REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-22/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Stanić, odvjetniku u Zadru, protiv prvotuženika GT, iz [adresa], drugotuženika ŠT, iz [adresa], koje zastupa punomoćnik mr. sc. Ivo Brkić, odvjetnik u Zadru i ET iz [adresa], zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-21/2021-4 od 18. lipnja 2021. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-38/2020-59 od 22. prosinca 2020., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Psp-38/2020 od 2. ožujka 2021., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se revizija tužitelja.
II. Odbija se zahtjev prvotuženika GT i drugotuženika ŠT, za naknadom troškova sastava odgovor na reviziju.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Psp-38/2020-59 od 22. prosinca 2020., riješeno je:
„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tuženik ŠT sin FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠT sin FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], te CT pok. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika glede dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C-D-E-F-A i obojane žutom bojom, ukupne površine 10 m2, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja, na način da je na dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradio betonski zid dužine 7,35 metara, širine 0.20 metara i prosječne visine oko 0.80 metara, označen na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja te uklonio betonirani kolnik označen na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C-D-E-F-A i obojan žutom bojom, ukupne površine 10 m2, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja.
II. Nalaže se tuženiku uklanjanje betonskog zida, dužine 7,35 metara, širine 0.20 metara i prosječne visine oko 0.80 metara i to na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označen na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja te izgradnju novog betonskog zida dužine 10.67 metara, širine 0.20 metara i prosječne visine oko 0.80 metara na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označeno na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-F-E-D-C, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja, kao i izvršiti betoniranje dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C-D-E-F-A i obojane žutom bojom, ukupne površine 10 m2, odnosno uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, u roku od 8 dana.
III. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika tužitelja na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označene na skici sudskog očevida od dana 23. veljače 2017. godine, izrađenoj od strane vještaka geometra ČT, slovima A-B-C-D-E-F-A i obojane žutom bojom, ukupne površine 10 m2, a koja skica je sastavni dio ovoga rješenja.
IV. Žalba ne zadržava ovrhu ovog rješenja.“
2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima pod 1) i 2) troškove postupka u iznosu od 4.175,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tuženika pod 1) i 2) za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“.
2. Rješenjem prvostupanjskoga suda od 2. ožujka 2021. riješeno je:
„Ispravlja se rješenje ovog suda broj Psp-38/2020-59 od 22. prosinca 2020. u izreci, redak drugi, tako da iza riječi: „tuženik“ umjesto što je dva puta navedeno: “ŠT sin FT, OIB: [osobni identifikacijski broj]“ ima ispravno stajati: „GT sin ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠT sin FT, OIB: [osobni identifikacijski broj]“.“.
3. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-21/2021-4 od 18. lipnja 2021. potvrđeno je prvostupanjske rješenje (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu (točka II. izreke).
4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 5554/2021-2 od 24. kolovoza 2022. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja, zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Može li fizička osoba biti suposjednik prava stvarne služnosti staze i kolnika na nekretnini u svom vlasništvu?“.
5. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena. Tužitelj predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti.
6. U odgovoru na reviziju, prvo i drugo tuženici osporavaju revizijske navode te predlažu da se revizija odbaci, a podredno odbije. Tuženici potražuju troškove sastava odgovora na reviziju.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev za zaštitom posjeda prava stvarne služnosti, staze i kolnika, na dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže označene u izreci nižestupanjskih rješenja.
9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojega je revizija dopuštena i sadržaja obrazloženja iste, proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporno, je li tužitelj mogao biti suposjednik prava stvarne služnosti, staze i kolnika, zajedno sa, između ostalih, i drugotuženikom ŠT s obzirom da je drugotuženik vlasnik nekretnine na kojoj je to pravo stvarne služnosti osnovano.
10. Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da su ga tuženici smetali u posjedu prava stvarne služnosti, staze i kolnika, u odnosu na dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označene na skici sudskog očevida od 23. veljače 2017. izrađene od strane vještaka geometra ČT slovima A-B-C-D-E-F-A i obojane žutom bojom) na način što je na tom dijelu prvotuženik, po nalogu drugotuženika, izgradio betonski zid (dužine 7,35 metara, širine 0,20 metara i prosječne visine oko 0,80 metara označen na skici sudskog očevida slovima A-B-C) te uklonio betonirani kolnik (označen na istoj skici slovima A-B-C-D-E-F-A i obojan žutom bojom ukupne površine 10m2).
11. Prvostupanjski sud utvrđuje, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud, da su se predmetnim dijelom nekretnine kao pristupnim putem, koristili svi vlasnici susjednih parcela (parcele oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu drugotuženika ŠT) među kojim vlasnicima je i tužitelj, svjedoci (bračni par G) s time da su se na isti način tim dijelom nekretnine koristili i tuženici. Temeljem navedenoga, zaključuju sudovi da je tužitelj - suposjednik, a ne isključivi posjednik predmetne stvarne služnosti staze i kolnika, puta na čijem je dijelu izgrađen prijeporni betonski zid i uklonjen betonirani kolnik od strane prvo i drugo tuženika. Pri tome se utvrđuje da prvotni trećetuženik CT (koji je u tijeku postupka preminuo i čiji su nasljednici drugo tuženik i treće tuženica) nije sudjelovao u navedenim radovima. Utvrđeno je nadalje, da i nakon izgradnje betonskog zida, po pristupnom putu prolaze kamioni odvodnje (s time da sam tužitelj navodi da sada prolaze manji kamioni odvodnje) i da nakon izvršenih radova od strane prvo i drugo tuženika, tužitelj predmetni put može koristiti za prolaz pješice i osobnim vozilom te za crpljenje septičke jame (na koji način ga je koristio i prije utuženog čina). Slijedom navedenoga, sudovi zaključuju da izgradnjom prijepornog betonskog zida, tužitelj nije isključen iz dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti na stvari koje je u suposjedu. Stoga, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev.
12. S obzirom na revizijske tvrdnje, navodi se da je ovaj sud u više svojih odluka (primjerice Revx 339/12-2 od 29. siječnja 2013., Rev 811/18-2 od 23. prosinca 2020. i dr.) zauzeo pravno shvaćanje, da se služnost ne može osnovati na vlastitoj nekretnini, imajući na umu da je pravo služnosti ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlašteniku dopušta određeno korištenje tuđom stvari. Međutim, navedeno pravno shvaćanje, koje se odnosi na osnivanje prava služnosti nije od utjecaja na predmetni postupak, koji se vodi - zbog smetanja posjeda.
13. Prema odredbi čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti, u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa suposjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom navedene zakonske odredbe, a u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, sam zakon pruža zaštitu, ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), pa tako i stvarnom pravu služnosti staze i kolnika (što je predmetni slučaj). Odredbom čl. 21. ZVDSP-a, propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP-a određeno da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten štiti svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
13.1. Sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZVDSP-a, svaki je suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
13.2. Ovaj sud smatra korisnim navesti, kako posjed predstavlja faktično stanje koje pravni poredak pod određenim pretpostavkama štiti, a ne stvarno pravo, pa stjecanje, prestanak i zaštita posjeda (u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti) nije istovjetno pretpostavkama stjecanja, prestanka i zaštite stvarnih služnosti kao stvarnog prava. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj parnici rasprava je ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Isto tako suposjednik uživa suposjedovnu zaštitu u međusobnom odnosu sa drugim suposjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom suposjedu.
14. Stoga, unatoč pravnom shvaćanju da se stvarne služnosti ne mogu osnovati na vlastitoj nekretnini (dakle, unatoč pravilnim revizijskim navodima o vlasničkim služnostima u našem pravu), u konkretnom slučaju riječ je o posjedu prava stvarne služnosti i posjedovnoj zaštiti u kojoj je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova riječ o suposjedu prava stvarne služnosti, a koji suposjed se prema shvaćanju ovog suda može steći i kojemu se pruža posjedovna zaštita neovisno od pretpostavki za stjecanje, prestanak i zaštitu stvarnih služnosti kao stvarnog prava.
15. Kako, dakle, razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
16. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen, jer navedena radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja)
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
