REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-73/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vandi Stracenski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Tödtlingu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tödtling & partneri, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u Zagrebu, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, zastupanog po punomoćnici RĆG, prema generalnoj punomoći Su-199/14, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽĆ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti punomoćnice tuženika, dana 22. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u Zagrebu, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 isplatiti tužitelju ŽĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće od 201,17 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015. godine do 31.12.2022. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 41,93 eur od dana 16. rujna 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 76,92 eur od dana 16. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,20 eur od dana 16. srpnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,12 eur od dana 16. rujna 2015. godine pa do isplate i to sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u Zagrebu, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517 naknaditi tužitelju ŽĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.541,80 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi iz članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08., 125/11, 78/15, 29/18), koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (slovima; tri) postotna poena, tekućim na iznos parničnog troška od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 (slovima: osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu liječnik specijalist otorinolaringolog, subspecijalist plastične i rekonstrukcijske kirurgije glave i vrata na Zavodu za rinologiju, a rad mu je zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Plaća tužitelja, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, dalje u tekstu KU, Narodne novine 96/15 i Narodne novine 29/18 ). Pri određenim uvećanjem plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštivao, i to počevši od 01.12.2013. godine do dana izrade vještačenja - tuženik nije evidentirao, a posljedično tome nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao na standardni“ radni dan od ponedjeljka do petka (prema čl. 51. st., 9, 10 i 11 KU, odnosno čl. 49. st. 9, 10 i 11 KU NN29/18 sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećano za naknadu za blagdan pripada naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađenih sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenom čl. 57.KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad odradio u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za živote zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate, odnosno i u preko vremenom radu, a u iznosu utvrđenom čl. KU, Dodatkom KU, odnosno člankom 57 KU 29/18, iako je tužitelj svoje sate rada, tata koji prekovremeni rad bio odgovoran za život zdravlje ljudi. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja za sve stvarno odrađene sate rada ,odnosno i sate u prekovremenom radu utvrđene čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještaja u javnim službama(NN 24/17 i 128/17)

Nadalje, Zakon o radu u odr. čl. 60 određuje kako „za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini u određenoj kolektivnim, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca (uračunavaju ići sva primanja u novcu naravi koja predstavljaju naknadu za rad …“ odredbama kolektivnih ugovora, konkretno odredbom 36 st. 2. Kolektivnog ugovora propisano je da „radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna 3 mjeseca ako je to za njega povoljnije“. S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunata, to je tuženik tužitelju počev od 01.12.2013. godine do dana izrade vještačenja pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu za godišnji odmor.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naknadu plaće tužiteljice za prekovremeni rad tuženik je pravilno obračunat na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog za službenike i namještenike u javnim službama. Prema odr. Čl. 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Do plaću, između ostalog čini i dodatak na posebne uvjete rada i dodataka zbog iznimne odgovornosti za živote zdravlje ljudi. Međutim, navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću. Prema odr čl. 57. st. 2.. radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Navedeni dodatak izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi, stoga se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Temeljem čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/14) radniku kao doktoru medicine pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća u radnika zbog iznimne odgovornosti za živote zdravlje ljudi. Isti dodatak se izračunava kao uvećane plaće za 10 %. Dodatkom I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvena osiguranja (Narodne novine 96/ 2015) čl. 4. se dodatak izračunava kao uvećanje osnovne plaće za 12 %, također isti nije vezan uz redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi, te se svaki mjeseca radniku određuje u istom iznosu. Prema odr. čl. 54 Temeljnog kolektivnog ugovora osnovna plaća zaposlenika uvećava se za 8 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj znanosti. Budući da je tužitelj u navedenom razdoblju imao znanstveni stupanj doktora znanosti osnovna plaća mu se uvećava za 15 %, a kao takvo uvećanje je fiksno ugovoreno, te nije vezano uz broj prekovremenih sati. S obzirom da je tuženik po gore navedenim osnovama, pravilno i sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i na radnike u javnim službama obračunavao plaće tužiteljici, istoj su pravilno obračunate naknade, kako za godišnji odmor, tako i za vrijeme privremene nesposobnosti. Nadalje, prema Zaključku broj 48 zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava se sukladno čl. 51. st. 2. podstavak 4 Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50 % na osnovnu plaću radnika, bez primjene položajnog dodatka. Slijedom svega navedenog razvidno je i da dodaci na plaću tužiteljica nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već svi isti vezane uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu sumnju. Prekovremeni rad radnika računa se na način da se samo osnovna plaća radnika bez dodataka podijeli s mjesečnim fondom sati, te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50 %, te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika.

3. Dana 4. prosinca 2019. ovaj sud je pod poslovnim brojem Pr-6011/2018 (raniji poslovni broj ovog predmeta), donio presudu poslovni broj Pr-6011/2018-18 .Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu uložio tuženik. Odlučujući o žalbi tuženika, viši sud, Županijski sud u Rijeci je dana 14. rujna 2020. donio presudu poslovni broj Gž R-52/2020-3 kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Pr-6011/2018-18, a djelomično preinačena u odnosu na zakonske kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. Protiv pravomoćne presude, tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije dana Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 20.siječnja 2021. donio rješenje poslovni broj Revd 186/2021-2 kojim je dopustio reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-52/2020-3 zbog pravnih pitanja. Nakon toga je tuženik, pravovremeno uložio reviziju dana 30.travnja 2021. Odlučujući od reviziji tuženika, Vrhovni sud RH je dana 14 lipnja 2023. pod poslovnim brojem Rev 549/2021-3 donio rješenje kojim je prihvatio reviziju tuženika te su ukinute presude županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 52/2020-3 i Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6011/2018-18 te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka predmet je dobio novi poslovni broj Pr-73/2024.

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

5. U čl. 219. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8 ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u platne liste (list 6, list), evidencija radnog vremena (list 39-103), sudsku praksu (list 104-139 spisa ), platne liste (list 140 spisa),proveden je dokaz financijskim vještačenjem (list 142-162 spisa), te izvršen uvid u cjelokupnu dokumentaciju.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, i to na radnom mjestu liječnika specijalista otorinolaringologa, subspecijalista plastične i rekonstrukcijske kirurgije glave i vrata, kako je a koje radno mjesto je vidljivo i u spisu priležećim obračunskim listama plaće tužitelja.

10. Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a sporno je i da li je osnovan prigovor zastare.

11. Pod novim poslovnim brojem Pr-73/2024 treba utvrditi koliko iznosi visina neisplaćene bruto plaće tužitelju u utuženom razdoblju, primjenjujući pritom na razdoblje do 20.12.2015. Zaključak 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, a nakon 21.12.2015. Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO.

12. U odnosu na odredbe relevantnog materijalnog prava, sud navodi da je KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 koji je bio zaključen dana 02.12.2013.g., na vrijeme od 4 godine prema čl. 2 tog KU-a, u čl. 47 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10). Osim toga, čl. 51 KU-a u st. 12 propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju. Sud navodi da je u čl. 57 tog KU-a propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.Sud dalje navodi da sukladno čl. 5 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, NN 13/02, NN 136/02, NN 112/05, NN 59/06, NN 55/08, NN 74/11 i NN 130/11), zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.Osim toga, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14.

13. Zaključkom broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO donesenim na 23. sjednici tog povjerenstva održana 01.07.2015. definirano je, da sukladno KUZZO, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu s osam sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

14. Na 26. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, održanoj 21. prosinca 2015. donesen je zaključak 153. kojim je definirano, da sukladno KUZZO, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu rada radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i danima Uskrsa evidentiraju se kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnici. Radnik koji radi u dane blagdana, neradne dane, i Uskrs ima pravo ns uvećanu plaću od 150% prema stvarno odrađenim satima. Tim zaključkom stavljen je izvan snage Zaključak broj. 148.

15. Člankom 57.KUZZO NN143/13 (identično i u čl.55. st.2 KUZZO 29/18) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U istom članku popisana su rad. mjesta i poslovi zdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, kao i postotak dodatka. Tako je propisano da se zdravstvenom radniku specijalistu plaća uvećava za 25%.

16. Osim dodataka za posebne uvijete rada , odredbom čl. 59 KUZZO NN143/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi , doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće (od primjena od 30. rujna 2015), odnosno u iznosu od 12% (primjena od 1. listopada 2015).Dodatak I KU u čl.57 (NN 29/2018) propisuje ovo identično.

17. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužiteljicu, plaća radnika je u čl. 51. definirana na jednak način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

18. Za razdoblje od 18. prosinca 2012. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama propisuje da se osnovna plaća zaposlenika uvećava za 15 % ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti

19. Čl. 36 st.2. navedenog Kolektivnog ugovora propisuje „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije“, a čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisuje „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje“.

20. Obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, to je u ranijem postupku provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva. Vještak u svojem mišljenju navodi da tužitelju na temelju pregledana dokumentacija, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza za razdoblje od 1. prosinca 2013. godine do 30. lipnja 2019.godine, a pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 2.843,00 kuna, pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 32.989,27 kuna, pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za živote zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 15.231,35 kuna, pod pretpostavkom da se dodatak za znanstveni stupanj plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 19.793,56 kuna, Dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 9.147,05 kuna.

21. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke .Tuženik je u podnesku od 30.09.2019.g. istaknuo više prigovora pravne prirode, a Sud je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvatio u dijelu koji je u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH, jer za isti smatra da je objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, a temeljem spisu priležeće dokumentacije.

22. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za prekovremene sate. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 143/13) koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25°% za posebne uvjete rada liječnika specijalista. Ovaj dodatak tuženik je isplaćivao tužitelju u utuženom razdoblju za redovne sate rada. Ova činjenica nije niti sporna između stranaka, a vidljiva je i iz obračunskih lista tužitelja za isplatu plaće.

23. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje budući je odredbom čl. 59 KUZZO NN143/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi , doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće (od primjena od 30. rujna 2015), odnosno u iznosu od 12% (primjena od 1. listopada 2015).Dodatak I KU u čl.57 (NN 29/2018) propisuje ovo identično.

24. Naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad treba biti usklađena s prethodne dvije osnove, a temeljem čl. 36 Kolektivnog ugovora, te l. 59. st 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Dakle, tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek 3 prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek).

25. Sud još navodi da tužitelj u slučaju kada joj Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodataka iz st. 1 (za prekovremeni rad 50%) i st. 8 (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%) čl. 51 KU- a, jer se isti, kao što je već ranije rečeno, prema čl. 51 st. 12 KU-a međusobno ne isključuju.

26. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/21-2 od 27. travnja 2021., riješeno je kako tumačenja povjerenstva za Tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja imaju pravnu snagu i učinke od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmjene tumačenja od dana donošenja izmjene, sati prekovremenog rada obračunavaju se u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji nisu uključeni blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (zaključno do 20. prosinca 2015. – Zaključak broj 148.), dok se počevši od 21. prosinca 2015. sati prekovremenog rada obračunavaju u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji su uključeni i blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (Zaključak broj 153, na snazi od 21. prosinca 2015.; istovjetan Zaključak broj 17, na snazi od dana donošenja kolektivnog ugovora (1. ožujka 2018.)).

27. Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 201,17 eura bruto, a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I. Tužitelju osnovano pripada i zakonska zatezna kamata koja na svaku pojedinačnu mjesečnu glavnicu teče od 16. -tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

28. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužitelja, teku zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do dana isplate u visini kamatne stope propisane čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Tužitelj je kao datume dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa naznačio 16.-ti u mjesecu za protekli mjesec što je u skladu sa čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14.

29. Zatezne kamate se ne dosuđuju na cjelokupni iznos razlike bruto plaće iz razloga što se temeljem čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja prema propisima koji važe na dan isplate prilikom svake isplate. Čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 16/08, 2/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od ne samostalnog rada iz čl. 14. toga zakona i čl. 11., 12 i 15 toga Pravilnika umanjenog za plaćanje i obračunate doprinose za obvezana osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od ne samostalnog rada kao porez po odbitku. Porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine uz neto plaću i doprinose sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi porezi na dohodak i prirezu poreza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Naprijed navedeno je tužitelju poznato, pa je isti potraživao isplatu bruto razlike plaće sa zateznim kamatama, međutim, ''izuzev isplate zateznih kamata na iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu''.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to sastav tužbe, sastav četiri podneska, tri ročišta i ročište za objavu presude i sastav odgovora na reviziju. Tužitelju je priznat trošak PDV-a od 25% u iznosu Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelja iznosi 2.541,80 eura.

31. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe prema čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 157/13), kao radnik u radnom sporu.

32. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vanda Blažević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku