REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-114/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj Zagreb, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 47, OIB: 16745501648, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-81/2024-3 od 30. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 478/2023-21 od 13. lipnja 2024., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice KR u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice KR u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-81/2024-3 od 30. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-478/2023-21 od 13. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
"1. Primjenjuje li se odredba čl. 203. st. 8. Zakona o radu, a koja propisuje postupak kada je poslodavac obvezan primijeniti dva ili više kolektivnih ugovora s proširenom primjenom, i na sve ostale situacije kada je poslodavac obvezan primjenjivati više kolektivnih ugovora bez proširene primjene, a potpisnik je tih ugovora?
2. Da li je pri odlučivanju o pravima i obvezama iz radnog odnosa isključena kumulacija više kolektivnih ugovora u situaciji kada je poslodavac potpisnik više kolektivnih ugovora koji ga obvezuju u svojoj primjeni, a nije riječ o kolektivnim ugovorima s proširenom primjenom?
3. Da li je poslodavac koji obavlja registriranu djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, a potpisnik je Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, koji nije kolektivni ugovor s proširenom primjenom, obvezan isti primjenjivati prilikom priznavanja prava iz radnog odnosa svojim zaposlenicima, iako je po statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi?
4. Je li sud pri odlučivanju o pravima i obvezama radnika u parnicama iz radnog odnosa dužan primijeniti sve kolektivne ugovore čiji je poslodavac potpisnik, kada su ispunjeni uvjeti za njihovu primjenu, a radnik zahtijeva njihovu primjenu?
5. Da li sud smije isključiti primjenu jednog od kolektivnih ugovora, u situaciji kada je poslodavac potpisnik oba kolektivna ugovora, kada su oba kolektivni ugovori bez proširene primjene, te su oba sklopljena u djelatnostima koje poslodavac i obavlja, a kada je čl. 1. st. 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji propisano da se nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba?"
2.1. Tužiteljica ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, osobito jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena.
2.2. Nadalje, tužiteljica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da je drugostupanjski sud zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
4.1. Navedeno stoga što u odnosu na postavljena pitanja pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Rev-520/2023-4 od 23. travnja 2024., Rev-797/2024-3 od 18. lipnja 2024., Rev-1106/2024-3 od 1. listopada 2024., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužiteljica u bitnom navodi da je odluka drugostupanjskog suda arbitrarna, čime da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. Ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.
8.1. Drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna te stoga tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
