REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5355/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Opuzen iz Opuzena, Trg kralja Tomislava 1, OIB 90600955650, kojeg zastupa punomoćnik Gordan Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, Mandrovićeva 22, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1095/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-102/2022 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija kao neosnovan.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1095/2024-3 od 17. rujna 2024. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-102/2022 od 29. prosinca 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku, u smislu povrede odredaba članka 8. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada je drugostupanjski sud činjenice koje nisu utvrđene u prvostupanjskom postupku, prilikom preinačenja prvostupanjske presude, utvrđivao bez isprava koje se nalaze u spisu kojeg je prvostupanjski sud preslikao i priložio?
2. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu propusta nižestupanjskih sudova da po službenoj dužnosti u parnicama radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, neovisno od žalbenog razloga zbog kojeg je ovršenik upućen na parnicu, procjenjuju ništetnost solemniziranog ugovora o kreditu na temelju kojeg je određena ovrha?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda. Ujedno se poziva i na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da su mu pobijanom presudom zbog osobito teških povreda odredaba ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17. - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je ovrha protiv ovršenika (tužitelja u ovom sporu) određena temeljem ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u formi javnobilježničkog (solemniziranog) akta. Stoga kako tijekom postupka (što proizlazi i iz žalbenih navoda tužitelja) nije bilo sporno da je ovrha određena upravo temeljem ove ovršne isprave) prvo postavljeno pravno pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu.
3.2. U odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje prema pravnom shvaćanju ovoga suda (Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022., te Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.) u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće je isticati da su pojedine odredbe potrošačkog ugovora ništetne, a na ništetnost pojedinog pravnog posla sud pazi po službenoj dužnosti no samo u okviru činjeničnih navoda stranaka. U konkretnom slučaju ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha nije potrošački ugovor o kreditu. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na tvrdnje da je kreditoru (Credo banka d.d.) Hrvatska narodna banka (HNB) 2010. oduzela odobrenje za rad s obzirom da je Sporazum o zasnivanju založnog prava (ovršna isprava) sklopljen prije odluke HNB (2007. godine) ove okolnosti same po sebi ne dovode u pitanje pravnu valjanost ovršne isprave.
3.3. Stoga i odluke na koje se tužitelj u smislu razloga važnosti (čl. 387. st. 3. ZPP) poziva ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen.
5. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP ocjena je ovoga suda da tužitelj, kao jedinica lokalne samouprave, dakle dijela državne (lokalne) vlasti nema pravo na podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije (na isti način i Revd 3486/2023-2 od 3. rujna 2024.).
5.1. Ovo pravno shvaćanje potvrđeno je i u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/4197/2023 od 9. srpnja 2024., U-III/4493/2021 od 16. travnja 2024., U-III-462/2010 od 10. rujna 2013. i dr.) prema kojima položaj obveznika zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom priječi jedinice lokalne samouprave da traže zaštitu ustavnih prava.
5.2. Takav pravni pristup zastupa i Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP). Prema načelnom stavu ESLJP jedinice i tijela teritorijalne samouprave nisu ovlašteni podnositi zahtjeve budući da, neovisno o stupnju vlastite autonomije, sudjeluju u obnašanju javne vlasti. S druge strane, jedinici lokalne samouprave (gradu, općini) osigurano je, pod propisanim pretpostavkama, pravo na ustavnu tužbu u svrhu ostvarenja načela propisanih člankom 11. Europske povelje o lokalnoj samoupravi od 15. listopada 1985. (Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi „Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 14/97) kad je riječ o zadiranju državne vlasti u njihov samoupravni djelokrug poslova (što nije predmet spora u ovom konkretnom postupku).
6. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na navode o povredi temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 1. ZPP odbačen.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
