REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: K-920/2015-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Lukić, u kaznenom postupku protiv prvookrivljenog RO i drugookrivljenog BO, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u svezi čl. 34. KZ/11., u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO- 482/2015 od 23. listopada 2015. nakon održane javne rasprave 21. listopada 2024. i 17. siječnja 2025., u prisutnosti Josipa Mršića - zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, branitelja prvookrivljenog odvjetnika Marka Jurkovića i branitelja drugookrivljenog odvjetnika Milana Jurčevića, a presude javno objavljene 22. siječnja 2025., donio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-920/2015 od 31. prosinca 2015. kojim su prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. i 144/12., dalje u tekstu; KZ/11.)
Prvookrivljeni RO, zvani , R“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BO i FO, rođene B, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, magistar prava, sa završenom visokom stručnom spremom, zasposlen, direktor i osnivač trgovačkog društva My Split Tours d.o.o., s plaćom 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, brani se sa slobode,
Drugookrivljeni BO, zvani , F“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. UO i pok. GO rođene U, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završena dva razreda osnovne škole, umirovljenik, s mirovinom 280,00 eura, oženjen, otac troje djece, bez čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan, brani se sa slobode,
k r i v i s u
II. što je 8. ožujka 2015. oko 11,00 sati u [adresa], u [adresa], nakon kraće verbalne prepirke, najprije BO pristupio ŠO te zamahnuo otvorenim dlanom ruke prema njegovoj glavi, koji je radi zaštite od udarca odgurnuo njegovu ruku, a potom je ŠO pristupio RO te ga udario stisnutom šakom u lijevu stranu licu, od kojeg udarca je ovaj pao na tlo, dok ga je po pridizanju s tla BO obujmio rukama oko njegovog tijela i ruku, a RO mu je rukama spustio glavu te ga više puta udario koljenom u predio nosa i lica, sve u nakani da ga teško tjelesno ozljede, uslijed čega je AO zadobio tjelesne povrede u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice, prijelom nosnih kostiju bez pomaka i manju oguljotinu palca desne šake, koje povrede su lake naravi,
III. dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijede, poduzeli radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela,
čime su počinili kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. i čl. 34. st. 1. KZ/11..
IV. Prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO na temelju odredbe članka 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11. se
o s u đ u j u
na kaznu zatvora 10 (deset) mjeseci.
IV. Na temelju članka 56. KZ/11. prvookrivljenomu RO i drugookrivljenomu BO se izriče
uvjetna osuda
tako što se kazna zatvora 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenici u vremenu provjeravanja 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počine novo kazneno djelo.
V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08.) prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO dužni su platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 883,57 eura (osamstoosamdesettrieuraipedesetsedamcenti) od čega iznos 383,57 eura za sudsko medicinsko vještačenje Antonio Alujević d.o.o., a iznos od po 250,00 eura svaki od okrivljenika na ime paušalne svote, u roku 15 (petanest) dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo pred ovim sudom uvodno navedenu optužnicu protiv prvookrivljenog RO i drugookrivljenog BO, zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11., s prijedlogom za izdavanjke kaznenog naloga, kojemu je sud udovoljio te presudom pod brojem: K-920/2015 od 31. prosinca 2015. izdao predloženi kazneni nalog i okrivljene proglasio krivima zbog utuženog kaznenog djela. Protiv kaznenog naloga okrivljenici su podnijeli prigovor, zbog čega je spis dostavljen optužnom vijeću radi ispitivanja optužnice. Optužnica je potvrđena kao osnovana rješenjem ovog suda broj: Kov-68/16 od 29. veljače 2016. Zastupnik optužbe izmijenio je činjenični opis kaznenog djela (podnesak list 214 spisa).
2. Rasprava od 21. listopada 2024. počela je iznova u skladu s odredbom čl. 407. st. 3. ZKP/08. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice okrivljenici se nisu smatrali krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Izjavili su da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i odgovarati na pitanja svojih branitelja. S obzirom na ovakav njihov stav o optužbi, izvodili su se dokazi.
3. U dokaznom postupku pregledani su i pročitani: specijalistički nalaz Hitnog kirurškog prijema Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO (list 3 spisa), radiološki nalaz Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 08. ožujka 2015. (list 4), specijalistički nalaz Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Split od 08. ožujka 2015. na ime NO (list 5), izvješće o ozljedama Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split od 05. svibnja 2015. (list 8), specijalistički nalaz Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO **.**.2015. (list 18), specijalistički nalaz Zavoda za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 12. ožujka 2015. (list 19), specijalistički nalaz Zavoda za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 19. ožujka 2015. (list 20), specijalistički nalaz Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Split od 29. ožujka 2015. na ime NO (list 21), specijalistički nalaz Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju Kliničkog bolničkog centra Split od 24. travnja 2015. na ime NO (list 22), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ispitanika RO (list 29), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola ispitanika BO (list 30), izvješće o ozljedama Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split od 30. srpnja 2015. (list 72). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedoka VO sa rasprave od 16. studenog 2021. (list 130-131), zapisnik o ispitivanju svjedoka EO sa rasprave od 16. studenog 2021. (list 131-132), zapisnik o ispitivanju svjedokinje UO sa rasprave od 16. studenog 2021. (list 133-134), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika/žrtve ČO sa rasprave od 16. studenog 2022. (list 134-136), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZO sa rasprave od 17. studenog 2021. (list 138) i zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽO sa rasprave od 31. kolovoza 2022. (u spisu list 164-165). Na raspravi 21. listopada 2024. ispitan je vještak sudske medicine dr. Antonijo Alujević. Pročitani su i pregledani izvadak iz kaznene evidencije za prvookrivljenog RO od 21. listopada 2024., izvadak iz kaznene evidencije za drugookrivljenog BO od 21. listopada 2024., izvadak iz prekršajne evidencije za prvookrivljenog RO od 21. listopada 2024., izvadak iz prekršajne evidencije za drugookrivljenog BO od 21. listopada 2024. Na kraju dokaznog postupka ispitani su prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO.
5. U svojem iskazu pred sudom na raspravi 21. listopada 2024. prvookrivljeni RO je naveo da je oštećeni žrtva DO njegov susjed i poznaje ga cijeli život i nikada s njim nije imao nikakvih sukoba ni razmirica, štoviše, održavali su uredne susjedske odnose. Petnaest dana prije inkriminiranog dana došlo je do razmirica između oštećenog i njegovog oca BO u vezi korištenja parkirališnog prostora ispred njihovih kuća. Događaj za koji se tereti se dogodio u mjestu i u vrijeme kako se tereti. Tada je vidio oštećenog i prišao mu je i kazao da se ne raspravlja sa njegovim ocem oko parkinga, aludirajući na događaj od prije petnaest dana između njih, ukazujući mu da je njegov otac teški bolesnik, da ima srčanih problema i da treba biti pošteđen bilo kakvih rasprava. Verbalno su se prepirali, bilo je povišenih tonova da bi nakon 5-6 minuta njima prišao njegov otac koji je za to vrijeme bio na balkonu i očito je vidio da se obratio oštećenom. Čim je otac njima prišao, DO je nasrnuo na njegovog oca i udario ga je šakom u glavu, a on je instinktivno stao između njih i odgurnuo AO da ne bi dalje udario njegovog oca. U niti jednom trenutku nije udario AO. Kada je prišao oštećenom, nije mu prišao s namjerom da se s njim obračuna, verbalno ili fizički. Odgurnuo ga je jer je na takav način želio spriječiti da ozlijedi njegovog bolesnog oca. To je sve što se dogodilo.
5. 1. Na upit branitelja svojeg branitelja, prvookrivljeni je naveo od ispitanih svjedoka jedini očevici cijelog događaja su bili ŽO i VO, dok su svjedoci ZO i UO u mjesto događaja došli kasnije. Okrivljeni se tada ispričao sudu zbog svojeg neprimjerenog ponašanja na jednoj od rasprava. Nije mu bila namjera uvrijediti sud nego su mu zasmetale izjave svjedoka koji su se tada ispitivali, zbog čega se neprimjereno ponašao. Žao mu je zbog toga.
5. 2. Okrivljeni je naveo da je vlasnik i osnivač trgovačkog društva My Split tours d.o.o. i ostvaruje plaću od 1.000,00 eura. Nije u partnerskoj zajednici i nema djecu. Vlasnik je osobnog vozila Golf 4, godina proizvodnje 1998. Stanuje u stanu obiteljske kuće koja je u vlasništvu njegovog oca za što ne plaća najam. Živi sam.
5. 3. Potom je pročitan i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika RO (list 65 do 68) te je reproducirana snimka prvog ispitivanja (list 69). Prilikom ispitivanja pred ODO Split, prvookrivljeni RO u bitnom je negirao počinjenje kaznenog djela, navodeći kako je navedene prigode doista došlo do tjelesnog kontakta između NO i njega prilikom međusobnog naguravanja i hrvanja, slijedom čega je došlo do ozljeđivanja NO koji je krvario iz nosa, ali da on nije ŠO zadao udarce niti ga je imao namjeru teško tjelesno ozlijediti, jer bi u tome vjerojatno uspio s obzirom da je znatno fizički jači od njega. Inkriminirane prigode prišao je ŠO i razgovarao s njim, kada je njima dvojici pristupio njegov otac BO. AO je prvo nešto dobacio BO, a zatim je njega odgurnuo, uslijed čega je on pao na tlo pokušavši pritom uhvatiti TO za ruku. Potom je AO pristupio BO i udario ga šakom u glavu, a njegov otac mu je u samoobrani uzvratio udarivši ga šakom u glavu. On je po ustajanju s tla krenuo prema ŠO kako bi ga spriječio u daljnjem sukobu s njegovim ocem, rukama ga uhvativši za ruku i za vrat, slijedom čega je došlo do njihova naguravanja i hrvanja. Tada su ih trojica prisutnih susjeda razdvojila, a nakon toga su na mjesto događaja pristupile i druge osobe.
6. U svojem iskazivanju drugookrivljeni BO je naveo da je inkriminirane prigode bio na balkonu svoje kuće i čuo je kako se ispred kuće svađaju njegov sin i susjed AO. S balkona kuće je viknuo da se prestanu svađati i da zašto se svađaju, a kako nisu prestali, uputio se prema njima. Neposredno prije nego što će doći do njih, AO se zatrčao i udario ga je šakom u glavu, a on i njegov sin su nakon toga krenuli kući. Dok su odlazili prema kući, AO je za njima četiri ili pet puta bacio nekoliko kamenja, a jedan od tih kamenja je prošao pokraj glave njegove supruge, koja je u međuvremenu došla k njima u susret. Nitko od svjedoka nije naveo da je AO bacao kamenja i svi svjedoci su lažno svjedočili, jer su s oštećenim u dobrim odnosima i druže se i to je razlog zašto su njihovi iskazi lažni. Nitko od svjedoka nije mogao ni vidjeti kada ga je oštećeni udario šakom, jer jednostavno tu nitko nije ni bio. On je srčani bolesnik, šećeraš, jedva hoda pa se pita kako bi on to mogao udariti ikoga, a posebno AO, koji je od njega puno mlađi.
6. 1. Na upit svojeg branitelja drugookrivljeni je naveo kako probleme sa srcem ima već 16-17 godina kada mu je i ugrađen pacemaker, a 12 godina je dijabetičar.
6. 2. Okrivljeni je naveo kako živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom, umirovljenik je i ostvaruje mirovinu od 280,00 eura. Vlasnik je obiteljske kuće na prebivališnoj adresi, ne zna njenu katastarsku oznaku, a riječ je o kući na dva kata tlocrtne površine oko 120m[2] . U invalidskoj je mirovini zbog zdravstvenih problema. Njegova djeca su punoljetna i nije u obavezi njihovog uzdržavanja po zakonu.
6. 3. Potom je pročitan i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika BO (list 60 do 63) te je reproducirana snimka prvog ispitivanja (list 64). Prilikom ispitivanja pred ODO Split, drugookrivljeni BO je negirao počinjenje kaznenog djela. Inkriminirane prigode njegov sin RO pozvao je AO kako bi s njim razgovarao povodom nastalih nesuglasica oko parkiranja vozila u njihovoj ulici. Bio je na balkonu kuće i vidio je i čuo kako je AO psovao i vrijeđao njegovog sina LO, slijedom čega su se oni počeli međusobno naguravati. Odmah je otišao do njih dvojice, a tada se AO zaletio prema njemu i udario ga šakom u glavu. On mu je uzvratio udarcem šake u nos, a nastali sukob su prekinuli prisutni susjedi tako što su ih razdvojili. Na mjesto događaja su zatim pristupili i drugi članovi njihovih obitelji, kao i ostali susjedi. Njegov sin RO tijekom događaja ni u jednom trenutku nije udario AO, a po okončanju sukoba, uopće nije uočio da je AO zadobio nekakve ozljede.
7. S obzirom na obranu prvookrivljenog i drugookrivljenog u postupku nije sporno da je 8. ožujka 2015. oko 11,00 sati u [adresa], u [adresa], došlo do verbalne prepirke i sukoba između prvookrivljenog, drugookrivljenog i NO.
7. 1. Navedeno okrivljeni ne osporavaju, a to dodatno proizlazi iz iskaza oštećene/žrtve NO, iskaza svjedoka EO, LO, VO i ĆO.
7. 2. U ovom postupku, uvažavajući činjenični opis i obranu okrivljenih, sporno je li oštećenomu ŠO pristupio drugookrivljeni BO i zamahnuo otvorenim dlanom ruke prema njegovoj glavi i je li AO radi zaštite od udarca odgurnuo njegovu ruku. Sporno je li RO oštećenog udario stisnutom šakom u lijevu stranu licu, je li zbog tog udarca pao na tlo. Sporno je i je li oštećenog BO obujmio rukama oko tijela i ruku i je li RO rukama spustio glavu oštećenog te ga više puta udario koljenom u predio nosa i lica te s kojom namjerom su postupali LO i BO. Sporno je je li i koje ozljede je oštećeni zadobio ove prigode.
8. Oštećeni/žrtva AO u svojem iskazu pred ODO Split 1. srpnja 2015. je naveo da su ga inkriminirane prigode BO i RO, koji su otac i sin fizički napali i tjelesno ozlijedili. Taj događaj povezan je s zbivanjima od prethodnog dana. Naime, 7. ožujka 2015. oko 7,00 sati zaputio se svojim automobilom na posao, ali je uočio da je cesta zapriječena i da ne može proći jer je to priječio kombi obitelji RO, točnije RO. Poznato mu je da su oni inače tako postupali, jer se spore sa susjedima G koji žive preko puta njih. Uobičajeno je tada koristio drugi pravac kretanja, ali tog jutra nije mogao voziti tim pravcem jer su se na drugoj strani ulice obavljali građevinski radovi. Budući da nitko po njegovom signaliziranju nije izašao i pomaknuo vozilo, bio je primoran pješke zaputiti se na posao. Kasnije toga dana, po povratku s posla, u ulici susreo ga je BO te ga je upitao na koji način se to točno ponašaju kada onemogućuju prolaz svim drugima u toj ulici. On mu nije ništa objašnjavao već ga je odmah opsovao, nakon čega mu je on uzvratio istu psovku i otišao svojoj kući. Sutradan, dok se nalazio sa svojim susjedima u blizini vlastite kuće, prišao mu je sin BO, RO, kojeg inače ljudi oslovljavaju kao " R". On ga je upitao što je to bilo, misleći na jučerašnji događaj. Ponovio mu je isto ono što je rekao njegovom ocu dan prije i to da nije u redu da se ponašaju na takav način neovisno o tome što imaju određeni imovinskopravni spor s obitelji Š. Njih dvojica su pričali par minuta, imali su oprečne stavove o navedenoj situaciji, međutim, njihov razgovor je protekao u korektnom tonu, nije bilo nikakve naznake da bi između njih mogao nastati fizički sukob. Kada su završavali komunikaciju njima dvojici je pristupio Juričin otac BO. BO je vikao na njega (oštećenog), govorio mu je mu da koga on to šalje u pičku materinu, usprkos tome što je BO prethodni dan njemu (oštećenom) se tako obraćao. Dok im je prilazio derao se na njega, mahao je rukama, a došavši u njegovu neposrednu blizinu, uz lijevu stranu svojeg sina LO, prema njemu (oštećenomu) zamahnuo je rukom u pravcu glave pokušavajući ga udariti. On se u tom trenutku nalazio leđima uza zid kuće svojeg susjeda, te je instinktivno odgurnuo Milanovu ruku kako bi spriječio da ga udari. Čim je to napravio, reagirao je RO te ga udario šakom u glavu, negdje iznad lijevog oka. Udarac je bio dosta snažan jer je od njega zateturao. To je iskoristio BO te ga je obujmio rukama oko tijela, točnije trupa istodobno mu onemogućujući da koristi svoje ruke za obranu. Dok ga je BO tako držao, njegov sin LO je rukama spustio njegovu glavu kako bi bio u mogućnosti udariti ga koljenom u glavu što je i učinio i zadao mu tri do četiri udarca koljenom u predio nosa i lica. Oni bi nastavili sa takvim postupanjem da nisu priskočili u pomoć susjedi koji su se tamo nalazili. Točnije, prvo je reagirala njegova sestra ĆO, koja ga je pokušavala istrgnuti iz ruku BO, međutim i ona je tom prilikom zadobila nekoliko udaraca po svojim rukama i nogama. Ne zna točno koliko je udaraca primila, ni tko joj ih je zadao od njih dvojice jer mu je glava bila u pognutom položaju i u cijelosti oblivena krvlju, a što mu je sve smetalo pri gledanju. Nakon toga, njemu i sestri su priskočili u pomoć susjedi EO, ZO, ŽO, HO i SO, te su oni uspjeli razdvojiti oca i sina BO od njih dvoje i tako spriječiti nanošenje daljnjih ozljeda. Odmah nakon događaja pozvao je policiju koja je brzo došla na mjesto događaja, a on je otišao zatražiti medicinsku pomoć u KBC-u Split. U bolnici se zadržao nekoliko sati, nakon čega je pušten kući na njegu. Ozljede koje je zadobio uslijed ovoga su: prijelom nosne kosti, istegnuće vratnog mišića, podljevi ispod oba oka, a zadobio sam i masnice na obje ruke i oguljotine desnog palca. Svjedok ukazuje da je oguljotinu palca zadobio pri padu na neasfaltiranoj podlozi, jer se nije pridržao rukom. Napad na njega nije trajao dugo, misli manje od dvije minute, ali je to veoma stresno doživio obzirom da nikada nije bio u ovakvoj situaciji, niti je te prigode očekivao da će njih dvojica na ovaj način pristupiti prema njemu. Ove prigode nije uputio nikakvu prijetnju Milanu, ni LO, niti je prije zadobivenih udaraca nekoga od njih udario, niti je pokušao udariti, a događaj se zbio onako kako je naveo, a što mogu potvrditi svjedoci – ljudi koji su se tu zatekli. Jedina ružna riječ koju je uputio bila je dan prije kada je BO uzvratio istu psovku koju je on njemu bio uputio. O zadobivenim ozljedama posjeduje medicinsku dokumentaciju koju je priložio svom odvjetniku Edvardu Sušcu, kao i policijskom službeniku prilikom davanja izjave. Napominje da je na jednom specijalističkom nalazu krivo upisan datum iz 2009. Što se tiče ozljeda koje je zadobila njegova sestra, misli da su također evidentirane u KBC-u Split obzirom da je istog dana i ona potražila medicinsku pomoć. Nakon ovog događaja, nije komunicirao s BO i RO, niti mu se netko od njih dvojice ispričao za opisano postupanje. Zainteresiran je za kazneni progon protiv Milana i RO.
8. 1. Ispitan pred sudom na raspravi oštećeni žrtva AO je iskazivao kao u prethodnom postupku. Dodatno je naveo kako BO prema njemu nije zamahivao šakom, nego otvorenim dlanom. Dok ga je vrijeđao i unosio mu se u lice, podigao je svoju ruku prema njemu, a on sam njegovu ruku svojim rukama odgurnuo. Zaključio da ga želi udariti i da će ga udariti, zbog čega mu je ruku i odgurnuo. Odmah nakon toga je došao LO koji ga je udario šakom u glavu iznad lijevog oka. Zbog inkriminiranog događaja nije radio 40 dana. Zainteresiran je za kazneni progon počinitelja, a u ovom postupku ne postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete jer je pokrenut parnični postupak u svezi toga pred ovim sudom.
8. 2. Na upit zastupnika optužbe, svjedok je odgovorio da mu je RO zadao prvi udarac šakom u glavu, u lijevu stranu lica iznad lijevog oka, on je zateturao, izgubio je ravnotežu i pao što od siline udarca, što do činjenice da nije očekivao da će ga udariti. Nakon tog udarca BO ga je obujmio rukama oko trupa i ruku, a LO je svojim rukama spustio njegovu glavu te ga koljenom udario u lice. Na takav način, koljenom ga je udario u glavu tri ili četiri puta. Nakon toga, od tih udaraca, on je kleknuo na pod i došla je njegova sestra UO koja ga je pokušala zaštititi.
9. Svjedok EO u iskazu pred PUSD, II. Policijskom postajom Split je naveo da je 8. ožujka 2015. oko 11,00 sati dolazio iz dućana na kućnu adresu, a vozilom ga je dovezao prijatelj IO. Nakon par minuta što se rastao s IO, dok se nalazio na ulici ispred svoje kuće, na udaljenosti od 30-40 m prvo je čuo svađu, a kada je pogledao o čemu se radi vidio je susjede, oca i sina LO i BO i drugog susjeda AO kako se prepiru. RO razgovarao je sa AO, da bi nedugo potom do njih bliže došao otac BO koji se odmah unio u lice i prsa ŠO. BO je i rukama odgurnuo AO, na što se umiješao i RO koji je fizički napao ŠO, tako što mu je zadao nekoliko udaraca šakom i nogom po tijelu, dok je ŠO za to vrijeme s leđa rukama držao Juričin otac BO. Odmah do njih je dotrčala i Marijeva sestra ĆO koju su također udarili LO i BO, dok je ona pokušavala braniti brata tj. rastaviti ga od BO i LO. U međuvremenu, kako bi primirili situaciju i daljnji fizički sukob pristupili su drugi susjedi VO, ŽO, SO, ZO i on. Na sreću svi su zajedno uspjeli i primiriti situaciju i rastaviti LO i BO od NO. Koliko mu je poznato sukob se dogodio zbog nepropisnog parkiranja RO i njegovog oca BO koji su u više navrata svoje vozilo parkirali nasred ulice i na taj način ometali normalno odvijanje prometa kroz ulicu, a što im je AO kazao da više to ne čine. Po njemu sukob je trajao 5-10 minuta.
9. 1. U iskazu pred sudom svjedok EO iskazivao je kao prilikom svojeg ispitivanja pred II. Policijskom postajom u Splitu.
9. 2. Na upit zastupnika optužbe svjedok je naveo kako ne zna točan broj udaraca koje je RO zadao ŠO. Na to ne bi znao odgovoriti ni isti dan kada se događaj dogodio. Dok je RO udarao AO, njegov otac BO je AO svojim rukama držao oko njegovog tijela držeći mu pri tome i ruke. RO poznaje i prepoznao ga je u sudnici.
9. 3. Na pitanje prvookrivljenog RO svjedok je naveo kako se DO branio u ovoj tučnjavi, no bezuspješno. LO je tada bio, a i trenutno je fizički puno jači, veći od njega i on nije imao nikakve šanse. LO ga je prvi napao, a onda ga je njegov otac BO držao tako da se DO nije ni mogao obraniti.
9. 4. Na upit branitelja drugookrivljenog, svjedok je naveo da nije vidio da bi BO u ijednom trenutku zamahnuo šakom prema glavi NO. Vidio je trenutak kada je BO pristupio ŠO, unosio mu se u prsa i lice svojim tijelom, dizao je ruku te je jasno vidio AO kako ga rukama gura. Nakon toga je došao i RO i udario AO.
10. Svjedok VO u iskazu pred II. Policijskom postajom Split je naveo da se dana 8. ožujka 2015. oko 11,00 sati u blizini obiteljske kuće SO gdje je na kolniku vidio oca i sina LO i BO koji su se raspravljali sa susjedom AO u vezi parkiranja vozila. Potom je vidio kako je BO fizički nasrnuo na AO, tako što ga je svojim rukama obgrlio oko tijela, a RO je pritom ŠO zadao više udaraca šakom i nogom u predjelu glave. Po njemu su to bili iznimno jaki udarci uslijed kojih je AO u jednom trenutku i čučnuo, a AO tada nije bio u mogućnosti braniti se, a kamoli uzvratiti udarac LO. Odmah potom do njih trojice je dotrčala i Marijeva sestra ĆO koja je brata pokušala zaštititi tako što je svojim tijelom stala između brata ŠO i RO. Kasnije, ĆO mu je rekla da je i sama tom prilikom dobila nekoliko udaraca, a što on zbog sveopće gužve očito nije vidio. Isto tako odmah su se on i drugi susjedi koji su se tu zatekli, BO i EO, ZO i ŽO, umiješali kako bi smirili situaciju i rastavili AO i RO, što su i uspjeli. Sami sukob po njemu je trajao par minuta. Zna da je u nastavku AO zatražio liječničku pomoć u bolnici "Firule", dok mu druge pojedinosti vezane za sami sukob nisu poznate. Sukob je bio uzrokovan zbog parkiranih vozila.
10. 1. U iskazu pred sudom svjedok VO je naveo kako mu je poznata njegova uloga svjedoka, no detalja iz tog događaja se ne sjeća. Sjeća se da su LO i BO fizički napali AO, ne sjeća se i ne može opisati kako je to izgledalo. Sjeća se da je sam i povodom događaja bio ispitivan, tada je kazao istinu i sve što mu je bilo poznato i ostao je kod svojeg iskaza. Sjeća se i da je najprije čuo galamu i viku s ulice, a on je bio ispred svoje kuće. Nije čuo krikove niti bilo kakve zvukove koji bi njemu zvučali kao udarci.
10. 2. Uredujući sudac svjedoku je pročitao zapisnik o njegovom ispitivanju a svjedok izjavio kako ostaje kod takvog svog iskaza. Tada je rekao istinu, no niti nakon što mu je pročitan iskaz, ne sjeća se detalja iz tog iskaza, no, ostaje pri njemu, kazao je istinu i nikoga nije lažno teretio svojim iskazom.
10. 3. Na upit prvookrivljenog RO, svjedok je naveo da se ne može očitovati o tome je li inkriminirani događaj pratio u cijelosti. Sjeća se da je najprije čuo viku i svađu. Tada se nalazio ispred svoje kuće te je izišao ispred i na cesti vidio LO i BO koji su se svađali sa AO. Ne zna koliko metara je njegova kuća udaljena od mjesta gdje se događaj zbio. Udaljena je toliko da je dobro čuo svađu između okrivljenog i oštećenog.
11. Svjedokinja UO (djevojački AO) u iskazu pred II. Policijskom postajom Split navela je kada se u potpunosti približila ulazu u kuću na ulici je vidjela svog brata AO i njihove susjede oca i sina BO i njegovog sina RO. Vidjela je kako je LO bratu ŠO zadao udarac šakom u predjelu glave, a potom i udarac koljenom u predjelu stomaka. U tom sukobu je sudjelovao i BO na način da je ŠO držao sa leđa rukama te ga na taj način onemogućio da se brani od fizičkog napada. Vidjevši sve to odmah je zaustavila i napustila automobil te prišla bratu kako bi ga zaštitila. Stala je između brata i RO koji ga je i dalje udarao šakama i nogama po tijelu. U jednom trenutku očito zbog udaraca i ozljeda brat je čučnuo. Dok je svojim tijelom pokušavala zaštititi brata od daljnjih udaraca i sama je dobila nekoliko udaraca po rukama i nogama, no ne zna je li joj udarce zadao LO ili BO. Tada su do njih došli i susjedi SO, EO, ZO, HO i ŽO, koji su nekako uspjeli primiriti situaciju tj. fizički rastaviti LO i SO od nje i brata te ih i urazumiti da prestanu sa daljnjim fizičkim napadom na nju i njenog brata. Sve je to trajalo nekih 5-10 minuta, nakon čega su brat i ona potražili liječničku pomoć u bolnici "Firule", gdje su im i konstatirane ozljede. Motiv i razlog ovog fizičkog napada LO i BO na njenog brata ŠO, jest što je dvije večeri prije samog sukoba njezin rođak CO parkirao svoj osobni automobil na javnu površinu, točnije cestu u blizini kuće LO i BO, koju površinu oni svojataju, radi čega su BO ili LO parkirali svoje kombi vozilo nasred ulice i tako parkirano ostavili tu cijelu noć, na koji način su ometali promet. Zbog toga, ujutro njezin brat kada je odlazio na posao nije se vozilom mogao uključiti u promet. Istog dana kada se vratio s posla u ulici je sreo BO i požalio se na parkiranje kombija na sredinu ulice, prigovarajući mu da to nije u redu.
11. 1. U iskazu pred sudom svjedokinja UO je iskazivala u bitnom kao prilikom ispitivanja pred PUSD, II. Policijskom postajom Split sa dopunom da nije vidjela da bi BO tukao njenog brata AO. Nije vidjela ni da bi BO podigao šaku u smislu da će ga šakom udariti.
11. 2. Na pitanje branitelja drugooptuženog, svjedokinja je navela da se nalazila u vozilu kada je vidjela i čula prepirku između svog brata i BO. Ta prepirka je bivala sve žešća, glasnija, zaključila je da se neće smiriti već možebitno eskalirati, zbog čega je izišla iz vozila i potrčala prema njima. Dok je trčala prema njima, vidjela je RO kako njenog brata udara šakom u glavu, potom su ga LO i BO gurali prema ogradi, zatim ga je BO rukama hvata oko pasa i držao mu ruke, a LO ga je udara. Udarao ga je šakama po tijelu i nogom u trup i glavu. Do brata je došla u trenutku kada je već kleknuo. I tako dok kleči udarao ga je RO, a ona je vidjevši ga nemoćnog stala između njega i RO, svojim tijelom štitila je brata i rukama ga grlila, a RO je i nju udarao. Kasnije je shvatila da tim činom bratu nije pomogla, jer je RO i nju ozlijedio, uglavnom po rukama.
11. 3. Kao je svjedokinja odstupila od svojeg prethodnog iskaza upitana je zašto je prilikom prethodnog ispitivanja kazala da je iz vozila izišla nakon što je RO šakom udario DO u glavu, a na raspravi drugačije, svjedokinja je kazala da ne zna zašto se u tom iskazu navodi da je iz vozila izišla nakon prvog udarca. Izišla je prije, dok je trajala prepirka, kada je shvatila da se svađa neće smiriti. Sve skupa se jako brzo odvijalo i faktički dok je ona dotrčala do brata on je već bio krvav i na koljenima.
12. Svjedok ZO ispitan pred PUSD, II. Policijskom postajom Split naveo je da se dana 8. ožujka 2015. oko 10,00-11,00 sati nalazio na terasi svoje obiteljske kuće i ispijao kavu. U jednom trenutku na ulici ispred svojih garaža čuo je glasove susjeda NO, PO, VO, EO, SO i dr., koji kao da su se prepirali. Kada je to čuo pristupio je na ogradu od terase i vidio PO i AO kako se raspravljaju i prepiru oko parkirališnog mjesta. Odmah potom je vidio kako se PO udaljava put svoje kuće kada je do njih došao Jurin otac SO koji je odmah počeo vrijeđati AO psujući mu majku i slično. Istovremeno BO je krenuo fizički put NO s namjerom da ga rukama udari, a što je AO izbjegavao tj. rukama se branio od Milanovog napada. Do njih dvojice odmah je došao i Milanov sin LO koji je rukama za glavu i ramena uhvatio AO i pri tom mu zadao jak udarac koljenom u glavu tj. lice. Uslijed toga napada DO je pao na ogradu SO. Potom ga je napao BO i zadao mu više udaraca u predjelu glave i tijela. U tim trenucima do sukobljenih su došli i drugi susjedi kako bi smirili situaciju i to HO, BO i EO i dr. Također, do sukobljenih je pristupila i Marijova sestra ĆO koja je pokušala zaštititi brata, a koju su fizički udaljili LO i BO. Vidjevši sve to i on se sa terase spustio do sukobljenih kako bi pomogao u smirivanju situacije. Tom prilikom je prigovorio LO i BO da kako mogu tući duplo stariju osobu od sebe i kako ih nije sram udarati žensku, odnosno ĆO. Kada su se otac i sin LO i BO udaljavali od mjesta sukoba njemu se obratila Juričina majka FO koja mu je prigovarala što se on ima miješati u sukob. Naknadno, vidio je kako je i ĆO na rukama imala masnice.
12. 1. Na raspravi pred sudom svjedok ZO je iskazivao istovjetno kao prilikom svojeg ispitivanja pred II. Policijskom postajom Split uz dopunu kako je u trenutku dok im prilazi vidio BO koji je svojim rukama obgrlio AO i držao mu ruke, tako da se ovaj nije mogao braniti, a istovremeno je NO udarao LO kako je i rekao. Po njegovoj procjeni i da BO nije ovako držao AO, on se nije mogao obraniti ni od LO ni od BO koji su u odnosu na njega vidno veći, teži i snažniji.
13. Svjedok ŽO na raspravi pred sudom je naveo kako je njegovo osobno ime ŽO i nikada se nije služio prezimenom A. Sjeća se jedne prigode, a bilo je 2015. kada je razgovarajući na telefon čuo nekakvu buku. Osvrnuo se i prepoznao je AO kako trči prema LO i BO. U jednom trenutku vidio je da AO kreće prema BO. Je li on njega napao ili se od njega branio i što je bilo doista nije vidio. Što se kasnije dešavalo, zbilja ne zna jer nije na to obraćao pozornost s obzirom da je obavljao jedan važan razgovor vezano za posao u Africi. Nakon dva dana otišao je u Afriku na posao. Okrivljenike i AO poznaje dugi niz godina jer potječu iz istog sela, a uz to, sestra njegove supruge je udana i živi u neposrednoj blizini gdje se ovo sve dešavalo, a kada je on ovo vidio što je kazao on je bio u svoje "svastike" u posjeti.
13. 1. Na upit prvookrivljenog svjedok je naveo da je tog dana bio u društvu s VO i s EO. Kada mu je zazvonio telefon javio se, razgovarao na telefon i odmaknuo se od njih. Inkriminirane prigode vidio je i BO, bio je dalje od njega s druge strane ulice, bio je sam.
13. 2. Na upit drugookrivljenog BO je li ga AO udario šakom, svjedok je naveo da to nije vidio.
14. Iskaze svjedoka oštećenog/žrtve NO, EO, UO (Grepo) sud je prihvatio i ocijenio istinitim. Svi svjedoci su dva puta ispitani (u prethodnom postupku i na raspravi pred sudom) i o događaju su iskazivali istovjetno. Detaljno, dosljedno i sigurno su opisivali događaj, a u bitnom njihovi iskazi su suglasni. Svjedok ZO je dva puta ispitan (u prethodnom postupku i na raspravi pred sudom) i o događaju iskazuje istovjetno. Njegov iskaz se prihvaća osim u dijelu u kojem navodi da je drugookrivljeni BO udario oštećenog zadavši mu više udaraca u glavu u tijelo. Nitko od svjedoka ne navodi da je drugookrivljeni BO udario oštećenog, takvo postupanje ne opisuje ni oštećeni, zbog čega se taj dio iskaza ovog svjedoka ne prihvaća. Svjedok poznaje oštećenog i okrivljene, susjedi su i nema razloga lažno iskazivati, a očito je njegova percepcija inkriminiranog događaja kako ju je u iskazu i opisao. No, s obzirom da su ostali navodi iz njegovog iskaza podudarni s iskazima svjedoka NO, UO, VO i EO (o čemu će biti govora i u nastavku) sud je prihvatio njegov iskaz (izuzev dijela kojeg ne prihvaća). Iskaz ŽO se prihvaća, no njegov iskaz u odnosu na sporna činjenična utvrđenja nema nikakvu dokaznu snagu, jer svjedok inkriminirani događaj nije pratio. Uvažavajući navod svjedoka da je tada razgovarao o važnom poslu i nije obraćao pozornost na zbivanja između okrivljenih i oštećenog, ovaj svjedok iako je bio u neposrednoj blizini mjesta događaja, nema saznanja o spornom činjeničnom opisu. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka VO. Iako se prilikom ispitivanja na raspravi nije sjetio predmetnog događaja, zbog čega mu je njegov iskaz pred ODO Split pročitan, svjedok je naveo da ostaje pri navodima tog iskaza i da je tada kazao istinu. Uvažavajući da je svjedok na raspravi ispitan 16. studenoga 2021., a tada je od događaja prošlo 6 godina i 8 mjeseci nije neobično i životno je da se događaja ne sjeća. No, s obzirom da je taj njegov iskaz (iz prethodnog postupka) suglasan s iskazima svjedoka NO, UO, LO i EO, iskaz ovog svjedoka se prihvaća.
15. Iz iskaza NO proizlazi da mu je inkriminirane prigode dok se prepirao s prvookrivljenim prišao drugookrivljeni BO i zamahnuo otvorenim dlanom ruke prema glavi. Zaključio je da će ga udariti, zbog čega je kako bi se zaštitio od udarca, instinktivno, odgurnuo njegovu ruku. Ovakav njegov navod u bitnom je podudaran sa iskazom svjedoka LO koji navodi da je drugookrivljeni BO prišao oštećenomu i digao ruku prema njemu želeći ga udariti, a oštećeni se rukama branio od tog napada. Svjedok EO navodi da je čuo raspravu između RO i oštećenog i da je njima prišao BO koji se unio u lice i prsa oštećenom i rukom ga gurnuo. Svjedoci VO i UO u iskazima ne opisuju ovakvo postupanje drugookrivljenog, jer taj dio očito nisu ni vidjeli. Dalje, prema iskazu oštećenog proizlazi da mu je potom prišao prvookrivljeni RO koji ga je udario stisnutom šakom u lijevu stranu lica, silovito, zbog čega je zateturao i pao. Da je prvookrivljeni ovakav udarac zadao oštećenomu potvrđuje svjedokinja UO. Svjedok EO navodi da je oštećenog RO prvi napao i udario ga (a onda ga je njegov otac BO držao, a LO ga je tukao tako da se DO nije ni mogao obraniti). Dalje iz iskaza oštećenog proizlazi da ga je drugookrivljeni obujmio oko trupa držeći mu i ruke, a dok ga je ovako držao, prvookrivljeni RO rukama je spustio njegovu glavu (oštećenikovu) te ga koljenom udario u glavu u predio nosa i lica tri ili četiri puta. Da je drugookrivljeni rukama s leđa obujmio oštećenog i držao mu ruke, proizlazi i iz iskaza EO, VO i ĐO. Ovi svjedoci, uz svjedoka ZO potvrđuju i da je tada prvookrivljeni RO udarao oštećenog. UO navodi da ga je nogom udarao u glavu i trup, a svjedok EO navodi da ga je prvookrivljeni nekoliko puta udario šakom i nogom po tijelu, dok ZO navodi da mu je prvookrivljeni zadao udarac koljenom u glavu. VO navodi da je prvookrivljeni RO zadao oštećenomu nekoliko udaraca štakom i nogom po tijelu. Oštećeni dalje navodi da je od tih udaraca kleknuo na pod. Tada im je prišla njegova sestra UO koja ga je svojim tijelom pokušala zaštiti od daljnjih udaraca. Da je oštećeni pri tim udarcima kleknuo na pod potvrđuju svjedoci UO i VO. Ovaj svjedok doduše navodi da „su bili iznimno jaki udarci uslijed kojih je DO u jednom trenutku čučnuo“, što je suštinski blisko izrazu kleknuti. Da je okrivljenima i oštećenomu pristupila oštećenikova sestra UO i da je pokušala prekinuti događaj i oštećenog tijelom zaštiti od udaraca RO proizlazi iz iskaza oštećenog, LO, VO i UO. Iz iskaza svjedoka ĐO, LO, VO i EO, u odnosu na iskaz oštećenog ČO proizlaze odstupanja o tome na koje mjesto i čime je prvookrivljeni udarao oštećenog za vrijeme dok ga je drugookrivljeni obujmio za trup i držao mu ruke. Različitosti u kazivanju svjedoka u ovom dijelu, ne dovode u sumnju istinitost njihovog iskaza, ni inkriminirani događaj s obzirom na istovjetnost iskazivanja pred sudom i u prethodnom postupku te sigurnost u iskazivanju (što se sud neposredno uvjerio na raspravi). Uz to, svjedoci iako su bili očevici događaja, nisu bili neposredno uz okrivljene i oštećenika dok je trajao sukob, pa tako svjedok EO navodi da je bio udaljen 30-40 metara od njih, UO se parkirala ispred dvorišta svoje kuće (adresa [adresa]), svjedok ZO se nalazio ispred garaže u sklopu svoje kuće (na adresi [adresa]), svjedok VO navodi da se nalazio u blizini kuće SO od svoje kuće udaljen 50 metara (stanuje na adresi [adresa]) i mogućeje mjesto s kojeg su događaj promatrali utjecalo i na viđenje događaja. No, ovdje je bitno istaknuti da iz iskaza svih svjedoka (osim ŽO, koji nema nikakva saznanja o spornom dijelu činjeničnog opisa) nesporno proizlazi da je prvookrivljeni RO udario oštećenog, pri čemu iz iskaza svjedoka EO, VO i ĐO proizlazi i da ga je i udarao dok ga je drugookrivljeni BO držao. Sud je prihvatio iskaz oštećenog da ga mu je RO rukama spustio glavu i više puta ga udario koljenom u predio nosa i lica, jer ovaj svjedok zasigurno najbolje pamti takvo postupanje prvookrivljenog, s obzirom da se i desilo njemu. Uz to iz sudsko medicinskog vješačenja ozljeda oštećenog proizlazi da su ozljede vratne kralježnice i prijeloma nosnih kostiju bez pomaka jedna cjelina nastala najmanje jednim udarcem tupo tvrdim sredstvom (stisnutom šakom, koljenom), što potvrđuje navod oštećenog da ga je prvookrivljeni udarao stisnutom šakom i koljenom. Uvažavajući i da nitko od svjedoka ne navodi da bi oštećeni AO udario drugookrivljenog BO kako to obojica okrivljenika u obrani tvrde, pri čemu svjedoci ne podupiru obranu okrivljenih da se inkriminirani događaj zbio kako okrivljenici tvrde u obranama, niti to proizlazi iz ostalih dokaza, sud njihovu obranu nije mogao prihvatiti. Tako prvookrivljeni RO u svojem iskazu pred sudom u bitnom navodi da je njemu i oštećenomu prišao njegov otac BO i da je oštećeni AO nasrnuo na njegovog oca BO i udario ga šakom u glavu. On da je potom gurnuo oštećenog i nije ga udario. U obrani prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja pred ODO Split prvookrivljeni u bitnom se branio da je oštećeni nešto dobacio njegovom ocu BO, a njega je odgurnuo zbog čega je pao na pod pri čemu je pokušavao uhvatiti oštećenog za ruku. Kada se ustao s poda, uhvatio je oštećenog za ruku i vrat i naguravali su i hrvali. Drugookrivljeni BO u bitnom pred sudom se branio da se oštećeni AO zatrčao prema njemu i udario ga šakom u glavu, a da su nakon toga on i njegov sin LO otišli kući, a AO je za njima bacao kamenje. U obrani prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja pred ODO Split drugookrivljeni u bitnom se branio da su se najprije naguravali oštećeni i njegov sin LO, nakon čega je oštećeni njega (drugookrivljenog) udario šakom u glavu, a on mu je uzvratio udarac. LO ni u jednom trenutku nije udario AO. Dakle, osim što takvu obranu ne podupiru svjedoci, obrana okrivljenih nije ni međusobno suglasna, niti je dosljedna, zbog čega je sud ne prihvaća i ocjenjuje danom s ciljem otklanjanja svoje kaznene odgovornosti.
16. Što se tiče ozljede oštećenog i mehanizma njenog nastanka, na te okolnosti je izveden dokaz sudsko medicinskim vještačenjem vještaka dr. Antonio Alujević. Vještak u svojem pisanom nalazu i mišljenju je naveo kako je kritične prigode oštećenik AO zadobio manju oguljotinu palca desne šake što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu udarcem tupo tvrdim predmetom ili o tupo tvrdi predmet silom slabog intenziteta. Imenovani je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice i prijelom nosnih kostiju bez pomaka što čini jednu cjelinu nastalu najmanje jednim udarcem tupo tvrdim sredstvom (stisnutom šakom, koljenom) silom zamaha srednje jakog do jakog intenziteta, a predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu. Zaključno, oštećeni je zadobio tjelesnu ozljedu. Na raspravi 21. listopada 2024. stalni sudski vještak dr. Antonio Alujević je iskazivao kao u pisanom vještvu. Na upit suda, vještak je naveo kako udarac u nos silom srednjeg ili jakog intenziteta može dovesti do prijeloma nosnih kostiju, što se ovdje i dogodilo, no isto tako s obzirom na mjesto udarca i snagu udarca moglo je doći i do pomaka ulomaka, kada bi nastala teška tjelesna ozljeda. Što se tiče ozljede manje oguljotine palca desne šake ta ozljeda kako vještak navodi predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu udarcem tupo tvrdim predmetom ili o tupo tvrdi predmet silom slabog intenziteta. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da su okrivljenici udarili oštećenog u šaku, a iz njegovog iskaza proizlazi da je tu ozljedu zadobio pri padu na neasfaltiranu podlogu tijekom napada. Uvažavajući vještačenje dr. Alujevića i iskaz oštećenog, sud je utvrdio da je tjelesne ozljede opisane iz činjeničnog opisa oštećeni zadobio inkriminirane prigode i da iz zadobivenih ozljeda i ponašanja okrivljenika postoji uzročno-posljedična veza.
16. 1. Vještačenje vještaka dr. Alujevića sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, pri čemu ni stranke nisu imale primjedbi na taj dokaz. Vještačenje je dano sukladno pravilima struke te je njime u potpunosti odgovoreno na sva pitanja glede vrste ozljede i mehanizma nastanka ozljeda oštećenog.
17. Dokumentacija koja je pročitana tijekom dokaznog postupka cijenjena je vjerodostojnom i prihvaćena kao istinita, obzirom stranke nisu imali primjedbe na istu, niti je njihova vjerodostojnost ičim dovedena u pitanje. Riječ je o medicinskoj dokumentaciji iz koje je razvidno da je oštećeni inkriminiranog dana i kasnije zatražio liječničku pomoć u KBC-u Split. O ozljedama se izjasnio vještak dr. Alujević i prethodno je navedeno. Radi se o specijalističkom nalazu Hitnog kirurškog prijema Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO (list 3 spisa), radiološkom nalazu Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 08. ožujka 2015. (list 4), specijalističkom nalazu Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Split od 08. ožujka 2015. na ime NO (list 5), izvješću o ozljedama Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split od 05. svibnja 2015. (list 8), specijalističkom nalazu Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 11. ožujka 2015. (list 18), specijalističkom nalazu Zavoda za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 12. ožujka 2015. (list 19), specijalističkom nalazu Zavoda za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split na ime NO od 19. ožujka 2015. (list 20), specijalističkom nalazu Klinike za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Split od 29. ožujka 2015. na ime NO (list 21), specijalističkom nalazu Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju Kliničkog bolničkog centra Split od 24. travnja 2015. na ime NO (list 22). Tu medicinsku dokumentaciju je razmatrao vještak dr. Alujević za svoj nalaz i mišljenje zbog čega se sud na nju neće posebno ni osvrtati. Zapisnici o ispitivanju pristunosti alkohola za LO i BO (list 29 i 30 spisa) svjedoče da su okrivljenici inkriminirane prigode alkotestirani i niti jedan od njih nije bio pod utjecajem alkohola.
18. U skladu sa navedenim sud smatra utvrđenim da su okrivljeni LO i BO svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvarili sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela u pokušaju, za koje se terete te da su poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Dakle, riječ je o kaznenom djelu teške tjelesne ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11., opisanog u izreci.
19. Supočiniteljstvo postoji kada dvije ili više osoba, na temelju zajedničke odluke, počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela. Koncepcija supočiniteljstva se temelji na teoriji vlasti nad kaznenim djelom. To zajedničko izvršenje djela u sebi uključuje zajedničku odluku o djelu i o izvršenju djela, što u sebi obuhvaća i plan o izvršenju djela na bazi podjela uloga i zajedničkog počinjenja djela. Svaki supočinitelj daje svoj prilog u ostvarenju djela, a taj prilog mora biti kvalificiran u smislu vlast nad djelom. Svaki od supočinitelja je nositelj odluke o djelu i svaki zajedno s drugim ostvaruje to djelo. Zajedničko ostvarenje ili počinjenje djela u sebi sadrži subjektivnu i objektivnu komponentu. Subjektivna komponenta se sastoji u tome da svaki od počinitelja je nositelj odluke o djelu i nositelj odluke o tome da kazneno djelo zajednički izvrše. Svi počinitelji imaju zajednički plan, oni taj plan žele ostvariti, njihovi doprinosi o ostvarenju djela se povezuju, a ta povezanost čini jednu cjelinu. Objektivna komponenta se sastoji u tome da počinitelj ostvaruje sam radnju izvršenja ili na drugi način sudjeluje kod ostvarenja djela u sklopu zajedničkog plana, svaki počinitelj dopunjuje djelatnost drugoga počinitelja u jedinstvenom procesu izvršenja djela, a pritom se može raditi o počiniteljskim radnjama ili o drugim načinima sudjelovanja.
20. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da okrivljenici otac i sin, a oštećeni im je susjed i s njim imaju prepirke oko korištenja parkirališta. Predmetne prigode verbalno su sukobili vezano uz taj problem. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i što je sud utvrdio da je drugookrivljeni BO pristupio oštećenomu AO u trenutku kada se pored njega nalazio prvookrivljeni RO kada je drugookrivljeni zamahnuo dlanom svoje ruke prema oštećenikovoj glavi što pokazuje namjeru da ga udari (kao tako je i doživjela žrtva), a nakon čega je prvookrivljeni stisnutom šakom oštećenog udario u lice. Potom ga je prvookrivljeni obujmio za trup i držao mu ruke, a prvookrivljeni je tada spustio oštećenikovu glavu i koljenom ga više puta udario u nos i lice, a što jasno ukazuje da su prvookrivljeni i drugookrivljeni postupali po dogovoru u namjeri teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve. Uvažavajući način postupanja i radnje koje poduzimaju u počinjenju djela, za sud nema dvojbe da su postupali zajednički i da su imali vlast nad djelom, a sve kako bi žrtvu AO teško tjelesno ozljedili. Zajedničko postupanje u namjeri teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve implicira postojanje prethodnog dogovora (subjektivna strana supočioniteljstva) pri čemu se ne traži da takav dogovor bude u cijelosti detaljno isplaniran prije nego do poduzimanja pojedinih aktivnosti dođe, već je dovoljno i da trenutno, ad hoc dođe do dogovora. Njihovo postupanje je bilo sinkronizirano, a to što drugookrivljeni oštećenomu nije zadao udarac nema nikakvo značenje kod činjenice da je svojim radnjama omogućio prvookrivljenomu udaranje žrtve bez otpora i de facto onemogućio žrtvi da se brani, a čime jasno i nedvosmisleno sudjeluje u djelu i podražva postupanje prvookrivljenog. Napad na oštećenog je prestao tek kada su njegova sestra i susjedi (kako je prethodno navedeno) njih razdvojili, što također govori u prilog zajedničkom postupanju. Opisano ponašanje ukazuje na svijest i htjenje oba okrivljena u odnosu na počinjenje ovog kaznenog djela. Da im nije bila namjera teško tjelesno ozlijediti oštećenog AO, tada zasigurno prvookrivljeni ne bi oštećenog udario šakom i koljenom u lice, pri čemu je drugookrivljeni i držao oštećenog dok ga je prvookrivljeni više puta udario koljenom u lice i nos. S obzirom na navode vještačenja da se radi o sili srednje jakog do jakog intenziteta udarca i uvažavajući da su udarci bili usmjerenom prema vitalnom dijelu tijela (lice i nos), a što jasno ukazuje namjeru teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve.
21. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost prvookrivljenog i drugookrivljenog, zbog čega je sud utvrdio da su upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1., u svezi čl. 34. KZ/11. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bilo je obračunati se sa žrtvom. No, pobude počinjenja djela očituju se kroz neadekvatno reagiranje na banalni povod (korišenje parkirališnog prostora) pokazuju da se radi o nastojanju oboje okrivljenih da riješe sukob sa oštećenikom na potpuno neprihvatljiv i nezakonit način.
22. U odnosu na oblik krivnje sud je uvjerenja da su prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO predmetno kazneno djelo počinili s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Okrivljenici su svjesni svoje radnje, svjesni su i posljedice, svjesni su visokog rizika ostvarenja i žele to ostvarenje. Htjeli su počinjenje djela, iako ga nisu dovršili. Dakle, okrivljenici su bili svjesni da će nužno doći do posljedice, dakle, poduzeli su sve što su smatrali da je potrebno za izazivanje posljedice ka konačnom tjelesnom ozljeđivanju žrtve, a to što ipak nisu uspjeli u svom naumu, rezultat je toga što je posljedica koju su željeli izostala, uslijed faktora koji se ne mogu pripisati voljnoj i svjesnoj komponenti okrivljenih. Ubrojivost okrivljenih u vrijeme počinjenja djela i tijekom vođenja ovog postupka nije dovedena u pitanje, niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali njihovu krivnju. Prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO su bili svjesni protupravnosti svog ponašanja, svjesni da je njihovo djelo zabranjeno. Dakle, prvookrivljeni i drugookrivljeni su krivi za počinjenje kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi čl. 34. KZ/11.
23. Prema okrivljenicima sud je primijenio KZ/11., koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, budući kasnije izmjene i dopune ovog zakona objavljene u „Narodnim novinama“ broj: 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., nisu blaže za počinitelja.
24. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti prvookrivljenog RO i drugookrivljenog BO, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima.
25. Kao olakotnu okolnost kod prvookrivljenog RO sud je ocijenio njegovu kaznenu neosuđivanost.
25. 1. Oštećeni AO je zainteresiran za kazneni progon okrivljenog. Prvookrivljeni RO je prekršajno kažnjavan i to Odlukom Postaje prometne policije Split, broj: 511-12-36/05-4-2582-1/2021 od 8. srpnja 2021., zbog prekršaja iz čl. 12. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Odlukom Postaje prometne policije Split, broj: 28 PP-2516/22 od11. ožujka 2022. zbog prekršaja iz čl. 82. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Odlukom Općoinskog prekršajnog suda u Splitu, broj_ Pp-590/2023 od 29. prosinca 2023., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-5782/22 od 21. studenoga 2023. zbog prekršaja iz čl. 196. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedeno su otegotne okolnosti.
26. Drugookrivljeni BO je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba. Okrivljeni je osoba starije životne dobi (rođ. 1957.), ima zdravstvenih problema, ugrađen mu je pacemaker i dijabetičar je 12 godina (proizlazi iz njegove obrane i sud vjeruje).
26. 1. Otegotnim je ocijenjeno što je oštećeni AO zainteresiran za njegov kazneni progon.
27. Pri odmjeravanju kazne sud je razmatrao navedene okolnosti i imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja, sud smatra da se svrha kažnjavanja, može ostvariti bez izvršenja kazne zatvora. Kazna, naime, mora biti takva da utječe na okrivljenike, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da se okrivljenici, a i svi ostali ubuduće ponašaju sukladno zakonu. Ona mora utjecati na svijest okrivljenika, ali i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanja počinitelja pravedno. S obzirom na sve navedene okolnosti, sud je okrivljene osudio na kaznu zatvora 10 mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11. izrekao im uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 3 godine, koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti okrivljenih i kojom će se postići svrha kažnjavanja.
28. S obzirom da su prvookrivljeni RO i BO proglašeni krivima, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., u obvezi su plaćanja troška kaznenog postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08., odlučeno da su dužni podmiriti trošak u ukupnom iznosu 883,57 eura od čega za sudsko medicinsko vještačenje dr. Antonija Alujevića iznos 383, 57 eura, a iznos od 250,00 eura svaki od okrivljenika na ime paušalne svote, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. Ocjena je suda da je navedeni iznos troška primjeren duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ovaj iznos okrivljeni moći podmiriti, a da time ne ugroze svoje uzdržavanje.
29. Uvažavajući da je sud donio presudu, na temelju članka 544. st. 1. ZKP/08. stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K- 920/2015 od 31. prosinca 2015. kojim su prvookrivljeni RO i drugookrivljeni BO proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11., kako se i navodi u izreci pod točkom I.
U Splitu, 22. siječnja 2025.
SUDAC
Mila Kragić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- prvookrivljenom RO
- drugookrivljenom BO
- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu
- branitelju prvookrivljenog
- branitelju drugookrivljenog
- oštećenom ŠO po opunomoćeniku
- u spis.