REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8100/2019-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 22, OIB:02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći Su-1771/06, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 05. prosinca 2024. godine, održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vladimire Hebrang odvjetnice iz Zagreba i punomoćnika tuženika Lucije Novak odvjetnice iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri d.o.o. iz Zagreba, po generalnoj punomoći Su-1771/06, dana 22. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Iznos odobrenog kredita Ugovora o kreditu Ugovor o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem Ou- 1141/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi:

„…Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 125.564,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. ''

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7.2 Otplata kredita Ugovora o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem Ou-1141/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: " Kredit u iznosu od 125.564,00 CHF i kamata otplaćuju se u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. ''

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 22, OIB:02535697732, platiti tužitelju KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 21.016,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi pa do isplate:

EUR

HRK

• 6,52 49,12 od 21.3.2008.

• 15,34 115,59 od 21.10.2008.

• 12,56 94,67 od 21.11.2008.

• 15,29 115,18 od 22.12.2008.

• 73,72 555,46 od 21.1.2009.

• 73,97 557,30 od 23.2.2009.

• 50,34 379,27 od 23.3.2009.

• 49,68 374,32 od 21.4.2009.

• 49,20 370,70 od 21.5.2009.

• 38,76 292,00 od 23.6.2009.

• 41,07 309,44 od 21.7.2009.

• 42,23 318,20 od 21.8.2009.

• 38,24 288,13 od 21.9.2009.

• 30,92 232,93 od 21.10.2009.

• 43,27 326,05 od 23.11.2009.

• 47,80 360,18 od 21.12.2009.

• 62,98 474,55 od 21.1.2010.

• 68,49 516,07 od 22.2.2010.

• 84,46 636,35 od 22.3.2010.

• 85,18 641,76 od 21.4.2010.

• 95,24 717,57 od 21.5.2010.

•117,67 886,55 od 21.6.2010.

•133,08 1.002,72 od 21.7.2010.

•171,34 1.290,93 od 23.8.2010.

•171,96 1.295,66 od 21.9.2010.

•165,13 1.244,15 od 21.10.2010.

•155,04 1.168,14 od 22.11.2010.

•222,64 1.677,50 od 21.12.2010.

•206,75 1.557,73 od 20.1.2011.

•209,18 1.576,06 od 21.2.2011.

•220,47 1.661,23 od 21.3.2011.

•208,24 1.568,97 od 20.4.2011.

•233,75 1.761,16 od 20.5.2011.

•278,89 2.101,29 od 20.6.2011.

•332,17 2.502,77 od 20.7.2011.

•366,65 2.762,51 od 22.8.2011.

•299,05 2.253,18 od 20.9.2011.

•258,46 1.947,34 od 20.10.2011.

•268,27 2.021,30 od 21.11.2011.

•286,93 2.161,87 od 20.12.2011.

•304,79 2.296,45 od 20.1.2012.

•15.380,32 115.883,03 od 29.2.2012.

na sve iznose sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., a koja kamata je od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Kamata na kredit Ugovora o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem OU-1141/2006, , sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi:

" Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana….. ''

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 22, OIB:02535697732, platiti tužitelju KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.563,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

EUR

HRK

29,42

221,67

od 14.8.2007.

29,34

221,05

od 14.9.2007.

28,89

217,66

od22.10.2007.

29,51

222,38

od21.11.2007.

29,01

218,60

od21.12.2007.

29,97

225,80

od 21.1.2008.

52,60

396,35

od 21.2.2008.

54,08

407,46

od 21.3.2008.

52,50

395,57

od 21.4.2008.

51,86

390,77

od 21.5.2008.

52,21

393,38

od 23.6.2008.

51,98

391,62

od 21.7.2008.

51,70

389,53

od 21.8.2008.

51,95

391,43

od 22.9.2008.

54,64

411,66

od21.10.2008.

54,46

410,34

od21.11.2008.

54,63

411,63

od22.12.2008.

61,81

465,67

od 21.1.2009.

61,82

465,79

od 23.2.2009.

60,24

453,89

od 23.3.2009.

60,20

453,56

od 21.4.2009.

60,17

453,32

od 21.5.2009.

59,47

448,05

od 23.6.2009.

59,62

449,22

od 21.7.2009.

59,70

449,81

od 21.8.2009.

59,43

447,80

od 21.9.2009.

58,94

444,10

od21.10.2009.

59,77

450,33

od23.11.2009.

60,08

452,61

od21.12.2009.

61,09

460,26

od 21.1.2010.

61,47

463,04

od 22.2.2010.

62,52

471,08

od 22.3.2010.

62,57

471,44

od 21.4.2010.

63,24

476,51

od 21.5.2010.

64,74

487,81

od 21.6.2010.

65,77

495,58

od 21.7.2010.

68,33

514,85

od 23.8.2010.

68,37

515,16

od 21.9.2010.

67,92

511,72

od21.10.2010.

58,13

438,01

od22.11.2010.

62,04

467,45

od21.12.2010.

61,12

460,53

od 20.1.2011.

61,26

461,59

od 21.2.2011.

61,92

466,51

od 21.3.2011. 61,21

461,18

od 20.4.2011. 56,30

424,22

od 20.5.2011. 58,65

441,88

od 20.6.2011. 59,89

451,21

od 20.7.2011. 54,81

412,98

od 22.8.2011. 51,77

390,04

od 20.9.2011. 49,94

376,27

od20.10.2011. 50,38

379,60

od21.11.2011. 51,22

385,93

od20.12.2011. 52,03

391,99

od 20.1.2012. 1.586,41

11.952,79 od 29.2.2012.

na sve iznose sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 22, OIB:02535697732, nadoknaditi tužitelju ŠC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.428,93 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 22. siječnja 2025., pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužitelj KC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 10,93 EUR zajedno sa zatraženim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od dospjelosti svakog pojedinog pa do isplate, kako slijedi:

EUR

HRK

• 3,64 27,39 od 13.9.2006.

• 6,59 49,67 od 10.10.2006.

• 0,00 0,00 od 13.11.2006.

• 0,70 5,30 od 11.12.2006.

• 0,00 0,00 od 10.1.2007.

• 0,00 0,00 od 12.2.2007.

• 0,00 0,00 od 9.3.2007.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio dana 12.06.2019. godine tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 25.07.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 9011716371, radi kupnje nekretnine solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem Ou- 1141/2006. Temeljem ovog Ugovora tuženik je isplatio tužitelju kredit u iznosu od 125.564,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4.10% godišnje, a tuženik je jednostrano mijenjao iznos navedene kamatne stope. Rok otplate kredita je 120 mjeseci s počekom otplate u trajanju 12 mjeseci.

2. Tužitelj podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

3. Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 (Visoki trgovački sud RH - Pž-7129/13) donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

4. Tužitelj obrazlaže u tužbi zašto je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a time i ništena. U tužbi predlaže utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o samostalnoj promjeni kamatne stopa od strane tuženika, te potražuje isplatu stečenog po tuženiku s naslova samostalne promjene kamatne stope u iznosu od 44.211,47 kn.

5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj osporava osnovanost prigovora tuženika, te tužitelj podneskom od 03.03.2020. godine ističe da upire i na to da se tužitelj poziva i na pozitivne pravne propise RH kao i na sudsku praksu kojima je utvrđena ništetnost odredba o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF, kao i da su mu jednostranom promjenom kamatne stope povrijeđena prava potrošača, te da takvo poslovanje tuženika predstavlja zavaravajući poslovnu praksu. Ovim podneskom se tužitelj referira i na nedopuštenu i nepoštenu primjenu valutne klauzule izražena u CHF, te da je time ista odredba ugovora ništetna. Time tužitelj ističe da je tuženik propustio informirati tužitelja o bitnim parametrima koji bi utjecali na donošenje valjane odluke o bitnim parametrima koji bi utjecali na donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu, je nepoštena, a samim time i ništetna. Ovim podneskom od 03.03.2020. godine tužitelj dodatno obrazlaže i ništetnost ugovorne odrede o jednostranom mijenjanju kamatne stope, te nakon tuženikova odgovor na tužbu, osporava osnovanost svih tuženikovih istaknutih prigovora.

6. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke (Odluka Banke o kreditiranju građana), a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,10 % godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja. Kako je tužitelj zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose, to isti, smatrajući da su korištene nepoštene ugovorne odredbe i pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13, konačno postavljenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi ništetnima dio odredbe iz čl. 4. Ugovora o tome da je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke Banke o kreditiranju građana. Tužitelj nadalje ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tužitelj svojim konačno preciziranim tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništavom i dio odredbe čl. 1., čl. 7.2, istog Ugovora te traži da sud naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa redovnih kamata i razlike u valutnom tečaju u ukupnom iznosu kao u izreci, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne iznose preplaćenih iznosa teku od dana uplata pojedinih anuiteta, sve to uz naknadu parničnog troška.

7. U daljnjem tijeku postupka, nakon provođenja financijskog i dopunskog financijskog vještačenja, tužitelj je svojim podneskom od 09.11.2021. godine, postavlja tužbeni zahtjeva kojim sada predlaže utvrđenje ništetnim dijelove ugovora vezano uz valutnu klauzulu u CHF, kao i onu kojim se ugovara jednostrana promjena kamatne stope od strane tuženika, te potražuje isplatu od tuženika po obje osnove.

8. Nakon tuženikova prigovora vezano uz primjenu početnog tečaja CHF u kunama, tužitelj vrši novu specifikaciju tužbenog zahtjeva nakon ovog novog dopunskog očitovanja financijskog vještaka, i to svojim podneskom od 20.10.2022. godine, te neposredno na ročištu kod ovog suda dana 20.10.2022. godine usklađenjem svojih novčanih potraživanja konverzijom istih u EUR prema fiksnom tečaju konverzije, kojem preinačenju se tuženik protivi, dok se nije usprotivio specifikaciji i preinačenju od dana 09.11.2021. godine, već stavlja prigovor vezano uz točnost početnog tečaja CHF u predmetnom kreditu, te se prema stanju spisa upustio u raspravljanje po tužbenom zahtjevu po kojem tužitelj potražuje od tuženika i isplatu po ništetnom dijelu ugovornih odredbi gdje se ugovara valutna klauzula u CHF.

U tijeku postupka, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev u više navrata, a konačno podneskom od 27.09.2023. godine, kod kojeg ustraje do zaključenja glavne rasprave, a u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka kao i rješenju suda i predlaže da sud donese slijedeću presudu:

„I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Iznos odobrenog kredita Ugovora o kreditu Ugovor o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem Ou- 1141/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi:

„…Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 125.564,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. ''

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7.2 Otplata kredita Ugovora o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem Ou- 1141/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: " Kredit u iznosu od 125.564,00 CHF i kamata otplaćuju se u 108 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. ''

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 21.026,97 EUR/ 158.427,74 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi pa do isplate:

EUR

HRK

• 3,64 27,39 od 13.9.2006.

• 6,59 49,67 od 10.10.2006.

• 0,00 0,00 od 13.11.2006.

• 0,70 5,30 od 11.12.2006.

• 0,00 0,00 od 10.1.2007.

• 0,00 0,00 od 12.2.2007.

• 0,00 0,00 od 9.3.2007.

• 0,00 0,00 od 12.4.2007.

• 0,00 0,00 od 9.5.2007.

• 0,00 0,00 od 11.6.2007.

• 0,00 0,00 od 10.7.2007.

• 0,00 0,00 od 9.8.2007.

• 0,00 0,00 od 14.8.2007.

• 0,00 0,00 od 14.9.2007.

• 0,00 0,00 od 22.10.2007.

• 0,00 0,00 od 21.11.2007.

• 0,00 0,00 od 21.12.2007.

• 0,00 0,00 od 21.1.2008.

• 0,00 0,00 od 21.2.2008.

• 6,52 49,12 od 21.3.2008.

• 0,00 0,00 od 21.4.2008.

• 0,00 0,00 od 21.5.2008.

• 0,00 0,00 od 23.6.2008.

• 0,00 0,00 od 21.7.2008.

• 0,00 0,00 od 21.8.2008.

• 0,00 0,00 od 22.9.2008.

• 15,34 115,59 od 21.10.2008.

• 12,56 94,67 od 21.11.2008.

• 15,29 115,18 od 22.12.2008.

• 73,72 555,46 od 21.1.2009.

• 73,97 557,30 od 23.2.2009.

• 50,34 379,27 od 23.3.2009.

• 49,68 374,32 od 21.4.2009.

• 49,20 370,70 od 21.5.2009.

• 38,76 292,00 od 23.6.2009.

• 41,07 309,44 od 21.7.2009.

• 42,23 318,20 od 21.8.2009.

• 38,24 288,13 od 21.9.2009.

• 30,92 232,93 od 21.10.2009.

• 43,27 326,05 od 23.11.2009.

• 47,80 360,18 od 21.12.2009.

• 62,98 474,55 od 21.1.2010.

• 68,49 516,07 od 22.2.2010.

• 84,46 636,35 od 22.3.2010.

• 85,18 641,76 od 21.4.2010.

• 95,24 717,57 od 21.5.2010.

•117,67 886,55 od 21.6.2010.

•133,08 1.002,72 od 21.7.2010.

•171,34 1.290,93 od 23.8.2010.

•171,96 1.295,66 od 21.9.2010.

•165,13 1.244,15 od 21.10.2010.

•155,04 1.168,14 od 22.11.2010.

•222,64 1.677,50 od 21.12.2010.

•206,75 1.557,73 od 20.1.2011.

•209,18 1.576,06 od 21.2.2011.

•220,47 1.661,23 od 21.3.2011.

•208,24 1.568,97 od 20.4.2011.

•233,75 1.761,16 od 20.5.2011.

•278,89 2.101,29 od 20.6.2011.

•332,17 2.502,77 od 20.7.2011.

•366,65 2.762,51 od 22.8.2011.

•299,05 2.253,18 od 20.9.2011.

•258,46 1.947,34 od 20.10.2011.

•268,27 2.021,30 od 21.11.2011.

•286,93 2.161,87 od 20.12.2011.

•304,79 2.296,45 od 20.1.2012.

•15.380,32 115.883,03 od 29.2.2012.

pa na sve iznose sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. Kamata na kredit Ugovora o kreditu broj 9011716371, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Burec, Trg Stjepana Konzula 1, Zagreb, pod brojem OU-1141/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika i to dio koji glasi:

" Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana….. ''

V. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 4.563,10 EUR/ 34.380,68 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose: EUR

HRK

0,00

0,00

od 13.9.2006.

0,00

0,00

od10.10.2006.

0,00

0,00

od13.11.2006.

0,00

0,00

od11.12.2006.

0,00

0,00

od 10.1.2007.

0,00

0,00

od 12.2.2007.

0,00

0,00

od 9.3.2007.

0,00

0,00

od 12.4.2007.

0,00

0,00

od 9.5.2007.

0,00

0,00

od 11.6.2007.

0,00

0,00

od 10.7.2007.

0,00

0,00

od 9.8.2007.

29,42

221,67

od 14.8.2007.

29,34

221,05

od 14.9.2007.

28,89

217,66

od22.10.2007.

29,51

222,38

od21.11.2007.

29,01

218,60

od21.12.2007.

29,97

225,80

od 21.1.2008.

52,60

396,35

od 21.2.2008.

54,08

407,46

od 21.3.2008.

52,50

395,57

od 21.4.2008.

51,86

390,77

od 21.5.2008.

52,21

393,38

od 23.6.2008.

51,98

391,62

od 21.7.2008.

51,70

389,53

od 21.8.2008.

51,95

391,43

od 22.9.2008.

54,64

411,66

od21.10.2008.

54,46

410,34

od21.11.2008.

54,63

411,63

od22.12.2008.

61,81

465,67

od 21.1.2009.

61,82

465,79

od 23.2.2009.

60,24

453,89

od 23.3.2009.

60,20

453,56

od 21.4.2009.

60,17

453,32

od 21.5.2009.

59,47

448,05

od 23.6.2009.

59,62

449,22

od 21.7.2009.

59,70

449,81

od 21.8.2009.

59,43

447,80

od 21.9.2009.

58,94

444,10

od21.10.2009.

59,77

450,33

od23.11.2009.

60,08

452,61

od21.12.2009.

61,09

460,26

od 21.1.2010.

61,47

463,04

od 22.2.2010.

62,52

471,08

od 22.3.2010.

62,57

471,44

od 21.4.2010.

63,24

476,51

od 21.5.2010.

64,74

487,81

od 21.6.2010. 65,77

495,58

od 21.7.2010. 68,33

514,85

od 23.8.2010. 68,37

515,16

od 21.9.2010. 67,92

511,72

od21.10.2010. 58,13

438,01

od22.11.2010. 62,04

467,45

od21.12.2010. 61,12

460,53

od 20.1.2011. 61,26

461,59

od 21.2.2011. 61,92

466,51

od 21.3.2011. 61,21

461,18

od 20.4.2011. 56,30

424,22

Od 20.5.2011. 58,65

441,88

Od 20.6.2011. 59,89

451,21

od 20.7.2011. 54,81

412,98

od 22.8.2011. 51,77

390,04

od 20.9.2011. 49,94

376,27

od20.10.2011. 50,38

379,60

od21.11.2011. 51,22

385,93

od20.12.2011. 52,03

391,99

od 20.1.2012. 1.586,41

11.952,79 od 29.2.2012.

pa na sve iznose sve do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju u roku od osam dana parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog dana kalendarske godine tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

9. Kod ovako konačno specificiranog tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 27.09.2023. godine tužitelj ustraje do zaključenja glavne rasprave, te predlaže da sud tužitelju dosudi i parnične troškove postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a prema troškovniku koji je dostavio do zaključenja glavne rasprave u spis.

10. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev istaknut u tužbi tužitelja upravljen na utvrđenje ništetnosti dijela odredaba iz ugovora o kreditu koji je sklopio s tuženikom iz čl. 4. Ugovora, te na isplatu iznosa od 44.211,47 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji bi predstavljao iznos za koji je tužitelj navodno „preplatio“ rate kredita temeljem ugovora o kreditu.

11. Tuženik navodi da tužitelj svoj zahtjev temelji na presudi Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13, te odluci Vrhovnog suda Rev-249/14. Tuženik osporava osnovu i i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.

12. Tuženik napominje da iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete, pa kako se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude VTS-a broj PŽ-6632/17 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a. i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima.

13. Tuženik naglašava da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla, slijedom čega je presuda VTSRH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja.

14. Tuženik ističe i da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta, pa tuženik smatra da je isto od utjecaja na uspješnost isticanja ništetnosti pojedinih dijelova ovog ugovora, te da je time isticanje ništetnosti po tužitelju neosnovano.

15. Tuženik naglašava da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, onda se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo, pa se tužitelj svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara, iz čega se može zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora, te banka, tj. tuženik ne može preuzeti na sebe cjelokupnu odgovornost za sklapanje konkretnog pravnog posla i to u odnosu na svoje, kao i tužiteljevo postupanje.

16. Nadalje, tuženik ističe da je iluzorno očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, a sam potrošač/korisnik kredita je poslovno sposobna osoba koja je, od tuženika prije zaključenja ugovora dobio sva potrebna pojašnjenja i informacije, te je tu činjenicu i potvrdio potpisom ugovora, a isti ugovor je u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka, tužitelju ponovno pojašnjen od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije.

17. Tuženik navodi da tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer isti sud nije utvrdio da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako on nije imao zakonskih obveza vezano uz izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali da su ga obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tuženik udovoljio, a da je gornja visina kamatne stope bila određena najvišom stopom zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovorenoj kamatnoj stopi. Tuženik inzistira da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, te se poziva i na odredbe ZPK od 2013., kao i Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine (NN 96/03), te na svoje Opće uvjete poslovanja koji su bili na snazi od 01.11.2004. godine do 14.07.2009. godine Zakon o bankama, te Zakon o kreditnim institucijama, a da je upravo u čl. 3.6. Općih uvjeta navedeno pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa prethodno obavještava klijente, a sve slijedom zakonskih propisa.

19. Tuženik ističe da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštivao sve zakonske norme i regulativu, te da prava volja stranaka nije bila da ugovore fiksne kamatne stope. Tuženik navodi da se kamatna stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, te navodi da su svi elementi koji utječu na promjenu kamatne stope da su javno dostupni, kao troškovi izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, regulatorni troškovi HNB-a, kreditni rizik zemlje (CDS), te marža koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Ostale faktore koji utječu na visinu kamatne stope, a i okolnost da HNB nije kod tuženika uočila bilo kakvu nepravilnost ili neusklađenost s pozitivnim propisima.

20. U konačnici, u samom odgovoru na tužbu, tuženik ističe i prigovor zatare, smatrajući da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja, a napominje i da zahtjev koji je istaknut u kolektivnoj tužbi nije identičan ovom tužbenom zahtjevu iz konkretnog ugovora o kreditu, pa da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovopredmetnom postupku, te da se ima primijeniti odredbe čl. 241. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovne u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

21. Tuženik svoj prigovor zastare dodatno objašnjava svojim podneskom od 04.11.2020. godine, smatrajući da niti prema jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe (tužba za zaštitu kolektivnih interesa) iz čl. 502.a ZPP ne prekida zastaru za konkretno potraživanje, pa tako niti na predmetno. Tuženik postavlja pitanje da li je tužitelj u sklapanju predmetnog pravnog posla (ugovora o kreditu) postupao s dužnom pažnjom obzirom da se sada tek poziva na „nedovoljnu informiranost“, jer da je tuženik postupao savjesno.

22. Nakon provedenog financijskog vještačenja tuženik navodi da isti nalaz i mišljenje nije upotrebljiv u ovoj parnici iz razloga što tuženik smatra da nije ništetna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da je time u cijelosti zadatak i vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi (tuženik navodi da je sačinjen kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa, a ista nije bila ugovorena).

23. Tuženik svojim podneskom od 16.11.2021. godine prigovara dopunskom pisanom očitovanju financijskog vještaka jer isti nije koristio ispravan početni tečaj na dan korištenja kredita 31.07.2006. godine, pa tuženik navodi ispravan tečaj, te ponavlja već istaknute prigovore tuženika, ali se ne protivi preinačenju tužbenog zahtjeva koji mu je dostavljen na očitovanje 15.11.2021. godine, već ističe prigovore na provedeno dopunsko vještačenje vezano uz početni tečaj CHF.

24. Nakon preinačenja tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 20.10.2022. godine i neposredno na ročištu kod ovog suda dana 20.10.2022. godine, tuženik se protivi navedenim preinačenjima tužbenog zahtjeva kao u podnesku i na ročištu dana 20.10.2022. godine te ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih svojih ranijih navoda i dokaznih prijedloga, da bi u tijeku postupka tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara NC.

25. Tuženik je u tijeku postupka, na ročištu kod ovog suda dana 08.12.2022. godine učinio nespornim matematičku točnost visine postavljenog zahtjeva tužitelja iskazivanjem glavnih novčanih potraživanja ukupnog iznosa u EUR po obje osnove, te čini nespornim urednost tužbenog zahtjeva kao što je postavljen podneskom tužitelja od 20.10.2022. i neposredno na ročištu 20.10.2022., te predlaže da sud odbije tužitelja.

26. Nakon provođenja dokaza saslušanjem tužitelja osobno kao stranke, tuženik se suglasio s dostavom po tužitelju daljnje dokumentacije vezano uz prijavu njegove samostalne djelatnosti kao ovlaštenog inženjera građevinarstva.

27. U daljnjem tijeku postupka, tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih svojih ranijih navoda, te se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 27.09.2023. godine, te nakon ukupno provedenog dokaznog postupka kao do ročišta dana 05.12.2024. godine predlaže da sud donese odluku temeljem stanja spisa, bez izvođenja bilo kakvih drugih dokaza, te potražuje troškove postupka prema troškovniku koji do zaključenja glavne rasprave dostavlja u spis, a na iste troškove potražuje zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

28. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze: uvidom u spis dostavljenu dokumentaciju, saslušanjem tužitelja osobno kao stranke, provođenjem financijskog vještačenja po financijskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., na prigovore i prijedlog tuženika sačinjena je dopuna nalaz i mišljenja po sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. 16.08.2021. godine, na daljnji prigovor tuženika provedeno je drugo dopunsko očitovanje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. 07.02.2022. godine, te je na prijedlog tužitelja proveden i dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po financijskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. na okolnosti tzv. manje plaćenog 16.02.2024. godine, pa kako nakon ovako provedenog dokaznog postupka, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, već su predložile da sud donese odluku temeljem stanja spisa, to je sud riješio da se daljnji dokazi neće provoditi.

29. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kao pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke ove presude.

30. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik s tuženikom kao kreditorom sklopio predmetni ugovor o kreditu, koji je sadržavao odredbe obuhvaćene deklaratornim dijelovima tužbenog zahtjeva vezano uz ugovaranje valutne klauzule u CHF, kao i one vezano uz samostalnu promjenu redovne kamatne stope jednostranim odlukama tuženika (sukladno odluci Banke o kreditiranju građana), da je kredit otplaćen.

31. Sporno je među strankama da li su ništene odredbe na koje u svom tužbenom zahtjevu pod toč. I., II. i IV. petita konačno specificiranog tužbenog zahtjeva upire, da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, osnov i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, da li tužitelj treba umanjiti svoje potraživanje više plaćenog za manje plaćene iznose u pojedinim plaćanjima, da li je tužitelj imao status potrošača u istom ugovoru, da li se na ovaj konkretan spor mogu direktno primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, da li je solemnizacija ugovora po javnom bilježniku od značaja za uspješnost isticanja ništetnosti u ovom sporu, da li su tužitelj i tuženik bili savjesni u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, da li je tužitelj bio valjano informiran o spornim odredbama, da li je pokretanje parnice vezano uz kolektivni spor dovelo do prekida tijeka zastare za pojedinačno potraživanje tužitelja, da li su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora.

32. Treba napomenuti da je kroz bogatu sudsku praksu utvrđeno da u pojedinačnim parnicama koje se odnose na utvrđenja iz spora kolektivne zaštite potrošača, nije potrebno isticati deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tražeći utvrđenje ništetnosti i u pojedinačnoj parnici, već je dovoljno pozvati se na utvrđenja iz kolektivnog spora i direktnu primjenu istih u ovoj parnici, a kao na prethodno pravno pitanje u ovoj pojedinačnoj parnici, ali da je u ovoj parnici tužitelj istakao i deklaratorne zahtjeve na utvrđenje ništetnosti, a sud pazi na ništetnost i po službenoj dužnosti.

33. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012. Istom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom je utvrđeno da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

34. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

35. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) utvrđeno je sljedeće:

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

36. Prema odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

37. Također i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, kao i da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kao niti tvrdnje vezane za rizik rasta valute CHF, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim. Naime, odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

38. Za navesti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske 10. lipnja 2020. donio odluku broj U-III-2233/19 kojom je odbio tužbu RBA banke vezano za reviziju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, broj Rev-3142/18. Naime, RBA banka tražila je da se ukine odluka Vrhovnoga suda po reviziji Rev-3142/18 kojom revizijom je Vrhovni sud RH je odlučio: 1. Da se kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak ne moraju izvoditi dokazi, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak, 2. Da nema zastare potraživanja za preplaćene anuitete u pojedinačnim postupcima koji su pokrenuti na temelju kolektivne sudske presude u slučaju franak. Ustavni sud je u citiranoj Odluci naveo: „Ako se vodi privatni postupak na temelju kolektivne sudske presude, i ako se kredit s valutnom klauzulom CHF potrošača koji je tužio banku odnosi na jednu od osam tuženih banaka, onda nije potrebno provoditi dokaze radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje su kolektivnom presudom utvrđene ništetnima, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva, i jedino što je potrebno jest vještačenjem utvrditi visinu iznosa koji banka mora vratiti potrošaču.“ Ustavni sud je tom presudom dakle dodatno potvrdio raniji stav Vrhovnoga suda Republike Hrvatske da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.

39. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF. Treba naglasiti, da iako nije bilo specijalnog zakona, postojao je i bio na snazi ZOO koji je propisivao osnovna načela obvezno-pravnih odnosa, kao i propisivao uvjete pod kojima su određene ugovorne odredbe ništetne, kao što su odredba čl. 269., čl. 270. st. 1., čl. 271. i sl. – sve ZOO-a, vodeći računa da je za ovaj sud nesporno da činidba tužitelja nije bila niti određena niti odrediva, jer nisu postojali navedeni parametri po kojima će se mijenjati ugovorna kamata temeljem odluke i/ili akata tuženika, kao i što je ugovaranje valute CHF uz visinu obveze tužitelja kako s osnova glavnice, tako i kamate, bilo na način da tužitelj nije bio valjano informiran o posebno povećanom riziku te valute i da tečaj CHF u odnosu na kunu, Hrvatska narodna banka ne štiti, dok u odnosu na EUR štiti, zbog čega je isto postupanje tuženika bilo nesavjesno i nepošteno, a i ova visina obveze i rizika tužitelju nepoznata (čl. 323. u vezi odredbe čl. 324., te čl. 325., čl. 326. ZOO-a, vodeći računa da je tuženik takvim ugovornim odredbama postupao suprotno osnovnim načelima ZOO-a).

40. Sud je u ovom postupku proveo dokaz i saslušanjem tužitelja osobno kao stranke, na ročištu kod ovog suda dana 08.12.2022. godine, pa je sud utvrdio da je tužitelj rođen 1971. godine, po zanimanju građevinski inženjer koji u svom iskazu navodi da je želio kupiti stan i za to mu je trebao kredit po koji je otišao u banku tuženika iako prije nije bio njezin klijent. Tužitelj navodi kako je on ocijenio da tuženik daje najpovoljnije uvjete, jer je tražio ponude na više mjesta pa se odlučio za tuženika. Tužitelju je od strane tuženika i njihovih zaposlenika ponuđen kredit vezan uz CHF s obrazloženjem da je to najpovoljniji kredit. Tužitelj je sklopio kredit s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelju u vrijeme sklapanja kredita nije bilo poznato na koji će se način, kada i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, dok mu je poznato da promjenjiva kamatna stopa označava mogućnost njezine promjene, ali tada na tržištu nije postojala fiksna kamatna stopa za CHF, a nije mu bila niti ponuđena. Tužitelju je poznato da valutna klauzula znači da su pojedini iznosi vezani uz tečaj valute u kojoj je kredit naznačen. Pojašnjava sudu da mu je u banci relavitiziran rizik valute CHF i stavljen u isti odnos kao i EUR s naznakom da svaka valuta nosi rizik, ali nije naznačeno da bi neka imala veći, te mu nitko o tome nije rekao niti u banci, niti javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora.

41. Stan je kupljen na adresi tužiteljevog sadašnjeg stanovanja, te stan služi isključivo za osobne svrhe tužitelja i njegove obitelji, te na toj adresa nemaju prijavljenih obrta, a tužitelj imam prijavljenu tek od 2012. godine samostalnu djelatnost kao ovlašteni inženjer građevinarstva, ali tako ne ostvaruje nikakav promet od dana prijave te djelatnosti pa do danas, te napominje da je kredit digao 2006. godine, a isplatio ga je u cijelosti prije prijave ove samostalne djelatnosti po kojoj ne ostvaruje nikakav prihod niti promet ili pred sam kraj isplate kredita, a 29.02.2012. je isplatio u cijelosti kredit. Nitko drugi se ne bavi nikakvom samostalnom djelatnošću, a tužitelj ističe da on samo formalno ima prijavljenu tu djelatnost, dok je tužitelj istovremeno zaposlenik inženjerskog projektnog zavoda koji nije u tužiteljevu vlasništvu.

42. Uz suglasnost tuženika tužitelj je dostavio dokumentaciju vezano uz njegovu samostalnu djelatnost kao ovlaštenog inženjera građevinarstva, pa je sud izvršio uvid i u tu dokumentaciju, kao i podnesak tužitelja od 14.12.2022. godine, te je sud utvrdio iz iskaza tužitelja saslušanog osobno kao stranke, koji je prihvatio kao istinit u cijelosti, jer je dan logično, uvjerljivo i dosljedno, da nitko tužitelja od djelatnika tuženika, kao niti od strana javnog bilježnika nije upozorio na posebnu rizičnost valute CHF, a posebno spram valute EUR, koji je imao drugačiju zaštitu tečaja od strane HNB-a, niti o tome kada će se, kako i pod kojim uvjetima mijenjati redovna kamatna stopa. Tužitelj je dokazao svoj status potrošača te da je za svoje osobne potrebe digao predmetni kredit, da je isti služio za financiranje kupnje stana u kojem tužitelj i danas živi, da je kredit otplatio, a da je isti kredit otplatio, a što potvrđuje i spisu priležeća dokumentacija, kao i financijsko vještačenje i njegove dopune. Sud je utvrdio iz provedenog financijskog vještačenja da je dana 29.02.2012. godine uslijedila prijevremena otplata kredita, a da je tužitelj dana 01.09.2011. godine, znači pred samu otplatu kredita, na svojoj kućnoj adresi stana kupljenog sredstvima kredita registrirao svoju samostalnu djelatnost od nazivom: Inženjerstvo i s njim povezano tehničko savjetnovanje, pa je više nego jasno vidljivo svima, pa i ovom sudu, da stan nije imao niti ima namjenu poslovnog prostora, već stanovanja tužitelja i njegove obitelji i da je to pretežita namjena istog stana. Bilo bi apsurdno da je tužitelj za tu svoju djelatnost, od koje nema prihoda i zaposlenik je druge firme koje nije vlasnik, trebao npr. iznajmiti drugi stan i na toj nekoj drugoj adresi registrirati 01.09.2011. godine, nakon što je kredit sklopio 2006. godine, a otplatio ga s 29.02.2012. godine.

43. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, kao i svoj status potrošača (a to navodi i sam tuženik u tekstu ugovora gdje navodi da će kamatu mijenjati sukladno odredbama Odluke o kamatnim stopama za građane (čitaj: potrošače), te izostanak adekvatne informacije koju mu je trebao dati tuženik kao fizičkoj osobi, tj. potrošaču koja nije financijski stručnjak i nije upoznat s djelovanjem i učinkom ovdje spornih dijelova ugovora koje je u tipski ugovor ugradio upravo sam tuženik i upravo na štetu tužitelja kao potrošača.

44. Sud je kako iz direktne primjene utvrđenja iz presude „Potrošač“, tako i iz dokaza provedenih u ovom pojedinačnom parničnom postupku, utvrdio da su ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, bez obzira na primjenu odredbe čl. 295. ZOO-a, jer nigdje tužitelju nije pojašnjeno kako će se, kada i pod kojim uvjetima mijenjati kamatna stopa, kao što je sud utvrdio i da su ništetne odredbe o vezanju obveze tužitelja spram tuženika u odnosu na povrat kredita uz tečaj valute CHF, za koju Hrvatska narodna banka nije pružala istu zaštitu tečaja u odnosu na kunu, kao za EUR, a za što tužitelj nije znao, niti ga je tuženik s istim rizicima koji su posebni upravo na CHF i uvećani nego za EUR, nije upoznao niti upozorio.

45. Treba navesti da tuženik navodi da je upravo tužitelj pristao na sklapanje ugovora s promjenjivom kamatnom stopom, kao i valutom CHF, a ne daje nikakav dokaz u prilog tvrdnji da bi u to vrijeme kada je predmetni ugovor sklapan, postojala mogućnost ugovaranja fiksne kamatne stope, niti o tome kako je upozorio tužitelja na posebnu rizičnost ugovaranja valute CHF, kao i promjenjive kamatne stope i to istovremeno. Nadalje, prema stanju spisa, i izostanku bilo kakve dokumentacije kojom bi tuženik dokazao da bi vršeni bili pojedinačni pregovori kako to sada smatra sudska praksa, te da bi tužitelj kao korisnik kredita imao barem pokušaj utjecaja na unaprijed uglavljene odredbe ugovora u tipskom ugovoru koji je tužitelju dan na solemnizaciju, a sve prema postojećoj sudskoj praksi temeljem koje se cijeni da su postojali pojedinačni pregovori, sud je utvrdio da nije bilo pojedinačnih pregovora niti mogućnosti utjecaja tužitelja na sporne dijelove ugovornih odredbi (npr. način određivanja kamatne stope, upoznatost s posebnom i povećanom rizičnošću valute CHF). Sud je utvrdio da tuženik nije tužitelju dao spoznaju o riziku onoga što potpisuje i obveza koje preuzima, te da ga nije upoznao niti sa značenjem niti posljedicama istih odredbi, koje tužitelj osnovano traži da se utvrde ništetnim, a odnose se na taksativno određene dijelove odredbi iz čl. 1. i čl. 7.2, kako je to sud utvrdio kao prethodno pravno pitanje za odluku u zahtjevu tužitelja, te i iz čl. 4. predmetnog Ugovora, a sve na način kako je to naveo tužitelj u svom konačno specificiranom tužbenom zahtjevu.

46. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka i u njemu provedenih i ocijenjenih dokaza, kao i direktnom primjenom utvrđenja o ništetnosti odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ili njegovim drugim aktom, kao i o ništetnosti primjene valutne klauzule u CHF, a iz svih obrazloženih razloga, što su utvrđenja iz presude kolektivne zaštite potrošača. Ništetnost je zbog izostanka neposrednog pregovaranja, nedostatka objašnjenja i upozorenja na posebnu rizičnost ugovaranja valute CHF kao valute u čijoj kunskoj protuvrijednosti se utvrđuje visina obveze tužitelja za sve njegove obveze (povrata glavnice, plaćanja redovne kamate, zatezne kamate, i dr. ) prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, tj. na dan plaćanja. Izostanak potpune informacije, uvjeta pod kojima će dolaziti do promjene kamatne stope, da će do iste dolaziti jednostranim odlukama tuženika, to što je ugovor tako sastavljen i kao tipski dan tužitelju na sklapanje, nemogućnost tužitelja da utječe na ovdje sporne dijelove ugovora, nepoštenje tuženika u tom i takvom poslovanju kao trgovca spram tužitelja kao prosječnog potrošača, što je tužitelja dovelo u neravnopravan položaj, čini predmetne dijelove ugovornih odredbi ništetnima, kao i činjenica da su dijelovi tih odredbi obuhvaćeni utvrđenjem ništetnosti i iz presude donesene u kolektivnom sporu.

47. Sud je utvrdio da tuženik nije dokazao u tijeku ove parnice, da bi predmetne ugovorne odredbe na koje upire tužitelj u ovoj pravnoj stvari i koje su obuhvaćene historijatom ove tužbe, a vezano uz način promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, kao i ugovaranjem valutne klauzule u CHF obuhvaćene, da bi te odredbe iz konkretnog Ugovora o kreditu bile različite u bitnome od sadržaja, značenje i učinka ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim u pravomoćno okončanom postupku kolektivne zaštite potrošača.

48. Sud je utvrdio da to što se u konkretnoj parnici radi o potraživanju isplate zbog ništetnosti dijelova ugovornih odredbi, kako je to već ranije više puta obrazloženo, a s osnova stjecanja tuženika bez pravne osnove od strane tužitelja, kako to proizlazi iz smisla samog tužbenog zahtjeva te zastarnih rokova koje obrazlaže tužitelj u tijeku postupka, te primjeni općeg zastarnog roka od pet godina. Nadalje, to što je tužitelj izvršavao i plaćao svoje obveze tuženiku, nije od značaja za direktnu primjenu presuda donesenih u kolektivnom sporu. Nadalje, sud je utvrdio da sama solemnizacija ugovora po javnom bilježniku nije od utjecaja na pravo tužitelja da ističe ništetnost pojedinih dijelova ugovornih odredbi, upravo za svoj konkretan ugovor, vezano uz navode tužitelja iz historijata ove tužbe.

49. Sud je utvrdio da je evidentno da i u ovoj pojedinačnoj parnici, tuženik osporava sva utvrđenja iz kolektivne presude vezano uz isto pravno pitanje, kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Na samu ništetnost, sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO-a), a i sam tužitelj je petitom tužbenog zahtjeva istakao taj deklaratorni zahtjev, sud je isti utvrdio osnovanim kao pod toč. I., II. i IV. izreke ove presude.

50. Prema utvrđenju ovog suda savjesnost tužitelja prilikom sklapanja i ispunjenja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu nije sporna, a nesavjesnost postupanja tuženika koji je u tipskim ugovorima uglavio predmetne nepoštene i ništene odredbe jasno proizlazi iz utvrđenja ranije citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu „Potrošač“. Nesporno je iz utvrđenja samih presuda u već citiranom kolektivnom sporu radi zaštite potrošača, da to što se tužitelj kao potrošač odlučio upravo za konkretan ugovor ne znači pojedinačno pregovaranje, jer ta tvrdnja tuženika nije točna, kao što nije točno da su stranke željele, već je to želio samo tuženik, dovesti tužitelja kao drugu ugovornu stranu u neravnopravan i lošiji položaj, u kojem nije u poziciji odlučivati i znati o tome kako će se mijenjati kamate, kao i što nije znao povećani rizik ugovaranja valute CHF. Nije sporno da je promjenjiva kamatna stopa u smislu odredbe čl. 26. ZOO-a dopuštena ugovorna odredbe, kao i da je zakonom dopuštena valutna klauzula prema odredbi čl. 22. ZOO-a, ali prema utvrđenju ovog suda, ne način kako je to utvrđeno da je upravo u konkretnom slučaju tuženik učinio (samostalna promjena kamatne stope prema odlukama i aktima tuženika, te ugovaranje valute u CHF, bez da bi tužitelj kao potrošač bio upoznat s povećanim rizikom upravo te valute), te je ništetnost konkretnih dijelova ugovornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu, utvrđena primjenom direktnog učinka pravomoćne presude iz kolektivnog spora, kao i utvrđenjem neposredno u ovoj pojedinačnoj parnici da sadržaj i značenje konkretnih dijelova ugovornih odredbi iz predmetnog Ugovora, odgovara utvrđenjima i značenju ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz kolektivnog spora, na koje utvrđenja se tužitelj potpuno osnovano poziva, kako to utvrđuje ovaj parnični sud, kao što je i ovaj sud utvrdio i ništetnost ostalih utuženih dijelova ugovornih odredbi obuhvaćenih tužbenim zahtjevom tužitelja u ovoj parnici, a koji izrijekom nisu obuhvaćeni samom presudom donesenom u kolektivnom sporu, a ništetni su prema utvrđenju ovog suda iz svih već ranije detaljno obrazloženih razloga. Sud je tuženikove prigovore vezano uz izostanak ništetnosti utuženih dijelova ugovornih odredbi, o izostanku direktne primjene utvrđenja iz presude u kolektivnoj zaštiti potrošača, a sud je stava i da sama činjenica solemnizacije predmetnog ugovora nije bila od značaja na uspješnost utvrđenja ništetnosti u ovoj pravnoj svari, pa je u tom smislu istaknute prigovore tuženika sud utvrdio neosnovanima u cijelosti.

51. Iz toga nadalje, prema utvrđenju ovog suda, proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi s naslova promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza, ali pod uvjetom da ta tužiteljeva potraživanja nisu u zastari, kako to prigovara i tvrdi tuženi, te da tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

52. Treba naglasiti da je sud utvrdio da je neosnovano pozivanje tuženika na njegove opće akte kao način determiniranja razloga, uvjeta i načina promjene redovne kamatne stope, jer bez obzira na odredbu čl. 295. ZOO-a, ovim općim aktima na koje se poziva tuženik u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka, nisu dane odrednice tužitelju o tome kada će se, kako i zašto doći do promjene kamatne stope, pa je slijedom iznesenog i došlo do utvrđenja suda o ništetnosti tih dijelova ugovornih odredbi. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, nije postojalo nikakvo određenje koje bi tužitelju dalo odgovor na to što utječe na promjenu kamatne stope, već samo obveza da na takve samostalne promjene od strane tuženika temeljem odluka tuženika, tužitelj isto plati, bez obzira što nije znao kako će se i kada, te zbog čega to dešavati i u kojim točno sve uvjetima, kao i da tužitelj na isto pristaje sklapanjem tog konkretnog ugovora.

53. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. iz kojeg je sud utvrdio da je vještak u svom osnovnom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu dana 05.03.2021. navodi da je od suda ovaj vještak dobio slijedeći zadatak: predloženo po tužitelju: na okolnost razlike koja je nastala uplatom anuiteta po tužitelju po promjenjivoj kamatnoj stopi kroz utuženo razdoblje spram iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivala početna kamatna stopa navedena u ugovoru od 4,10% godišnje; a predloženo po tuženiku: utvrditi kolika bi bila realna kamatna stopa, odnosno povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali ili su mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita.

Nakon proučenog sudskog spisa i pregleda dostupne poslovne dokumentacije daje sljedeći nalaz u kojem navodi da je tužitelj dana 25.07.2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011716371 s kreditorom Privredna banka Zagreb d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita: Korisnik kredita KC Kreditor Privredna banka Zagreb d.d. Ugovor/ kreditna parija 9011716371; Datum ugovora 25.7.2006.; Iznos kredita 125.564,00 CHF; Tečaj CHF na dan isplate kredita 4,653524; Rok otplate (mjeseci) 120; Rok otplate godine 10; Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) 4,10%; Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 1.392,26 CHF; Iznos anuiteta na dan isplate kredita 6.478,92 kn; Ugovoreni tečaj za otplatu srednji tečaj PBZ na dan plaćanja; Ugovor o kreditu je sklopljen dana 25.07.2006. godine, te je isplaćen dana 31.07.2006. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,10% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 120 mjeseci u koji je uključen period počeka otplate kredita u trajanju od 12 mjeseci za koje vrijeme se plaća redovna kamata.

54. Dospijeće prvog anuiteta nakon isteka roka počeka otplate kredita, za koje vrijeme se plaća kamata inicijalno po stopi od 4,10% godišnje prema Planu otplate bilo je 31.08.2007., u iznosu od 1.392,26 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 6.478,92 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora o kreditu).

55. U odnosu na visinu potraživanja, s obzirom na zadatke postavljene od strane tužitelja i tuženika u nastavku se daju traženi odgovori na postavljena pitanja. A) Izračun visine potraživanja pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa tužitelju, gdje vještak navodi da na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, te Plan otplate, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 4,10 % godišnje do 31.12.2006.,

- 4,05 % godišnje od 1.1.2007. do 31.7.2007.,

- 4,93% godišnje od 1.8.2007. do 31.1.2008.,

- 5,59% godišnje od 1.2.2008. do 31.12.2008.,

- 5,69% godišnje od 1.1.2009. do 30.10.2010.,

- 5,38% godišnje od 1.11.2010. do 30.4.2011.,

- 5,16% godišnje od 1.5.2011. do 30.6.2011.,

- 5,11% godišnje od 1.7.2011. do 31.1.2011.,

- 4,89% godišnje od 1.8.2011. do prijevremene otplate kredita.

56. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. U razdoblju otplate kredita tužitelju se posljedično na promjenu kamatne stope mijenjao anuitet te je isti iznosio od 1.392,26 CHF do 1.485,35 CHF.

57. Uvidom u dostupnu dokumentaciju, razvidno je da je tuženik prilikom stvarne otplate kredita u razdoblju počeka primijenio francusku metodu obračuna kamate te je stoga vještak izvršio prilagodbu početnog otplatnog plana u odnosu na kamatu za vrijeme počeka na način da je primijenio metodu obračuna kamate koju je koristio i sam tuženik.

58. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana se daje u Tabeli 1. u kojoj se daje i izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita (Tabela na listovima spisa 88-89), pa vještak navodi da u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope tužitelj je ukupno više platio iznos od 34.218,06 kn. 59. U nastavku se u Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) daje izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope te usporedni pregled manje plaćenog zbog smanjenja kamatne stope (za vrijeme počeka) u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu, kao u Tabeli na listovima spisa 90-91), pa vještak navodi da u razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope ukupno je više plaćeno 34.218,06 kn od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 34.380,68 kn, te zbog primjene niže kamatne stope koja je utjecala na smanjenje iznosa anuiteta u odnosu na početni ukupno manje plaćen iznos od 162,62 kn.

B) Analiza kretanja tržišnih parametara u kontekstu promjene kamatne stope tužitelja Prvotno vještak ističe da Ugovorom o kreditu nije utvrđena bilo koja referentna osnovica temeljem koje bi se mogao izvršiti izračun u skladu s Ugovorom o kreditu. Naime, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, ali ne i način kako se ista mijenja. Ugovorom se navodi u čl.4. da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Stoga, ugovorom nije preciziran točan način promjene kamatne stope kao ni sama struktura početne kamatne stope od 4,10% na način da je razvidno od kojeg tržišnog, promjenjivog faktora i u kojem iznosu kao ni od kojeg fiksnog iznosa kamatne stope se ukupna kamatna stopa sastoji. Promjenjiva kamatna stopa (varijabilna, individualna) je promjenjiva tijekom ugovornog razdoblja. Generalno, sastoji se od ugovornog promjenjivog parametra (tržišni parametar) koji se uvećava/umanjuje za ugovoreni fiksni, nepromjenjivi iznos. U ugovoru bi trebao biti određen promjenjivi ugovorni parametar (referentni kamatnjak npr.) i visina fiksne, nepromjenjive, kamatne marže. Ugovorni promjenjivi parametar trebao bi biti utvrđen prije početka obračunskog perioda i primjenjuje se za obračun kamata u obračunskom periodu. S obzirom na navedeno promjenjiva kamatna stopa bi trebala predstavljati dvočlani izraz. Općenito, kod promjenjive kamatne stope rizik promjene visine ugovorenih kamatnih stopa nastaje zbog promjenjivih, tržišnih, parametara u formiranju kamatnih stopa. Temeljem dokumentacije u spisu iz odredbi Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi promjenjiva kamatna stopa bila definirana na način da je razvidno što bi bila promjenjiva osnovica te koliki je fiksni, nepromjenjivi dio kamatne stope. Nadalje, iz Ugovora o kreditu te druge dokumentacije u spisu ne proizlazi da bi tuženik u ugovoru odredio temeljem kojih točnih parametara se mijenja kamatna stopa niti koja je struktura bilo inicijalne bilo naknadnih kamatnih stopa. Ne ulazeći u strukturu kamatne stope koja nije ugovorom navedena niti je ista razvidna iz dokumentacije u spisu neki od parametara koji su promjenjivi i koje je tuženik mogao ugovoriti su npr. LIBOR za CHF uz definiranje primjene na način da bi bilo iz Ugovora razvidno da je riječ o 3- mjesečnom, 6- mjesečnom, 12- mjesečnom, ili pak da je promjenjiva osnovica vezana za premiju rizika za hrvatsko tržište ili pak da bi osnovica ili možda marža bila promjenjiva ovisno o promjenama na koje kreditor nema izravan utjecaj poput stope obveze pričuve. Niti jedan točan parametar promjenjivosti, ili kombinaciju nekih od parametara, koji je tuženik mogao ugovoriti nije naveo u Ugovoru o kreditu, niti iz dokumentacije u spisu proizlazi temeljem kojeg točno parametra ili parametara je tuženik utvrdio inicijalno ugovorenu kamatnu stopu a da bi se utjecaj promjenjivog parametra mogao točno dovesti u vezu s promjenom kamatne stope tužitelja.

60. Bez utjecaja na mišljenje u sljedećoj tabeli na listu spisa 92 dostavlja se pregled kretanja pojedinih mogućih tržišnih parametara s napomenom da neovisno o njihovom kretanju (ili kretanju nekih drugih parametara kao osnovice kao ni mogućoj kombinaciji nekih od parametara) točan utjecaj na predmetni kredit nije moguće izvršiti iz prethodno opisanih razloga.

61. Nadalje, u sljedećoj tabeli na listovima spisa 92-93 daje se usporedba kretanja kamatne stope po kreditu tužitelja u odnosu na moguću referentnu promjenjivu kamatnu stopu LIBOR za CHF u trenutku promjene kamatne stope tužitelja, pa vještak navodi da je iz prethodne usporedbe razvidno, na primjeru kretanja moguće tržišne kamatne stope, da pod pretpostavkom da je osnova za promjenu kamatne stope referentni kamatnjak za CHF (LIBOR CHF) tuženik nije primjenjivao kretanje tržišnih parametara kao podlogu za promjenu kamatne stope tužitelja s obzirom da je u razdoblju promjena kamatne stope referentna, tržišna, kamatna stopa LIBOR CHF padao a kamatna stopa tužitelja je rasla. Pod pretpostavkom da je kamatna stopa varijabilna na način da je promjenjiva osnovica tržišni parametar LIBOR – CHF a marža fiksna tad se fiksni parametar kamatne stope mijenjao od 2,12 početno do 5,58, ovisno o primjeni CHF LIBOR 3 mj.,6 mj. i slično. Slijedom navedenog razvidno je da tuženik nije niti definirao a niti je razvidno da bi primjenjivao točno mjerljiva tržišna kretanja kao točnu podlogu za promjenu kamatne stope tužitelja. Vještak napominje da je usporedba koju radi vještak ilustrativna s obzirom da tuženik nije definirao na koji točno način i primjenom kojih točno tržišnih parametara bi se mijenjala kamatna stopa tužitelja.

62. Nadalje, uvidom u dokumentaciju u spisu, nije razvidno zašto bi se u konkretnom slučaju primjenjivali baš parametri koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu i to 3- mjesečni CHF LIBOR (a ne npr. 1-mjesečni, 6-mjesečni ili 12-mjesečni), kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom za devize, prinosi na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obavezne pričuve Banaka jer niti jedan od mogućih parametara kao ni bilo koja kombinacija mogućih parametara nije navedena u samom ugovoru bilo da se isti primjenjuju a niti u kojoj međuovisnosti stoje. Bez utjecaja na mišljenje, vještak ukazuje i da je 3 mjesečni LIBOR CHF kojeg tuženik navodi u odgovoru na tužbu u razdoblju promjene kamatne stope tužitelja padao dok je kamatna stopa tužitelju rasla.

63. Slijedom prethodno navedenog, prilikom ugovaranja kredita nije ugovorena struktura kamatne stope na način da je razvidno na osnovu koje promjenjive osnovice se mijenja kamatna stopa tužitelja, odnosno tuženik nije definirao bilo koji točni tržišni parametar promjenjivosti koji bi se odnosio na konkretnog tužitelja, slijedom čega nije moguće utvrditi temeljem promjene kojeg tržišnog parametra bi tuženik moguće mijenjao kamatnu stopu tužitelja.

64. Financijski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. navodi da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak:

A) Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita tužitelju nije mogla mijenjati kamatna stopa visina potraživanja koja proizlazi iz promjene kamatne stope na više i niže u razdoblju od početka otplate kredita do konačne otplate kredita, iznosi ukupno 34.218,06 kn (stupac ‘17’ Tabele 1 nalaza).

U razdoblju počeka kada je tužitelj plaćao samo kamatu zbog pada kamatne stope tužitelj je manje platio iznos od 162,62 kn (stupac ‘4’ Tabele 2 nalaza).

Uzevši u obzir razdoblje anuitetske otplate (kamata i glavnica) tužitelj je zbog promjene kamatne stope preplatio iznos 34.380,68 kn (stupac '3'. Tabele 2 nalaza). B) Prilikom ugovaranja kredita tužitelju nije ugovorena struktura kamatne stope na način da je razvidno na koji način je točno formirana početna kamatna stopa, od kojeg promjenjivog tržišnog parametra se kamatna stopa tužitelja sastoji te koja bi bila visina fiksnog, nepromjenjivog, dijela kamatne stope tužitelja. Pored navedenog, tuženik nije definirao na osnovu koje točno promjenjive osnovice, tržišni parametar promjenjivosti, bilo jednog parametra ili više tržišnih parametra koji stoje u točnom međusobnom odnosu bi se mijenjala kamatna stopa uz uvijek isti fiksni dio ukupne kamatne stope tužitelja. Stoga, nije razvidno da bi se kamatna stopa tužitelja mijenjala u skladu s promjenom bilo kojeg unaprijed poznatog točno određenog promjenjivog parametra. Uvidom u javno dostupne podatke razvidno je da su tržišni parametri koje tuženik navodi, u razdoblju otplate kredita, padali dok je kamatna stopa tužitelju rasla.

65. Podneskom od 20.04.2021. godine tužitelj traži prikaz razlike uplata i temeljem promjene tečaja valute CHF u odnosu na onu u vrijeme isplate kredita, dok tuženik podneskom od 07.05.2021. godine osporava predmetni nalaz i mišljenje kao neosnovan, promašen i nepotreban u smislu činjeničnih tvrdnji tuženika kako namjera ugovornih stranaka odnosno tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope što se implicira provođenjem predmetnog vještačenja. Davanjem takvog zadatka vještaku naslovljeni sud je de facto unaprijed zauzeo pravno shvaćanje koje uzima za činjenično dokazane isključivo tvrdnje tužitelja kako su ništetne sve promjene kamatne stope tuženika u utuženom razdoblju te kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa na cijelo vrijeme trajanja kredita, pa pobija cijeli nalaz i mišljenje kao dokazno sredstvo, te ponavlja svoje pravne stavove vezano uz tužbeni zahtjev tužitelja.

66. Sud je na prijedlog tužitelja pozvao sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. na dopunu nalaza i mišljenja, pa je sud provo dopunu financijskog nalaza i mišljenja, koja dopuna je dostavljena sudu dana 16.08.2021. i iz koje je sud utvrdio da vještak navodi kako tužitelj prilikom svog izračuna nije uzeo u obzir primjenu valutne klauzule koja tražbina je utužena te predlaže da vještak dopuni nalaz i u odnosu razlike na ime uplata radi primjene valutne klauzule.

67. Vještak se očituje da mu je zadatak bio izvršiti izračune na okolnost razlike po promjenjivoj kamatnoj stopi spram iznosa koje bi tužitelj platio da se primjenjivala kamatna stopa navedena u ugovoru od 4,10% godišnje, pa je tako vještak izvršio izračune na način kako je to od njega traženo te nije uzeo u obzir promijene tečaja jer mu isto nije ni bio zadatak. Međutim, ukoliko Sud zauzme stav da se uzima u obzir ukupna razlika anuiteta koju je tužitelj više (ili manje) plaćao zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja u nastavku se u Tabeli 1.a. dostavlja izračun koji uključuje razlike u plaćenim anuitetima posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja. S obzirom da se tijekom razdoblja oplate kredita mijenjala i kamatna stopa i tečaj na više i niže u odnosu na kamatnu stopu koja se navodi u ugovoru te u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, temeljem izračuna u Tabeli 1.a. u Tabeli 2.a. se daje izdvojen pregled više i manje plaćenog.

68. Vještak daje dopunu mišljenja na način da navodi da pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, u odnosu na kamatnu stopu koja se navodi u ugovoru i tečaj u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit, razlika (više i manje plaćeno) zbog promjene kamatne stopa iznosi 34.218,06 kn (Tabela 1.a. stupac '17') te razlika zbog promjene tečaja (iznosi su korigirani za iznos razlike zbog promjene kamatne stope) iznosi 148.021,02 kn (Tabela 1.a. stupac '18') slijedom čega ukupna razlika iznosi 182.239,08 kn (Tabela 1.a. stupac '19')

Ukupan iznos više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja iznosi 186.472,15 kn (Tabela 2.a. stupac '6') te ukupan iznos manje plaćenog zbog niže kamatne stope i tečaja u odnosu na početne vrijednosti iznosi 4.233,07 kn (Tabela 2.a. stupac '9'). U preostalom dijelu vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju od 05.03.2021.g. 69. Ovoj dopuni nalaza i mišljenja prigovara tuženik navodeći da je financijski vještak primijenio netočan početni tečaj na dan korištenja kredita 31.07.2006. godine, te time došao do pogrešnih izračuna, pa je sud ponovo pozvao financijskog vještaka da dopuni i ispravi svoj nalaz i mišljenje u smislu iznesenih primjedbi tuženika.

70. Sud je iz drugog dopunskog očitovanja financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., koje je dostavljeno sudu dana 07.02.2022. godine utvrdio da je vještak u ovom svom dopunskom očitovanju naveo da tuženik u podnesku od dana 16.11.2021.g. navodi da vještak u izračunu zbog promjene tečaja, nije koristio ispravan početni tečaj na dan korištenja kredita 31.07.2006. godine. Vještak se na prethodno navedeno očituje na način da je omaškom naveo krivi tečaj po kojem je izvršena isplata kredita. Stoga, u nastavku vještak daje ispravak u Tabeli 1.b. u kojem su prikazane ukupne razlike te izdvojeno u Tabeli 2.b samo više plaćeno te manje plaćeno.

U preostalom dijelu podneska riječ je o pravnim pitanjima u koje vještak ne ulazi, te je vještak mišljenja da pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, u odnosu na kamatnu stopu koja se navodi u ugovoru i tečaj u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit, razlika (više i manje plaćeno) zbog promjene kamatne stopa iznosi 34.218,06 kn (Tabela 1.b. stupac '17') te razlika zbog promjene tečaja (iznosi su korigirani za iznos razlike zbog promjene kamatne stope) iznosi 155.494,07 kn (Tabela 1.b. stupac '18') slijedom čega ukupna razlika iznosi 189.712,13 kn (Tabela 1.b. stupac '19')

Ukupan iznos više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja iznosi 192.808,42 kn (Tabela 2.b. stupac '6') te ukupan iznos manje plaćenog zbog niže kamatne stope i tečaja u odnosu na početne vrijednosti iznosi 3.096,29 kn (Tabela 2.b. stupac '9'). Ovoj dopuni nalaza i mišljenja prileži Tabela 1 na listovima spisa 140-141, te Tabela 2 na listovima spisa 142-143 u kojoj se nalazi prikaz potrebnih izračuna financijskog vještaka.

71. Na prijedlog tužitelja, a prema tada postojećoj sudskoj praksi pozvan je isti sudski vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. izvrši izračun više i manje plaćenog, tzv. manje plaćenog, pa je sud proveo i tu dopunu nalaza i mišljenja, dostavljenu sudu 16.02.2024. iz koje je sud utvrdio da vještak napominje kako je tzv. negativne razlike obračunao i prikazao u Očitovanju na podnesak tuženika predanom dana 07.02.2022. godine te da je u istom utvrđeno da je ukupno manje plaćeno zbog promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita iznos do 3.096,29 kn, od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope manje plaćen iznos od 162,62 kn te u odnosu na promjenu tečaja manje plaćen iznos od 2.933,67 kn.

72. Tužitelj u podnesku od 31.10.2023. godine predlaže da vještak dopuni nalaz tako da se potraživanje tužitelja umanji za iznos koji je manje plaćen tuženiku, pa u nastavku ove svoje dopune, daje dopunsku tabela sukladno prijedlogu tužitelja iz podneska od 31.10.2023. godine (Tabela listovi spisa 203-204).

73. Nakon ove dopune stranke ne stavljaju daljnjih dokaznih prijedloga, pa je sud osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., kao i sve njegove dopune ne prijedloge stranaka, prihvatio u cijelosti kao objektivne i detaljno obrazložene, ispravljene i dopunjene kroz pisane dopune na primjedbe i traženje stranaka, sve u skladu s postavljenim zadacima financijskom vještaku i prema pravilima znanosti i struke.

74. Sud je utvrdio da je tužitelj izvršio specifikaciju svog tužbenog zahtjeva, prema financijskom vještačenju – tj. dopuni od 07.02.2022. godine, kao i svoju konačnu specifikaciju prikazom svojih potraživanja i u valuti EUR, pa tako tužitelj prema konačnoj specifikaciji od 27.09.2023. godine ističe kako potražuje temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ukupno 21.026,97 EUR /158.427,74 kn, a s osnove ništetnosti odredbe o promjeni redovne kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, ukupno 4.563,10 EUR / 34.380,68 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na svaki od pojedinih iznosa zatraženih po oba osnova, a sve prema financijskom nalazu i mišljenju, potražujući samo više plaćene razlike, što je osnovan pristup, obzirom na zadnje zauzet stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano uz isto.

75. Prema utvrđenju ovog suda, tužitelj je dokazao da je izvršio plaćanje i preplatu tuženiku u navedenim iznosima kako ih je specificirao konačno svojim podneskom od 27.09.2023. godine, ali je valjalo raspraviti istaknuti prigovor zastare.

76. Sud je takvu konačnu specifikaciju tužbenog zahtjeva tužitelja kao u podnesku od 27.09.2023. godine prihvatio u cijelosti, kao i onu raniju od 20.10.2022., koja je ispravljena nakon preotvaranja glavne rasprave u tijeku ove parnice, a zbog uočenih očitih grešaka u pisanju, a sve prema odredbama čl. 190. st. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a, a sve nakon provedenog financijskog vještačenja u ovoj parnici, usklađujući svoje potraživanje po visini provedenom financijskom vještačenju, te usklađujući svoje ranije kunsko potraživanjem konverzijom u valutu EUR kao službenu valutu u skladu sa zakonskim odredbama. Ovakvo preinačenje i uređenje tužbenog zahtjeva je, prema utvrđenju ovog suda, svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a u skladu s odredbom čl. 190. st. 2 i st. 3., te prema odredbi čl. 191. st. 2 ZPP-a. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da je protivljenje tuženika ovom preinačenju neosnovano, te isto dopustio.

77. Nadalje, valja obrazložiti i prigovor koji tuženik ističe vezano uz uračunavanje i tzv. negativne razlike, tj. manje plaćenog s naslova niže kamatne stope u pojedinom razdoblju za vrijeme trajanja predmetne otplate kredita, na način da je sud utvrdio da ne postoji obveza bilo sudskog vještaka financijske struke, kao niti obveza tužitelja, a niti suda da uračunava u više plaćeno ono što je tzv. negativna razlike, tj. manje plaćenog. Ovo utvrđenje suda proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2023., broj Rev-549/2023, kojom je odbijena revizija Zagrebačke banke d.d., te iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj: Revd-680/2023 od 1. ožujka 2023., kada je VSRH tuženici dopustio podnošenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja: „Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“. O reviziji je sukladno članku 390. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučivalo prošireno vijeće od 13 sudaca. Naime, vijeće je u ovoj pravnoj stvari zaključilo da kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; u daljnjem tekstu: ZOO), pri čemu je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tuženice da je ista istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi članka 195. i članka 196. ZOO-a. Vijeće je zaključilo da stoga nema mjesta mogućnosti umanjivanja potraživanja tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli s onim iznosima kad je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja. Nadalje, na umu valja imati kako bi za takvo potraživanje tuženika, nastupila zastara, jer tuženik u ovom poslovnom odnosu nije potrošač i ne može koristiti blagodati potrošača vezano uz prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe, kao što ima pravo tužitelj kao potrošač. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da tužitelj osnovano nije trebao umanjivati svoj zahtjev kao što to ispravno nije niti učinio, već je potraživao samo više plaćeno po oba osnova.

78. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je bilo prijeporno je li postupak koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. ZOO-a prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1 ZOO-a, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

79. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila za potraživanja tužitelja dospjela nakon 04.04.2007. godine (unutar roka od pet godina prije prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe 04.04.2012. godine). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

80. Treba naglasiti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP).

81. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe što je za kamate 13. lipnja 2014., dok je sud utvrdio da je to za ugovaranje valutne klauzule u CHF dan 14.06.2018. godine, zbog čega zastara nije nastupila za potraživanja tužitelja dosuđena pod toč. III. i V. izreke ove presude, jer je u ovoj pojedinačnoj parnici stupnjevita tužba podnesena 12.06.2019. godine preporučenom poštanskom pošiljkom, prva specifikacija potraživanja tužitelja izvršena po provođenju financijskog vještačenja na sve zadane okolnosti, 20.10.2022., a konačna specifikacija usklađenjem tužbenog zahtjeva nakon provođenja dopune financijskog vještačenja u ovoj parnici, izvršena je podneskom od 27.09.2023., što je sve bilo unutar novog zastarnog roka koji je iznova počeo teći za potraživanja zbog ništetnosti odredbe o samostalnoj i jednostranoj promjeni kamatne stope počev od 13.06.2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF počev od 14.06.2018. godine, što je opći zastarni rok od pet godina. Nadalje, obzirom da je podnošenjem ove pojedinačne tužbe dana 12.06.2019. godine je i novi zastarni rok koji je počeo teći od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, prekinuti i počeo iznova teći u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, tada niti jedna specifikacija tužbenog zahtjeva ne bi bila u zastari, a sud smatra da se specifikacijom tužbenog zahtjeva ne podiže nova tužba, kako to tvrdi tuženik.

82. Prilikom zauzimanja takvog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

83. Slijedom navedenog dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, što je bio dan 04.04.2012. godine dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, za sva potraživanja tužitelja koja su dospjela nakon 04.04.2007. godine, a to su sva ovdje tužitelju dosuđena potraživanja tužitelja, a što su prema utvrđenju ovog suda sva potraživanja dosuđena tužitelju pod toč. III. i V. izreke ove presude, pa je sud utvrdio da je za sva ta potraživanja tužitelja, kako glavna tako i sporedna, prigovor tuženika vezano uz zastaru neosnovan. Temeljem ovih činjeničnih i pravnih utvrđenja, sud je utvrdio da je dio potraživanja tužitelja s naslova više plaćenog zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i rasta tečaja valute CHF u odnosu na onaj u vrijeme realizacije kredita dospio prije 04.04.2007. godine i da je u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe dana 04.04.2007. godine bio u zastari, zbog čega na ta potraživanja tužitelja se ne može primijeniti institut prekida zastare, a to su slijedeća potraživanja:

EUR

HRK

• 3,64 27,39 od 13.9.2006.

• 6,59 49,67 od 10.10.2006.

• 0,00 0,00 od 13.11.2006.

• 0,70 5,30 od 11.12.2006.

• 0,00 0,00 od 10.1.2007.

• 0,00 0,00 od 12.2.2007.

• 0,00 0,00 od 9.3.2007., s kojim iznosom od ukupno 10,93 EUR i zatraženim kamatama na taj iznos, sud odbio tužitelja zajedno sa zatraženim kamatna na isto, a kao pod toč. VII. izreke ove presude, jer su u zastari, a u tom je dijelu tužbenog zahtjeva sud odbio tužitelja kao neosnovanim, te prigovor zastare koji je istakao tuženik osnovanim u navedenom dijelu, kao pod toč. VII. Izreke, jer iako je tužba tužitelja podnesena unutar roka od pet godina od donošenja kolektivne presude vezano uz utvrđenje ništetnosti primjene valutne klauzule u CHF, ovaj dio potraživanja tužitelja je bio u zastari, jer je bio u zastari u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, tj, zbog čega se na te iznose nije mogao primijeniti institut zastare.

84. Slijedom iznesenog, pod toč. III. izreke tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 21.016,04 EUR, koji nije u zastari, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama kako je to zatraženo po tužitelju u konačnoj specifikaciji tužbenog zahtjeva i prema financijskom nalazu i mišljenju, što je već ranije obrazloženo. 100. Na osnovi ovih utvrđenja, sud je utvrdo da je tužiteljici za njezina potraživanja dospjela nakon 04.04.2007. godine, za koja je nastupio prekid zastare podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite potrošača, ponovo počeo teći zastarni rok donošenjem pravomoćne presude u postupku kolektivne zaštite (13.06.2014. – za kamate, a 14.06.2018. godine – za valutnu klauzulu u CHF) te da je valjalo dosuditi utvrđene iznose preplaćenih anuiteta, kao je presuđeno pod toč. III i V. izreke ove presude kojim se usvaja tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu za valutu CHF, a u cijelosti za kamate, a sve kako je isti konačno specificiran. Slijedom iznesenog, sud je dosudio tužitelju tako zatražene iznose zajedno sa zateznim kamatama kako su iste zatražene podneskom 27.09.2023. godine na pojedine iznose, a sve kao pod toč. III. i V. izreke ove presude, sve zatraženo po tužitelju prema zadnjoj dopuni financijskog nalaza i mišljenja, specifikacija u podnesku tužitelja od 27.09.2023.

101. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u odnosu na potraživanje s naslova preplate izvršene zbog samostalne promjene kamatne stope od strane tuženika, a donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 u odnosu na ugovaranje valutne klauzule u CHF i zbog toga više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF u kunama, počeli su iznova teći prekinuti zastarni rokovi podnošenjem kolektivne tužbe za zaštitu potrošača za ova potraživanja tužitelja, tj. potrošača.

85. Dakle, za sva dosuđena potraživanja tužitelju kao pod toč. I. i II. izreke ove presude, sud je utvrdio da su unutar općeg zastarnog roka od pet godina koji je za ovu vrstu potraživanja tužiteljice ponovo počeo teći od dana 13.06.2014. godine (samostalna promjena kamatne stope), kao i 14.06.2018. godine (ugovaranje valutne klauzule u CHF) kao i obzirom da je ovim pojedinačnim utuženjem, u smislu odredbe čl. 241. ponovo prekinut zastarni rok počeo teći iznova.

86. Tako je sud utvrdi da je cijeli konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja o kojem je sud u konačnici odlučivao u ovoj pravnoj stvari, podnesen unutar općeg zastarnog roka od pet godina, koji se promjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, te slijedom svega iznesenog, a primjenom ranije citiranih zakonskih odredbi, kao i odredbe čl. 225. ZOO-a, u vezi odredbe čl. 215. st. 1. ZOO- a, takav tuženikov prigovor zastare sud je utvrdio neosnovanim u cijelosti.

87. Potrebno je naglasiti da prema odredbi članka 2. stavak 2. ZZP 03 i prema odredbi iste brojčane oznake ZZP 09, ako tim Zakonima nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primijenit će se odredbe Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 110. starog ZOO-a, člana 328. ZOO/05) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, odnosno ne podliježe nikakvim zastarnim rokovima, te na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO 05).

88. U odnosu na tuženikov prigovor vezano uz manje plaćeno i uračunavanje manje plaćenog umanjenjem onog što je više plaćeno, sud je već svoj stav i utvrđenje obrazložio.

89. Valja još napomenuti da nije sporno da ZOO dopušta i ugovaranje valutne klauzule (čl. 22. st. 1.), kao i ugovaranje promjenjive kamatne stope (čl. 26. ZOO-a) te da primjenom odredbe čl. 295. Odluka tuženika o kamatnoj stopi, kao i drugi podzakonski akti čine sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu. Kako je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetan način kako je tuženik sastavljajući tipski ugovor ugovaranjem valute CHF, to je sud utvrdio da je takvo vezanje obveze iz ugovora i samog ugovora uz valutu CHF ništetno, bez da je tuženik tužitelju pravilno i potpuno rastumačio visinu rizika takve odredbe za tužitelja. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da način određivanja promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF u ovom konkretnom slučaju nije zakonit, već ništetan.

90. Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva koji se temelji na ništetnosti valutne klauzule u CHF, te ništetnost dijela ugovornih odredbi gdje je u tipskim ugovorima sastavljenima po tuženiku ugrađena odredba o samostalnoj promjeni kamatne stope od strane tuženika, bez ikakvih jasno naznačenim kriterijima i načinu te promjene, te uvjetima u kojima će se iste promjene dešavati, a kako navodi u tužbi i konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, te je sud temeljem sadržaja ugovornih odredbi navedenih u tužbenom zahtjevu tužitelja, te direktnim učinkom iz kolektivnog spora, kao i primjenom odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 270, kao i čl. 271. – sve ZOO-a utvrdio ugovaranje valutne klauzule u CHF kao u konkretnom potrošačkom ugovoru, ništetno, kao i da je ništetan način ugovaranja promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, te da sud i po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, kao i jednostranu promjenu kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, bez da bi tužitelj bio upoznat kako će se, kada i zbog čega i pod kojim uvjetima, mijenjati kamatna stopa, a kao prethodno pravno pitanje za odluku u meritumu ovog spora. Sud je utvrdio i da zahtjev za isticanje ništetnosti ne zastarijeva, a sve u smislu i odredbi čl. 327. i 328. ZOO-a.

108. Obzirom da su ove ugovorne odredbe ništetne, to tužiteljica u smislu odredbe čl. 323 st. 1. i čl. 1111, kao o odredbe čl. 1115 ZOO-a, ima pravo tražiti od tuženika povrat onoga što je tuženik od tužiteljice stekao bez pravnog osnova, tj. primjenom ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svake pojedine uplate tužitelja takvih iznosa, pa do isplate, sve kao pod toč. I. i II. izreke ove presude, a to iz razloga što je iz ranije navedenih i obrazloženih utvrđenja ovog suda, sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake ove uplate, obzirom da je tuženik sam sastavio u tipskom ugovoru iste odredbe i dao ih na potpis i sklapanje tužitelju, pa slijedom iznesenog, te primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a. Slijedom ovih utvrđenja, sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu tekuću na zatražene iznose počev od svakog pojedinog stjecanja od strane tuženika, obzirom da je za ovaj sud nesavjesnost tuženika u vrijeme svakog pojedinog stjecanja od potrošača – tužitelja, bez osnove. neupitna, a kamate su prema konačnoj specifikaciji tužiteljice zatražene u skladu s provedenim financijskim vještačenjem. Sud je slijedom iznesenog, utvrdio da je i tuženikov prigovor vezano uz zatraženi tijek zatezne kamate neosnovan u cijelosti.

91. Odluka suda o stopi zateznih kamata donesena je za period do 31. prosinca 2007. godine prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za period od 01. siječnja 2008. godine pa do 31.07.2015. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8 ZOO-a (NN 35/05), za period od 01.08.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema odredbi čl. 29 st. 2-6 i st. 8-9 ZOO-a (NN 78/15), a za period od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, a za period od 30. prosinca 2023. godine, pa nadalje, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao pod toč. III., V. i VI. izreke ove presude.

92. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka donesena je primjenom propisa članka 154 st. 1. i čl. 155 ZPP-a, a isti se sastoji od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku koji je odvjetnik, troška financijskog vještačenja, kojom visinom je sud vezan kao gornjom granicom, sudska pristojba plaćena na tužbu, dok je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu primjenom obzirom na primjenu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama, jer se ova parnica zasniva i poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, a tužitelj je potrošač. 93. Trošak je određen na slijedeći način: sastav tužbe, podnesak od 20.02.2020., podnesak 16.02.2021., podnesak 20.04.2021., podnesak 09.11.2021., podnesak 20.10.2022., podnesak 16.04.2023., ročište 20.05.2020., ročište 20.10.2022., ročište 08.12.2022., ročište 15.12.2022. – svaka od ovih parničnih radnji po 250 bodova; podnesak od 14.12.2022. – 100 bodova, što čini ukupno 2850 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 5.700,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 1.425,00 EUR, te čini zbir od 7.125,00 EUR, čemu je valjalo dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, čemu je valajlo dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 104,85 EUR, pa je tako ukupan trošak utvrđen u iznosu 7.428,93 EUR i dosuđen tužitelju u cijelosti, kao pod toč. VI. izreke ove presude.

94. Odluka suda o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja presude prvog stupnja, što je dan 22. siječnja 2025. godine pa do isplate, zasniva se na propisu članka 30. st. 3. Ovršnog zakona.

95. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.