REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1738/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DIAS GRADNJA d.o.o., OIB 45592866618, Bjelovar, Kneza Višeslava 25 i 2. tužitelja DS GRADNJA d.o.o., OIB 91402874963, Bjelovar, Kneza Višeslava 25, koje zastupaju punomoćnici Zvonimir Matić i Azimir Cerić, odvjetnici u Zagrebu, Kamaufova 6, protiv tuženika ASSA ABLOY CROATIA d.o.o., OIB 13933798090, Bjelovar, Pakračka ulica 6, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi naknade štete zbog raskida ugovora u iznosu od 65.034,18 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-59/2020-47 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-59/2020-47 od 7. ožujka 2024.
II. Odbija s kao neosnovane tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.913,61 EUR.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Bjelovaru je odlučio: „I Odbijaju se prvotužitelj DIAS GRADNJA d.o.o., OIB 45592866618, Bjelovar, Kneza Višeslava 25 i drugotužitelj DS GRADNJA d.o.o., OIB 91402874963, Bjelovar, Kneza Višeslava 25 s tužbenim zahtjevom protiv tuženika ASSA ABLOY CROATIA d.o.o., OIB 13933798090, Bjelovar, Pakračka ulica 6 kao neosnovanim, a koji glasi: „I Nalaže se tuženiku ASSA ABLOY CROATIA d.o.o., Bjelovar, Pakračka 6, OIB 13933798090, isplatiti tužitelju DIAS GRADNJA D.O.O., OIB 45592866618, Bjelovar, Kneza Višeslava 25, iznos od 245.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12.12.2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, te prouzročeni trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku 8 dana.
II Nalaže se tuženiku ASSA ABLOY CROATIA d.o.o., OIB: 13933798090, iz Bjelovara, Pakračka ulica 6 isplatiti tužitelju DS GRADNJA d.o.o., OIB: 91402874963, iz Bjelovara, Kneza Višeslava 25 iznos od 245.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12.12.2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje zasvako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“
II Nalaže se tužiteljima da solidarno naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.500,00 eura, u roku od 15 dana.“
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 360., 368., 590., 599., 619., 1045., 1049., 1089. i 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 156/22; dalje: ZOO), kao i čl. 151., 154. st. 1. i 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelji su podnijeli pravovremenu žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako je sud I. stupnja izveo posve pogrešan zaključak o razlozima koji su doveli do raskida ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika. Sud I. stupnja je trebao provesti dokaz saslušanjem vještaka a primjedbe tuženika u smislu odredbe čl. 260. Zakona o parničnom postupku, odnosno provesti novo vještačenje po drugom vještaku jer postoji osnovana sumnja u pravilnost provedenog vještačenja. Slijedom navedenog, činjenično stanje je nepotpuno i pogrešno utvrđeno, odnosno na temelju činjeničnog stanja iz provedenih dokaza sud je izveo posve pogrešne zaključke čime je pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja. Pogrešno je sud između ostalog i utvrdio vrijednost tuženikovih radnji u troškovniku. Naime, sud I. stupnja cijenio je svaku radnju u ovom postupku s 1.000,00 EUR. Tužitelji su povukli tužbu za iznos od 32.517,09 EUR, tako da je vrijednost spora za cijelo vrijeme postupka bila po tužitelju 245.000,00 kn, odnosno 250 bodova, a ne 500 bodova. Za povučeni dio tužbenog zahtjeva smatra da se da je povučena tužba, kao da nikada nije bila ni podnesena, pa se vrijednost spora određuje po tužbenom zahtjevu o kojem je odlučeno. Tuženik se nije protivio povlačenju tužbe niti je tražio trošak za povučeni dio. Tako tuženiku ne pripada za pisanje odgovora na tužbu iznos od po 1.000,00 EUR, već iznos po 250,00 EUR, u oba spisa. Predložili su ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno postupanje.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio njezine navode i predložio potvrđivanje presude te zatražio trošak i iznosu od ukupno 1.913,61 EUR za sastav, PDV i sudsku pristojbu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je naknada štete zbog raskida ugovora sklopljenog između parničnih stranaka.
8. Pobijana presuda je jasno i detaljno obrazložena i ne sadrži proturječnosti. Sud je jasno naveo razloge donošenja svoje odluke, kao i razloge odbijanja izvođenja određenih dokaznih prijedloga koje prihvaća i ovaj sud imajući u vidu stanje spisa.
9. Činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i na njega je primijenjeno odgovarajuće materijalno pravo, poglavito iz odredbi čl. 368. i 590. ZOO-a.
10. Prije svega je potrebno istaknuti kako prvotužitelj DIAS GRADNJA nije niti dokazao sklapanje ugovora s tuženikom, a drugotužitelj DS GRADNJA nije dokazao svoje tvrdnje o tome da se tuženik ugovorom obvezao isključivo njemu povjeriti poslove ugradnje protupožarnih vrata na objektima na kojima je ugovorio izradu, dobavu i ugradnju tih vrata. Osim toga iz ugovora (list 45. spisa) proizlazi i kako će izvoditelj ugovarati ugradnju vrata za svaki objekt posebno sa voditeljem projekta i voditeljem montaže, dok nije vidljivo da je ugovoreno trajanje ugovora. Dakle, nisu dokazane tvrdnje tužitelja kako se radilo o ekskluzivnom ugovoru kojeg je tuženik protupravno raskinuo ili povrijedio, kada je ugovorenu ugradnju protuprovalnih vrata prestao povjeravati tužiteljima. Stoga se prihvaća stav prvostupanjskog suda o izostanku protupravne radnje kao bitne pretpostavke za priznavanje naknade štete tužiteljima. To je i razlog odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem naknadno predloženih svjedoka te novog vještačenja po drugom vještaku knjigovodstveno- financijske struke, što je sud i osnovano obrazložio u smislu primjene načela ekonomičnosti postupka. Sud je na taj način pravilno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.
11. Glede ostalih žalbenih navoda u vezi odluke o meritumu spora, ovaj ih sud ocjenjuje neosnovanima. Tako bi suprotno načelu ekonomičnosti postupka bilo i pribavljanje dokumentacije pobrojane pod točkama 4. - 6. u nalazu i mišljenju vještaka, s obzirom na sve dosada navedeno.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Naime, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od podnošenja tužbe do smanjenja tužbenog zahtjeva (29. studenoga 2020.) kao i o spajanju predmeta pokrenutog tužbom prvotužitelja i onog pokrenutog tužbom drugotužitelja (20. rujna 2021.). Tako je tuženiku ispravno priznat iznos od po 1.000,00 EUR za sastav oba odgovora na tužbu po Tbr. 8. t. 1. koji upućuje na Tbr. 7. t. 1. Tarife. U vrijeme podnošenja odgovora na tužbu VPS je bio za svakog tužitelja 490.000,00 kn pa je po Tbr. 7. t. 1. pripadajući iznos bodova 500. Kako se vrijednost boda priznaje u vrijeme donošenja odluke o troškovima to je priznata zatražena vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR. U preostalom dijelu troškovi su također pravilno obračunati. Osim u navedenom, pravilnost postupanja suda je vidljiva i u dijelu kojim je odbio dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnih troškova. Prema tome, neosnovano su tužitelji osporili pravilnost odluke o parničnim troškovima.
13. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu oba tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
14. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
