Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:Gž-572/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB:26187994862), iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1865/2020- 42 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se ista usvaja pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1865/2020-42 od 4. siječnja 2024. :

-potvrđuje u toč.I. izreke za dosuđeni iznos od 13.098,41 Eur (trinaest tisuća devedeset i osam eura i četrdeset i jedan cent) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 5.931,38 Eur od 27. veljače 2019. do isplate, a na iznos od 7.167,03 Eur od 28. listopada 2022. do isplate;

-preinačuje u toč.I. izreke i odbija tužbeni zahtjev u dijelu zatraženog tijeka zatezne kamate na iznos od 7.167,03 Eur od 27. veljače 2019. do 27. listopada 2022.;

-potvrđuje u toč.III. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč.IV. izreke.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Toč.I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege u iznosu od 13.098,41 Eur, a toč.III. izreke tuženik je obvezan na isplatu i imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 1.592,67 Eur – sve sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Toč.IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 4.665,38 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Nepobijanom toč.II. izreke tužiteljica je odbijena sa preostalim tužbenim zahtjevom radi isplate joj iznosa od 2.297,43 Eur, a nepobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.

2. Opisanu presudu u dosuđujućim dijelovima (toč. I.- i toč.III. izreke) i odluci o troškovima postupka (toč.IV.izreke) pobija tuženik pravovremenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana tek u odnosu na sporedni zahtjev vezan uz početak tijeka zatezne kamate na preinačeni dio tužbe.

5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe u kojemu tužiteljica tvrdi da je 7. veljače 2019. stradala kao putnica u tramvaju ZET-a na liniji broj 6 u smjeru Črnomerca vozni red 613, od nespornog mehanizma nastanka predmetnog štetnog događaja (u kojemu su sudjelovali tramvaj i osobno vozilo osigurano kod trećeg osiguratelja) i pasivne legitimacije tuženika (tuženik je osiguratelj putnika u javnom prijevozu - tramvaju) kao i visine cijene sata tuđe pomoći i njege (u iznosu od 21,00 kn – sada 2,79 Eur) koju su joj pružali ukućani, prvostupanjski sud je nastavni dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje sadržaja, opsega i visine iz predmetnog štetnog događaja po tužiteljicu proizašle neimovinske i imovinske štete.

5.1. Pri tom je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenja stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Frketića (specijaliste ortopeda – traumatologa) da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom trohanternog masiva lijeve bedrene kosti s pomakom, da joj je istog dana pružena pomoć u Hitnoj službi Klinike za traumatologiju KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, da je operirana 9. veljače 2019. i da je provela fizikalnu terapiju, da je posljedično ozljeđivanju trpjela bolove jačeg intenziteta osam dana, srednjeg intenziteta u trajanju od oko četrnaest dana te manjeg intenziteta daljih četiri mjeseca, primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta sedam dana, srednjeg intenziteta oko deset dana, a potom tijekom daljnja tri mjeseca da je trpjela tzv. kasni strah, da joj je životna aktivnost umanjena u opsegu od 25% i to u vidu umanjene pokretljivosti lijevog kuka za polovinu opsega sa skraćenjem lijeve noge na račun proksimalnog dijela lijevog bedra za 1 cm što je uzrokovalo tzv. sekundarnu kosu zdjelicu - naginjanje tijela na oštećenu stranu i iskrivljenje u lumbalnom odnosno slabinskom dijelu kralješnice i naknadne bolove zbog čega da ne može duže hodati, sjediti i stajati, a kamoli nositi bilo kakve terete. Navedeno da je posljedica komplikacija nakon kirurškog zbrinjavanja. Kod tužiteljice da je zaostalo i naruženje srednjeg stupnja vidljivo trećima ponekad u obliku ožiljka na gornjem dijelu lijevog bedra u duljini cca 16 cm. Tužiteljica da je iziskivala i tuđu pomoć i njegu tijekom osam tjedana po pet sati svakodnevno, za vrijeme obavljanja fizikalne terapije

6. Prosuđujući navedena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl. 19. stav. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), čl. 1046., čl.1100.stav.1. i čl. 1095. stav.1. ZOO, rukovodeći se kvalifikatornim okolnostima koje su od utjecaja na visinu pravične novčane naknade, vrstom povreda, načinom i dužinom liječenja, dobi tužiteljice, trajanjem i intenzitetom pretrpljenih fizičkih – i duševnih boli i straha, imajući u vidu neugodnosti i neizvjesnost tijekom liječenja te zaostale trajne posljedice u opsegu 25% u kojem će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, prvostupanjski sud je pravičnom novčanom naknadom odredio iznos od 13.645,23 Eur.

6.1. S osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći, rukovodeći se utvrđenjima medicinskog vještaka o opsegu i trajanju takve pomoći od ukupno 280 sati, prvostupanjski sud je satnicu takve pomoći pozivom na odredbu čl. 223. stav.1. ZPP- a i sporazumu stranaka utvrdio u iznosu od 21,00 kn pa je tužiteljici pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO dosudio novčanu naknadu u iznosu od 5.880,00 kn (danas 780,41 Eur).

7. Priznavši tužiteljici s osnova neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 13.645,23 Eur, a s osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 780,41 Eur, uvažavajući činjenicu da joj je tuženik prije pokretanja predmetnog postupka isplatio iznos od 1.327,23 Eur to joj je s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 13.098,41 Eur, dok ju je sa preostalim utuženim iznosom (2.297,43 Eur) odbio.

8. U odnosu na imovinsku štetu s osnova troškova liječenja prvostupanjski sud je tužiteljici pozivom na odredbu čl.1085. ZOO-a dosudio utuženi iznos od 1.592,67 EUR na osnovu sadržaja potvrde BIO AGRIS d.o.o. Zagreb, Centra za održavanje i revitalizaciju tijela iz koje proizlazi da je takav trošak nastao a da je isti prema utvrđenju medicinskog vještaka opravdan obzirom da je tužiteljica odmah po operaciji iziskivala fizikalnu terapiju a da bi na takvu uslugu u okviru državne ustanove i na teret HZZO čekala najmanje šest mjeseci, a kako je nakon operacije bila nepokretna to da je bila prinuđena istu obavljati o vlastitom trošku u svom domu.

8.1. Na sve dosuđene iznose naknade štete prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva pozivajući se na odredbu čl.1103. ZOO-a.

9. Ističući u žalbi bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik istu vezuje uz nedostatak razloga o odlučnoj činjenici – završetku liječenja tužiteljice o čemu da ovisi početak tijeka zakonskih zateznih kamata, kao i odluka o prigovoru zastare, pri čemu navodi da je navedenu okolnost predložio utvrditi već u odgovoru na tužbu, a da se vještak na navedeno nije očitovao niti ga je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 259. ZPP-a u tom smislu pozvao na dopunu provedenog vještačenja u čemu nalazi ostvarenu i tzv. relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl. 259. stav.1. ZPP-a.

9.1. Razmatrajući stanje spisa iz aspekta navedenih žalbenih navoda valja navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

9.2. Nije ostvarena ni isticana relativno bitno povreda iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.259.stav.1. ZPP-a obzirom da prvostupanjski sud ničim nije povrijedio svoju obvezu da rukovodi određenim vještačenjem. Naprotiv, utvrđeno je da tuženik tijekom postupka nije predlagao da se medicinski vještak očituje u odnosu na trenutak završetka liječenja tužiteljice niti je u tom smislu osporavao da bi njezino liječenje bilo okončano do podnošenja odštetnog zahtjeva. Pri tom je netočna žalbena tvrdnja da se, citira se :" u nalazu i mišljenju vještak navodi da kirurg dana 30.01.2023.g. nalazi skraćenje lijeve noge za 1 cm" čime smatra da je potvrđena njegova teza da liječenje tužiteljice nije završeno prije tog datuma, jer iz pravilne interpretacije nalaza medicinskog vještaka dr. Frketića jasno proizlazi da je kirurg utvrdio skraćenje lijeve noge za 1 cm dana 30. siječnja 2020., a ne 2023. kako to proizvoljno tvrdi tuženik u žalbi. Kako upravo iz okolnosnog i jasnog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi zaključak da je liječenje tužiteljice, vezano uz povrede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći okončano odnosnim utvrđenjem kirurga 30.1.2020. to su proizvoljni suprotni žalbeni navodi.

9.3. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg tuženik temelji na tvrdnji da medicinski vještak nije razgraničio sve ranije tegobe tužiteljice od tegoba koje su nastale kao posljedica određenog štetnog događaja također je neosnovan imajući u vidu jasno i određeno izjašnjenje dr. Frketića – da je uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrdio da ista ni prije niti nakon predmetnog štetnog događaja nije zadobila istu ozljedu, pa kako takvom utvrđenju tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka nije prigovarao to na isticanje takvog prigovora sada u žalbi nije ovlašten (čl.352.stav.1. ZPP-a).

9.4. Neosnovano je i žalbeno osporavanje tuženika da nije primio odštetni zahtjev tužiteljice od 27. veljače 2019. – navedeno u svijetlu činjenice što joj je dana 6.05.2020. isplatio iznos od 1.327,23 Eur (s osnova neimovinske – i imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege). Naime, imajući u vidu da je tužiteljica odnosni odštetni zahtjev priložila uz tužbu, a da tuženik primitak istog osporava tek u žalbi, to valja navesti da je na isticanje i takvog prigovora tek u žalbi prekludiran osnovom ranije navedene odredbe čl.352.stav.1. ZPP-a.

9.5. Osnovano je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio naknadu troškove liječenja u iznosu od 1.592,67 Eur koji se odnose na fizikalnu terapiju koju je obavila u svom domu a što je pokrijepila potvrdom pružatelja takve usluge, a koji je trošak po medicinskom vještaku ocijenjen osnovanim i opravdanim za što je dao uvjerljive i određene razloge.

10. Neosnovana je žalba tuženika i u dijelu kojemu osporava visinu tužiteljici dosuđene pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo priznavši tužiteljici s tog osnova iznos od 13.645,23 Eur, polazeći od vrste pretrpljenih ozljeda (prijelom trohanternog masiva lijeve bedrene kosti s pomakom), načina njezinog liječenja tijekom kojeg je 9. veljače 2019. obavljen i operativni zahvat tijekom kojeg su nastupile komplikacije koje su rezultirale umanjenom pokretljivošću lijevog kuka za polovinu opsega sa skraćenjem lijeve noge na račun proksimalnog dijela lijevog bedra za 1 cm što je uzrokovalo tzv. sekundarnu kosu zdjelicu - naginjanje tijela na oštećenu stranu i iskrivljenje u lumbalnom odnosno slabinskom dijelu kralješnice i naknadne bolove koje će tužiteljica trpjeti stalno prilikom dužeg hodanja i stajanja, imajući u vidu po medicinskog vještaku utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih boli – i straha, te naruženja kao i opseg umanjenja životne aktivnosti tužiteljice (koji tuženik ponovljenim pozivanjem na Orijentacijske medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti, urednika T, Đ, L i I nije doveo u sumnju) i koje je medicinski vještak obrazložio jasnim, stručnim i određenim razlozima, tužiteljičinom dobi te dugotrajnom fizikalnom terapijom koja je iziskivala 60 tretmana.

10.1. Pri tom se ovaj sud rukovodio i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5) i temeljnim načelom da je osnovni cilj svakog popravljanja neimovinske štete pružanje određene satisfakcije oštećenikovoj osobnosti na način da mu se omogući da dobivenom naknadom kompenzira pretrpljenu neimovinsku štetu.

11. No, osnovana je žalba tuženika u dijelu kojim osporava dosuđenje zatezne kamate na povećani iznos tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer u pravilnoj primjeni materijalnog prava tužiteljici zatezna kamata na povećani iznos tužbenog zahtjeva može pripadati isključivo od dana preinake, dakle od 28. listopada 2022. (istovjetno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj Rev-376/2023-2 od 9.svibnja 2023., broj Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i dr.). To stoga što tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni i povećani dio tužbenog zahtjeva.

11.1. Obzirom da je tužiteljica preinakom tužbe od 28.10.2022. povećala tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete za iznos od 7.167,03 Eur to joj na navedeni iznos može pripadati zatezna kamata tek od dana preinake pa je stoga djelomičnim usvajanjem tuženikove žalbe valjalo preinačiti toč.I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos od 7.167,03 Eur od 27. veljače 2019. do 27.listopada 2022. pozivom na odredbu čl.373.toč.3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu dosuđenog tijeka zatezne kamate na iznos od 5.931,38 Eur od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva, a na iznos od 7.167,03 Eur od 28. listopada 2022. do isplate valjalo potvrditi toč.I. izreke istodobnim odbijanjem žalbe tuženika u smislu odredbe čl.368.stav.1. ZPP-a.

12. Konačno, obveza tuženika na naknadu tužiteljici utužene štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju putnika u javnom prijevozu (tramvaju) od posljedica nesretnog slučaja zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja ocjenjuju i sukladno odredbama specijalnog propisa i čl. 12. stav. 1. i 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP - "Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14). Naime, citiranim je odredbama propisano je pravo oštećenika na zateznu kamatu na naknadu štete od dana podnošenja osiguratelju odštetnog zahtjeva, a u slučaju nepostupanja osiguratelja po stav.1. citirane odredbe. Da navedeno pravo oštećenika uključuje i zateznu kamatu na imovinsku štetu zbog potrebe tuđe pomoći i njege proizlazi iz istovjetnog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015.

12.1. Pozivanjem prvostupanjskog suda na odredbu čl.1103. ZOO-a pri tom nije bilo od utjecaja na pravilnost odlučivanja obzirom da i ZOOP propisuje pravo oštećenika na zateznu kamatu od dana podnošenja (osiguratelju) odštetnog zahtjeva.

13. Obzirom da je žalba u odnosu na odluku o troškovima postupka svedena na osporavanje primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. i koju je sud prvog stupnja pravilno primijenio osnovom njezinog Tbr. 52/3, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I-, III- i IV. izreke sve pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a.

14. Obzirom na minoran žalbeni uspjeh koji se odnosi samo na sporedni zahtjev (početak tijeka zatezne kamate) tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

15. U nepobijanom, odbijajućem dijelu sadržanom u toč.II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec