Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-59/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mišo Živaljić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ŽJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5663/2019 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5663/2019 od 21. srpnja 2022. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5663/2019 od 21. srpnja 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 5663/2019 od 21. srpnja 2022. odlučeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Dužan je tuženik ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, ukloniti građevinski objekt koji je u vještvu vještaka Vinka Ružića, dipl.ing.geod., od dana 15. 10. 2020., prikazan likom A- B-C-D-A, koji je na priloženom prikazu mjesta očevida obojan crvenom bojom te predstavlja u naravi dio stambenog objekta i to dio prizemlja, dio prvog kata i dio potkrovlja, koji je u posjedu tuženika, položen na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja nekretnina se nalazi u vlasništvu tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te je dužan tuženik u ubuduće se kloniti svih radnji kojima se pača u nekretninu u vlasništvu tužitelja u cijelosti.

2.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja odluke pred sudom prvog stupnja prema kamatnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate."

r i j e š i o j e:

I Postupak po protutužbi tuženika za otkup dijela zemljišta označenog sa čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zauzetog gradnjom, u vještvu sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića, označeno slovima A-B-C-D, se izdvaja iz ovog postupka i u izdvojenom postupku će se odlučiti o tom zahtjevu.

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu i rješenje pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene Zakona o parničnom postupku i zbog apsolutno bitne povrede odredaba procesnog prava, dakle, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Ističe da je neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda da je tužitelj još 2004. i 2005. tuženiku dao suglasnost za gradnju na vlastitom zemljištu. Navodi da je tek u postupku legalizacije tijekom 2014. utvrdio granice svojih parcela te proveo upis prava vlasništva, a da je tek 2019. saznao o kojoj približnoj površini oduzimanja nekretnine od strane tuženika bi se ovdje radilo. Tužitelj navodi da je on uvjeren da je tuženik prilikom gradnje znao da gradi na tuđem zemljištu, a da on (tužitelj) nije znao da se gradnja poduzima na dijelu njegovog zemljišta jer da bi inače takvu gradnju odmah zabranio. Navodi da nije jasno zašto je protutužba izdvojena u drugi parnični postupak, jer da se radi o obveznopravnom zahtjevu koji je zastario. Predlaže žalbu usvojiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj u žalbi prepričava sadržaj isprava, iskaze stranaka i svjedoka i dokazni postupak iz drugog nepravomoćno dovršenog postupka, koje pravno i činjenično stanje nije vezano uz ovaj postupak. Proizlazi da predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku na uklanjanje građevinskog objekta prikazanog na skici sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića kao lik A-B-C-D-A, i označen crvenom bojom, a u naravi predstavlja dio stambenog objekta i to dio prizemlja, dio prvog kata i dio potkrovlja koji je u posjedu tuženika, a položen je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, uz zahtjev da se tuženik ubuduće kloni svih radnji kojima se pača u nekretninu u vlasništvu tužitelja.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Činjenično stanje je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Pravilno cijeneći sve izvedene dokaze, pa i proturječja u iskazima saslušanih svjedoka, postupajući u skladu sa člankom 8. ZPP-a kojim je propisano da o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tuženik građenje na spornom dijelu započeo 2004. kada je dogradio raniji objekt u razini prizemlja i kata kako su to iskazivale obje stranke te tužiteljeva supruga, a što je potvrđeno i u rješenju Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odsjeka inspekcijskog nadzora na području Grada Splita, klasa UP/I-362-02/04-02/13765 od 6. prosinca 2004. kojom je tuženiku naloženo ukloniti dogradnju i nadogradnju postojeće građevine visine prizemlja na lokaciji [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dogradnju uz sjeverno pročelje postojeće građevine tlocrtnih dimenzija cca 7x3,80 m, visine prizemlja, izvedeno od zidova od armiranog betona i blok opeke sa ravnom stropnom armirano betonskom konstrukcijom iznad prizemlja, armirano betonske stupove dimenzija 20x20 cm uz zapadno pročelje postojeće građevine, te nadogradnju – prvi kat tlocrtnih dimenzija cca 9,30x6,20 m od zidova armiranog betona i blok opeke debljine 20 cm s armirano betonskom ravnom stropnom konstrukcijom debljine 15 cm. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je obzirom na stupanj izgrađenosti utvrđen spomenutim rješenjem nedvojbeno već tada, dakle 2004., bila zauzeta površina u nalazu vještaka označena slovima A-B-C-D, pošto kasniji nastavak građenjem je išao za podizanjem objekta uvis izgradnjom još etaža, a nitko ne ukazuje da se mijenjala tlocrtna površina, pa proizlazi da nije dovedena u pitanje već zauzeta tlocrtna površina. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj nije imao primjedbi na tako poduzetu gradnju 2004., pa kako je prema kazivanju supruge i on poduzeo gradnju 2004. do 2005. na svom postojećem objektu kada je podigao kat i potkrovlje, osnovano je zaključivati da je s tužiteljevom gradnjom bio suglasan, pogotovo što se radi o objektima koji imaju zajednički zid, a što je tužitelj u svom iskazu i potvrdio, a pravilno zaključuje prvostupanjski sud da isto proizlazi i iz rezultata očevida na licu mjesta.

9. Na pravilno utvrđeno i ocijenjeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu iz članka 155. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZVDSP), budući se radi o prekoračenju međe građenjem. Pritom i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u situaciji kada su stranke za vrijeme gradnje 2004. (pa sve do 2019.) bile suglasne da i tužitelj i tuženik mogu graditi, pa i sve da nije bilo sporazuma i da je tek u vrijeme postupka legalizacije tužitelj saznao da je tuženik prekoračio među građenjem, ne može se zaključiti da bi tuženik bio nepošteni graditelj u tom dijelu (prijepor koji je na skici vještaka označen točkama A- B-C-D), kada niti tužitelj nije znao da tuženik gradi na njegovom zemljištu, a što je sam iskazao, a proizlazi i iz navoda žalbe.

10. Slijedom iznesenog, pravilno zaključuje i obrazlaže prvostupanjski sud primjenu odredbe članka 155. stavak 4. ZVDSP-a da tuženik kao vlasnik zgrade koji je bio pošteni graditelj (prema članku 18. stavak 5. ZVDSP poštenje posjeda se predmnijeva) može zahtijevati da otkupi dio zemljišta na koje je prekoračila njegova zgrada koji je na slici vještaka označen točkama A-B-C-D, obzirom da je u tužbi vlasnik zemljišta (tužitelj) zahtijevao uspostavu prijašnjeg stanja, a ta nije moguća bez znatnije štete za ostali dio zgrade ili razmjerno velikih troškova, što je sve prvostupanjski sud valjano obrazložio, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

11. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da iznesenim žalbenim navodima pravilnost prvostupanjske presude nije dovedena u pitanje, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. U odnosu na pobijano rješenje, prvostupanjski sud je dao jasne razloge zašto se zahtjev tuženika za otkup spornog dijela zemljišta smatra protutužbom (list 80 spisa), te radi čega je istu kao samostalnu tužbu izdvojio, obzirom da ista nije bila podnesena do zaključenja prethodnog postupka, a sve uz primjenu odredbe članka 189. stavak 1. ZPP-a. Odluku o trošku tužitelj pobija samo paušalno, ne navodeći na tu okolnost određenih žalbenih navoda, a istu je prvostupanjski sud donio uz pravilnu primjenu odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a budući je tuženik u cijelosti uspio u postupku.

13. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda, sve temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Karlovcu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec