Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1558/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dubravki Bolt, odvjetnici u Samoboru, protiv prvotuženice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i u pravnoj stvari protutužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protutužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protutuženice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dubravki Bolt, odvjetnici u Samoboru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-134/2022-12 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice i potvrđuje se točka III. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 134/2022-12 od 7. listopada 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tužiteljice-protutuženice pa se odluka o troškovima postupka iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-134/2022-12 od 7. listopada 2024.:

- preinačuje u dijelu kojim je riješeno da tužiteljica-protutuženica snosi svoje troškove od 1.636,60 EUR na način da se nalaže tuženicima-protutužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove postupka od 1.636,60 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i

-potvrđuje u dijelu kojim je riješeno da tužiteljica-protutuženica snosi svoje troškove od 1.962,61 EUR

II. Odbija se tužiteljica-protutuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točke I., II. i IV. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-134/2022-12 od 7. listopada 2024. kao i točka V. izreke te presude u dijelu kojim je riješeno da tuženici-protutužitelji snose svoje troškove ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti pa je raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 17. lipnja 2010. između pravnog prednika tužiteljice OK i MK kao primatelja uzdržavanja i tuženika AK i ĐK kao davatelja uzdržavanja, ovjeren pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici 13. rujna 2010. (točka I. izreke) te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije uknjižbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. lipnja 2010. na način da se na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] od 148 čhv i 221/2 od 988 m[2] , obje k. o. [katastarska općina], briše pravo suvlasništva tuženika na ravne dijelove uz istovremeni upis prava vlasništva pravnog prednika tužiteljice OK (točka II. izreke). Točkom III. izreke djelomično je usvojen protutužbeni zahtjev te je naloženo protutuženici isplatiti protutužiteljima 15.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate, dok su s ostatkom protutužbenog zahtjeva, za isplatu iznosa od 12.836,60 EUR, protutužitelji odbijeni (točka IV. izreke). Točkom V. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom III. izreke kao i u dijelu pod točkom V. izreke kojim je riješeno da snosi svoje troškove pravodobno izjavljenom žalbom pobija protutuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“ uz naknadu troškova postupka protutuženici ili da se u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Protutužitelji nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je žalba protiv odluke o troškovima postupka djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je osnovanost protutužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 15.000,00 EUR. Protutužitelji su tijekom postupka tvrdili da je riječ o njihovim ulaganjima prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s OK - ocem i prednikom protutuženice i UK - majkom protutužitelja ĐK.

6. Na temelju činjenice da je riječ o nespornim ulaganjima tuženika u nekretninu prednika tužiteljice koja su navedena u točci IV. ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. lipnja 2010. iznos kojih nije osporavan u postupku, sud prvog stupnja uz primjenu članka 369. stavka 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) usvaja protutužbeni zahtjev u tom iznosu.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.

13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 189. stavka 1. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva protutuženica tvrdeći da je sud prvog stupnja pogriješio kada o protutužbi nije odlučio u odvojenom postupku s obzirom na to da je podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja 13. siječnja 2020. u skladu s člankom 278. stavkom 1. ZPP-a u pripremanju glavne rasprave naredio razdvajanje postupka u odnosu na podnesenu protutužbu koja je zavedena pod poslovnim brojem P-160/2020, nakon čega je uz primjenu iste odredbe riješio o spajanju parnice koja se vodi po protutužbi s parnicom koja se vodi po tužbi (list 128 spisa). S obzirom na to da se u skladu s člankom 313. stavkom 1. ZPP-a za sve spojene parnice može donijeti zajednička presuda, neosnovano protutuženica u žalbi tvrdi da je zbog toga što je prvostupanjskom presudom odlučio (i) o protutužbenom zahtjevu, sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

10. Iz točke 19. obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je postojanje ulaganja protutužitelja u nekretninu koja je bila u vlasništvu prednika protutuženice prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno uvidom u sam ugovor. Iako je prednik protutuženice, suprotno sadržaju ugovora o doživotnom uzdržavanju, tvrdio da protutužitelji nisu izvršili nikakva ulaganja u njegovu nekretninu prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pravilno je sud prvog stupnja na temelju točke VI. predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenicu postojanja tih ulaganja.

10.1. Visina tih ulaganja proizlazi iz točke VI. ugovora dok iz točke 19. obrazloženja pobijane odluke ("taj iznos nesumnjivo utvrđen ugovorom") proizlazi da je sud prvog stupnja tu visinu utvrdio uvidom u sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Zbog toga žaliteljica u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja visinu protutužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je prihvaćen uzeo kao nespornu činjenicu čime sadržajno upućuje na povredu članka 221. stavka 1. ZPP-a.

10.2. Imajući na umu da je vrijednost spornih ulaganja utvrđena sporazumnom voljom stranaka (ugovorom o doživotnom uzdržavanju) i obvezuje protutuženicu koja je univerzalna pravna sljednica ugovaratelja OK, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tu vrijednost protutuženica niti njezin pravni prednik tijekom postupka nisu doveli u pitanje dokazima o protivnom, a što je, kraj sadržaja spornog ugovora čiji je sadržaj strankama protumačen prilikom sudske ovjere potpisa ugovaratelja, njihov procesni teret. Zbog toga neosnovano protutuženica u žalbi tvrdi da joj je nametnut nedostižni standard dokazivanja negativne činjenice.

11. Imajući na umu da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva protutuženica i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/2019.).

12. Postojanje i visina potraživanja protutužitelja u iznosu od 15.000,00 EUR utvrđeni su čitanjem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i na temelju pravilne ocjene njegovog sadržaja pa neosnovano žaliteljica tvrdi da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, a imajući na umu da nepobijanom točkom I. izreke prvostupanjske presude sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut zbog neispunjenja, sud prvog stupnja je primjenjujući na ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva članak 369. ZOO-a pogrešno primijenio materijalno pravo jer je riječ o propisu kojim se uređuju pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog promijenjenih okolnosti i pravne posljedice raskida zbog promijenjenih okolnosti.

13.1. Unatoč pogrešnoj primjeni članka 369. stavka 5. ZOO-a, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o protutužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 15.000,00 EUR.

13.2. Iz stanja spisa proizlazi da je točkom IV. ugovora o doživotnom uzdržavanju među ugovarateljima ugovoreno da u situaciji da davatelji uzdržavanja ne ispunjavaju ugovor o doživotnom uzdržavanju (a što je situacija u ovom predmetu u kojem je zbog neispunjenja davatelja uzdržavanja nepobijanom točkom I. prvostupanjske presude raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju) te ugovorne strane imaju pravo na obveznopravni zahtjev na ime izvršenih ulaganja (članak 373.a stavak 1. točka 2. ZPP- a). Imajući na umu da su, u odnosu na ulaganja izvršena prije sklapanja ugovora, stranke sporazumno uredile pravne posljedice raskida tog ugovora na način da su davatelji uzdržavanja u sporazumu s primateljima uzdržavanja zadržali pravo na povrat tih ulaganja, zahtjev za isplatu naknade za učinjena ulaganja je pravilno prihvaćen. 13.3. Pravilno protutuženica u žalbi tvrdi da ulaganja u odnosu na koje je prihvaćen protutužbeni zahtjev nisu ulaganja koja su bila predmet obveze davatelja uzdržavanja. Ta činjenica ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva koji se temelji na zadržanom pravu na povrat ulaganja koja nisu bila predmet ugovorne obveze, a ne na pravnim posljedicama raskida ugovora iz članka 368. stavka 2. ZOO-a prema kojem strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala. Ulaganja koja su protutužitelji tvrdili da su izvršili u ispunjenju ugovorne obveze iz točka II.g) i koja su se temeljila na članku 368. stavku 2. ZOO-a odbijena su nepobijanom točkom IV. prvostupanjske presude.

14. Stoga je na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a odbijena žalba protutuženice i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude.

15. Osnovano protutuženica pobija odluku o troškovima postupka iz točke V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim joj je naloženo da sama snosi (sve) svoje parnične troškove. Tužiteljica – protutuženica je s tužbom uspjela u cijelosti, dok je u odnosu na protutužbu djelomično uspjela, imajući na umu da je dio protutužbenog zahtjeva odbijen. Zbog toga je sud prvog stupnja nepravilno primijenio pravo kada je odlučio da svaka stranaka snosi svoj trošak. Pritom, kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe valja prvenstveno poći od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i o troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u odluci Rev 1356/2021-4 od 26. travnja 2022.

15.1. Tuženici-protutužitelji su u odnosu na protutužbeni zahtjev uspjeli u omjeru od 54%, a tužiteljica-protutuženica u omjeru od 46%. S obzirom na to da u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha u sporu naknada troškova pripada onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, tuženoj-protutužiteljici na temelju tog propisa ne pripada naknada troškova postupka u povodu protutužbe s kojom su u većem omjeru uspjeli tuženici-protutužitelji.

15.2. Tužiteljica je u odnosu na tužbene zahtjeve uspjela u cijelosti. Zbog toga su joj tuženici dužni naknaditi troškove postupka u povodu tužbe na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužiteljici na temelju članka 155. ZPP-a (vrijednost predmeta spora 11.000,00 kn /1.460,00 EUR[1] /) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 138/2023, dalje: OT) te članka 164. stavka 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPP-a, pripada naknada za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT-a) u iznosu od 132,72 EUR

- zastupanje na pripremnom ročištu 7.11.2017. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 132,72 EUR

- sastav žalbe od 27.11.2017. (Tbr. 10/4 OT-a) u iznosu od 100,00 EUR

- sastav podneska od 17.4.2019. (Tbr. 8/1 OT-a) u iznosu od 132,72 EUR - zastupanje na pripremnom ročištu 17.9.2017. (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 132,79 EUR

- zastupanje na glavnoj raspravi 31.3.2021. na kojoj se izvodio dokaz saslušanjem stranaka (i) radi utvrđenja osnovanosti tužbenih zahtjeva (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

- zastupanje na očevidu 14.6.2021. na kojem su se izvodili dokazi saslušanjem svjedoka koja je predložio prednik tužiteljice-protutuženice radi utvrđenja osnovanosti tužbenih zahtjeva (Tbr. 9/7 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

- sastav podneska od 4.1.2022. (Tbr. 8/1 OT-a) u iznosu od 50,00 EUR

- zastupanje na glavnoj raspravi 8.5.2024. na kojem se raspravljao i o tužbenim zahtjevima (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR i

- zastupanje na glavnoj raspravi 17.9.2024. na kojoj se izvodio (i) dokaz saslušanjem svjedokinje koju je tužiteljica-protutuženica predložila radi osnovanosti tužbenih zahtjeva (Tbr. 9/1 OT-a) u iznosu od 200,00 EUR

što ukupno iznosi 1.480,95 EUR. Tome treba pribrojiti predujmljene troškove očevida u iznosu od 76,02 EUR, plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 53,09 EUR i plaćenu sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 EUR pa tuženoj-protutužiteljici pripada naknada troškova postupka od 1.636,60 EUR. Zbog toga je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično preinačena odluka o troškovima postupka iz točke V. izreke pobijanog rješenja u dijelu kojim je riješeno da tužiteljica-protutuženica sama snosi sve svoje troškove na način da je naloženo tuženicima-protutužiteljima isplatiti tužiteljici-protutuženici troškove postupka od 1.636,60 EUR dok je u odnosu na ostatak zahtjeva za naknadu parničnih troškova (do zatraženih 3.599,21 EUR) potvrđena prvostupanjska odluka o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

16. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a dok se odluka o visini te zatezne kamate temelji na članku 29. stavku 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

17. Protutuženica koja sa žalbom protiv odluke o glavnoj stvari nije uspjela, dok je sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka uspjela djelomično, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude.

18. Točke I., II. i IV. presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-134/2022-12 od 7. listopada 2024. kao i točka V. izreke te presude u dijelu kojim je riješeno da tuženici-protutužitelji snose svoje troškove nisu pobijene žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP- a).

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer