REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-582/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4138/2022-2 od 29. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1684/2020-27 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je:
- utvrđeno da je djelomično ništav ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva sklopljen između tužitelja, korisnika kredita i tuženika, banke, 17. svibnja 2005. i to u dijelu kojim se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom ili drugim aktom banke, tuženika, odnosno, u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama i aktima te shodno tome povećavati ugovoreni anuitet, kao i u dijelu svih drugih odredaba ugovora i akata tuženika koje propisuju takav način promjene kamatne stope, a također i u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF, odnosno, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit i kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja,
- naloženo tuženiku da tužitelju plati 60.799,78 kn sa zateznim kamatama.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2937/2023-2 od 3. listopada 2023. zbog pravnoga pitanja:
„Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu novčanih iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama valutnoj klauzuli u CHF i načinu promjene kamatnih stopa jednostranom odlukom banke i koje su utvrđene ništetnima u kolektivnom sporu koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod posl. brojem: P-1401/12 i pred Visokim trgovačkim sudom RH vodio pod posl. brojem: Pž-6632/17, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi manje platio, te je li sud dužan temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika da je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi (tzv. negativne razlike) odbiti tužbeni zahtjev za iznos koji predstavlja negativne razlike, bez da je tuženik istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev?“.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio tvrdnje iz revizije.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je tuženik pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je neosnovana.
6.1. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi opisanih u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
6.2. Nižestupanjski su sudovi te zahtjeve ocijenili osnovanima ne umanjujući pritom preplaćene iznose s obzirom na razdoblja kada je zbog pada tečaja CHF i smanjenja kamatne stope ispod početno ugovorene plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativna razlika). Drugostupanjski sud u vezi s tim obrazložio je: „Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ustraje kod prigovora da sud nije uzeo u obzir tzv. „negativne razlike“ koje je vještak u svom nalazu i mišljenju posebno iskazao pa time pogrešno utvrdio visinu preplaćenih iznosa s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta protutužbom ili isticanjem prigovora radi prebijanja, pa sud, koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP), iste nije niti mogao tuženom dosuditi.“.
6.3. Tuženik pak smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate, što bi u konkretnome slučaju bila svota od 367,38 Eur, a na temelju članka 346. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da ako je pri povredi obveze pored štete nastao za vjerovnika i neki dobitak, o njemu će se prilikom određivanja visine naknade voditi računa u razumnoj mjeri.
7. Člankom 323. stavkom 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
8.1. U odluci ovoga suda poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. donesenoj u proširenom vijeću prema članku 390. stavku 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno u predmetnoj reviziji:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.
8.2. Iz navedenoga proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojega dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnome smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne naravi ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP.
8.3. U tome smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članaka 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
8.4. U ovome predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja tužitelja na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužitelj preplatio na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkama 9.1., 9.2. i 9.3. obrazloženja ove presude.
8.5. Proizlazi, dakle, da su nižestupanjske presude donesene u skladu s izloženim shvaćanjem ovoga suda, pri čemu se, s obzirom na sadržaj revizijskoga pitanja, ovaj sud ovom odlukom ne izjašnjava o tome ima li inače banka pravo zahtijevati vraćanje po osnovi na koju se ovdje poziva.
9. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
