REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1212/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja ŽČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa]. M. Gupca 127, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB 22694857747), Zagreb, ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 22. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 862,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.9.2020. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 954,64 eura eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (22.1.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tvrdi da je za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja, među strankama na dan 30.8.2020. godine bio zaključen ugovor o osiguranju i to polica kasko osiguranja cestovnih vozila.

1.2. Tužitelj tvrdi da je dana 30.8.2020. godine došlo do prometne nezgode na način da je DČ upravljalo vozilom u njegovom vlasništvu i udario u zaostali građevinski materijal na gradskoj plaži u Pagu, da je zbog te nezgode morao angažirati vučnu službu na relaciji Pag - Šemnice Gornje za što je imao trošak od 4.190,00 kn, a da je nakon prijave štete tuženik utvrdio da cijena popravka iznosi 2.391,16 kn.

1.3. Tužitelj smatra da su ispunjeni svi uvjeti iz osiguranja pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 6.500,00 kn i to sa kamatom od dana podnošenja zahtjeva tuženiku do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava visinu zahtjeva tužitelja. Međutim, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno osporava zaključenje ugovora za predmetno vozilo među strankama. Osim toga, tuženik smatra da tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog slučaja pa osporava i aktivnu legitimaciju, odnosno, smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz ugovora o osiguranju zbog čega predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u policu, uvjete, račun, saslušan je svjedok DČ i tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Uvidom u Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305019039 utvrđeno je da je zaključen ugovor o osiguranju za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], prema kojem je tužitelj i ugovaratelj i osiguranik, a tuženik osiguravatelj. U polici su navedeni podaci o automobilu, marke Peugeot 208. Polica je zaključena na vrijeme od jedne godine i to od 21.7.2020. do 21.7.2021. godine.

4.1. Opisano vozilo (4.) dana 3.9.2020. godine pregledao je djelatnik tuženika i sačinio izvid štete. Uvidom u isti utvrđeno je da podaci o oštećeniku u cijelosti odgovaraju podacima o ugovaratelju i osiguraniku iz police (4.), u izvidu štete je naznačen broj police koji odgovaraju broju police (4.), a u potpunosti su identični svi podaci o vozilu i oni u potpunosti odgovaraju podacima iz police (4.). Naime, u obje isprave su navedeni svi podaci za vozilo (marka, tip, broj šasije, registarska oznaka) koji su identični u obje isprave.

4.2. Zbog toga nije osnovan niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije niti prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz isprava (4. i 4.1.) utvrđen je zaključeni ugovor između stranaka, a izvid štete potvrđuje postojanje ugovora o osiguranju, jer nije logično da bi djelatnik tuženika radio izvid štete u odnosu na vozilo za koje ne postoji neki pravni odnos u odnosu na tuženika. Upravo suprotno, podaci jasno ukazuju da je izvid štete rađen u vezi s ugovorom, policom (4.).

5. Iz suglasnih iskaza saslušanog svjedoka i tužitelja utvrđeno je da su utuženog dana krenuli u trgovinu na otoku Pagu, u mjestu Pagu, da je iz razloga za koji nema jasnog obrazloženja automobilom upravljao svjedok, a da je tužitelj bio suvozač, da je na parkiralištu bila gužva, da je tužitelj izašao iz automobila i ugledao jedno slobodno mjesto i rekao svjedoku da tu parkira. Svjedok se krenuo parkirati u nazad i nije vidio zaostali građevinski materijal zbog čega je došlo do oštećenja stražnjeg dijela automobila i to branika, plastike, unutarnjeg zaštitnog lima i rezervoara u kojem se nalazi Adblue tekućina. Zbog oštećenja rezervoara automobil više nije bio u voznom stanju pa je tužitelj morao angažirati vučnu službu da automobil s otoka Paga preveze do servisa u okolici [adresa].

5.1. Saslušane osobe suglasno iskazuju da je tužitelj zvao policiju, ali da nisu htjeli izaći i poduzeti službene radnje, jer nije bilo ozlijeđenih osoba niti štete na drugim stvarima. Pri tome sud ne nalazi nelogičnosti u iskazu tužitelja, jer je isti u prvom dijelu svojeg iskaza jasno iskazao što mu je policija rekla kada su ju zvali. I u daljnjem dijelu iskaza kada navodi da je skoro siguran da je zvao policiju sud ne nalazi nelogičnosti, jer tužitelj u nastavku iskaza ponavlja što je već izjavio tijekom iskazivanja, a to je da policija postavila nekoliko pitanja (ima li ozlijeđenih, je li uništeno drugo vozilo), upravo ona o kojima je tužitelj iskazivo na početku svojeg iskaza.

5.2. Imajući u vidu da je tužitelj dostavio u spis račun za prijevoz vozila na relaciji Pag-Šemnica Gornja na dan 30.8.2020. godine, a da je tuženik tijekom izvida štete dana 3.9.2020. godine, između ostalog, utvrdio i oštećenje Adblue spremnika, kao i ostala oštećenja o kojima iskazuju saslušane osobe, sud je cijeneći sve provedene dokaza i prihvaćajući ih kao uvjerljive (iskaze saslušanih osoba) i potvrđene ostalim dokazima (račun i izvid štete) utvrdio nastanak događaja u kojem je nastupila šteta na vozilu tužitelja.

5.3. Kako je ugovor (4.) zaključen dana 21.7.2020. godine logično se nameće zaključak da je na taj dan vozilo bilo bez oštećenja i ispravno, jer ga tuženik zasigurno ne bi osigurao oštećenog tj. neispravnog.

6. Iz uvjeta tuženika, koji su sastavni dio zaključene police između stranaka, proizlazi da je u točki H.2. 1.2. ugovoreno da je tužitelj/osiguranik bio dužan fotografirati mjesto prometne nezgode, a u točki H.2. 1.7. ugovoreno je da je tužitelj bio dužan prometnu nezgodu prijaviti policijskoj postaji te fotografije i potvrdu o prijavi policiji dostaviti tuženiku.

6.1. Nije sporno da tužitelj mjesto događaj nije fotografirao, ali je suprotno tvrdnji tuženika događaj prijavio policiji, koja, a imajući u vidu okolnosti nezgode nije niti trebala sačiniti zapisnik o uviđaju.

6.2. Naime, analizom odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08 - u daljnjem tekstu ZSPC) i to glave VI. Dužnosti u slučaju prometne nezgode (čl. 174. - 182.) sud utvrđuje da u okolnostima u kojima je nastala nezgoda koja je predmet ovog spora, policijski službenici nisu bili dužni izaći na mjesto događaja niti je tužitelj bio u obvezi iste o nezgodi obavijestiti. Zbog toga se iskaz saslušanih osoba prihvaća u cijelosti u dijelu u kojem suglasno iskazuju da zbog okolnosti događaja (izostanak ozlijeđenih osoba i izostanka štete na drugim stvarima) policijski djelatnici po obavijesti nisu niti htjeli izaći na mjesto događaja.

6.3. Čl. 2 točka 86 ZSPC-a definira prometnu nezgodu, kao događaj u kojem je sudjelovalo barem jedno vozilo i u kojem je nastupila materijalna šteta, pa je u konkretnom slučaju, a kako je utvrđeno iz iskaza saslušanih osoba, nastupio osigurani rizik iz točke B.4. 1.1. prometna nezgoda, temeljem koje se tužitelju/osiguraniku priznaje naknada iz osiguranja.

7. Valja nastavno utvrditi treba li tuženik isplatiti naknadu iz osiguranja iako tužitelj nije fotografirao mjesto prometne nezgode (6.).

7.1. Nastavno na uvjete u točki H2. 1.2., sud utvrđuje da stranke nisu ugovorile da tužitelj gubi prava na osigurninu, ako ne dostavi fotografije mjesta nesreće, već su u točki H.2. 3. ugovorile da se tuženik ima pravo pozvati na ugovorno oslobođenje od izvršenja obveze, ako je tužitelj namjerno ili grubom nepažnjom povrijedio dužnost dostave fotografija, ili je to učinio iz nehaja (ali ako su mu prethodno dostavljeni uvjeti osiguranja) ili je povreda tužitelja imala utjecaj na obvezu ispunjena od strane tuženika tj. ometa utvrđenje okolnosti koje su značajne za obvezu tuženika, a sve samo ako se povreda u takvim okolnostima može pripisati namjeri.

7.2. Ali, cijeneći točku H.2. 4. uvjeta sud utvrđuje da činjenica ne postupanja tužitelja i izostanak dostave fotografija tuženiku u ovom konkretnom slučaju ne oslobađa tuženika na isplatu po polici, ugovoru stanaka. Naime, nedostatak fotografija nadomješten je urednom obavijesti tužitelja da se desio osigurani slučaj i nastavnim pregledom vozila od strane djelatnika tuženika pa se mora utvrditi da dostava fotografija ne bi utjecala na opseg štete tj. opseg štete ne bi bio manji (točka H.2. 4.).

7.3. Prema odredbi članka 942. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - u daljnjem tekstu ZOO) ništetne su odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Međutim, stranke su svoj pravni odnos regulirale drugačije (7.1.), jer čak i nisu ugovorile da će tužitelj izgubiti pravo na osigurninu, ako ne dostavi fotografije mjesta nesreće. Upravo iz razloga što je nastavno ugovoreno na način kakao je citirano pod 7.1. i cijenjeno pod 7.2.

7.4. Ugovorom o osiguranju, a kako je definiran u čl. 921. ZOO, osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Dakle, polazeći od te definicije te imajući u vidu da je kasko osiguranje predstavlja dobrovoljno osiguranje, osnovna svrha sklapanja takvog ugovora sadržana je u osnovnoj činidbi osiguratelja da osiguraniku naknadi štetu do određene visine koja nastane uslijed ostvarenja osiguranog slučaja.

8. U konkretnom slučaju nastao je osigurani slučaj – prometna nezgoda (6.3.), a tuženik je odbio dobrovoljno ispuniti zahtjev tužitelja za naknadu osigurnine, a to odbijanje sud ne nalazi zakonitim već upravo suprotno, a imajući u vidu točke 7.2. i 7.3. utvrđuje da je tuženik dužan štetu na vozilu platiti tužitelju u utuženom iznosu, koji među strankama i nije sporan.

8.1. Tijek kamate na glavno potraživanje tužitelju je dosuđen temeljem čl. 943. st. 4 ZOO-a, a kamatna stopa po čl. 29. ZOO-a.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), a isti trošak se odnosi na troškove zastupanja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženim troškovima i odnosi se na trošak sastava tužbe, jednog obrazloženog podneska i pristupa na dva ročišta (8.11.23, 27.11.23.) po 150,00 eura; za roč. 18.12.24. 100,00 eura ili ukupno 700,00 eura, što je uvećano za 175,00 eura PDV-a i po 39,82 eura sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

9.1. Ukupan troška tužitelja iznosi 954,64 eura, na koji temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.