Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-174/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku iz Osijeka protiv tuženika Srednjoškolskog đačkog doma Osijek (OIB:18244023115), Radićeva 6, Osijek, zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj Pr-89/2023-37 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-89/2023-37 od 25. listopada 2024.

II/ Odbijaju se parnične stranke sa zahtjevima za naknadu im troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je odluka tuženika od 4.-8. rujna 2023. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice nezakonita i nedopuštena, radi utvrđenja da je tužiteljičin ugovor o radu sklopljen sa tuženikom "dana 31. listopada" – ugovor na neodređeno vrijeme i da je tuženik stoga dužan priznati tužiteljici sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme i takav status tužiteljice uvrstiti u svoje isprave i očevidnike o statusu zaposlenika, da je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto odgajatelja od 1. rujna 2023. i isplatiti joj neisplaćene plaće i doprinose, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe. Toč.II. izreke tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 812,50 Eur, a toč.III. izreke odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu joj troškova postupka. Nepobijanim rješenjem utvrđeno je povlačenje prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere.

2. Pravovremenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje no pred "drugo vijeće".

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužiteljice odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/6 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 250,00 Eur.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud je, polazeći od nespornih činjenica - da je tužiteljica radila kod tuženika na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 31. kolovoza 2018. za radno mjesto odgajatelja do isteka mandata ravnateljice ĐĆ, da je zbog činjenice što je rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije u Osijeku od 12. srpnja 2023. tuženiku zabranjeno da ĐĆ (ponovno) imenuje ravnateljicom jer postupak imenovanja prema natječaju obavljenom u Narodnim novinama broj 58/2023. nije obavljen u skladu s odredbama statuta tuženika i da je tužiteljica uputila tuženiku zahtjev (bez datuma) da se njezin ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme tretira ugovorom na neodređeno vrijeme smatrajući da je ravnateljici ĐĆ mandat istekao 12. srpnja 2023. te da je tuženik takav zahtjev tužiteljice odbio svojom Odlukom od 4. (ili 8.) rujna 2023. – dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje i utvrđivanje tužbene teze da se tužiteljičin ugovor o radu na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme zbog činjenice što je po isteku istog tužiteljica nastavila raditi kod tuženika.

5.1. Po opširno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme – do isteka mandata ravnateljice ĐĆ, pa kako iz Odluke o imenovanju ravnateljice Srednjoškolskog đačkog doma Osijek od 30. kolovoza 2018. proizlazi da je ĐĆ imenovana ravnateljicom Srednjoškolskog đačkog doma Osijek na vrijeme od pet godina s danom preuzimanja dužnosti 1. rujna 2018. to da je njezin mandat istekao 31. kolovoza 2023. neovisno od činjenice što je Ministarstvo znanosti i obrazovanja svojim rješenjem od 12. srpnja 2023. po provedenom natječajnom reizboru ĐĆ na mjesto ravnateljice zabranilo njezino (ponovno) imenovanje zbog utvrđenih proceduralnih pogrešaka u provedenom natječajnom postupku po prijavi tužiteljice, a da je ĐĆ Odlukom Domskog odbora 20. srpnja 2023. imenovana vršiteljicom dužnosti ravnateljice počam od 1. rujna 2023. do imenovanja ravnatelja te da je zbog nastupa uvjeta do kojeg je ugovoreno trajanje tužiteljičinog ugovora o radu njezin radni odnos prestao 31. kolovoza 2023. te da je odnosnu odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljica i primila te nakon isteka ugovora o radu više nije dolazila na rad kod tuženika.

5.2. Polazeći od odredbe čl. 12. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) kojom je propisano da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji prestanak je unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena (stav. 1.) time da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja (stav.3.) time da se takav ugovor može sklopiti u najdužem trajanju od tri godine (stav. 2.) no uz izuzetak propisan stav.7. citirane odredbe prema kojemu se ugovor o radu na određeno vrijeme može iznimno sklopiti na vrijeme duže od tri godine ako je to potrebno – između ostalog - zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik pravovremeno prije 31. kolovoza 2023. obavijestio tužiteljicu o prestanku njezinog ugovora o radu na određeno vrijeme zbog isteka mandata ĐĆ na mjestu ravnateljice, a što proizlazi i iz samog iskaza tužiteljice pa kako ista nakon 31. kolovoza 2023. više nije radila kod tuženika to se ni njezin ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme – u smislu odredbe čl.12.stav.10.ZR – ne može smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme pa je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojom je tražila da se Odluka tuženika kojim je odbio takav njezin odnosni zahtjev utvrdi nezakonitom i nedopuštenom, odbivši istodobno i njezin zahtjev da se utvrdi da je njezin ugovor o radu na određeno vrijeme zapravo ugovor na neodređeno vrijeme a odbio je i iz toga nastavno proizašle zahtjeve tužiteljice.

6. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti tuženičinog tužbenog zahtjeva pravilnim i posljedicom sveobuhvatne ocjene svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

7. Pledirajući u žalbi na ostvarenju žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužiteljica smatra da je pobijana presuda nerazumljiva, jer u njoj nema razloga o odlučnim činjenicama pa, imajući u vidu sadržajno i detaljno obrazloženje pobijane presude, valja tek kratko odgovoriti da nije ostvarena isticana bitna povreda obzirom da presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, pri čemu nije ostvarena niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

8. Nastavno tužiteljica osporava način ocjene provedenih dokaza nalazeći u istoj uzajamna proturječja za koja smatra da podržavaju njezinu žalbenu tezu da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je po imenovanju ĐĆ vršiteljicom dužnosti ravnateljice tuženika, tužiteljičin radni odnos nastavljen obzirom da je ugovor o radu ĐĆ stavljen u mirovanje.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1 ZPP-a valja tek kratko navesti – da je ugovor o radu tužiteljice sklopljen sukladno odredbi čl.12.stav.7. toč.1. ZR-a do isteka mandata ravnateljice ĐĆ, da je Odlukom o imenovanju ravnateljice Srednjoškolskog đačkog doma Osijek od **.**.2018. ĐĆ imenovana ravnateljicom Srednjoškolskog đačkog doma Osijek na vrijeme od pet godina s danom preuzimanja dužnosti 1. rujna 2018., da joj je mandat istekao 31. kolovoza 2023. te je sa tim danom tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika istekom njezinog ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme time da nije sporno da nakon toga tužiteljica više nije dolazila na rad kod tuženika. Imajući u vidu da prema odredbi čl.12.stav. 10. ZR-a ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme, to je evidentno da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan od navedena dva uvjeta.

9.1. Tome valja nadodati da je po isteku mandata (31.8.2023.) bivša ravnateljica imenovana ponovno ravnateljicom tek 1. travnja 2024. te da je u međuvremenu obavljala dužnost vršiteljice dužnosti, upravo iz razloga jer joj je mandat istekao, a što je bilo i uvjetom prestanka radnog odnosa tužiteljice.

10. Obzirom da je prvostupanjski sud na jasan i nedvosmislen način utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo udovoljeno niti jednoj od zakonom propisanih pretpostavaka da bi se tužiteljičin ugovor o radu na određeno vrijeme nakon njegovog isteka mogao smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka koju pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

11. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak obzirom da ista sa žalbom nije niti uspjela, dok tuženiku trošak koji se odnosi na sastav odgovora na žalbu nije dosuđen obzirom da sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužiteljice pa je o zatraženom trošku tuženika odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

12. Nepobijano rješenje o povlačenju prijedloga za osiguranje donošenjem privremene mjere ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec