REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4784/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Vidak, odvjetnik u Labinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-824/2024-4 od 15. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-857/2023-34 od 24. studenoga 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-857/2023-45 od 20. ožujka 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-824/2024-4 od 15. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu broj P-857/2023-34 od 24. studenoga 2023., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-857/2023-45 od 20. ožujka 2024., pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Tužitelj je prvo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije utemeljio na subjektivnoj ocjeni da je drugostupanjski sud u presudi prvi puta naveo utvrđenja koja ne proizlaze niti iz jednog provedenog dokaza pa to pitanje prema ocjeni vijeća nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. U odnosu na drugo i treće pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo razloge zbog kojih smatra da su ona važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.3. Budući da iz izreka nižestupanjskih presuda proizlazi da su tužitelju na utužene mjesečne iznose dosuđene i zatezne kamate tekuće od dospjelosti do isplate, to prema ocjeni vijeća, niti četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. S obzirom da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Iz sadržaja tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je taj prijedlog podnesen i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer tužitelj tvrdi da mu je zbog postupanja drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, i to pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.1. Tako tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje.
5.2. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.3. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
5.4. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama prvostupanjski i drugostupanjski sud su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode. Nižestupanjske presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog, vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim, da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
