REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-632/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog Holdinga d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Matea Tadić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika OTP Leasing d.d. Zagreb, Avenija Dubrovnik 16/V, OIB:23780250353, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Topić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2752/2021-3 od 19. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 23/18 od 8. travnja 2021., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Održava se na snazi platni nalog za isplatu određen u rješenju javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba, Trg N. Š. Zrinskog 17, broj Ovrv-12471/17 od 21.12.2017. kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana 01.11.2017. za obveze nastale do 31.07.2015. po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena sukladno čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a za obveze nastale od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 141,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 21.12.2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora u iznosu od 725,00 kn u roku od 8 dana.''.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-23/18 od 8. travnja 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-12471/17 od 21. prosinca 2017. kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. studenoga 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 141,50 kn s istim zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2017. do isplate kao i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 23/18 od 8. travnja 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-12471/17 od 21. prosinca 2017. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate preko stope koja je potvrđena u prethodnoj točki izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Katica Valić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-12471/17 od 21. prosinca 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na ukupan iznos glavnice od 250,00 kn od 1. studenoga 2017. do isplate, kao i na iznos troškova ovrhe od 141,50 kn od 21. prosinca 2017. do isplate preko stope koja prelazi iznos prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu.''.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2545/2023-2 od 13. rujna 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2752/2021-3 od 19. siječnja 2023. zbog pravnog pitanja:

''Je li davatelj leasinga, kao nesporni vlasnik vozila, pasivno legitimiran u smislu odredbe čl. 86. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015) za isplatu troška premještaja vozila, u slučaju kada bi kao korisnik premještenog vozila u evidencije Ministarstva unutarnjih poslova bila upisana treća osoba (primatelj leasinga) i (ili) kada bi i faktično tim vozilom u konkretno vrijeme upravljala ta, treća osoba?''.

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložiti da mu naknadi trošak postupka.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženika iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak odgovora na prijedlog.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnova obavljenog premještanja nepropisno parkiranog vozila registarske oznake [registarska oznaka], vlasnik kojeg je tuženik.

9. U postupku je utvrđeno da je navedeno vozilo bilo nepropisno parkirano 28. rujna 2017. na nogostupu i onemogućavalo je prolaz pješacima, pa je tužitelj na temelju naloga Gradskog ureda za prostorno uređenje i izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, vozilo premjestio. Trošak premještanja iznosi 250,00 kuna i dospio je na naplatu 31. listopada 2017. Nadalje je utvrđeno da su tuženik i MH **.**.2017. sklopili ugovor o financijskom leasingu broj 1027818, kojim ugovorom je tuženik dao u leasing osobno vozilo WV Passat 2.0 TDI DSG Highline UH koji ga je preuzeo od tuženika 19. runja 2017. Utvrđeno je i da je u prometnoj dozvoli tuženik registriran kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], dok je u prostoru za napomenu upisano ime MH.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog, pozivom na odredbu čl. 86. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – dalje: ZSPC), ocijenivši da tuženik, kao vlasnik vozila, snosi troškove premještanja vozila. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata u skladu s čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Prema ocjeni suda prvog stupnja tuženik nije dokazao da u vrijeme nepropisnog parkiranja vozila nije bio vlasnik ili da je treće osoba bila korisnik istog.

10.1. Sud drugog stupnja je prihvatio pravno shvaćanje suda prvog stupnja i potvrdio prvostupanjsku presudu obrazlažući da je u smislu čl. 86. ZSPC na tužitelju pravo izbora hoće li ispunjenje duga zahtijevati od vlasnika vozila ili od korisnika vozila. Sud je zaključio da je propisana istovremena obveza vlasnika vozila i korisnika vozila da nadoknade trošak premještanja vozila (solidarnost tuženika), te osim toga tužitelju ne može uvijek biti poznato (iako je u situaciji korištenja vozila po osnovi ugovora o leasingu, to moguće saznati iz javno dostupnih podataka Ministarstva unutarnjih poslova) kome je vlasnik vozila prepustio svoje vozilo na korištenje, dok je vlasniku to uvijek poznato i na njemu je da uredi svoj odnos s osobom kojoj povjerava vozilo na korištenje (u ovoj situaciji ugovorom o leasingu). Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o visini stope zatezne kamate na temelju čl. 373. točka 3. ZPP. Pritom je napomenuo da je obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem sud navodi da tuženik nije dokazao da je treća osoba koristila vozilo u sporno vrijeme u suprotnosti sa sadržajem dokaza koje je tuženik dostavio i prvostupanjski sud izveo, međutim po ocjeni drugostupanjskog suda time nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. točka 11. ZPP. To stoga jer je drugostupanjski sud zaključio da činjenica da je treća osoba odnosno MH kao primatelj leasinga nepropisno parkirao vozilo zbog čega ga je tužitelj premjestio, ne predstavlja odlučnu činjenicu za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

11. Tuženik u reviziji osporava pravilnost primjene odredbe čl. 86. st. 1. ZSPC, pozivajući se na čl. 3. st. 4. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila i čl. 2. st. 1. Zakona o leasingu te čl. 60. st. 5. istog Zakona. Obrazlaže da nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, te da ne postoji solidarna odgovornost vlasnika i korisnika vozila, već isključivo odgovornost korisnika vozila kojem je vozilo u posjedu i dano je na korištenje.

12. Odredba čl. 2 točka 68. ZSPC tumači pojam "vozač" kao osobu koja na cesti upravlja vozilom, dok odredba istog članka točka 102. tumači pojam "vlasnika vozila" kao osobu na koju je vozilo registrirano. Međutim, u ZSPC nije definiran pojam "korisnik vozila".

13. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odluci broj Rev 1049/2019-2 od 18. siječnja 2022. korisnikom vozila, u smislu čl. 86. st. 1. ZSPC, smatra se osoba na koju je vlasnik vozila pravnim poslom prenio korištenje predmetnog vozila, koje korištenje je evidentirano pri nadležnim tijelima.

14. Odredbom čl. 84. st. 1. točka 3. ZSPC propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom narediti da se vozilo premjesti na neko drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na nogostupu ako pješak prilikom kretanja mora zbog vozila mora silaziti na kolnik ili drugu površinu (slobodan prolaz između parkiranog vozila i zgrade manji od 100 cm).

15. Prema odredbi čl. 86. st. 1. ZSPC troškove premještanja ili pokušaja premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ovoga Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

16. Iz navedenog proizlazi da ZSPC razlikuje pojam vlasnika vozila od pojma korisnika, kao i vlasnika i korisnika od pojma vozača, time da odredba čl. 86. st. 1. ZSPC regulira građanskopravnu odgovornost vlasnika, odnosno korisnika vozila za troškove premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila u njegovom vlasništvu. Pritom je bitno navesti da za postojanje građanskopravne odgovornosti nije odlučno je li vlasnik stvari počinio ili je pravomoćno proglašen krivim za neko kazneno djelo ili prekršaj. Za premještanje vozila i naplatu troškova premještanja od vlasnika odnosno korisnika vozila bitno je samo da su ostvarena obilježja prekršaja nepropisnog zaustavljanja ili parkiranja vozila iz čl. 84. ZSPC, dok je irelevantno tko je nepropisno zaustavio ili parkirao vozilo, kao i postojanje prekršaja i krivnje počinitelja za djelo ili prekršaj.

17. Prema odredbi čl. 9. st. 4. Pravilnika o registraciji i označavanju vozila ("Narodne novine" broj 151/08, 89/10, 104/10, 83/13, 52/15, 45/16 i 130/17 – dalje: Pravilnik o registraciji), koji je bio na snazi u vrijeme premještanja vozila, ako je vlasnik vozila leasing društvo ili pravna ili fizička osoba obrtnik koja vozilo daje u najam, u prometnu dozvolu se uz vlasnika vozila, u prostor za napomenu upisuje i korisnik leasing vozila ili korisnik najma vozila. Pritom treba navesti da se tuženik u reviziji poziva na odredbu čl. 3. st. 4. Pravilnika o registraciji, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018., koji u bitnome jednako propisuje upisivanje korisnika leasinga vozila u prometnu dozvolu.

17.1. Odredbom čl. 2. st. 1. točka 8. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 141/13 – dalje: ZL) propisano je da je primatelj leasinga svaka osoba koja na osnovi ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz obvezu plaćanja ugovorene naknade. U smislu čl. 60. st. 4. ZL, ako nije drukčije ugovoreno, pristojbe i druga davanja koja su u neposrednoj vezi s korištenjem objekta leasinga snosi primatelj leasinga.

18. U slučaju iz čl. 86. ZSPC primjenjuju se opća načela obveznog prava, u smislu kojih vlasnik ili korisnik nekog vozila, snosi trošak premještanja vozila, koje je parkirano ili zaustavljeno na mjestu na kojem je to zabranjeno prema odredbama ZSPC, neovisno o tome je li osobno zaustavio ili parkirao to vozilo, te se potom na temelju regresnog zahtjeva može naplatiti od stvarnog počinitelja. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj U-III- 4394/2008 od 11. srpnja 2014. legitimni cilj koji je zakonodavac želio postići čl. 86. ZSPC jest uklanjanje s javne površine nepropisno parkiranih ili zaustavljenih vozila koja ometaju normalno odvijanje prometa ili predstavljaju opasnost za druge sudionike u prometu i ta odredba ne predstavlja prekomjerni teret za njegove adresate. Time je uspostavljena ravnoteža između privatnog i javnog interesa.

19. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da je odgovornost vlasnika i odgovornost korisnika za trošak premještanja nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila, izjednačena, te su i vlasnik vozila i korisnik vozila pasivno legitimirani u postupku radi naplate tog troška. Na ovlašteniku prava naplate tog troška, u ovom slučaju tužitelja, je izbor hoće li naknadu troška zahtijevati od vlasnika ili od korisnika vozila. Okolnost da je vlasnik vozila prenio pravo korištenja na vozila na drugu osobu, ne oslobađa ga odgovornosti za trošak premještanja vozila, koje je nepropisno zaustavljeno ili parkirano, propisane odredbom čl. 86. st. 1. ZSPC. Okolnosti je li vlasnik vozila pravo korištenja prenio na drugu osobu ugovorom o leasingu, pod kojim uvjetima i je li ta činjenica upisana u evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, mogu biti odlučujuće tek u eventualnoj regresnoj parnici između vlasnika vozila i korisnika vozila i/ili nekoga od njih i vozača vozila u slučaju da vozač nije niti vlasnik niti korisnik vozila. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tuženiku dopušteno podnošenje revizije.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, tuženikova revizija je odbijena kao neosnovana.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražen Jakovina