REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-154/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Ratka Šćekića i Melite Božičević-Grbić kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ŽJ i drugih zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ-21.), odlučujući o zahtjevima osuđenog ŽJ, osuđenog CJ i osuđenog RJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 3. svibnja 2023. broj K-315/14-705 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 21. veljače 2024. broj Kž-392/2023-9, u sjednicama održanim 18. prosinca 2024. i 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog LJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, a u povodu njegovog zahtjeva po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenog ŽJ, osuđenog EJ, osuđenog CJ, osuđenog TJ i osuđenog ČJ, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 3. svibnja 2023. broj K- 315/2014-705 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 21. veljače 2024. broj Kž- 392/2023-9 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod točkom I., zahtjevi osuđenog ŽJ i osuđenog CJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude su bespredmetni.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 3. svibnja 2023. broj K-315/14-705 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 21. veljače 2024. broj Kž-392/2023-9 ŽJ, CJ i HJ osuđeni su zbog počinjenih kaznenih djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-21. Tom presudom je ŽJ za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i jedanaest mjeseci, nakon čega mu je, temeljem članka 57. KZ- 21., izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se šest mjeseci izrečene kazne zatvora izvršiti, a preostali dio kazne u trajanju od dvije godine i pet mjeseci neće se izvršiti ako u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Osuđenom CJ su za kaznena djela opisana pod točkama 1. i 3. izreke utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine i pet mjeseci za svako djelo, nakon čega je, temeljem članka 51. KZ-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i osam mjeseci. I na koncu osuđenom LJ su za kaznena djela opisana pod točkama 2. i 3. izreke utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, nakon čega je, temeljem članka 51. KZ-21., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

2. Protiv te presude je osuđeni ŽJ po branitelju, odvjetniku mr. sc. Draženu Letici podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po osnovi članka 517. u vezi s člankom 469. stavkom 1. točkama 2. i 3. (pravilno bi bilo: članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkama 2. i 3.) i po osnovi članka 468. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP), smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, da se radi o presuđenoj stvari te da je u donošenju prvostupanjske presude sudjelovao sudac koji je u ovom istom kaznenom predmetu donosio odluke kojima se odlučivalo o slobodi i temeljnim ljudskim pravima ovog osuđenika. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u ovoj pravnoj stvari te da se prekine izvršenje pravomoćne presude.

2.1. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđeni CJ podnio je po branitelju, odvjetniku Zvonimiru Hodaku po osnovi članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP-a (pravilno bi bilo: članka 517. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. i člankom 469. točkom 1. ZKP-a), smatrajući da je pravomoćno osuđen na način koji predstavlja povredu ustavnog jamstva na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske te da nema kaznenog djela počinjenog od strane III okrivljenika, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu. Ujedno predlaže da se do odluke o ovom zahtjevu prekine izvršenje pravomoćne presude.

2.2. Osuđeni HJ je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio po braniteljici, odvjetnici Vesni Rogulj po osnovi članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a i po osnovi članka 517. stavka 2. ZKP-a (pravilno bi bilo: članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a), smatrajući kako je ostvarena povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je mogla utjecati na presudu te da je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom ili zakonom. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da donese presudu kojom će preinačiti pravomoćnu odluku, podredno da ukine u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP-a spis je sa zahtjevima dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 14. listopada 2024. pod brojem Ksm-DO-178/2024-2 s mišljenjem da zahtjeve osuđenih ŽJ i CJ treba odbiti kao neosnovane, dok je zahtjev osuđenog LJ osnovan u dijelu koji se odnosi na povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a (povreda prava na pravično suđenje), dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđenicima i njihovim braniteljima odnosno braniteljici.

5. Zahtjev osuđenog LJ je osnovan, dok su zahtjevi osuđenog ŽJ i osuđenog CJ bespredmetni.

6. Ističući povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-a osuđeni HJ smatra da je pravomoćno osuđen u kaznenom postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom ili zakonom. Kada tvrdi da je ostvarena ova povreda podnositelj zahtjeva ističe da mu je tijekom kaznenog postupka bilo teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske odnosno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pri čemu navodi da je na raspravi koja je održana 27. travnja 2023. njegova obrana predlagala reproduciranje snimki snimljenih telefonskih razgovora i neposredno ispitivanje svjedoka PJ, s obzirom na to da je rasprava započela ispočetka pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem, međutim prvostupanjski sud je ove dokazne prijedloge odbio s obrazloženjem kako su isti usmjereni prema nepotrebnom odugovlačenju postupka. Smatra da je na taj način sud prvog stupnja, odbijajući dokazni prijedlog za reprodukciju snimki telefonskih razgovora, postupio suprotno načelu neposrednosti, kao važnom aspektu prava na pravično suđenje u kaznenom postupku, s obzirom da se presuda može donositi jedino na temelju dokaza koji su izvedeni pred sudom pred kojim se vodi kazneni postupak, a u ovom slučaju se radi o snimkama na kojima se u odlučujućoj mjeri temelji osuđujuća presuda u odnosu na ovog osuđenika. Nadalje povredu prava na pravično suđenje ovaj osuđenik nalazi i u tome što su na održanoj raspravi odbijeni svi njegovi dokazni prijedlozi, pri čemu je prvostupanjski sud za utvrđenje njegove krivnje imao u vidu samo dokaze optužbe, dok on, zbog takvog postupanja suda prvog stupnja, nije bio u mogućnosti dokazivati točnost navoda svoje obrane. I na koncu, navodi da se prvostupanjska osuđujuća presuda u odnosu na njega temelji na obranama optuženih TJ i ČJ koji su ga u svojim iskazima teretili, a da on tijekom dokaznog postupka nije bio u mogućnosti ispitati ove optuženike, zbog čega da mu je bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo, kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje.

6.1. Obrazlažući prethodno iznesene prigovore osuđeni HJ je samo djelomično u pravu.

6.2. Prvenstveno treba napomenuti da nije u pravu ovaj osuđenik kada tvrdi da je u ovom kaznenom postupku ostvarena povreda prava na pravično suđenje time što su tijekom kaznenog postupka odbijeni svi njegovi dokazni prijedlozi, dok su, s druge strane, prihvaćeni dokazni prijedlozi optužbe. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je na raspravi od strane obrane doista predloženo neposredno ispitivanje svjedoka PJ, uz prijedlog za reprodukcijom DVD-a sa snimljenim razgovorima (stranica 5. zapisnika, list 2851 spisa predmeta), ali bez navođenja okolnosti i činjenica na koje je potrebno ispitati tog svjedoka, a koji dokazni prijedlog je također odbijen od strane suda prvog stupnja. U nastavku rasprave u dokaznom postupku je pročitan iskaz svjedoka PJ kojeg je ovaj dao na raspravi pred Općinskim sudom u Zlataru 1. veljače 2016., i to u nazočnosti ovog osuđenika, tada kao optuženika, i zamjenice izabrane braniteljice, na koji iskaz oni tada nisu imali primjedbi niti dodatnih pitanja (list 1841-1847 spisa predmeta). Kada je na provedenoj raspravi izveden ovaj dokaz čitanjem zapisnika o ranijem ispitivanju ovog svjedoka tada niti osuđenik, a niti zamjenica izabrane braniteljice nisu imali primjedbi odnosno prigovora na tako izveden dokaz, niti su predložili dodatno ispitivanje ovog svjedoka na pojedine odlučne činjenice (stranica 10. i 12. zapisnika, list 2856 i 2858 spisa predmeta). Pritom, također treba reći da, iako osuda nakon izvođenja dokaza optužbe, uz istovremeno odbijanje svih dokaznih prijedloga obrane, u biti može predstavljati povredu načela pravičnosti propisanog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2010., 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - dalje: Ustav) odnosno konfrontacijskog prava iz članka 29. stavka 3. alineje 6. Ustava, kao i povredu tih istih prava propisanih člankom 6. stavcima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija), prema standardima ustanovljenim u presudama Europskog suda za ljudska prava do povrede tih načela može doći samo kada su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi i ako su važni za predmet optužbe, ako mogu pojačati poziciju obrane ili čak dovesti do oslobođenja od krivnje i ako sud njihovo odbijanje nije u dovoljnoj mjeri obrazložio. Kada iz stanja spisa predmeta proizlazi da je osuđenik predložio neposredno ispitivanje ranije već ispitanog svjedoka, bez šireg i preciznijeg navođenja okolnosti odnosno odlučnih činjenica na koje bi taj svjedok trebao biti ispitan te kada je pročitan zapisnik o njegovom ranijem ispitivanju koje je provedeno u nazočnosti osuđenika i zamjenice izabrane braniteljice, na koji izvedeni dokaz stranke nazočne na raspravi, pa tako i podnositelj zahtjeva, nisu imale prigovora i primjedbi, tada, i prema ocjeni ovog suda, neposredno ispitivanje ovog svjedoka u takvim okolnostima ne bi pridonijelo boljem i potpunijem utvrđenju činjeničnog stanja pa iz navedenog nije razvidno na koji način bi takvo ispitivanje u konkretnoj situaciji moglo pojačati poziciju obrane ili dovesti do oslobođenja osuđenika od krivnje. Stoga, ovakvo odbijanje svih dokaznih prijedloga, samo za sebe, a u nedostatku ovih drugih prethodno iznesenih okolnosti, suprotno tvrdnjama osuđenika, ne znači automatski i povredu njegovog prava na pravično suđenje, bez pomnog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal, pa tako i pročitani iskaz svjedoka iz prethodnog postupka.

6.3. Također nije u pravu ovaj osuđenik kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što nije bio u mogućnosti ispitati suoptuženike ČJ i TJ, a na čijim iskazima se također zasniva osuđujuća presuda, smatrajući da mu je uslijed toga tijekom postupka bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo. Naime, iz spisa predmeta odnosno zapisnika s održane rasprave od 27. travnja 2023. proizlazi kako su na toj raspravi „5. optuženik TJ (stranica 13. zapisnika, list 2860 spisa predmeta) i 6. optuženik FJ (stranica 14. zapisnika, list 2860 spisa predmeta)“, u nazočnosti osuđenika i zamjenice izabrane braniteljice najprije iznijeli svoje obrane, nakon čega su u nastavku rasprave pročitane i njihove obrane koje su ranije dali u ovom istom kaznenom predmetu, također u nazočnosti ovih osoba i kada stranke nisu imale primjedbi i dodatnih pitanja, da bi i na ovoj raspravi pred sudom prvog stupnja izjavili kako nemaju primjedbi i prigovora na tako izvedene dokaze i njihov sadržaj, a niti su imali daljnjih dodatnih pitanja. Stoga je, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, obrana osuđenika bila nazočna kada su ovi suoptuženici u ranijem postupku, ali i na održanoj raspravi, iznosili svoje obrane, pri čemu su bili u mogućnosti postavljati dodatna pitanja te stavljati primjedbe i prigovore na tako dane iskaze, međutim druga je stvar što osuđenik ta svoja prava tijekom ovog kaznenog postupka nije na odgovarajući način konzumirao. Uslijed navedenog, suprotno tvrdnjama ovog osuđenika, nije ostvarena povreda konfrontacijskog prava, a kako on to neosnovano ističe u ovom dijelu zahtjeva.

6.4. Obrazlažući u nastavku zahtjeva povredu prava na obranu na raspravi ovaj osuđenik ističe da ga je na raspravi koja je održana i zaključena 27. travnja 2023. zastupala zamjenica izabrane braniteljice pa kada se pristupilo iznošenju obrana i završnim govorima stranaka i kada je zamjenica izabrane braniteljice predložila odgodu rasprave, kako bi osuđenik iznio svoju obranu u nazočnosti izabrane braniteljice, a ne njezine zamjenice, prvostupanjski je sud takav prijedlog obrane odbio kao neosnovan čime mu je, po njegovoj ocjeni, povrijeđeno pravo na odgovarajuću obranu na raspravi, kao jedno od temeljnih sastavnica prava na pravično suđenje.

6.5. No, niti u navedenom ovaj osuđenik nije u pravu.

6.6. Naime, iz spisa predmeta odnosno zapisnika s održane rasprave od 27. travnja 2023. (list 2847-2864 spisa predmeta) proizlazi da je vijeće prvostupanjskog suda doista odbilo prijedlog obrane optuženog LJ da se rasprava odgodi kako bi on mogao iznijeti svoju obranu u nazočnosti izabrane braniteljice, a ne zamjenice izabrane braniteljice, nakon čega je tom optuženiku omogućen „povjerljiv i neometan razgovor sa zamjenicom izabrane braniteljice“ te je potom, u nastavku te iste rasprave, ovaj optuženik u njezinoj nazočnosti i iznio svoju obranu (stranica 13. zapisnika, list 2859 spisa predmeta). Kada se ima u vidu navedena okolnost, uz činjenicu da je od početka rasprave pa do njenog okončanja zamjenica izabrane braniteljice aktivno sudjelovala u ovom kaznenom postupku, podnoseći različite prijedloge procesne naravi i iznoseći završni govor u kojem je detaljno analizirala cjelokupni dokazni postupak, tada je evidentno da je osuđenik u ovom kaznenom predmetu bio u mogućnosti na odgovarajući i efikasan način realizirati svoje pravo na obranu na provedenoj raspravi te, bez obzira na činjenicu da je bio zastupan po zamjenici izabrane braniteljice, niti u jednom trenutku nije bio onemogućen u adekvatnom ostvarivanju tog svojeg prava. Stoga je, po ocjeni ovog suda, i u ovom dijelu podneseni zahtjev neosnovan.

6.7. Kada nadalje ističe da je u ovom kaznenom predmetu tijekom žalbenog postupka ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka koja je bila od utjecaja na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-a) osuđeni HJ navodi dvije takve povrede. Tvrdi da je je drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio raspraviti je li u ovom kaznenom predmetu osuđeniku povrijeđeno konfrontacijsko pravo, iako je takav prigovor bio iznesen u žalbi izjavljenoj protiv presude suda prvog stupnja. Tvrdi i da se sud drugog stupnja u svojoj odluci uopće nije osvrnuo na žalbeni prigovor osuđenika koji se odnosi na povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, a vezano za njegovo zastupanje po zamjenici izabrane braniteljice, iako je tijekom rasprave tražio da obranu iznese u nazočnosti izabrane braniteljice. Smatra da je time drugostupanjski sud postupio protivno svojoj obvezi iz članka 487. stavka 1. ZKP-a, a to da je u konačnici bilo od utjecaja na pravomoćnu presudu.

6.8. Međutim, niti ovaj dio zahtjeva ovog osuđenika nije osnovan.

6.9. U pravu je ovaj osuđenik kada tvrdi da se sud drugog stupnja u svojoj odluci nije osvrnuo i nije dao razloge u odnosu na prethodno iznesene žalbene prigovore, a koji se odnose na okolnost je li tijekom prvostupanjskog postupka ovom optuženiku bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo te je li došlo do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, na koji način drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije dao ocjenu ovih žalbenih razloga u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a. Međutim, da bi se radilo o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kao razloga za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, mora se raditi o takvoj povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, a to ovdje nije slučaj. Naime, u odnosu na okolnost je li u prvostupanjskom postupku povrijeđeno konfrontacijsko pravo, u točki 6.3. obrazloženja ove odluke dani su razlozi zbog čega se u konkretnom slučaju ne radi o navedenoj povredi, kao što su u točki 6.6. obrazloženja ove odluke dani razlozi zbog čega se u ovom kaznenom predmetu ne radi o povredi prava okrivljenika na obranu na raspravi. Stoga, iako sud drugog stupnja nije u potpunosti ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz odredbe članka 487. stavka 1. ZKP-a i u svojoj odluci nije se očitovao na ove žalbene razloge, čime je počinio povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, takva povreda, iz razloga koji su prethodno detaljno obrazloženi u ovoj odluci, nije bila od utjecaja na pravomoćnu presudu pa slijedom navedenog u drugostupanjskom odnosno žalbenom postupku, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nije ostvarena povreda na koju se ukazuje u ovom dijelu zahtjeva.

7. Iako nije u pravu osuđeni HJ kada tvrdi da mu je u ovom kaznenom predmetu teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što tijekom dokaznog postupka, na raspravi pred prvostupanjskim sudom, nisu reproducirani DVD-ovi sa snimljenim razgovorima između optuženika, a koji su nastali kao rezultat provođenja posebnih dokaznih radnji, zbog čega bi se, po njegovoj ocjeni, radilo o povredi iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a, uslijed takvog propusta suda prvog stupnja, po ocjeni ovog suda, sadržajno se radi o drugoj ostvarenoj povredi odnosno onoj iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-a (povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi, koja je bila od utjecaja na presudu).

7.1. Naime, iz spisa predmeta Općinskog suda u Zlataru broj K-315/2014 odnosno ranijeg spisa Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru broj K-19/2011 proizlazi kako je u ovom kaznenom predmetu po nalogu Županijskog suda u Zagrebu, Stalnoj službi u Zlataru naloženo stalnom sudskom vještaku za informatiku sačinjavanje transkripata telefonskih razgovora i SMS poruka, što je potom i učinjeno (list 677-830 spisa predmeta), pa nakon što je utvrđeno da su razgovori dijelom obavljeni na hrvatskom jeziku, a dijelom na albanskom jeziku, nalogom tog istog suda naloženo je dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za informatiku i stalnom sudskom tumaču za albanski jezik, što je također učinjeno (list 884-916 i 957- 1001 spisa predmeta). Na raspravi pred prvostupanjskim sudom, koja je održana 27. travnja 2023., sudsko vijeće najprije je odbilo prijedlog ovog osuđenika, tada optuženika, za reproduciranjem DVD-a sa snimkama razgovora optuženika (stranica 6. zapisnika, list 2852 spisa predmeta) pa, iako je kasnije u nastavku te iste rasprave konstatirano da se reproduciraju DVD-e snimke razgovora (stranica 11. zapisnika, list 2857 spisa predmeta), iz samog tijeka rasprave i vremenskog okvira u kojem je rasprava održana evidentno je da te snimke razgovora na raspravi, kako to ispravno primjećuje i ovaj podnositelj zahtjeva, doista nisu reproducirane, iako je tako nešto formalno konstatirano u zapisniku. Nakon toga u nastavku rasprave i dokaznog postupka, kako to proizlazi iz zapisnika, pročitani su nalaz i mišljenje vještaka zajedno s dopunama tog nalaza i mišljenja, iako se u biti radilo o čitanju transkripata snimljenih razgovora sačinjenih po stalnom sudskom vještaku za informatiku, od kojih je neke sačinio samostalno (hrvatski jezik), a neke u suradnji sa stalnim sudskim tumačem za albanski jezik (albanski jezik). Dakle, iz navedenog nedvojbeno proizlazi da na raspravi koja je provedena pred sudom prvog stupnja tijekom dokaznog postupka nisu neposredno reproducirani DVD-i sa snimljenim razgovorima optuženika, već su samo pročitani transkripti tih snimljenih razgovora, a koji su sačinjeni od strane stalnog sudskog vještaka za informatiku i stalnog sudskog tumača za albanski jezik.

7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno, po ocjeni ovog suda, u pravu je osuđeni HJ kada tvrdi da se osuđujuća pravomoćna presuda u odlučujućoj mjeri temelji na dokazu koji niti u jednom trenutku nije izveden tijekom dokaznog postupka na raspravi pred sudom prvog stupnja.

7.3. Naime, prema odredbi članka 450. stavka 1. ZKP-a sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni i provedeni na raspravi. S druge strane, kada se ima u vidu odredba članka 330. stavka 2. ZKP-a, iz koje proizlazi da se u odnosu na snimku postupa kao s drugim predmetima koji se imaju upotrijebiti kao dokaz te da je stavkom 3. tog istog članka propisano da se sadržaj snimke, ako drukčije nije propisano, utvrđuje njezinim reproduciranjem, evidentno je da su jedino DVD-i sa snimljenim razgovorima optuženika dokaz u ovom kaznenom postupku, dok su transkripti sačinjeni na temelju tih snimljenih razgovora samo pomoćno tehničko sredstvo koje sudu olakšava praćenje snimljenih razgovora i kao takvi, u smislu članka 330. ZKP-a, ne predstavljaju dokaz. Stoga, okolnost da prvostupanjski sud u dokaznom postupku nije preslušao audio zapise o snimljenim telefonskim razgovorima, već je samo pročitao transkripte koji su sačinjeni na temelju tih snimljenih razgovora, a koji nisu dokaz u kaznenom postupku, ukazuje na to da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a jer je sud u tijeku rasprave povrijedio odredbu članka 450. stavka 1. ZKP-a i presudu temeljio u odlučujućoj i najvećoj mjeri na dokazu koji nije izveden na raspravi. Kako o sadržaju telefonskih razgovora između ovih optuženika u bitnome ovisi ocjena obrana svih optuženika, pa tako i ovog osuđenika, taj je propust suda prvog stupnja bio od utjecaja na donošenje presude. Upravo uslijed navedenog propusta, po ocjeni ovog suda, došlo je do povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi jer on nije bio u mogućnosti očitovati se na dokaz koji nikada nije izveden na raspravi, a na kojem sud u najvećoj i odlučujućoj mjeri temelji presudu, što je bilo od utjecaja na donesenu presudu.

7.4. Slijedom svega iznesenog zahtjev ovog osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u ovom dijelu je osnovan, i to iz osnove propisane člankom 517. stavkom 1. točkom 3. ZKP-a. Stoga je, zbog prethodno iznesenih razloga, prihvaćanjem zahtjeva osuđenog LJ, trebalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, kako je to i presuđeno pod točkom I. izreke ove presude.

7.5. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom presudom te će nakon toga, temeljitom i sveobuhvatnom analizom svih izvedenih dokaza, donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

7.6. Kako razlozi zbog kojih je donesena pozitivna odluka u korist osuđenog LJ postoje i u odnosu na one osuđenike koji nisu podnijeli ovaj izvanredni pravni lijek (EJ, TJ i FJ) ili ga nisu podnijeli u smislu u kojem ga je on podnio (ŽJ i CJ), u povodu njegovog zahtjeva i po službenoj dužnosti trebalo je, temeljem članka 519. u vezi s člankom 511. stavkom 2. ZKP-a, i u odnosu na ostale osuđenike također ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi čega je i odlučeno kao u točki I. izreke.

8. Uslijed navedenog, a zbog odluke pod točkom I. izreke ove presude, zahtjevi osuđenog ŽJ i osuđenog CJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u ovom su trenutku bespredmetni pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

9. Slijedom svega izloženog, temeljem članka 519. u vezi članka 513. stavka 1. ZKP- a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. siječnja 2025.

Predsjednik Vijeća:

Dražen Tripalo