333877 da tužitelju ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova isplatiti iznos od 2.430,92 eur / 18.315,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi, na:

- iznos od 6,32 EUR / 47,65 HRK s kamatom tekućom od 07.09.2005. sve do isplate,

- iznos od 4,23 EUR / 31,90 HRK s kamatom tekućom od 06.10.2005. sve do isplate,

- iznos od 3,98 EUR / 29,98 HRK s kamatom tekućom od 05.11.2005. sve do isplate,

- iznos od 2,76 EUR / 20,81 HRK s kamatom tekućom od 07.12.2005. sve do isplate,

- iznos od 2,39 EUR / 17,97 HRK s kamatom tekućom od 06.01.2006. sve do isplate,

- iznos od 8,74 EUR / 65,87 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 13,10 EUR / 98,73 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 16,22 EUR / 122,18 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 17,62 EUR / 132,77 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 13,75 EUR / 103,57 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 14,60 EUR / 110,04 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 8,63 EUR / 65,03 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 4,23 EUR / 31,89 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 5,40 EUR / 40,69 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,72 EUR / 58,16 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 7,52 EUR / 56,65 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 5,17 EUR / 38,98 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 9,57 EUR / 72,12 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 13,10 EUR / 98,71 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 18,12 EUR / 136,50 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 16,97 EUR / 127,83 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 23,78 EUR / 179,15 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 22,48 EUR / 169,40 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 25,00 EUR / 188,36 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2010. sve do isplate,

- iznos od 46,79 EUR / 352,55 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 42,31 EUR / 318,75 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 56,01 EUR / 422,01 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2010. sve do isplate, - iznos od 51,27 EUR / 386,33 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 43,66 EUR / 328,95 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 59,73 EUR / 450,02 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 80,17 EUR / 604,05 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 65,70 EUR / 494,98 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 71,27 EUR / 536,95 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 64,80 EUR / 488,24 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 65,98 EUR / 497,11 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 93,33 EUR / 703,23 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 96,00 EUR / 723,31 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2011. sve do isplate.

- iznos od 118,86 EUR / 895,52 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 107,12 EUR / 807,06 HRK s kamatom tekućom od 01.09.2011. sve do isplate,

- iznos od 94,26 EUR / 710,22 HRK s kamatom tekućom od 01.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 92,88 EUR / 699,83 HRK s kamatom tekućom od 01.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 91,89 EUR / 692,38 HRK s kamatom tekućom od 01.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 98,02 EUR / 738,56 HRK s kamatom tekućom od 01.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 103,37 EUR / 778,83 HRK s kamatom tekućom od 01.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 104,09 EUR / 784,23 HRK s kamatom tekućom od 01.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 100,39 EUR / 756,37 HRK s kamatom tekućom od 01.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 102,88 EUR / 775,18 HRK s kamatom tekućom od 01.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 104,59 EUR / 788,05 HRK s kamatom tekućom od 01.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 101,72 EUR / 766,40 HRK s kamatom tekućom od 01.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 102,43 EUR / 771,79 HRK s kamatom tekućom od 01.08.2012. sve do isplate,

I to do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.179,84 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.",

te je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan u cijelosti.

2. Protiv te presude i rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 78,78 EUR što sveukupno iznosi 391,28 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 016-1173/2025 od 27.6.2005. u dijelu u kojem je ugovorena jednokratna naknada 1,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita i zahtjev za povrat isplaćene jednokratne naknade, te zahtjev za povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (CHF) sadržanoj u istom ugovoru.

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva, jer presuda i rješenje nemaju nedostataka i mogu se ispitati,sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članak 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

7. U vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu od broj 016-1173/2025 od 27.6.2005. kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 33.287,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, za kupnju motornog vozila, s rokom otplate od 84 mjeseca, a koji u članku 3. sadrži spornu odredbu o jednokratnoj naknadi 1,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, te sadrži sporne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. – dalje ZZP/03).

8. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, u pobijanoj presudi odlučivao kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12 ZPP-a, temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.,a koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019., u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka, a kojima je pravomoćno utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03. - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 79/09. – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.1. Naime, odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

9. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te prema stavku 4. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona i sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisano jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

9.2. Prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, prema stavku 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tih odredbi, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03, te se sud prvog stupnja pravilno izjasnio u točci 27., 41. - 43. obrazloženja po pitanju nerazumljivosti i nepoštenosti tih ugovornih odredbi. Time što je valutna klauzula dopuštena prema odredbi članka 22. ZOO-a, ne znači da ista ne može utvrđena nepoštenom i ništetnom.

11. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

11.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Zahtjev transparentnosti sadržan je u odredbi članka 85. ZZP/03 prema kojem, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

13. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i o kojoj visini svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi.

14. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, nije dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na jednokratnu naknadu 1,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveze plaćanja te naknade. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane, pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovaratelja i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14.1. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

14.2. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

15. Na tuženiku je prama odredbi članka 81. stavak4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, što međutim tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, iz iskaza svjedoka ZFK, iskaza tužitelja i izjave ŽFK, ne proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je riječ o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu,a tuženik nije dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi,pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama iz članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 i da je stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

16. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF i odredbe o jednokratnoj naknadi 1,50 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15. – dalje ZOO) dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ništetnih odredbi zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu unaprijed sastavljene ,dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga da je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Spornim odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli povrijeđen ne samo interes jedne ugovorne strane i to tužitelja kao potrošača, već je njime povrijeđen i javni interes (s obzirom na opće poznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju sa tuženikom i drugim bankama), pa se ne radi o zabrani manjeg značaja.Sudska praksa na koju se žalitelj poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije činjenično identična, niti usporediva.

17. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 20.2.2023. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju.

17.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u zapisniku broj Su-33/2022 od 30. siječnja 2022., te po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C-782/19. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije činjenično identična i stoga nije primjenjiva u ovom predmetu. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a i individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na njegovu tražbinu istaknuti radi prebijanja u iznosu 29,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.8.2010. i u iznosu 51,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30.9.2010. pa do isplate, valja navesti da je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem odbio taj prigovor, navodeći u točci 68. do 72. obrazloženja valjane razloge.

18.1. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednokratnoj naknadi, ne može tražiti isplatu korištenjem institucije stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/222 (SM, KM protiv M BANK, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi93/13 se protivi da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora umanji za protuvrijednost kuna na glavnicu koju bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi.

18.2. Pritom žalitelju valja navesti da sud prvog stupnja nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. negativnim tečajnim razlikama, a takvo pravno shvaćanje sadržano je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odstupljeno od dotadašnje prakse iz odluke broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesvjestan je i nema pravo na povrat danoga (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i Rev- 2624/2015 od 23. siječnja 2019.).

19. Zbog svega navedenoga neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o ostvarenju povrede ustavnog prava iz članka 29. stavak 1 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.) i neosnovanim se cijeni pozivanje žalitelja na povredu prava na pravično i pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.). Pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije dovedena u nejednak položaj u odnosu na tužitelja, dok pobijana presuda sadrži valjano obrazloženje, jasne,ozbiljne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava što ne upućuje na arbitrarnost.

20. Neosnovano tuženik osporava odluku o parničnom trošku, jer u podnesku od 2.2.2024. kojim se protivio smanjenju tužbenog zahtjeva nije u skladu sa odredbom članka 164. stavak 2. i 8 ZPP-a u roku od 15 dana točno određeno naveo troškove za koje traži naknadu uslijed djelomičnog povlačenja zahtjeva za isplatu, dok podnesak tužitelja od 4.10.2023. prileži na listu 497-501 spisa i riječ je o obrazloženom podnesku kojim se očitovao o tuženikovim prigovorima i za koji tužitelju pripada naknada prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje Tarifa), a tuženik je isti podnesak imao mogućnost preuzeti u e- spisu predmeta zbog čega nije onemogućen u raspravljanju.

20.1. Tuženiku valja navesti da je odredbom članka 52. stavak 3. Tarife propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, te prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, pa se u tom smislu neosnovanim cijeni pozivanje žalitelja na povredu Ustava.

20.2. Na parnični trošak tužitelja teku zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a od donošenja pobijane prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi iz članka 29.stavak2. ZOO-a, kako je pravilno odlučeno u stavku IV izrijeke prvostupanjske presude.

21. Slijedom svega iznijetoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

22. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 391,28 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec