Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, protiv tužene CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marici Anđić, odvjetnici u Županji, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj P-375/2021-17 od 5. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja SI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji poslovni broj P-375/2021-17 od 5. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je u cijelosti pravno nevaljan-ništetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatak II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar – pa da se posljedično tome u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima ima uspostaviti zemljišno i posjedovno stanje kako je postojalo prije upisa prava samovlasništva na tuženu, a koje je izvršeno temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar, na način da se nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 21 u [adresa] u [adresa] površine 630 m2 od toga kuća broj 21 126 m2, poslovna zgrada 52 m2, pomoćna zgrada 41 m2, pomoćna zgrada 11 m2, nadstrešnica 34 m2, garaža 25 m2, dvorište 341 m2, i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 344 m2, imaju upisati kao suvlasništvo u ½ dijela DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i u ½ dijela ŠI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve temeljem ove pravomoćne presude u roku od 15 dana, te da se naloži tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana (st. I. izreke), odbijen je tužitelj sa eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatak II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar – pa da se posljedično tome u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima ima uspostaviti zemljišno i posjedovno stanje kako je postojalo prije upisa prava samovlasništva na tuženu, a koje je izvršeno temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. siječnja 2001. poslovni broj R2-04/01 od 10. siječnja 2001., Općinski sud u Županji, Dodatka Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013., poslovni broj R2-4/01 od 7. svibnja 2013. Općinski sud u Županji, Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. poslovni broj R2-4/01 od 28. studenog 2016. Općinski sud u Vukovaru, Stalna služba Vukovar, na način da se nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 21 u [adresa] u [adresa] površine 630 m2 od toga kuća broj 21 126 m2, poslovna zgrada 52 m2, pomoćna zgrada 41 m2, pomoćna zgrada 11 m2, nadstrešnica 34 m2, garaža 25 m2, dvorište 341 m2, i nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 344 m2, imaju upisati kao suvlasništvo u ½ dijela DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i u ½ dijela ŠI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve temeljem pravomoćne presude u roku od 15 dana te da se naloži tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana. (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak tog parničnog postupka u iznosu od 1.691,50 eura (st. III. izreke).

2. Tužitelj pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZZP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti i raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog 9. siječnja 2001. i ovjerenog kod Općinskog suda u Županji pod poslovnim brojem R2-4/2001 od 10. siječnja 2001., Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 16. travnja 2013. ovjerenog pod poslovnim brojem R2-4/2001, od 7. svibnja 2013., Dodatka II. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 4. studenog 2016. i ovjerenog pod poslovnim brojem R2-4/2001 od 28. studenog 2016., te da se potom u zemljišnim i drugim javnim knjigama i registrima uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je postojalo prije provede tih ugovora u zemljišnu knjigu. Tužitelj u tužbi navodi da prava volja njegovih prednika tj. oca i majke nije bila da njih tužena uzdržava već da se na taj način oštete drugi zakonski nasljednici i zbrine tužena i to iz razloga jer je u vrijeme sklapanja istih ugovora tužena zapravo bila uzdržavana osoba i nije mogla uzdržavati druge ugovorne stranke, dok razloge za raskid ugovora vidi u tome što tužena nije ispunila preuzetu obvezu iz ugovora i do kraja života uzdržavala primatelja uzdržavanja tj. pokojnog oca SIN.

7. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelja, i svjedoka čije je iskaze prihvatio kao vjerodostojne, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, utvrdio da je otac stranaka, kao primatelj uzdržavanja zahtijevao od tužene ispunjavanje preuzetih ugovornih obveza te je iz tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da pravi smisao i svrha zaključenja spornog ugovora i njegovih dodataka nije bila da se imovinski osigura tužena i onemoguće drugi nasljednici da naslijede primatelje uzdržavanja, već da je prava pobuda primatelja uzdržavanja za sklapanje spornog ugovora izražena kroz sadržaj spornog ugovora, a to je da im tužena pruža pomoć kada će im to biti potrebno, u slučaju bolesti, nemoći i starosti.

8. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nedopuštena pobuda primatelja uzdržavanja nije bitno utjecala na to da oni sklope predmetni ugovor, tako da se nisu ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 273. st. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) da bi taj ugovor sa dodacima bio ništetan. 9. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da čl. 4. spornog ugovora, kojim je ugovoreno da: "..se istom ima postupiti u slučaju njihove smrti, te osporavaju pravo bilo kome da ovaj ugovor napada, jer je to njihova izričita volja", dokazuje da svrha spornog ugovora nije bila da se primateljima uzdržavanja osigura uzdržavanje do njihove smrti, već isključivo da se ostali zakonski nasljednici isključe iz nasljedstva. Ovo stoga jer prema pravnoj prirodi ugovora o doživotnom uzdržavanju tek po smrti primatelja uzdržavanja, davateljica uzdržavanja može na sebe uknjižiti nekretnine primatelja uzdržavanja koje su obuhvaćene tim ugovorom, tako da se radi za tu vrstu ugovora o uobičajenoj formulaciji, a niti preostali dio navedenog dijela čl. 4. spornog ugovora ne dokazuje takve žalbene navode tužitelja, jer se time željelo posebno naglasiti da se radi o izričitoj volji ugovornih strana.

10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza saslušanih svjedoka PI, FI, ČI, NI, VI, ZI i RI, koji su imali neposredna saznanja o odnosu tužene i njenog pokojnog oca, da je tužena pomagala ocu koliko je to mogla i koliko je on to prihvaćao, a sve uzimajući u obzir da je isti pred kraj života bio izrazito zahtjevna osoba uslijed određenih psihičkih promjena, zbog čega je od mjeseca siječnja 2019. do njegove smrti 14. ožujka 2019. angažirana LI da mu daje propisanu terapiju i hranu, ali je i dalje tužena, prema navodima LI, obavljala ostale poslove po kući poput pranja rublja, čišćenja i nabavke namirnica.

11. Tužena je u iskazu navela da je moguće da je u jednom trenutku rekla da oca ne može i neće služiti, ali da je isto rekla u afektu, a sve to zbog toga jer joj je bilo veoma teško živjeti sa ocem u takvoj fazi kada je isti imao psihičkih tegoba. No, usprkos takvoj izjavi tužena je i dalje pružala pomoć i skrb ocu, jer to proizlazi iz iskaza LI, koja je u zadnjih mjesec i pol dana, upravo zbog narušenih odnosa između primatelja uzdržavanja i tužene, bila angažirana od tužitelja da primatelju uzdržavanja daje lijekove i hranu.

12. Sud prvog stupnja pravilno je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja da se na okolnost da li je sada pokojnom SIN uopće bila potrebna tuđa pomoć i njega, provodi odgovarajuće medicinsko vještačenje, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je činjenica zdravstvenog stanja prednika tužitelja i njegove potrebe za pomoć od drugih osoba u ovom postupku utvrđena drugim provedenim dokazima.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da tužena nije imala financijskih mogućnosti za ispunjavanje spornog ugovora, jer tim ugovorom nije predviđeno da tužena financijski pomaže roditelje (primatelje uzdržavanja), već da u slučaju bolesti, nemoći i starosti doživotno pruža pomoć i to da dovede liječnika, nabavi lijekove, vodi brigu o čistoći prostorija, o pranju rublja, zagrijanosti prostorija te da vodi brigu o pripravi hrane, kada to primatelji uzdržavanja ne budu mogli sami činiti.

14. Ne mogu se kao osnovani prihvatiti niti žalbeni navodi tužitelja da su i ostala djeca, prije svega tužitelj i njegova supruga u razdoblju od 19. listopada 2019. do 14. ožujka 2019. donosili hranu primatelju uzdržavanja, vodili ga doktoru na preglede, kupali, pa da u tome dijelu tužena nije izvršavala svoje ugovorne obveze, jer iz iskaza svjedoka koje je sud s pravom prihvatio kao vjerodostojne proizlazi da je tužena cijelo vrijeme trajanja ugovora ispunjavala svoje ugovorne obveze, što ne znači da i druga djeca primatelja uzdržavanja nisu ponekad pripomogli oko pomoći i skrbi za oca, ali to ne znači da su zbog toga ostvarene zakonske pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ne prijeći i druge osobe da pomognu oko uzdržavanja primatelja uzdržavanja, ali je pritom bitno da davatelj uzdržavanja cijelo vrijeme trajanja ugovora ispunjava svoje obveze i vodi brigu o tome da primatelj uzdržavanje ne ostane bez potrebne pomoći i skrbi.

15. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužena cijelo vrijeme trajanja ugovora ispunjavala ugovorom preuzete obveze u okvirima onoga što je primatelj uzdržavanja prihvaćao, te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid spornog ugovora iz čl. 583. st. 3. ZOO.

16. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

17. Tužitelj žalbom samo paušalno pobija odluku o troškovima postupka, a kako na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška, te pod st. III. izreke pobijane presude kojim je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.691,50 EUR.

18. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st .1. ZPP).

U Velikoj Gorici 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković