REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-871/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., iz Zagreba, Planinska 13a, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1003/2019-84, od 29. kolovoza 2024., i žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1003/2019-20, od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Uniqa osiguranje d.d., djelomično se uvažava, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1003/2019-84, od 29. kolovoza 2024., i sudi:

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d., isplatiti tužiteljici IŠ na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 7.644,61 eura, (umjesto iznosa od 10.750,57 eura), sa zateznom kamatom na:

- iznos od 3.503,64 eura od 13. veljače 2019.

- iznos od 4.140,97 eura od 30. lipnja 2020.,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.106,85 eura (umjesto iznosa od 3.511,42 eura), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počevši od 29. kolovoza 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužiteljici IŠ naknaditi tuženiku Uniqa osiguranje d.d., troškove žalbe u iznosu od 93,29 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice IŠ odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1003/2019-20, od 13. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1003/2019-84, od 29. kolovoza 2024., presuđeno je:

Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13 a, isplatiti tužiteljici IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege 10.750,57 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na

- 5.574,36 EUR od 13. veljače 2019.

- 5.176,21 EUR od 30. lipnja 2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.511,42 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počevši od 29. kolovoza 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

1.1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 1003/2019-20, od 13. rujna 2024., odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1003/2019-86 od 29. kolovoza 2024., kao neosnovan.

2. Žalbu protiv presude uložio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome da presuda nije razumljiva u obrazloženju i to u pogledu mogućnosti izbjegavanja naleta osiguranika tuženika na tužiteljicu i u odnosu na njegovu odgovornost za nastalu štetu.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka i dodatno obrazlaže zašto smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije imala izbora nego se kretati po kolniku, a posebno ukazuje da su se tužiteljica i njezina prijateljica SŠ kretale uz desni rub kolnika, tako što su hodale jedna pored druge, pri čemu je SŠ bila uz desni rub kolnika, a tužiteljica do nje, zbog čega postoji doprinos tužiteljice nastaloj nezgodi, jer je postupila protivno čl. 125 i 125. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.), zbog čega je pravomoćno proglašena krivom u prekršajnom postupku radi prekršaja iz čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama).

2.3. Pogrešnim se smatra i odluka o visini neimovinske i imovinske štete, jer je naknada dosuđena u previsokim iznosima i značajno prelazi okvire postavljene Orijentacijskim kriterijima utvrđenim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2.4. Glede odluke o troškovima postupka u žalbi se navodi kako je zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka, a posebno se osporavaju dosuđeni troškovi zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, jer se ti troškovi ne mogu smatrati nužnim i potrebnim troškovima u smislu odredba ZPP-a. Osporava se i primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.) po kojoj je sud dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka jer je trebalo primijeniti tarifu koja je vrijedila na dan poduzimanja konkretne odvjetničke radnje.

3. Žalbu protiv rješenja uložila je tužiteljica navodeći u sadržaju žalbe da je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, pa predlaže da nadležni drugostupanjski sud ukine pobijano rješenja kojim se tužiteljici nalaže naplata sudske pristojbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.1. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a žalba tužiteljice nije osnovana.

O žalbi na presudu

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom postupku, sporna je odgovornost za nastalu štetu, kao i visina dosuđene neimovinske i imovinske štete. Nije sporno ni da je tuženik prije pokretanja postupka tužitelju djelomično naknadio štetu u visini od 4.778,02 eura.

8. Iz uvida u dokumentaciju u spisu utvrđeno je:

- iz uvida u spis Općinskog suda u Đakovu PpP-167/2019 utvrđeno je da je isti vođen protiv okrivljene tada maloljetne IŠ i HŠ i ĐŠ radi prekršaja iz čl. 124. st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da su Rješenjem tog suda poslovni broj PpP-167/2019 od 26. ožujka 2019. su oglašene krivim da se 15. prosinca 2018. u 19:15 sati na cesti u [adresa] u [adresa] nisu kretale nogostupom koji je izgrađen sa sjeverne strane kolnika te ulice iz smjera Đakova u smjeru Našica, već su se kretale cestom uz desni rub kolnika čime su počinile prekršaj iz čl. 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

- iz uvida u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-102/2019 utvrđeno je da je isti vođen protiv okrivljenog KŠ jer je iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za tijelo ljudi te zbog toga prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 5. u svezi st. 2. i 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 5. Kaznenog zakona, te mu je izdan kazneni nalog poslovni broj K-102/2019-2 4. ožujka 2019. kojim je isti oglašen krivim što je 15. prosinca 2018., oko 19,15 sati, u [adresa], na 3 km + 800 m prve dionice Državne ceste broj 515, upravljajući osobnim automobilom "Peugeot 5008 1.6 HDI", registarskih oznaka [registarska oznaka], [adresa], iz smjera Đakova u smjeru Našica, propustio obratiti dovoljnu pozornost na pješake koji su se nalazili na kolniku, što je bilo suprotno odredbi članka 38. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, lakomisleno smatrajući da nitko od pješaka ne hoda kolnikom, dolaskom do kbr. 96, uslijed nepravodobnog uočavanja pješakinja mlt. IŠ i mlt. ĐŠ koje su se u tom trenutku kretale u istom smjeru uz desni rub kolnika, tako što su hodale jedna pored druge držeći se pod ruku, pri čemu je mlt. ĐŠ bila uz desni rub kolnika, a mlt. IŠ do nje, desnim retrovizorom udario u tijelo oštećene mlt. IŠ, koja je od udara pala na tlo, kojom prilikom je od udara i pada zadobila pored više lakih tjelesnih ozljeda još i traumatski razdor slezene, koja ozljeda je osobito teška tjelesna ozljeda, dakle, iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio osobito tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 5. u svezi stavka 2. i 1. Kaznenog zakona.

8.1. U postupku su saslušani tužiteljica UŠ i svjedoci ĐŠ i KŠ i na osnovu njihovih iskaza u skladu s ostalim dokazima, po mišljenju drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se štetni događaj dogodio na način da je osobno vozilo naletjelo na tužiteljicu koja se zajedno s MŠ kretala uz desni rub kolnika, tako što su hodale jedna pored druge držeći se pod ruku, pri čemu je ĐŠ bila uz desni rub kolnika, a tužiteljica do nje.

9. Glede utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode, njene dinamike i utvrđivanja omjera odgovornosti za nastalu štetu, provedeno je prometno vještačenje po dipl. ing. BŠ, stalnom sudskom vještaku prometne struke. Iz nalaza vještaka proizlazi da se tužiteljica prije nezgode kretala svojom desnom stranom kolnika uz sjeverni rub, sjeverno od kojeg je bio izveden pješački nogostup, ali fizički odvojen kanalom oborinskih voda od kolnika, kad ju je sa stražnje strane nailazeće vozilo osiguranika tuženika Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] udarilo desnim vanjskim ogledalom u njenu lijevu stranu tijela. Brzinu kretanja vozila osiguranika tuženika prije i u trenutku naleta nije moguće utvrditi tehničkim načinima, a duljina vidljivosti ispred vozila osiguranika tuženika je uz uključena kratka svjetla, slabu uličnu rasvjetu i prema iskazu nailazećeg nepoznatog vozila, mogla biti ostvariva u duljini od 20 - 25 metara. Osiguranik tuženika je na toj udaljenosti mogao izbjeći nalet forsiranim kočenjem u konkretnim okolnostima da se prije nezgode kretao bilo kojom brzinom manjom od 45 km/h. Vještak smatra da se vozač neposredno prije nezgode kretao brzinom neprimjerenom duljini vidljivosti ispred sebe ili da je propustio reagirati na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Pješački nogostup je bio djelomično očišćen, odnosno s djelomično utabanim snijegom širine za kretanje samo jednog pješaka, s time da pristupi na nogostup nisu bili očišćeni, osim sporadično na pojedinim kolnim ulazima u dvorišta. Kretanje pješačkim nogostupom je bilo otežano, a ako se krajnje odredište tužiteljice nalazilo s druge tj. južne strane kolnika, uzdužno gledano između njoj prethodnog i narednog očišćenog kolnog ulaza, tada je njeno kretanje kolnikom bilo nužno. Tehničkim načinima se ne može utvrditi da li se tužiteljica u trenutku nezgode kretala usporedo sa svjedokinjom ĐŠ ili su se uz rub kolnika kretale jedna iza druge. U oba slučaja nalet nije bio izbježiv za osiguranika tuženika osim kočnjem ili obilaženjem u lijevo. U drugom slučaju bi nalet bio izbježiv samo da se vozilo kretalo striktno po sredini svoje desne prometne trake, a tužiteljica striktno po rubnoj crti. Međutim u realnim situacijama oba sudionika pri kretanja blago krivudaju, osobno vozilo ima toleranciju pri brzini od 50 km/h od čak +/- 45 cm, a pješaci oko 10 cm, pa slijedi da je i u slučaju kretanja pješakinja jedne iza druge moglo doći do kontakta tužiteljice s vozilom.

10. Prvostupanjski sud zaključio je da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika jer je postupio suprotno odredbi članka 38. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propustivši voziti takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe.

11. Drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nesumnjivo postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, ali postoji i doprinos tužiteljice, jer je i njen propust u pravilnom kretanju kolnikom doprinio nastanku nezgode.

11.1. Naime, osiguranik tuženika kršio je odredbu članka 38. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015 i 108/20179, dalje u tekstu ZOSPC, kojim je između ostalog propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, i da je dužan voziti s osobitim oprezom, takvom brzinom da vozilo može pravodobno zaustaviti u slučaju potrebe. Drugim riječima, po nalazu vještaka u konkretnoj situaciji trebao se kretati do najviše 45 km/h, pri kojoj brzini s obzirom na mokar kolnik i noćne uvjete bi mogao zaustaviti vozilo prije naleta na pješake, koje bi mogao uočiti na kolniku. Što se tiče nailaska vozila iz suprotnog smjera koje ga je zaslijepilo, u toj situaciji trebao je dodatno smanjiti brzinu, pa čak i po potrebi zaustaviti vozilo, a ne voziti na slijepo.

11.2. S druge strane, tužiteljica je kršila odredbu članka 124. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se nije kretale nogostupom koji je izgrađen sa sjeverne strane kolnika već se kretala cestom uz desni rub kolnika. Ako se i prihvati činjenica da je kretanje nogostupom bilo otežano, tužiteljica je morala biti svjesna rizika koji je preuzela kretanjem po kolniku, a pogotovo što je načinom kretanja desnom stranom paralelno s kolegicom, a ne iza nje, preuzela dodatni nepotrebni rizik.

11.3. Stoga cijeneći nepropisno ponašanje u prometu i osiguranika tuženika i tužiteljice, drugostupanjski sud smatra da je kršenje prometnih propisa osiguranika tuženika bilo znatno drastičnije i da je njegov doprinos nastanku nezgode 80%, a doprinos tužiteljice 20%.

12. Glede utvrđivanja posljedica koje je štetni događaj ostavio na tužiteljicu i postojanje uzročne veze između štetnog događaja i povrede prava osobnosti tužiteljice, bitne činjenice utvrđene su uvidom u medicinsku dokumentaciju i provođenjem medicinskog vještačenja.

13. U svom nalazu i mišljenju liječnik vještak dr. Marijan Huis, spec. opće i abdominalne kirurgije, utvrdio je da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila više tjelesnih ozljeda; udarac u trbuh s posljedičnim prsnućem slezene i popratnim krvarenjem koja ozljeda predstavlja cjelinu i radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi. Liječenje je bilo kirurško, a sastojalo se o otvaranju trbušne šupljine, odstranjenju slezene i zaustavljanju krvarenja iz krvnih žila koja opskrbljuju slezenu. Drugi operacijski zahvat je uzročno posljedično vezan s prvim zahvatom, a isti je bio potreban radi ponovnog krvarenja u trbušnu šupljinu, jer se radilo o tzv. ranoj poslije operacijskoj komplikaciji. Udarac u prsni koš i lijevi lakat su lakše tjelesne ozljede.

13.1. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, te povremene bolove slabog intenziteta 30 dana. Primarni strah koji se javlja u trenutku ozljeđivanja bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah je bio jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, na što se nastavlja kasni strah u vidu zabrinutosti i bojazni koje je trajao 20 dana. Ožiljak na prednjom strani trbušne stjenke nalazi se u srednjoj liniji i proteže se od donjeg dijela prsne kosti, zaokreće oko pupka s lijeve strane i produžuje se u donju srednju liniju za 2 cm. Na lijevoj strani trbuha vidljiv je ožiljak veličine oko 3 cm na mjestu izlaska drena. Radi se o naruženju srednjeg stupnja vidljivo trećim osobama u trenucima u kojima tužiteljica ne nosi odjeću (plaža, bazen i sl.). Pretrpljene ozljede su kod tužiteljice prouzročile trajno smanjenje opće životne aktivnosti za 28%, a odnose se na gubitak slezene i dva operacijska zahvata koji su oslabili prednji trbušni zid. Gubitak slezene ima za posljedicu poremećenu fiziologiju cirkulatornog i imunološkog sistema i povećava podložnost infekcijama. Oslabljeni trbušni zid pričinjava subjektivne (bolovi, zatezanje) i objektivne poteškoće (gubitak snage trbušnih mišića) kod obavljanja niza fizičkih poslova, posebno težih, bavljenja sportom i rekreacijom i podložan je stvaranju kila trbušne stjenke koje se liječe operativno. 20% smanjenja životne aktivnosti se odnosi na gubitak slezene, a 8% na posljedice dvostrukog otvaranja trbušne stjenke.

13.2. Nakon izlaska iz bolnice tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 14 dana po 4 sata dnevno, 14 dana dva sata dnevno i 30 dana jedan sat dnevno.

13.3. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka pravilno je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti i na njemu temeljio svoju odluku, jer je nalaz izrađen stručno i detaljno, a vještak je jasno i argumentirano obrazložio svoj nalaz i odgovorio na sve primjedbe.

14. Temeljem nalaza vještaka drugostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, jer na to ukazuju intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja. Stoga u konkretnom slučaju tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , br. 35/05., 41/08., 125/11, 76/15 - dalje: ZOO), u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet bolova, pretrpljenog straha, duševnih boli zbog naruženja i duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti.

14.1. Prvostupanjski sud tužiteljici je po osnovi neimovinske štete u vidu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrdio ukupni iznos štete u visini od 15.000,00 eura, utvrdivši po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 2.500,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 2.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja 2.500,00 eura i duševnih boli smanjenje životne aktivnosti 8.000,00 eura.

14.2 Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, imajući u vidu da se radi o posljedicama koje su ostavile trajne posljedice na zdravlje tužiteljice, smatra da je u konkretnom slučaju iznos novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti utvrđen u primjerenom iznosu.

14.3. Naime, činjenica je da se radi o povredi koja po svojoj težini i trajanju bolova i straha, a pogotovo zbog operativnih zahvata i gubitka slezene, ostavila na tužiteljicu štetne posljedice teže od uobičajenih za tu vrstu povrede, pogotovo što se radi o mladoj osobi koja će posljedice ozljeđivanja osjećati još dugi niz godina, pa je bilo osnove za dosuđivanje novčane satisfakcije iznad prosječnih iznosa koje se priznaju za takvu vrstu povreda.

14.4. Može se naravno polemizirati da li je ukupna šteta pravilno utvrđena po svakom od kriterija, ali u svojoj ukupnosti utvrđena neimovinska šteta neimovinska predstavlja primjerenu novčanu satisfakciju i ne odstupa standarda postavljenim Orijentacijskim kriterijima utvrđenim na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

14.5. Utvrđeni iznos neimovinske štete primjenom odredbe članka 1106. u vezi sa člankom 1092. st. 1. umanjen je za doprinos tužiteljice nastaloj šteti u omjeru od 20%, pa tužiteljici utvrđen iznos od 12.000,00 eura po tom osnovu.

15. Imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege, koja je po nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici bila potrebna ukupno 114 sati, pravilno je dosuđena u iznosu od 528,59 eura, jer je cijena od 4,64 eura po jednom satu pružene tuđe pomoći i njege, primjerena cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege koja se dosuđuje za taj vid štete.

15.1. Utvrđeni iznos imovinske štete primjenom odredbe članka 1092. st. 1. umanjen je za doprinos tužiteljice nastaloj šteti u omjeru od 20%, pa tužiteljici utvrđen iznos od 422,63 eura po tom osnovu.

16. Utvrđeni iznos neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 12.422,63 eura umanjen je za ranije nesporno uplaćeni iznos od 4.778,02 eura, pa tužiteljici dosuđen iznos od 7.644,61 eura.

17. Zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu dosuđena je dijelom od podnošenja odštetnog zahtjeva, suglasno odredbi čl. 1103. i čl. 1086 ZOO-a, u vezi sa člankom 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od 30. lipnja 2020. kada je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev.

18. Djelomično je osnovana žalba tuženika i glede odluke o troškovima postupka, jer je prihvaćena žalba i djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23– dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

16.1. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužiteljica uspjela u omjeru od 80% sa osnovom zahtjeva i visinom zahtjeva, a tuženik u omjeru od 20%, što u konačnici znači da tužiteljici pripada pravo na 60% iznosa priznatih troškova postupka.

17. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužiteljici zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT 100 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 27.10.2019., 25.1.2021., 14.7.2021., 7.9.2023., 13.5.2024. i 18.7.2024. (Tbr 9. toč. 1. OT 600 bodova), trošak sastava podneska od 12.7.2019., 30.6.2020. i 8.12.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT 300 bodova), odnosno ukupno 1100 bodova ili 2.200,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 550,00 EUR, što ukupno iznosi 2.750,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR, prometnog vještačenja u iznosu 200,00 EUR, predujma za dostavu meteoroloških podataka u iznosu 106,18 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu 102,20 EUR i presudu153,96 EUR, odnosno, ukupno 3.511,42 EUR.

17.1. Kako tužiteljici po osnovi uspjeha u parnici pripada 60% tog iznosa, priznat joj je trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.106,85 eura.

17.2. Nije u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je sve za sve radnje tužitelja primijenio Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- NN 138/23i to za razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena, odnosno i za razdoblje prije 5. studenog 2022.,

17.3. Pravilno je primijenjena odredba čl. 48. st. 1. 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22, 138/23.) kojom je propisano da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade i da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

18. Tuženiku koji je djelomično uspio sa žalbom priznat je i srazmjerni dio troška žalbenog postupka.

O žalbi na rješenje.

19. Činjenica je da je tužiteljica je još uz tužbu 15. travnja 2019., podnijela presliku zahtjeva za odobravanje pravne pomoći i da je rješenje kojim je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, morala dostaviti najkasnije do 15. listopada 2019., što je propustila učiniti, kao što je i činjenica da joj je trošak sudske pristojbe priznat u troškove postupka, pa je pravilno prvostupanjski sud njezin prigovor odbio kao neosnovan.

20. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. toč. 2. 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Požegi 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić