REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3356/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOO
DUNIS USLUŽNO-TRGOVAČKO PREDUZEĆE EXPORT-IMPORT FUTOG, Rade Končara 73, Futog, Republika Srbija, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri u Zagrebu, Gajeva 53/II, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-516/2021 od 2. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-516/2021 od 2. srpnja 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 656.431,82 RSD s pripadajućim kamatama, u točci II. izreke je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.194,64 eura s pripadajućim kamatama te je u točci IV. odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete koju je pretrpio na teretnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u iznosu od 656.431,82 RSD, na ime troška izrade nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 17.500,00 RSD, troška vuče oštećenog vozila u iznosu od 1.194,64 EUR te zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izmakle koristi (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima) u iznosu od 157.096,38 RSD sveukupno 831.028,20 RSD uvećano za trošak vuče vozila. U ovoj pravnoj stvari je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja odnosno doprinos tužiteljevog djelatnika i visina tužbenog zahtjeva u odnosu i na popravak vozila kao i troška vuče oštećenog vozila. Sporno je i da li tužitelj ima pravo na naknadu štete prema cijenama popravka vozila u Republici Srbiji. Sporna je i osnova i visina s naslova izgubljene dobiti. U ovoj pravnoj stvari je sud utvrdio da je osnovan zahtjev za naknadu štete prema cijenama u zemlji registracije vozila (Republika Srbija) te je priznati trošak vuče oštećenog vozila u iznosu od 1.194,64 EUR s obzirom da je trošak bio opravdan i razborito poduzet jer vozilo nakon nezgode nije bilo u voznom stanju.
3. Protiv ove presude u točkama I., II. i IV. izreke je tuženik izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava; pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede Zakona o parničnom postupku. U žalbi ponavlja navode istaknute u tijeku postupka ističući kako smatra da je krivnjom vozača vozila tužitelja došlo do nezgode jer je tužitelj i sam priznao krivnju svog osiguranika i doprinos nastanku i visini štete u omjeru od 50%, a ističe i da sud nije odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka i da je sud morao primijeniti za naknadu troškova tarifu koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Stoga predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu, prvostupanjsku presudu preinači te tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, a tuženiku dosudi troškove žalbenog i cjelokupnog postupka.
4. Odgovor na tužbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Navodima svoje žalbe protiv presude tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je sud radi utvrđivanja spornih činjenica, naročito odgovornosti tužitelja izveo dokaz saslušanjem svjedoka HB (list 209. spisa) i svjedoka OB (list 209. -210. spisa) te prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. prometa (list 229. -235. spisa) te usmeno na ročištu 20. studenog 2023. sud je utvrdio da je prvo vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na stražnji dio priključnog vozila svjedoka H, nakon čega je vozilo tužitelja, tijekom izbjegavanja naleta na zaustavljena vozila osiguranika tuženika i svjedoka H iz ranijeg štetnog događaja, svojim lijevim bočnim dijelom priključnog vozila naletjelo na priključno vozilo svjedoka H i prednjim lijevim dijelom na vozilo osiguranika tuženika dok je u konačnici vozilo tužitelja svojim prednjim dijelom naletjelo na zaštitnu ogradu izvan desnog ruba kolnika. Dakle, utvrđeno je da u noćnim uvjetima vožnje na neosvijetljenom i suhom kolniku svjedok HB kao vozač vozila tužitelja s upaljenim kratkim svjetlima mogao je uočiti neosvijetljeno priključno vozilo svjedoka H na udaljenosti od najmanje 30 m pa da je tada i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio izbjeći nastanak predmetnog štetnog događaja jer je na raspolaganju imao put od najmanje 30 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 90,4 m. Na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je prometnim znakom na 100 km/h. Sud nije utvrdio da je osiguranik tužitelja kršio prometna pravila, stoga neosnovano žalitelj ističe da je dokazano kako je došlo do kršenja prometnih pravila, jer to nije rekao niti vještak niti o tome postoje drugi dokazi u spisu.
10. Nadalje sud je utvrdio kako osiguranik tužitelja, suprotno navodima tuženika, nije odgovoran za nastanak štetnog događaja odnosno da nema doprinosa na strani tužitelja, budući da je osiguranik tuženika protivno važećim prometnim propisima zbog neprilagođene brzine kretanja vozila prouzročio predmetni štetni događaj koji je prethodio ovom štetnom događaju i da je osiguranik tuženika vozio prilagođenom brzinom do nesreće ne bi došlo. Utvrđeno je da se osiguranik tužitelja kritične zgode kretao prilagođenom brzinom i prilagođenom uvjetima na cesti te da je mogao uočiti neosvijetljeno priključno vozilo svjedoka H na udaljenosti od najmanje 30 m ali sve da je i reagirao intenzivnim kočenjem ne bi uspio izbjeći nastanak predmetnog štetnog događaja jer je na raspolaganju imao put od najmanje 30 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 90,4 m. Iz toga nedvojbeno proizlazi da se vozač osiguranika tužitelja kretao prilagođenom brzinom i da niti intenzivnim kočenjem ne bi mogao zaustaviti vozilo prije mjesta događaja i do štetnog događaja bio opet došlo. Stoga je pravilno sud utvrdio i da je teret dokaza da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja odnosno da se radi o podijeljenoj odgovornosti na tuženiku, a kako tuženik nije dokazao suodgovornost osiguranika tužitelja, pa je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) ocijenio da suodgovornosti na strani osiguranika tužitelja nije bilo.
11. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer je postupio protivno odredbi čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13; dalje: ZSPC) jer nije prilagodio brzinu kretanja i neprilagođena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika tijekom ranije štetnog događaja bila je uzrok predmetnog štetnog događaja odnosno u izravnoj je uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Slijedom navedenog, s obzirom na ovakav način nastanka štetnog događaja, postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i visinu materijalne štete i to nakon provedenog vještačenja te sukladno cijenama u mjestu gdje se nalazi tužitelj te je pravilno utvrđeno da tuženik mora naknaditi i trošak vuče oštećenog vozila, jer je taj trošak bio potreban i nužan i da se radi o opravdanim troškovima i troškovima koji su razborito poduzeti te je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer da se štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika nije dogodio predmetni trošak ne bi bio niti potreban.
13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelji neosnovano ističe da je sud morao i njemu posebno dosuditi naknadu troškova postupka jer je odluka suda prvog stupnja donesena primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje: „Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.“
15. Neosnovano žalitelj ističe da je sud morao donijeti odluku o naknadi troškova primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kakve su one bile u trenutku poduzimanja pojedine radnje. Naime u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-259/24 od 26. studenog 2024. je odlučeno: „Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane dužan je primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.“
16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
