Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-902/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-15/2019-32 od 22. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-15/2019-32 od 22. travnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.327,00 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-15/2019-32 od 22. travnja 2024. u preostalom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 11.943,10 EUR sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.

II. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-15/2019-32 od 22. travnja 2024.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 165,39 EUR;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, kojim je tužitelju naloženo da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.317,96 EUR, te se odbija zahtjev tuženice za naknadu troška u tom iznosu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženici podmiriti sve nastale troškove postupka u roku kojeg odredi sud.

II. Nalaže se tuženici na ime povrede prava privatnosti, zloupotrebe prava, prisile, diskriminacije, a na ime nematerijalne štete i duševnih boli, isplatiti tužitelju u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti presude, novčani iznos od 13.270,10 EUR u cijelosti, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, pa sve do isplate. “ II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.483,35 EUR.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji njegov zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.327,00 EUR sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i naloži tuženici da mu naknadi troškove pristupa na ročišta, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, zloupotrebe prava, prisile, diskriminacije, te duševnih boli koje trpi zbog uznemiravanja, omalovažavanja i uskraćivanja najosnovnijih uvjeta za život (vode), a koje povrede je počinila tuženica u obavljanju svoje službe kao računovodstveni djelatnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lećevica. Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od 9. siječnja 2019. tužitelj je zatražio naknadu štete u iznosu od 25.000,00 kn, zatim je podneskom od 28. siječnja 2023. povisio tužbeni zahtjev tražeći naknadu štete u iznosu od 13.270,10 EUR, dok je podneskom od 11. prosinca 2023. snizio tužbeni zahtjev, tražeći od tuženice naknadu štete u iznosu od 1.327,00 EUR.

5.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženica u opomenu pred ovrhu od 14. prosinca 2018. Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lećevica unijela neistinite podatke protiv njegove izvanbračne supruge, nastojeći im naplatiti usluge odvoza komunalnog otpada koje se ne realiziraju i za koje ne postoji pravna i zakonska obveza, te uz zlouporabu korištenja osobnih podataka njegove supruge i na njega vršila pritisak, uskraćujući mu pravo dovoza pitke vode, javne rasvjete, čišćenja prometnica, održavanja bunara i sl.

6. Tuženica je tijekom postupka osporavala tužbeni zahtjev, sadržajno ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno poričući da bi njezinim radnjama tužitelju nastala šteta i da bi postojale pretpostavke njezine odštetne odgovornosti. Istaknula je da je poslove svog radnog mjesta zaposlenice u računovodstvu Općine Lećevica obavljala savjesno i sukladno zakonskim odredbama, da joj je u opisu poslova bilo slanje opomena neplatišama, dok tužitelju nije osporavala pravo na dovod vode niti je za to bila ovlaštena, time da je i za održavanje cesta, rasvjetu i sl. bila ovlaštena Općina. Navela je da na njezinoj strani ne postoji element protupravnosti, kao ni na strani tužitelja pretrpljena šteta, čiju naknadu potražuje u ovom postupku.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocijenivši da iz provedenih dokaza ne proizlazi odgovornost tuženice za naknadu štete tužitelju, naime tužitelj da nije dokazao ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a), i to poglavito da bi tuženica počinila štetnu radnju, protupravnost te radnje i da bi postojala uzročno-posljedična veza između te radnje i štete na strani tužitelja.

8. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. i čl. 7. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Navodi i da su neosnovano odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanje svjedoka, čime sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a. U bitnome ukazuje da se radi o neimovinskoj šteti koju mu je tuženica kao odgovorna osoba u Općini Lećevica počinila uskraćivanjem javnih usluga i dobara, te osporava postojanje duga navedenog u opomeni pred ovrhu, izvršene usluge odvoza komunalnog otpada te ističe nemogućnost korištenja vode i zabranu ulaska u Općinu, a osporava i odluku o troškovima postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dakle ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju tužitelj neosnovano ističe u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni, određeni i u odnosu na odlučne činjenice bez ikakvog proturječja, pa je presudu moguće ispitati.

10. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi, propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Nedvojbeno je da je tužitelj podneskom od 11. prosinca 2023. djelomično povukao tužbu i da je konačno u trenutku zaključenja glavne rasprave njegov zahtjev za naknadu štete iznosio 1.327,00 EUR. Stoga je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu, kojom je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete u novčanom iznosu od 13.270,10 EUR izašao izvan okvira tužbenog zahtjeva, te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, koju tužitelj sadržajno ističe u žalbi, pa je pobijanu presudu u tom dijelu, dakle za prekoračeni iznos od 11.943,10 EUR primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a valjalo ukinuti.

11. U preostalom odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. ZPP-a, jer prvostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. ožujka 2024. odustao o izvođenja daljnjih dokaza, odnosno odbio dokazne prijedloge radi saslušanja svih predloženih svjedoka, ocijenivši ih nepotrebnim. Ovo iz razloga što prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije, izvođenje ostalih predloženih dokaza nije bilo potrebno za pravilnu odluku o predmetu spora.

12. Naime, prema navodima tužbe i podnescima koje je tužitelj dostavio u spis, istome je predmetna šteta nastala sastavljanjem opomene pred ovrhu od 14. prosinca 2018. u koju da je tuženica kao djelatnica Općine Lećevica unijela neistinite podatke, te nakon toga uskraćivanjem prava dovoza pitke vode, javne rasvjete, čišćenja prometnica, održavanja bunara i sl.

13. U svezi navedenog, suprotno žalbenim navodima tužitelja da je tuženica odgovorna osoba u Općini Lećevica, valja istaknuti da je tuženica kao zaposlenica u računovodstvu Općine Lećevica - službenik jedinice lokalne samouprave, kojoj odgovara za svoj rad. Spomenutu opomenu pred ovrhu ista nije potpisala (već je to učinila pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela), a i da jest, radi se o aktu Općine Lećevica, slijedom čega samo Općina kao jedinica lokalne samouprave može biti odgovorna za eventualnu štetu koja bi u svezi tog akta nastala tužitelju.

13.1. Naime, odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16, dalje: ZSDU), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka navodne štete, propisano je da za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

13.2. Kako je prema navodima tužbe tužitelju šteta nastala sastavljanjem opomene pred ovrhu po osnovi duga za odvoz komunalnog otpada, te uskraćivanjem prava na dovoz pitke vode, javne rasvjete, čišćenja prometnica i održavanja bunara, koji poslovi ne spadaju u povjerene poslove državne uprave iz čl. 60. ZSDU-a, već u samoupravni djelokrug poslova jedinice lokalne samouprave, sukladno čl. 19. st. 1. al. 1. i 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 36/09, 36/09, 109/07, 125/08, 150/11, 144/12, 123/17, dalje: ZLPRS), to se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti jedinice lokalne samouprave.

13.3. Prema odredbi čl. 71. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 86/08, 61/11, 4/18, dalje: ZSNLPRS) službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese lokalnoj jedinici. Štetom iz stavka 1. toga članka smatra se i šteta koju je lokalna jedinica imala naknađujući fizičkim i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

13.4. Dakle, ZSNLPRS, kao lex specialis u odnosu na ZOO koji kao opći propis regulira pitanje odštetne odgovornosti, ne predviđa mogućnost da oštećenik direktno potražuje naknadu štete od samog štetnika (službenika) pa čak niti u situaciji kada bi šteta bila počinjena namjerno. Prema tome, radi se o odgovornosti za drugog koja je isključiva i primarna i nema direktne odgovornosti samog štetnika.

13.5. Nadalje, odredbom čl. 3. ZSNLPRS-a propisano je da se na prava, obveze i pitanja koja nisu uređena tim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju opći propisi o radu. Dakle, obzirom da ni odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17) nije uređeno pravo treće osobe zahtijevati popravljanje štete neposredno od zaposlenika, to je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

13.6. Osim toga, valja ukazati i na odredbu čl. 1084. ZOO-a, prema kojoj za štetu u vezi obavljanja poslova od javnog interesa, odgovara osoba koja obavlja komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa.

14. Što se tiče žalbenih navoda kojima tužitelj osporava postojanje dugovanja s osnova odvoza komunalnog otpada, korištenja usluge odvoza otpada, postojanja ugovorne obveze, te isticanja braniteljskog statusa, valja navesti da isti nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Iz navedenih razloga, dakle kako žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, te kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.370,00 EUR, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

16. Tužitelj žalbom osporava i odluku o troškovima postupka, koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i tuženici dosudio troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.483,35 EUR.

16.1. Ovaj sud u pretežitom dijelu cijeni osnovanim žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud o naknadi troškova odlučio bez određenog zahtjeva tuženice. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženica pravovremeno zatražila samo naknadu troška sastavljanja odgovora na tužbu s PDV-om od 25% (naznačenog u tom podnesku), dok na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava niti je usmeno u zapisnik, niti prilaganjem raspravnom zapisniku pisanog troškovnika zatražila naknadu preostalih troškova. Pismeno naslovljeno „Popis troška tuženika“ koje se nalazi u omotu spisa, međutim koje niti je uloženo niti popisano, odnosno numerirano u fizičkom spisu, niti o njemu postoji evidencija u e-spisu, očigledno je sudu predano tek naknadno.

16.2. Stoga je tuženici valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 165,90 EUR (koje je u toj visini zatražila na ime troška sastavljanja odgovora na tužbu s PDV-om), pa je u tom dijelu primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena, te je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.317,96 EUR odbijen kao neosnovan.

Varaždin, 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer