a

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1395/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, protiv tuženika SALONIT d.d., u stečaju, Vranjic, Krešimirova ulica bb, OIB: 14755697651, zastupanog po stečajnom upravitelju Velentinu Jakovcu iz Zagreba, Nehruov trg 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] i punomoćnici Kseniji Vržina, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žabi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-173/2022-19 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke I. i III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-173/2022-19 od 3. svibnja 2024.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-173/2022-19 od 3. svibnja 2024. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, poslovni broj Ovrv- 993/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.405,93 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke ukinut je taj platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove postupka od 107,28 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju predvidive troškove postupka od 7,47 EUR sa zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 186,12 EUR sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti ukine pobijani platni nalog uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 445.a i članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 3.405,93 EUR na ime naknade za usluge vodoopskrbe i vodnih naknada za razdoblje od 30. travnja 2019. do 30. listopada 2019. sa zateznim kamatama.

7.1. U žalbenoj je fazi sporna odgovornost tuženika za utuženo potraživanje.

8. Na temelju isprava koje su u spisu te saslušanja svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik vodnih usluga (usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje) koje mu je isporučio tužitelj i to na broju priključka 028027. Zbog toga je uz primjenu članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) zahtjev za isplatu ocijenio osnovanim i na temelju članka 451. stavka 3. ZPP održao na snazi pobijani platni nalog.

9. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s navodno pogrešno primjenom članka 220. ZPP-a koju tuženik sadržajno (opisno) ističe u žalbi kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava odbio izvesti dokaz uvidom u ugovor o priključku tuženika na vodne usluge. U skladu s odredbom članka 220. stavka 2. ZPP-a, sudovi (ne stranke) imaju ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nije povrijeđena ta odredba. Tuženiku je za odgovoriti da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave priznao da je riječ o jednom od dva priključka koji se nalaze u poslovnom krugu tuženika, ali je pritom tvrdio da je riječ o priključku koji koristi njegov zakupnik, društvo Viljac d.o.o., o čemu da je tužitelj bio obaviješten iako u spis predmeta nije dostavio dokaz o toj obavijesti. U spisu predmeta je (samo) dokaz o tome da je stečajni upravitelj novog korisnika tvorničkog kruga (Novi Salonit d.o.o., u stečaju) obavijestio tužitelja o promjeni korisnika na priključku broj 265662 do koje je došlo 29. rujna 2022. kada je tvornički krug tuženika prema sadržaju zapisnika o primopredaji od tog dana predan u posjed društvu Novi Salonit d.o.o., u stečaju. Iz te isprave jasno proizlazi da je tuženik do predaje u posjed društvu Novi Salonit d.o.o. bio u posjedu tvorničkog kruga u kojem se nalazi predmetni sporni priključak za vodu. Tuženik nije do kraja raspravljanja dokazao svoje tvrdnje o tome da je tužitelja prije utuženog razdoblja obavijestio da je došlo do promjene korisnika tog priključka na način da bi korisnik postalo društvo Viljac d.o.o.. Pritom navodna prepisaka između svjedoka ZI, koji je kao raniji stečajni upravitelj zastupao tuženika u ovom postupku u kojem je u ime i za račun tuženika prigovarao rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, i stanovitog gospodina „Z“, o postojanju koje su tvrdili tuženik i taj svjedok, nemaju značaj prijave novog korisnika u smislu članka 39. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/2019., dalje: ZVU). To još više vrijedi u okolnostima ovog predmeta u kojem, s jedne strane, tu prepisku, kao niti obavijest o promjeni korisnika vodnih usluga s imena tuženika na ime društva Viljac d.o.o., tuženik nije dostavio u spis predmeta u svrhu dokazivanja i, s druge strane, sam svjedok ZI tvrdi da je „gospodin Z“ odbio stornirati sporne račune. Osim toga, čak i da su točne tvrdnje o tome da je u stvarnosti došlo do promjene korisnika tog priključka, nema vjerodostojnih dokaza o tome da je o toj promjeni prije utuženog razdoblja obaviješten tužitelj pa tuženikova odgovornost za utuženo potraživanje proizlazi i iz članka 39. stavka 2. ZVU-a (solidarna odgovornost prethodnog i novog korisnika). Naposljetku, tvrdnje tuženika i svjedoka ZI koje tuženik ponavlja u žalbi o tome da je društvo Viljac d.o.o. spremno platiti navedene račune protivne su iskazu zakonskog zastupnika tog društva koji je u postupku saslušan kao svjedok. Zbog toga je na temelju činjenice da je tuženik u utuženom razdoblju bio zaveden kao korisnik vodnih usluga tužitelja na spornom priključku šifre 028027 pod šifrom kupca/potr. mj. 466624/2666711 koji se nalazi u tvorničkom krugu koji je u utuženom razdoblju bio u posjedu tuženika, pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio korisnik vodnih usluga (javne usluge vodoopskrbe i javne usluge odvodnje) pa je ta činjenica pravilno utvrđena dokazima koji su izvedeni u spisu. Zbog toga nije bilo potrebno radi utvrđenja te činjenice izvoditi dokaz koji je predložio tuženik (uvidom u ugovor o isporuci vodnih usluga) to tim više što vrijedi zakonska presumpcija iz članka 37. ZVU-a prema kojoj se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 1. ZPP-a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Na temelju pravilnog utvrđenja da je tuženik koji je bio vlasnik i posjednik nekretnine u koje se putem građevina za javnu vodoopskrbu isporučuje voda za ljudsku potrošnju, i iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju, korisnik vodnih usluga (javne vodoopskrbe i javne odvodnje), pravilno je primijenjena odredaba članka 3. stavka 1. točke 6. i članka 42. ZVU kada je održan na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje cijenu tih vodnih usluga u fiksnom i varijabilnom dijelu usluge opskrbe, odvodnje i pročišćavanja u visini koja je pravilno utvrđena uvidom u račune i koja u žalbi nije posebno osporavana.

11. Obveza tuženika na isplatu vodnih naknada za korištenje voda, zaštitu voda i za razvoj temelji se na pravilnoj primjeni članaka 23., 30. i 53. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017. i 66/2019.) pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo plaćanje tih vodnih naknada u visini koja je pravilno utvrđena uvidom u račune i koja u žalbi nije posebno osporavana.

12. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika je odbijena te je potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a.).

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je i točka III. izreke prvostupanjske presude.

14. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

15. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer