REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1704/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KONZAS AUTO d.o.o., Zagreb, Radauševa 4, OIB: 47608844770, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica iz Zagreba, Draškovićeva 72, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-899/23 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-899/23 od 12. ožujka 2024. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da 2. Pojedinačni ugovor Klasa: 500-01/22-02/49, Urbroj: 4211-100-22-12 od dana 10. studenog 2022. godine zaključen između tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 i tužitelja KONZAS AUTO d.o.o., Zagreb, Radauševa 4, OIB: 47608844770 nije raskinut.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju KONZAS AUTO d.o.o., Zagreb, Radauševa 4, OIB: 47608844770 iznos od 7.918,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 31.03.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena, sve u roku 15 dana, kao i da tuženik tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatama tekućom od 12.03.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 438,14 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Zagrebu je odlučio: „I Utvrđuje se da 2. Pojedinačni ugovor Klasa: 500-01/22-02/49, Urbroj: 4211- 100-22-12 od dana 10. studenog 2022. godine zaključen između tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 i tužitelja KONZAS AUTO d.o.o., Zagreb, Radauševa 4, OIB: 47608844770 nije raskinut.
II Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju KONZAS AUTO d.o.o., Zagreb, Radauševa 4, OIB: 47608844770 iznos od 7.918,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 31.03.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam (8) postotnih poena, sve u roku 15 dana.“
III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 875,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatama tekućom od 12. ožujka 024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 148., 208., 211., 212., 360., 362. i 1083. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,156/22; dalje: ZOO), čl. 200., 312. i 313. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/16, 114/22) kao i čl. 154. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
3. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako je zaključak prvostupanjskog suda da se radi o naknadnoj nemogućnosti ispunjenja jer se tužitelj obvezao na isporuku predmetnog rezervnog dijela samim sklapanjem Okvirnog sporazuma koji su tužitelj i tuženik zaključili 9. ožujka 2022. (stranica 7. odlomak 3.), u suprotnosti s odredbama Okvirnog sporazuma kao i odredbama Zakona o javnoj nabavi. Kad bi se primijenio stav prvostupanjskog suda da je obveza tužitelja za isporuku rezervnih dijelova nastala samim sklapanjem Okvirnog sporazuma, tuženik bi mogao i od drugog gospodarskog subjekta s kojim je sklopljen Okvirni sporazum zatražiti isporuku rezervnih dijelova, a što je u suprotnosti sa Zakonom o javnoj nabavi da tuženik, kao javni naručitelj, za isti predmet javne nabave s više gospodarskih subjekata ima istovremeno važeće ugovore. Netočno prvostupanjski sud obrazlaže da su Okvirnim sporazumom definirane obveze i odgovornost ugovornih strana i cijena i da se taj sadržaj Okvirnog sporazuma ne može mijenjati u odnosu na pojedinačni ugovor (stranica 7. odlomak 1.). Neosnovano je tumačenje prvostupanjskog suda da je tuženik postupio protivno naznačenoj ugovornoj odredbi o raskidu ugovora time što je naplatio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora prije dostavljene izjave o raskidu 2. Pojedinačnog ugovora. Sukladno navedenim nespornim činjenicama i odredbi čl. 14.2. Pojedinačnog ugovora, tuženik je osnovano raskinuo ugovor i naplatio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora budući da je zbog ne isporuke seta za popravku diferencijala, kataloški broj 2D0598081B, pretrpio štetu time što je bio primoran unajmiti vatrogasno vozilo od Javne vatrogasne postrojbe grada Splita. Tuženik ističe da tužitelj tijekom postupka nije niti osporio činjenicu da je tuženik pretrpio štetu u vidu troškova najma vatrogasnog vozila. Predložio je preinačenje pobijane presude, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno postupanje.
4. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode i predložio potvrđivanje presude te zatražio trošak ukupno 438,14 EUR za sastav, PDV i sudsku pristojbu.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da nije pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da 2. Pojedinačni ugovor zaključen među strankama dana 10. studenog 2022. nije raskinut za isplatom iznosa s osnove neosnovano naplaćene garancije od strane tuženika koji iznos je tužitelj platio banci (7.839,93 EUR garantni iznos i trošak jednokratne naplate u iznosu od 78,40 EUR), sveukupno 7.918,33 EUR.
8. Bitne činjenice među strankama djelomično su nesporne, a one sporne je moguće utvrditi iz dokaza u spisu, ali ih je sud pogrešno cijenio, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, nije sporno da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu na temelju 2. Pojedinačnog ugovora Klasa: 500-01/22-02/49, Urbroj: 4211-100-22-12 od 10. studenoga 2022., a koji ugovor je zaključen na temelju Okvirnog sporazuma Klasa: 500-01/21-01/377, Urbroj: 4211-100-22-02 od 9. ožujka 2022. za isporuku rezervnih dijelova i usluga servisa i popravaka teretnih i osobnih vozila marke VW, Audi i Škoda, nakon provedenog postupka javne nabave. Nije sporno da tužitelj nije postupio po nalogu tuženika broj 4211-550-5/22-65 od dana 9. siječnja 2023. koji je izdan na temelju 2. Pojedinačnog ugovora, da je tuženik dopisom od 9. veljače 2023. dao tužitelju naknadni rok za izvršenje obveze te da je nakon toga dopisom od 3. travnja 2023. dao Izjavu o raskidu Pojedinačnog ugovora. Nadalje, nije sporno da je tuženik poslao 27. ožujka 2023. banci Zahtjev za naplatu garancije br. 22025280063 za uredno ispunjenje ugovora u iznosu 7.839,93 EUR i da je banka izvršila svoju obvezu te je tuženiku platila po bankarskoj garanciji izdanoj za dobro izvršenje posla.
10. Ovaj sud prihvaća mišljenje žalitelja o proturječnosti zaključka suda prvog stupnja u vezi razloga za raskid ugovora. Iz dokumentacije u spisu vidljivo je kako je predmetni pojedinačni ugovor sklopljen 10. studenoga 2022., a da rezervni dio kojeg tužitelj nije isporučio tuženiku nije bio isporučiv od sredine 2022. godine (list 87. spisa). Iz toga se može zaključiti kako je tužitelj postupajući savjesno kao dobar gospodarstvenik mogao i morao o tome imati saznanja prilikom sklapanja 2. Pojedinačnog ugovora pa nije točan stav suda o nemogućnosti ispunjenja ugovora koja bi nastala nakon njegovog sklapanja, jer je postojala i ranije, odnosno u trenutku sklapanja ugovora.
11. Dakle, tuženik je postupio sukladno ugovoru (čl. 14.2.) i odredbama ZOO-a (čl. 362.) kada je najprije tužitelju dao naknadni rok za ispunjenje obveze isporukom rezervnog dijela a zatim i davanjem izjave o raskidu ugovora i zahtjevom za isplatu po garanciji. Iz toga proizlazi kako je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 148. ZOO-a o dužnosti ispunjenja ugovora koji je u konkretnom slučaju raskinut po zakonu.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a taj trošak nije potreban u ovoj parnici.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
