REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-239/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, protiv tuženika FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Lovro Zovko i Antonija Šimunković, radi isplate 1.753,89 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz punomoćnika tuženika, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera posl. broj Ovrv-667/2021 od 14. rujna 2021. održava se na snazi u dijelu pod točkom 1 kojom je na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga naloženo ovršeniku ovdje tuženiku FM da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. isplatiti iznos od 28,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 10,62 EUR od 5. ožujka 2021. do isplate,

-na iznos od 17,42 EUR od 5. lipnja 2021. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera posl. br. Ovrv-667/2021 od 14. rujna 2021. u dijelu gdje je tuženiku kao ovršeniku FM naloženo na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga namiriti tražbinu tužitelju kao ovrhovoditelju u iznosu od 1.725,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te troškovima postupka u iznosu od 33,18 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.816,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Ignac Vuger je 14. rujna 2021. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-667/2021 u kojem je pod točkom I naložio ovršeniku platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom II odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenika.

2. U zakonskom roku ovršenik je podnio prigovor u kojem navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti te osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja, te smatra ovrhovoditelj nije dokazao postojanje nepodmirenog dugovanja od strane ovršenika. Navodi da prijedlog za ovrhu ne sadrži sve zakonom propisane elemente s obzirom da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave, te navodi da nije jasno na koje potraživanje se odnosi ovrhovoditeljevo potraživanje iz izvatka iz poslovnih knjiga te navedeni izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja dovoljan dokaz s kojom bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je ovršenik dužan podmiriti utuženi iznos ovrhovoditelju, te navodi da se radi o jednostranom aktu ovrhovoditelja. Osporava i naznačeni tijek zakonskih zateznih kamata, te stopu istih, te iznos troškova ovršnog postupka. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2), prijepise računa (list 23-25), obveze kupca-analitika za partnera (list 26), zapisnike Gradske plinare Zagreb d.o.o. o kontrolama (list 31-34 i 40-43), potvrdu pogonskog stanja plinske instalacije Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 3. kolovoza 2011. (list 38), priključnicu broj 2060/11 od 3. kolovoza 2011. Gradske plinare Zagreb d.o.o. (list 39), pregled očitanja sačinjen od strane Gradske plinare Zagreb d.o.o. (list 44-45), priključnicu broj 39470/22 od 8. lipnja 2022. (list 62), Ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge između tužitelja i tuženika od 10. siječnja 2022. (list 63-64), zapisnik o primopredaji stana i stanju brojila između Certus nekretnine d.o.o. i tuženika od 28. siječnja 2013. (list 70-71) i Kupoprodajni ugovor između Certus nekretnine d.o.o. i tuženika od 28. veljače 2012. (list 72-77).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa], pod šifrom kupca 0665564, sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 158/13, 74/17) temeljem priključnica operatora distribucijskog sustava. Navodi da je na izdanim priključnicama naznačeno ime kupca, broj plinomjera, šifra kupca i ostali bitni podaci, koji je vjerodostojan dokument i dokaz o postojanju obvezno odnosa temeljem isporuke plina između tužitelj i tuženika, te navodi da je iz dostavljenih priključnica operatora distribucijskog sustava utvrđeno da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na predmetnoj na adresi [adresa]. Navodi da je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem/procjenom plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima. Također ističe da je obračun potrošnje plina napravljen u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima, a i podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Navodi da u smislu odredbe čl. 230. ZPP- a, uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, smatra da uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Ističe da je obračun potrošnje plina napravljen u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Navodi da se predmetno potraživanje odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Ističe da kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Navodi da je tuženiku uredno ispostavljen predmetni obračun potrošnje plina na koji tuženik nije istaknuo nikakve prigovore, te je tuženik izvršio djelomična plaćanja što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga. Osporava navode tuženika da bi podmirio predmetno potraživanje. Što se tiče obračuna potrošnje plina, tužitelj navodi kako je u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a tuženik kao kupac plina dužan je ovlaštenoj osobi omogućiti očitanje plinomjera ili isto dostavljati te platiti naknadu na ime isporučene količine plina sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom. Navodi da sukladno čl. 69 Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/2018, 88/2019, 36/2020) u slučaju nemogućnosti očitanja na obračunskom mjernom mjestu te u slučaju da ne raspolaže podacima o količini plina isporučenoj na obračunskom mjernom mjestu temeljem očitanja ili prihvaćenih podataka o očitanju zaprimljenih od strane krajnjeg kupca, operator distribucijskog sustava ima pravo procijeniti količinu plina isporučenu u obračunskom razdoblju, na način da za procjenu koristi potrošnju plina razmjerno broju dana od zadnjeg očitanja, uzimajući u obzir prosječnu potrošnju plina na obračunskom mjernom mjestu iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja od najviše tri godine i odnos ulaznih količina plina u distribucijski sustav u razdoblju za koje se procjenjuje potrošnja i odabranom obračunskom razdoblju prema kojem se procjenjuje potrošnja. Navodi da je Općim uvjetima opskrbe plinom i to čl. 16 propisano kako obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Navodi da je potrošnja plina isporučena energija plina utvrđena na temelju podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava – Gradska plinara Zagreb d.o.o. na čiji sustav je priključen krajnji kupac ili organizator zatvorenog distribucijskog sustava, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava. Stoga smatra neosnovanim prigovor tuženika kako obračun potrošnje plina nije ispravno napravljen odnosno da isti nije u skladu s gore navedenim propisima kojima se uređuju odnosi na tržištu plina te kojim su propisane prava i obveze sudionika. Tuženik ne podmiruje dospjelo dugovanje s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl.4., čl.8. i čl.9. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin. Stoga predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je izdao javni bilježnik, te potražuje daljnji trošak u vidu sudske pristojbe na presudu.

6. Tuženik tijekom postupka u cijelosti osporava navode tužitelja, te ističe da tužitelj nije niti obavijestio tuženika za dogovor za očitovanje plinomjera, niti mu ostavio kontakt putem kojeg bi tuženik obavijestio tužitelja o realnom stanju plinomjera. Iz potvrde o pogonskom stanju plinske instalacije je vidljiva lokacija plinske instalacije, točnije [adresa] (k. č. [katastarska čestica]), naziv i adresa korisnika plinske instalacije, šifra plinske instalacije u evidenciji potrošača plina, a iz priključnice br. 2060/11 je vidljiv samo broj plinomjera te naziv lokacije i datum priključka. Stoga tuženik smatra da iz potvrde o pogonskom stanju i priključnice broj 2060/11 nije razvidno da bi se broj plinomjera odnosio upravo na tuženika, odnosno da bi tuženik bio korisnik na predmetnom mjernom mjestu, jer nije dostavljen službeni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, ugovor o najmu ili bilo koju drugu dokumentaciju glede pravne osnove, kojom bi dokazao da je upravo tuženik najmoprimac ili vlasnik nekretnine za predmetno brojilo plinomjera, odnosno krajnji kupac/potrošač sukladno čl.4. st.1. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/2018, 88/2019, 39/2020, 100/2021, dalje u tekstu: Opći uvjeti). Vezano za pregled ručnih očitanja navodi da je iz istih vidljivo kako je potrošnja za razdoblje koje je tužitelj utužio, odnosno od 31. siječnja 2021. do 29. srpnja 2021. proizvoljno određena, a što tužitelj i potvrđuje u dopisu istaknuvši kako nikoga nije zatekao u objektu prilikom očitovanja plinomjera. Tuženik ističe kako nije zaprimio nikakav dopis tužitelja, na koji se tužitelj poziva u svom Dopisu, a temeljem kojeg bi se zajedno sa tužiteljem mogao dogovoriti za očitanje plinomjera, kako bi se u konačnici mogla utvrditi realna potrošnja. Navodi da temeljem čl. 4. st. 1. Općih uvjeta, krajnji kupac i opskrbljivač plina svoje međusobne odnose reguliraju bilo Ugovorom o opskrbi plina, Ugovorom o opskrbi plina u obvezi javne usluge ili Ugovorom o zajamčenoj opskrbi plina krajnjeg kupca (dalje u tekstu: Ugovor). Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz, odnosno ugovor između tužitelja i tuženika kojim bi se dokazalo postojanje međusobno ugovornog odnosa za pružanje usluge plina, odnosno tužitelj ne dokazuje da je tuženik uistinu krajnji korisnik usluge opskrbe plinom, već isti dokazuje upravo suprotno u odnosu na svoje navode, da je proizvoljno očitavao plinomjer, bez prisutnosti tuženika kojeg isti smatra korisnikom na navedenom obračunskom mjernom mjestu te temeljem parametara koje tužitelj također proizvoljno određuje. Stoga smatra da je sam iznos koji tužitelj potražuje u potpunosti netočan i nerealan. Stoga smatra da nije razvidno da bi na temelju potvrde o pogonskom stanju instalacije, priključku br. 2060/11, pregledu ručnih očitanja te zapisnika koje dostavlja tužitelj bilo razvidno da je tuženik uistinu u obvezi platiti utuženi iznos od 13.214,65 HRK[1] . Smatra da tužitelj nije dokazao postojanje osnove da je upravo tuženik krajnji korisnik plinomjera, kao i da je u obvezi platiti predmetni iznos. Ponavlja da su računi na kojima tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu jednostrani akti poslovnog subjekta, odnosno knjigovodstvene isprave sukladno odredbama Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20), a ne javne isprave kojima se dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, pa isti nisu dokaz da tužitelj ima nepodmirenu tražbinu upravo u iznosu koji navodi, a sve temeljem čl. 230. st. 1. ZPP-a. Ističe da iz izvoda otvorenih stavka od 29. srpnja 2021., temeljem kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu, ne proizlazi da se predmetni iznosi za pružene usluge plina uopće odnose na tuženika, s obzirom da je u izvodu navedeno ime i prezime te OIB tuženika, a ključna stavka, odnosno broj plinomjera [broj plinomjera] nije vidljiv pa nije razvidno da bi se pružene usluge uopće odnosile na plinomjer tuženika. Navodi da iz zapisnika koje tužitelj dostavlja, navodi se samo da je riječ o stambenoj građevini, odnosno stanu kao i da je krajnji kupac sam tuženik, a ne dostavljaju se nikakvi drugi dokazi kojima bi tužitelj potkrijepio svoje navode. Stoga i dalje osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Tijekom postupka tužitelj osporava navode tuženika, te navodi da su predmetni obračuni potrošnje plina napravljeni u skladu s odredbama čl. 68 i 69 Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava i Općih uvjeta opskrbe plinom u kojima je propisano da se potrošnja plina obračunava na temelju očitanog odnosno procijenjenog stanja plinomjera. Netočni su navodi tuženika kako nije bio upoznat s vremenskim razdobljima očitanja plinomjera s obzirom da je na svakom računu, pa tako i na predmetnim računima jasno naznačeno u kojem periodu krajnji kupac ima mogućnost javiti stanje plinomjera, a i općepoznata je činjenica da djelatnici operatora distribucijskog sustava ostavljaju i obavijesti o vremenu očitanju plinomjera. Navodi da je odredbama čl. 23. st. 6. Općih uvjeta propisana dužnost i obveza krajnjeg kupca da usporedi obujam potrošenog plina naznačenog na zaprimljenom računu i sa stvarnim stanjem plinomjera, te dužnost da u slučaju promjene koja odstupa više od 5 % o tome obavijesti opskrbljivača plinom. Smatra da je tuženik postupio suprotno ranije propisanim odredbama i obvezama koje kao krajnji kupac ima te je također postupio i suprotno temeljnim načelima obveznog prava propisanog čl. od 4. -10. ZOO-a. Također smatra da je iz dokumentacije dostavljene od strane operatora distribucijskog sustava nesporno da je tuženik evidentiran krajnji kupac na predmetnom obračunskom mjernom mjestu od 2011., a koji podaci o mjernom mjestu i plinomjeru u cijelosti odgovaraju dostavljenoj dokumentaciji i računima predanim u spis, pa prigovor tuženika da između stranaka nije sklopljen ugovor u pisanom obliku nije od značaja budući da obvezno-pravni odnos nastaje i temeljem priključenja i evidencije tuženika kao korisnika usluge.

8. Tuženik tijekom postupka navodi da je u priključnici od 28. srpnja 2011., kao i potvrdi pogona plinske instalacije od 3. kolovoza 2011. kao korisnik plinskih usluga naznačeno trgovačko društvo Certus nekretnine d.o.o., a ne tuženik, te ističe da se dostavljeni zapisnici odnose na razdoblje od 2015. do 2019. i uopće se ne odnose na utuženo razdoblje niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj sastavio zapisnik o očitanju potrošnje plina u utuženom razdoblju.

9. Tužitelj smatra da je nesporna činjenica da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa], pod šifrom kupca 0665564, te je nesporna činjenica da je količina potrošenog plina utvrđena očitanjem/procjenom plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima te da iskazano stanje plinomjera predstavlja stvarnu količinu plina koju je tuženik potrošio, a obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima, a navedeno je naznačeno i na dostavljenim računima, te podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Navodi da je tuženiku uredno ispostavljen predmetni obračun potrošnje plina na koji tuženik nije istaknuo nikakve prigovore, naprotiv, tuženik je izvršio djelomična plaćanja što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga.

10. Tuženik tijekom postupka navodi da je razvidno da društvo Gradska plinara Zagreb d.o.o. u bazi podataka ne raspolaže datumom prelaska vlasništva na nekretnini koja se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta: 272190, broj plinomjera: [broj plinomjera], s društva CERTUS NEKRETNINE d.o.o. na ovdje tuženika, odnosno na temelju čega točno i kojih dokumenata je upravo tuženik evidentiran kao korisnik usluga tužitelja. Navodi da je odredbom članka 4. stavka 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, dalje u tekstu: Opći uvjeti) propisano da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: Ugovor o opskrbi plinom, Ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili Ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca, te je stavkom 3. istog članka Općih uvjeta propisano što točno takvi ugovori o opskrbi plinom moraju sadržavati, odnosno navedena odredba sadrži bitne sastojke takvih ugovora. Ponavlja sve navode iz ranijeg tijeka postupka.

11. Tužitelj tijekom postupka navodi da je iz Kupoprodajnog ugovora kojim je tuženik stekao u vlasništvo nekretninu u kojoj je ugrađen predmetni plinomjer, te primopredajnog zapisnika sa stanjima brojila u trenutku primopredaje nekretnine između tuženika kao kupca nekretnine te treće osobe kao vlasnika nekretnine, nesporno da je tuženik krajnji korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa], pod šifrom kupca 0665564, pa smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije koji ističe tuženik. Obračun potrošnje plina napravljen je u skladu s važećim propisima što je jasno naznačeno i na dostavljenim računima. Također, podaci na izdanim računima u cijelosti odgovaraju podacima naznačenim na izvatku iz poslovnih knjiga. U smislu odredbe čl. 230. ZPP- a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu isporuke, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga. Navodi da tuženik ne podmiruje dospjelo dugovanje s naslova isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom, Zakona o tržištu plina te čl. 4., čl. 8. i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je opskrbljivač plinom dužan kupce opskrbljivati plinom, a kupac je dužan platiti naknadu za isporučeni i utrošeni plin.

12. Uvidom u potvrdu pogonskog stanja plinske instalacije Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 3. kolovoza 2011. (list 38) razvidno je da je na adresi [adresa], odnosno 113a, [adresa] (kč. [katastarska čestica]), kao korisnik plinske instalacije navedena tvrtka Certus nekretnine d.o.o. te je plinska instalacija puštena u pogon 2. kolovoza 2011.

13. Uvidom u priključnicu broj 2060/11 od 3. kolovoza 2011. Gradske plinare Zagreb d.o.o. (list 39) razvidno je da je 2. kolovoza 2011. priključen novi potrošač Certus nekretnine d.o.o. s brojem plinomjera [broj plinomjera] na lokaciji [adresa]/ [adresa], objekt 5-V.

14. Uvidom u Kupoprodajni ugovor između Certus nekretnine d.o.o. i tuženika od 28. veljače 2012. (list 72-77) utvrđeno je da je ovdje tuženik navedenoga dana od tvrtke Certus nekretnine d.o.o. kupio četverosobni stan na prvom katu i potkrovlju na adresi [adresa], a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica].

15. Uvidom u zapisnik o primopredaji stana i stanju brojila između Certus nekretnine d.o.o. i tuženika od 28. siječnja 2013. (list 70-71) utvrđeno je da je tuženik od tvrtke Certus nekretnine d.o.o. navedenoga dana preuzeo stan na adresi [adresa] kčbr. [katastarska čestica], etaža 1,2, te je konstatirano stanje brojila odnosno očitanje plina na plinomjeru broj [broj plinomjera]. Pozivanje tuženika vezano za dostavu podataka za plinomjer broj [broj plinomjera] je bespredmetno jer potrošnja plina za navedeni plinomjer nije utužena u ovom postupku.

16. Uvidom u zapisnike Gradske plinare Zagreb d.o.o. o kontrolama (list 31- 34 i 40-43) vidljivo je da tvrtka Gradska plinara Zagreb d.o.o. vodi tuženika kao kupca, međutim tuženik nikada nije zatečen na navedenim kontrolama.

17. Tužitelj je tek 10. siječnja 2022. s tuženikom sklopio pisani ugovor o opskrbi plinom kako to proizlazi iz Ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge između tužitelja i tuženika od 10. siječnja 2022. (list 63-64), a i tek je priključnica broj 39470/22 od 8. lipnja 2022. (list 62) na ime tuženika.

18. Članak 4. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21 i 103/22 dalje u tekstu Opći uvjeti) propisuje da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnos reguliraju jednim od slijedećih ugovora:

Ugovorom o opskrbi plinom, Ugovorom o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili Ugovorom o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca, a stavak 2. istog članka propisuje da se takvi ugovori sklapaju u pisanom obliku, dok stavak 3. istog članka propisuje što navedeni ugovori minimalno moraju sadržavati. Iz ranije navedenog Ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge između tužitelja i tuženika od 10. siječnja 2022. razvidno je da je tužitelj sa tuženikom sklopio jedan od navedenih ugovora sukladno čl. 4., st. 1. Općih uvjeta, ali tek 10. siječnja 2022., kako je već rečeno.

19. Uvidom u pregled očitanja sačinjen od strane Gradske plinare Zagreb d.o.o. (list 44-45) utvrđeno je da plinomjer broj [broj plinomjera] ustvari nije godinama očitavan već su se radile procjene potrošnje na navedenom plinomjeru u razdoblju od 15. listopada 2013. do 9. rujna 2020. Međutim, razvidno je da je plin trošen. Članak 294. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim, iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

20. Stoga kako je razvidno da je plin trošen na predmetnom plinomjeru broj [broj plinomjera], te da je tuženik postao vlasnik nekretnine i to nekretnine pobliže opisane u točki 14. obrazloženja temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora, te mu je ista nekretnina predana na korištenje temeljem zapisnika o primopredaji stana kako je to navedeno u točki 15. obrazloženja, a u kojem stanu se i nalazi plinomjer broj [broj plinomjera], to je Ugovor između stranaka sklopljen s obzirom da je tužitelj i dalje nakon što je tuženik stupio u posjed navedenoga stana isporučivao plin putem navedenog plinomjera te su stoga stranke u ugovornom odnosu.

21. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2) i prijepis računa (list 24) utvrđeno je da se račun od 16. kolovoza 2021. s dospijećem 3. rujna 2021. u iznosu od 123,75 HRK glavnice, uopće ne odnosi na utuženo razdoblje.

22. Uvidom u Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2) i prijepis računa (list 23) utvrđeno je da se račun koji je izdan 15. veljače 2021. s dospijećem 4. ožujka 2021., odnosi se na potrošnju plina za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. siječnja 2021., a isti je u iznosu od 80,00 HRK. Na navedenom računu se spominje opomena za dospjeli neutuženi dug u iznosu od 13.000,95 HRK.

23. Uvidom u Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 2) i prijepis računa (list 25) utvrđeno je da se račun koji je izdan 13. svibnja 2021. s dospijećem 4. lipnja 2021., odnosi se na potrošnju plina za razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. travnja 2021., a isti je u iznosu od 131,25 HRK. Na navedenom računu se spominje opomena za dospjeli neutuženi dug u iznosu od 13.080,95 HRK. Također je obračunata kamata u iznosu od 174,95 HRK.

24. Tužitelj nije uz račune koji se nalaze na listu 23 i 25 spisa dostavio račun za fakturu od 31. siječnja 2021. sa dospijećem 15. veljače 2021., koja je na iznos od 19.126,59 HRK, a koja prema saldu iznosi 12.828,45 HRK, prema izvatku iz poslovnih knjiga, već je samo dostavio obveze kupca-analitika za partnera (list 26) iz koje se uopće ne može vidjeti na koje se razdoblje potrošnje plina navedena faktura odnosi.

25. S obzirom na navedeno sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja po računima sa dospijećem od 4. ožujka 2021. u iznosu od 80,00 HRK, te sa dospijećem 4. lipnja 2021. u iznosu od 131,25 HRK, odnosno ukupno u iznosu od 211,25 HRK što iznosi 28,04 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE).

26. Što se pak tiče potraživanja kamata u iznosu od 174,95 HRK s računa sa dospijećem 4. lipnja 2021. sud smatra isti zahtjev neosnovanim s obzirom da tužitelj sudu nije dostavio obračun kamata odnosno kako je došao do navedenoga iznosa, odnosno po kojoj stopi je kamata obračunata, a što je trebao sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Pri tome je sud imao u vidu da je tuženik prigovarao obračunu kamata, pa je sud odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

27. Također, što se tiče preostalog iznosa glavnice od 12.828,45 HRK, s obzirom da tužitelj nije dostavio račun za navedeno potraživanje kako je već navedeno pod točkom 24. obrazloženja, to se navedena tražbina uopće ne može ispitati jer nije jasno na koje razdoblje bi se uopće odnosila faktura u navedenome iznosu, a tuženik je prigovarao i osnovanosti i visini navedenog potraživanja.

28. Imajući na umu navedeno sud smatra neosnovano potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 13.003,40 HRK (12.828,45 HRK+174,95 HRK) što iznosi 1.725,85 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem ZUE.

29. Stoga je sud temeljem svega navedenoga sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci presude pod točkama I i II izreke.

30. Temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 1.816,36 EUR, s obzirom da tuženik nije uspio samo u malom dijelu u ovom postupku, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

31. Trošak tuženika se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku– odvjetniku, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, te sastav podneska od 26. svibnja 2022. i 7. prosinca 2022., te pristup na ročišta od 24. siječnja 2022., 26. rujna 2022., 20. ožujka 2023. i 9. prosinca 2024. po 100 bodova Temeljem Tbr. 8. t. 1., 9. t. 1. i 11. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 700 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 350,00 EUR, ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR. Na navedeni trošak je priznata i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 22. siječnja 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. tužitelju na Interni br.: 21-0004004-2021

2. tuženiku po pun. na Ur. broj: 94/ZB