REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-887/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, Dr. Filipa Potrebice 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupaju opunomoćenici ĆP i FPL, službene osobe, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/23- 01/104, URBROJ: 512-2501-23-2 od 19. travnja 2023. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/23-01/392, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 17. ožujka 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/104, URBROJ: 512-2501-23-2 od 19. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/23-01/392, URBROJ: 512M2-76-23-2 od 17. ožujka 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da prilikom donošenja osporavanog rješenja nije poštivana odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, slijedom čega je rješenje nerazumljivo i nepotpuno. Naime, ističe da prvostupanjsko tijelo citira iskaze svjedoka, ali ne obrazlaže iz kojih razloga iste ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja zaključaka, a ovakvu povredu ponavlja i tuženik. Smatra da je tuženik bio dužan obrazložiti iskaze svjedoka i stranke u postupku, navesti razlog (ne)prihvaćanja takvih iskaza te konačno obrazložiti i zašto, unatoč podudarnosti iskaza iz kojih je razvidno da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite tijekom 1991. godine, donosi rješenje kojim odbija žalbu tužitelja. Napominje da je spisu upravnog postupka priložio oružani list za pištolj Zastava 7,65 mm, a koji je tužitelj koristio tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu te kao takav predstavlja dokaz činjenice naoružanja tužitelja. Nadalje ističe da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje isključivo na temelju podataka službenih evidencija nadležnog tijela, pri tome ne uzimajući u obzir iskaze saslušanih svjedoka te priloženi oružani list, a povredu nesagledavanja svih dokaza u provedenom postupku nije uočio i otklonio niti tuženik. Citira iskaze svjedoka danih u upravnom postupku za koje smatra da su uvjerljivi i podudarni iskazu tužitelja te oružanim listom, a iz čega proizlazi da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite Novi Mihaljevci pod zapovjedništvom TP te da je područje njegova ratnog djelovanja bilo područje [adresa] u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., osobito uzevši u obzir da je tužitelj aktivno vojno djelovao. Da je tome tako, mogu potvrditi i drugi pripadnici odreda Narodne zaštite Novi Mihaljevci, SP i ZP koji su zajedno s tužiteljem obavljali vojne aktivnosti na području Mihaljevaca, slijedom čega tužitelj predlaže da se isti saslušaju na okolnost pripadnosti odredu Narodne zaštite Novi Mihaljevci i vojnih aktivnosti koje su zajednički izvršavane s ciljem pružanja aktivnog oružanog otpora agresoru. Citira odredbe članka 3., 9. stavka 2. i 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da je pobijano rješenje opterećeno povredom pravila upravnog postupka, posljedično čemu je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, dok tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice Sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24., dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmene rasprave te je na raspravi održanoj dana 8. siječnja 2025. izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZP, dok je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka SP. Ujedno je zamjenik opunomoćenika tužitelja zatražio trošak prema troškovniku od 8. siječnja 2025. u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, sve kako je to specificirano u navedenom troškovniku.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Prvenstveno valja napomenuti da je Sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu obzirom da je tužitelj već saslušan tijekom upravnog postupka. Pri tome je Sud imao u vidu odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva od 7. listopada 2021. tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite Novi Mihaljevci za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu je tužitelj naveo da je obavljao zadaće izgradnje grudobrana, držanje straže, kontrole vozila i putnika u vrijeme policijskog sata te čuvanje objekata i imovine mjesne zajednice, neposredni zapovjednik mu je bio TP, a predložio je saslušanje svjedoka TP i PP.

9. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz bilo koje osnove niti za jedno razdoblje, da je regulirao obvezu služenja vojnog roka i da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

13. Nadalje, iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Požega KLASA: 561-01/21-01/295, URBROJ: 512M2-79-23-12 od 16. veljače 2023. proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega.

14. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja, a saslušani su i svjedoci TP i PP.

15. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Požega od 14. veljače 2023. tužitelj je u bitnome izjavio da je u Narodnu zaštitu pristupio u [adresa] gdje je bio pripadnik, neposredno nadređeni zapovjednik bio mu je TP, a za potrebe straže imao je svoje naoružanje, pištolj Zastavu 7,65. Držao je stražu i patrolirao kroz naselje Novi Mihaljevci, sudjelovao u izradi grudobrana, prilikom straže je kontrolirao putnike vozila i robu koju prevoze, a vršio je dežurstva i u vrijeme žetve. Kada je padala vojarna bio je u Zvečevu na dužnosti vatrogasca (u to vrijeme je i radio u Zvečevu u skladištu i imao dužnost kao vatrogasac), dok je Narodnoj zaštiti bio na raspolaganju prema rasporedu.

16. Iz zapisnika o izjavi svjedoka PP od **.**.2023. i TP od 16. veljače 2023. proizlazi da im je tužitelj osobno poznat te su potvrdili da je bio pripadnik Narodne zaštite Mihaljevci u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Sudjelovao je u straži, u pravljenju grudobrana i zaustavljanju osoba i vozila za vrijeme straže te je čuvao imovinu i živote suseljana. U vrijeme policijskog sata obilazio je važne pravce i točke u MZ Mihaljevci te zaustavljao osobe i vozila za vrijeme straže.

17. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja kako je isti tijekom Domovinskog rata u spornom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite Mihaljevci, međutim, svjedoci nisu naveli da je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima.

18. Tužitelj s druge strane smatra da ispunjava uvjete iz članka 3. stavka 2. Zakona, obzirom da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kroz oružani otpor, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.

19. S obzirom na navedeno Sud je tijekom upravnog spora, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nadopunio dokazni postupak odnosno utvrđivao je odlučne činjenice kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja.

20. Tako je sukladno prijedlogu tužitelja, na ročištu održanom dana 8. siječnja 2025. izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZP sukladno članku 69. ZUS-a.

21. U svom iskazu svjedok je naveo da ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju između 1991. i 1995. godine s povremenim prekidima. Na samom početku je bio pripadnik Narodne zaštite Mjesne zajednice Novi Mihaljevci i isto mu je priznato od lipnja 1991., ali je i prije toga bio pripadnik Narodne zaštite što nigdje nije uvedeno. Osobno poznaje tužitelja te su se viđali krajem 1990. i početkom 1991. godine u selu [adresa] jer je tužitelj također u tom razdoblju bio pripadnik Narodne zaštite, a viđao ga je do lipnja 1991. kada je otišao u ZNG, ali je i nakon toga znao povremeno dolaziti te viđati tužitelja na zadaćama kontrole vozila. Poznato mu je da je imao vlastiti pištolj, ali nije nosio uniformu kao niti drugi sudionici. U selu su obavljali zadaće patroliranja po selu i kontrole vozila (u selu su postojala tri punkta te su na istima zaustavljali i kontrolirali vozila). Naime, postojala je mogućnost pobune u selu, odnosno oružanog otpora zbog podijeljenog stanovništva te su iz tog razloga morali obavljati navedene zadaće, a zajednički zapovjednik im je bio TP. Također mu je poznato da je tužitelj sa traktorom i plugom išao čuvati žita u slučaju da se ista zapale.

22. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku (koje je potvrđeno i iskazom svjedoka ZP danom u upravnom sporu) i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i izjava svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.

23. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

24. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I. izreke presude.

25. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 26. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 22. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku