Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-252/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak

- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb (OIB:02958272670), Margaretska 3, protiv tužene PR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 6716/2022-11 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6716/2022-11 od 7. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.971,10 Eur sa zateznom kamatom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose sa zateznom kamatom u periodu dospijeća od 15. kolovoza 2017. do 16. kolovoza 2018.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija opisanu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena vrati nepripadne isplate primljene s osnova korištenja rodiljnog – i roditeljskog dopusta za kćer P (rođenu **.**.2017.) u vremenskom periodu od 15.8.2017. do 16.6.2018. jer ista nije, sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14 i 59/17) prijavila promjenu koja je utjecala na korištenje priznatog prava.

6. Predmetni obvezno-pravni odnos između parničnih stranaka prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje: ZZO - „Narodne novine“ broj 80/13 i137/13) prema kojoj je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Prvostupanjski sud se pozvao i na nastavnu odredbu čl. 138. stav. 1. ZZO-a koja propisuje obvezu Zavoda zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe pod slijedećim pretpostavkama – da je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (toč.1.), ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad (toč.2.), ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka (toč.3.) ili ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (toč.4.) time da osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama, obvezne su u slučajevima iz stav. 1. Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci (stav.2.) time da odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile (stav. 3. citirane odredbe).

7. Analizirajući rješenje tužitelja od 1. lipnja 2020. (Klasa: UP/I-502-06/20-01/291, Urbr.:338-21-02-01-20-02) prvostupanjski sud nalazi da je istim poništen nalog za isplatu plaće tuženoj za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta (od 17.7.2017. do 2.2.2018.) i roditeljskog dopusta (od 3.2.2018. do 31.5.2018. te od 1.10.2018. do 1.12.2018.) za kćer P jer je tužitelj naknadnom provjerom isplata utvrdio da je tuženoj pogrešno utvrđen iznos osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta imajući u vidu da je ista do 15.06.2017. koristila roditeljski dopust za kćer I i da u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu (17.07.2017.) nije imala isplaćenu niti jednu plaću. No pri tom se u istom rješenju tužitelja istodobno navodi da je tužena svom zahtjevu za odobrenje prava na rodiljni dopust priložila tiskanicu Potvrde o plaći koja je osiguranici isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu u kojoj nisu prikazane isplate plaća jer ih tužena nije niti mogla ostvariti jer je koristila roditeljski dopust za kćer I. Osnovom prednjeg prvostupanjski sud zaključuje da su utužene isplate izvršene tuženoj isključivo zbog greške nadležnog javnog tijela koje je na raspolaganju imalo sve potrebne i ispravne podatke o tuženici te je unatoč tome, uslijed krajnje nepažnje, prilikom obavljanja obračuna, naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta obračunavao u većem iznosu nego je tuženici pripadao i slijedom navedenog joj isplaćivao veće naknade plaće nego joj je po zakonu pripadala, time da tuženica, vjerujući da je riječ o pripadajućoj i odgovarajućoj naknadi, istu koristila za osiguranje svojih osnovnih životnih potreba, smatrajući je svojom imovinom i vlasništvom. Po stajalištu prvostupanjskog suda tužitelj kao javno tijelo ima pravo i obvezu postupati u skladu sa zakonom i u javnom interesu te upotrijebiti dužnu pažnju što se, kome i u kojem iznosu isplaćuje to tim više što su tužitelju u konkretnom slučaju na raspolaganju bili svi podaci i isprave nužne za donošenje ispravnog obračuna i isplate.

8. Rezimirajući prednje prvostupanjski sud zaključuje kako bi obvezivanje tužene na povrat utuženih iznosa predstavljalo prekomjeran individualni teret za nju te bi usvajanjem tužbenog zahtjeva došlo do povrede njezinog prava na mirno uživanje vlasništva, zajamčenog čl.48.stav.1. Ustava Republike Hrvatske i prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija - „Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17). Pored toga da je čl.137.ZZO doduše propisana obveza povrata nepripadno primljenog iznosa no da u konkretnom slučaju nije udovoljeno niti jednoj, taksativno nabrojenoj pretpostavci iz nastavne odredbe čl.138. stav.2. i 3. ZZO jer je tužena kao osigurana osoba dala točne, istinite i potpune podatke. Uporište za zauzeto stajalište prvostupanjski sud nalazi i u odredbi čl. 1112. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18) kojom je propisano da onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

9. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da tužitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

10. Nastavno je žalba tužitelja – nakon opširne reprodukcije sadržaja rješenja Klasa:

UP/I-502-06/20-01/291, Ur.broj: 338-21-02-01-20-02 od 1.6.2020. - svedena na tužbenu tezu da tužena protivno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama nije prijavila promjenu koja je utjecala na korištenje priznatog prava.

11. Razmatranjem sadržaja prvostupanjskog spisa vidljivo je da je tužitelj vezano uz predmetno pravo tužene donio više upravnih rješenja i to:

- dana 10.1.2018. priznavši tuženoj pravo na roditeljski dopust za kćer P u vremenu od 3.2.2018. do 1.8.2018. utvrdivši joj pravo na naknadu plaće u visini od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja;

- dana 31.8.2018. priznavši tuženoj pravo na roditeljski dopust za kćer P u vremenu od 1.10.2018. do 1.12.2018. utvrdivši joj pravo na naknadu plaće u visini od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja;

- dana 9.10.2018. poništivši nalog za isplatu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta (od 17.7.2017. do 2.2.2018.), poništivši toč. II. izreke rješenja od 10.1.2018. i toč. II. izreke rješenja od 31.8.2018. kojima je tuženoj za vrijeme roditeljskog dopusta od 3.2.2018. do 1.8.2018. i od 1.10.2018. do 1.12.2018. priznata naknada plaće u visini od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, pa joj je za oba perioda naknada određena u visini iznosa propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojemu je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinosa iz osnovice, porez i prirez uz obrazloženje da je "naknadnom provjerom isplata i potvrde o plaći koja je dostavljena u obliku tiskanice Potvrda o plaći koja je osiguranici isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu – nisu prikazane isplate plaće zbog čega da je osiguranici pogrešno utvrđena osnovica za naknadu plaće za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta za kćer P jer je ista do 15.6.2017. koristila roditeljski dopust za kćer I pa u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojemu je nastupio slučaj na osnovu kojeg se stječe pravo na naknadu (17.7.2017.) nije imala isplaćenu niti jednu plaću".

- dana 5.2.2019. odbivši žalbu tužene i potvrdivši rješenje od 9.10.2018.;

- da je Upravni sud Republike Hrvatske povodom upravne tužbe tužene presudom broj UsI-635/19-8 od 19. ožujka 2020. poništio rješenja tužitelja od 5.2.2019. i 9.10.2018. utvrdivši da je istima povrijeđen zakon na štetu (ovdje) tužene jer je nedvojbeno da je ista prije nastupa osiguranih slučajeva za kćer I i kćer E bila zaposlena s punim radnim vremenom kod Sberbank d.d. Zagreb zbog čega postupanja nižih upravnih tijela prilikom donošenja osporenih rješenja tretira diskriminatornim te se poziva na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4423/2011 od 13.7.2017. – da Ustav Republike Hrvatske jamči pravnu sigurnost i zajedno s načelom supremacije prava podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije zbog čega da je važno za ostvarenje načela vladavine prava da kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da to onemogućava uvažavanje imperative razumnosti i pravičnosti. U svakom takvom slučaju da će uvijek biti riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu;

- da je potom tužitelj ponovno rješenjem od 1.6.2020. (Klasa 06/20-01/291, Urbroj: 338-21-02-01-20-2) poništio nalog za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta (od 17.7.2017. do 2.2.2018.), poništivši i toč. II. izreke rješenja od 10.1.2018. i toč.II. izreke rješenja od 31.8.2018. kojima je tuženoj za vrijeme roditeljskog dopusta od 3.2.2018. do 1.8.2018. i od 1.10.2018. do 1.12.2018. priznata naknada plaće u visini od 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, pa joj je za oba perioda naknadu odredio u visini iznosa propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojemu je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinosa iz osnovice, porez i prirez.

12. Apstrahirajući činjenicu da je tužitelj u potpunosti ignorirao presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-635/2019-8 od 19. ožujka 2020. te unatoč jasno očitovanom pravnom shvaćanju i stajalištu navedenog suda ponovno donio istovjetne odluke koje su po Upravnom sudu u Zagrebu poništene, valja tek kratko navesti da niti ovaj sud ne nalazi da bi tužena u smislu odredbe čl.138.stav.3. ZZO bila u obvezi tužitelju naknaditi štetu u visini isplaćenih joj (nepripadnih) iznosa obzirom da iz sadržaja provedenog dokaznog postupka i svih upravnih rješenja donesenih po tužitelju jasno proizlazi da tužena nije dostavila ni netočne niti neistinite podatke slijedom čega nije udovoljeno niti pretpostavkama za naknadu tužitelju štete iz odredbe čl. 138.stav.1.toč.1. u vezi stav. 3. ZZO

13. Pogrešno je i žalbeno viđenje da je predmetnim upravnim rješenjima (čiji je sadržaj iznesen u toč. 11. ovog obrazloženja) utvrđena obveza tužene na povrat utuženih iznosa pa da navedeno predstavlja prethodno pitanje za koje je sukladno čl.12. ZPP- a sud vezan, jer iz sadržaja predmetnih rješenja jasno proizlazi da tužena nije ni pozvana niti joj je naložen povrat primljenih iznosa pa se tužitelj upućuje na pomnije iščitavanje donesenih rješenja.

14. Obzirom da tužena sukladno odredbama ZZO (na koje se poziva sam tužitelj) ne snosi nikakvu krivnju za isplatu joj naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta za kćer P u uvećanom iznosu, jer je tužitelju dostavila točne, istinite i potpune podatke, te da je nepripadna isplata posljedica isključivog propusta samog tužitelja i da su donošenjem upravnih rješenja kojima se takvo pravo tužene poništava povrijeđena i njezina legitimna očekivanja da će joj pravo na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta biti održano sukladno donesenim rješenjima od 10.1.2018.i 31.8.2018. te da bi obvezom vraćanja naknada koje su tuženoj isplaćene pogreškom državnog tijela istoj bio nametnut prekomjeran individualni teret i povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) pri čemu je istovjetno pravno shvaćanje zauzeo i Europski sud za ljudska prava u predmetu Uzelac i Đekić protiv Hrvatske - zahtjevi br. 6161/13 i 57863/14) to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec