Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-435/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja Ivice Raguža i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] A1 zastupan po punomoćniku Slavku Duvnjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi iseljenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ps-63/2019- 71 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  je

I Žalba tuženika OČ i žalba tužitelja Republike Hrvatske usvajaju se kao osnovane te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ps- 63/2019-71 od 24. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku OČ iz [adresa] A1, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isprazni dio nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, WC-a, čajne kuhinje i stubišta u prizemlju i prostorije na galeriji, ukupne površine 45,28 m2 - i to dio u prizemlju površine 27,26 m2 koji se sada u naravi sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, ulaznog prostora, sobe i kupaonice, neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to Preradovićeva ulica, dvorište, stambena zgrada, Zagreb, Preradovićeva ulica 33, dvorišna zgrada, izgrađeno zemljište, stambena zgrada, Zagreb, Preradovićeva ulica 33/1 ukupne površine 471 m2, sagrađene na zk.č.br. 2587, upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te isti dio slobodan od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OČ iz [adresa] A1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 iznos od 3.346,62 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za ispražnjenje i predaju u posjed dijela nekretnine opisane u zemljišnim knjigama kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, WC-a, čajne kuhinje i stubišta u prizemlju i prostorije na galeriji, ukupne površine 45,28 m2 – i to dijela preko površine 27,26 m2 u prizemlju koji se sada u naravi sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, ulaznog prostora, sobe i kupaonice do zatraženih 45,28 m2.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 14.907,78 Eur s pripadajućom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 304,24 Eur za razdoblje do 23. svibnja 2024.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj protiv točke III., IV. i V. izreke presude te tuženik protiv točke I., II. i V. izreke presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – u nastavku teksta: ZPP). Tužitelj predlaže da se žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da se usvoji tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje dok tuženik predlaže da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tuženika, niti je tuženik dostavio odgovor na žalbu tužitelja.

3. Žalba stranaka je osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode stranaka, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upiru stranke. No u konkretnom slučaju činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za ispražnjenjem nekretnine u vlasništvu tužitelja ukupne površine 45,28 m2 te predaja iste u posjed tužitelju, kao i zahtjev za isplatom iznosa zbog neovlaštenog korištenja nekretnine od strane tuženika.

6. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je na očevidu od 12. prosinca 2019. tuženik pokazao prostor koji je u njegovu vlasništvu i to od glavnog ulaza desno – spavaća soba, ravno kupaonica s wc-om, dok se lijevo od ulaza nalazi dnevni boravak s kuhinjom za koji je naveo da je nekada bila veš kuhinja;

- da se u cijelom dvorišnom objektu nalazi još jedan prostor, a za koji je tuženik izjavio da je u naravi garsonijera, a ranije da je to bila veš kuhinja;

- da razgledavani prostor ima i gornju etažu u koju nije moguće ući iz razgledavanog prostora;

- da je rješenjem Gradskog ureda za imovinskopravne poslove imovinu grada od 31. listopada 2017. tužitelj stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju dvorišne zgrade koja se sastoji od jedne prostorije, wc-a, čajne kuhinje, stubišta u prizemlju i prostorije na galeriji ukupne površine 45,28 m2, a koje bespravno koristi tuženik;

- da za navedenu nekretninu nije podnesen zahtjev za povrat te stoga tužiteljica stječe vlasništvo temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19. – nastavno ZON);

- da je tuženik nepošteni posjednik sporne nekretnine i to u površini od 27,26 m2;

- da mjesečna zakupnina za poslovni prostor površine 27,26 m2 iznosi 304,24 eura.

7. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je tuženik učinio nespornim da drži u posjedu cjelokupnu nekretninu koja je predmet ovog spora. Naime, tuženik tijekom postupka nije učinio nespornim svoj cjelokupan posjed sporne nekretnine, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

8. Pravilan je pravni stav tužitelja da u slučaju kada nije podnesen zahtjev za povrat imovine, tada vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnoj imovini proizlazi iz samog zakona sukladno članku 77. ZON-a. Naime, Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva temeljem članka 77. ZON-a ex lege, a ne pravomoćnošću rješenja nadležnog upravnog tijela koji predstavlja samo deklaratornu odluku i kojim se utvrđuje ex lege stjecanje prava vlasništva temeljem članka 77. ZON-a i to u situaciji kada nije podnesen zahtjev za naknadu ili je pravomoćno odbijen (Rev-199/2021-2 od 2. ožujka 2021, Revx-599/11. od 9. travnja 2014. i dr.). Stoga je u navedenom dijelu pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda. Naime, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da za spornu nekretninu nije bio podnesen zahtjev za naknadu.

9. Osnovano tuženik u žalbi navodi da je u pogledu prava posjedovanja i raspolaganja bivše veš kuhinje činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud prilikom provođenja uviđaja na licu mjesta od 11. prosinca 2019. utvrđuje kako se lijevo od ulaza razgledavanog stana nalazi dnevni boravak s kuhinjom za koju tuženik napominje da je nekada bila veš kuhinja, kako uz razgledavani prostor – stan postoji još jedan prostor koji nije bio predmetom razgledavanja, a u naravi predstavlja garsonijeru koja je ranije bila veš kuhinja. Stoga je u navedenom dijelu ostalo neutvrđeno je li navedena veš kuhinja sastavni dio sporne nekretnine ili ne. Ovo stoga jer iz utvrđenja prilikom provođenja uviđaja na licu mjesta proizlazi da bi ista veš kuhinja bila sastavni dio dva stambena prostora.

10. Također tijekom postupka ostalo je nepotpuno utvrđeno drži li tuženik u svom posjedu i gornji dio etaže tj. dijela preko površine od 27,26 m2 do zatraženih 45,28 m2.

11. Prvostupanjski sud tijekom postupka utvrđuje da je tuženik adaptirao sporni poslovni prostor površine 45,28 m2 u stambenu cjelinu, ali nije utvrđeno da li je unutar spornog poslovnog prostora, koji sada u naravi predstavlja stambeni prostor, obuhvaćena u cijelosti ili djelomično i veš kuhinja.

12. Stoga je valjalo žalbu stranaka usvojiti kao osnovanu te sukladno odredbi članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku odluku i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako bi se činjenično stanje potpuno utvrdilo.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom, utvrdit će obuhvaća li sporna nekretnina i veš kuhinju ili ne, analizirat će ponovno rješenje Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada od 31. listopada 2017. obzirom na način stjecanja sporne nekretnine od strane tužitelja, imat će u vidu poštenje tuženika u posjedovanju sporne nekretnine kao i obim posjedovanja sporne nekretnine. Potom će donijeti novu odluku na temelju utvrđenih činjenica, a koja će biti detaljno obrazložena.

14. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je ukinuta odluka o troškovima parničnog postupka jer troškovi parničnog postupka ovise o uspjehu stranaka u postupku.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

16. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak