Poslovni broj: Usž-4403/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sanja Kamenar Milutin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kamenar Milutin i Klepac Mustać, Rijeka, Grivica 6/II, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog reda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB:33706439962, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: 1. Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5. i 2. AA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milorad Komadina, odvjetnik iz Novog Vinodolskog, Korzo hrvatskih branitelja 50A, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-954/2024-12 od 21. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-954/2024-12 od 21. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i privremene mjere.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporenog rješenja pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud zanemario činjenicu postojanja uporabne dozvole za građevine izgrađene prije 1968. godine za veći dio objekta, odnosno da je građevina većim dijelom legalna, a da je samo manji dio nelegalan, a iz kojeg razloga se ne može smatrati da je cijeli objekt bespravno sagrađen. Tvrdi da je rješenjem naloženo rušenje cijelog objekta, dakle i onog dijela koji je legalan i koji ima uporabnu dozvolu, a slijedom čega smatra da odgoda nije protivna javnom interesu te da su ispunjena oba uvjeta propisana odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima.
2.1. Neosnovanim smatra navode suda da nije dokazao da bi mu izvršenjem osporene odluke tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti budući da je naveo da posjeduje uvjerenje da je njegova građevina sagrađena prije 1968. godine, da je dostavio fotografije, ortofoto te uporabnu dozvolu za svoju legalnu građevinu. Naglašava da je za rekonstrukciju predmetne građevine, uvidom u sustav e-Dozvola od 4. lipnja 2024., utvrđeno da je za istu podnesen i zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, a po kojem još nije postupljeno. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti pobijano rješenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da time što je odbijen prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, odnosno određivanje privremene mjere, prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/595, URBROJ: 443-02-02-12-24-06/NS od 4. lipnja 2024., kojim mu je naloženo ukloniti stambenu građevinu zgradu, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatrpati s jugozapadne strane izvedeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukopavanje u teren te s jugoistočne strane po k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađeno armirano-betonsko stepenište s podestima, sve detaljno opisano tim rješenjem.
7. Podnoseći predmetnu tužbu, tužitelj je predložio određivanje odgodnog učinka tužbe u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. dalje: ZUS) te prijedlog za određivanje privremene mjere u skladu s člankom 42. stavkom 3. ZUS-a, a koji prijedlozi su odbijeni ovdje osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 21. listopada 2024.
8. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
9. Odgoda izvršenja do okončanja upravnog spora u slučajevima bespravne gradnje bila bi protivna javnom interesu kako to pravilno navodi prvostupanjski sud. Naime, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere uklanjanja građevine utemeljeno je na zakonu (članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu – "Narodne novine" 115/18., 117/21., 67/23.), s ciljem suzbijanja nezakonite gradnje. Budući da je predmetna građevina izgrađena bez valjane dozvole, a zakonom je propisano da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, propisana mjera uklanjanja bespravne gradnje nužna je za postizanjem navedenog cilja. Takvom, nezakonitom gradnjom tužitelj je dobrovoljno pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje, odnosno pristao je na mogućnost da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje građevine koja se gradi bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju. Ovdje se napominje da nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari žalbeni navodi tužitelja kojima upire na postojanje valjane uporabne dozvole, budući se, spisu predmeta priležeća uporabna dozvola od 5. siječnja 2022., a koju se tužitelj poziva, ne odnosi na građevine koje su obuhvaćene rješenjem tuženika.
10. Nadalje, odredbom članka 42. stavka 3. ZUS-a je propisano da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj strani.
11. Predlažući da se pobijano rješenje tuženika stavi van snage do okončanja upravnog spora, tužitelj smatra da je uz tužbu i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, podredno podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere iz citirane odredbe članka 42. stavka 3. ZUS-a. Međutim, sagledavajući sadržajno navedeni prijedlog proizlazi da je tužitelj u stvari i tim prijedlogom tražio odgodni učinak tužbe. Kako je već, prethodno pojašnjeno, da za određivanje odgodnog učinka, u konkretnoj situaciji, tužitelj nema ispunjene propisane pretpostavke iz odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a, to prvostupanjski sud time što je odbio, na taj način postavljeni prijedlog tužitelja, nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
12. Temeljem svega naprijed izloženog i u sporu utvrđenog, Sud ocjenjuje da je tužiteljeva žalba neosnovana slijedom čega je nadalje trebalo u smislu odredbe članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
