REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-886/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Ivana Vučemila članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice GE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice TE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika NE, iz [adresa], privremeno na adresi u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak, odvjetnik u Koprivnici, radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovi broj Gž-401/2019-2 od 27. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-2/2018-26 od 21. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru, poslovi broj Gž-401/2019-2 od 27. kolovoza 2020. u dosuđujućem dijelu i sudi:
Odbija se žalba prvotužiteljice GE i drugotužiteljice TE te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-2/2018-26 od 21. siječnja 2019.
II. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove nastale u povodu postupka revizije, u iznosu od 99,55 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-2/2018-26 od 21. siječnja 2019. suđeno je:
„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"Tuženi NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], privremeno sada na adresi [adresa], Njemačka, dužan se iseliti zajedno sa osobama i stvarima sa nekretnina tužiteljica upisanih u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i voćnjak sa ukupno 1400 m2 (kuća u [adresa] sa 143 m2, dvor u [adresa] sa 500 m2 i voćnjak u [adresa] sa 757 m2) te je dužan navedene nekretnine predati u isključivi posjed tužiteljicama GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tužiteljicama da plate tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.531,25 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja presude 21. siječnja 2019. pa do isplate prema zakonskim zateznim kamatama po stopi određene člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.
2. Presudom Županijskog suda u Zadru, poslovi broj Gž-401/2019-2 od 27. kolovoza 2020. suđeno je:
„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ps-2/2018- 26 od 21. siječnja 2019. i sudi:
1.Tuženik NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], privremeno na adresi [adresa], Republika Njemačka, dužan je iseliti zajedno s osobama i stvarima s nekretnina tužiteljica upisanih u u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i voćnjak sa ukupno 1400 m2 (kuća u [adresa] sa 143 m2, dvor u [adresa] sa 500 m2 i voćnjak u [adresa] sa 757 m2) i predati ih isključivi posjed tužiteljicama GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku NE naknaditi tužiteljicama GE i UE sveukupni parnični trošak u iznosu od 5.421,87 kn, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice pod 1) i 2) u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.“.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 452/2021-2 od 23. veljače 2022., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovi broj Gž-401/2019-2 od 27. kolovoza 2020. zbog pravnih pitanja koja glase:
„1. Da li pravo zadržanja, odnosno njegov dilatorni učinak prestaju stjecanjem ovršne isprave glede tražbine vjerovnika ili tek potpunim ispunjenjem tražbine? 2. Da li se može naložiti iseljenje i predaja u posjed osobi unatoč prigovoru te osobe da ima pravo zadržanja (pravo posjedovati stvar) na predmetnoj stvari te činjenici da ima dospjelu i nenamirenu tražbinu prema tužitelju?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže tuženik preinačiti drugostupanjsku presudu, a podredno ju ukinuti. Tuženik potražuje troškove sastava revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za iseljenjem tuženika i predajom u isključivi posjed nekretnine, oznake čest. zem. [katastarska čestica], kuća, dvorište i voćnjak upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
8. Prvostupanjski sud utvrđuje, a koja utvrđenja prihvaća i drugostupanjski sud: da su prvotužiteljica i tuženik bili u braku od 25. rujna 1993. do 2016. kada je pravomoćnom presudom poslovni broj P Ob-35/16-4 od 18. svibnja 2016. razveden njihov brak; da su tužiteljice (kći i majka) upisane kao zemljišnoknjižne suvlasnice, čest. zem. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak „u Goričkom“ u površini od 1400 m2; da je tuženik nakon zaključenja braka sa prvotužiteljicom 1993. došao živjeti u predmetnu kuću te je zajedno sa prvotužiteljicom, svojom suprugom ulagao u nekretninu i kupovao pokretnine tijekom trajanja bračne zajednice; da je tuženik podnio protutužbu radi isplate iznosa od po 50.250,00 kn od svake tužiteljice sa zateznim kamatama, na ime naknade troškova ulaganja u predmetnu nekretninu; da je postupak po protutužbi razdvojen; da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor retencije (prigovor zadržanja) u smislu odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) sa zahtjevom da zadrži posjed nekretnine, dok mu ne budu naknađeni zatraženi troškovi.
8.1. Utvrđeno je nadalje: da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude bila donesena presuda u postupku poslovni broj P-286/16 koji se vodio po protutužbi NE protiv GE i TE, radi isplate naknade za uložena sredstva u predmetnu nekretninu, kojom presudom je naloženo svakoj tuženici isplatiti iznos od 27.976,85 kn, te da je tužiteljica GE isplatila NE iznos od 23.000,00 kn. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi, da je navedena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-286/2016- 32 od 12. lipnja 2018. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-203/19-2.
9. Prvostupanjski sud zaključuje, a s obzirom na to da tuženik NE nije u cijelosti isplaćen prema nepravomoćnoj presudi za ulaganja u predmetnu nekretninu od strane tužiteljica, da je osnovano istakao prigovor zadržanja, pa prema općim pravilima o pravu retencije u smislu odredbe čl. 72. - 75. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO) zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan i odbija ga.
10. Suprotno shvaćanju prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik, s obzirom na postojanje pravomoćne presude poslovni broj P-286/2016-32 od 12. lipnja 2018., ima mogućnost namirenja svoga potraživanja u ovršnom postupku, a postoji i mogućnost da tužiteljice dobrovoljno ispune svoju obvezu, a slijedom čega smatra da je neosnovano istaknuti prigovor retencije u predmetnoj vlasničkoj tužbi radi predaje u posjed. Slijedom navedenoga, drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude odbija tužbeni zahtjev.
11. Člankom 164. st. 2. ZOO-a, je propisano da zahtjeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Sukladno odredbi čl. 72. st. 1. ZOO- a, vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.
12. S obzirom na prvo postavljeno pitanje, navodi se da iz sadržaja navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi, da bi pravo zadržanja prestalo - ispunjenjem tražbine (navedeno proizlazi i iz odluka ovoga suda primjerice Rev 933/00 od 29. siječnja 2020., Rev 1930/2012 od 12. ožujka 2014., Rev 3018/2015 od 2. listopada 2019. i dr.).
12.1. To je ujedno odgovor na prvo postavljeno pitanje.
13. Nastavno na navedeno, proizlazi odgovor i na drugo postavljeno pitanje prema kojemu se ne bi moglo naložiti iseljenje i predaja u posjed osobi, unatoč istaknutom prigovoru te osobe da ima pravo zadržanja na predmetnoj stvari, a uz činjenicu da ima dospjelu i nenamirenu tražbinu.
14. Slijedom navedenoga, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljica za iseljenjem tuženika i predajom predmetne nekretnine u isključivi posjed tužiteljicama, a pored činjenica da tuženik ima prema tužiteljicama potraživanje u vidu troškova ulaganja u tu nekretninu (utvrđenih prvostupanjskom presudom poslovni broj P-286/16) neosnovan, slijedom čega je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešno.
15. Kako je dakle, drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude prihvatio tužbeni zahtjev, na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo, pa je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti osporenu presudu te na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude.
16. Odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke ove presude, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku troškove sastava revizije u zatraženom iznosu od 99,55 EUR (750,00 kn) u skladu s Tbr. 10. toč. 6. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Zahtjev tuženika za naknadom troškova sudskih pristojbi nije prihvaćen iz razloga što nema dokaza da bi te troškove tuženik podmirio.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
