Poslovni broj: Usž-1433/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, klasa: UP/II- 320-02/21-21/57, urbroj: 525-06/195-23-2 od 15. svibnja 2023., radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1440/2023-8 od 1. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1440/2023-8 od 1. ožujka 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, klasa: UP/II-320-
02/21-21/57, urbroj: 525-06/195-23-2 od 15. svibnja 2023.
III. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Mali Lošinj, klasa: UP/I- 320-03/21-01/04, urbroj: 2170/01-08-02/26-21-8 od 19. veljače 2021.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-320-02/21-21/57, urbroj: 525-06/195-23-2 od 15. svibnja 2023. i rješenja tijela prvog stupnja, klasa: UP/I-320-03/21-01/04, urbroj: 2170/01-08-02/26-21-8 od 19. veljače 2021. Naprijed navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tijela prvog stupnja, klasa: UP/I-320- 03/21-01/04, urbroj: 2170/01-08-02/26-21-8 od 19. veljače 2021., kojim je tužitelju, kao investitoru izgradnje građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava (proizvodnja električne energije) sunčane elektrane Orlec Trinket-Istok te više pomoćnih zgrada u funkciji iste na poljoprivrednom zemljištu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u iznosu od 567.175,96 kn.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je parcelacijskim elaboratom iz 2019. godine izvršeno cijepanje katastarskih čestica i to na način da se nakon cijepanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentira kao pašnjak površine 56.764 m[2] , gospodarsko dvorište 44.708 m , gospodarsko dvorište 26.248 m i pašnjak površine 1.143 m . Od katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirane kao pašnjak formira se nova kč. br. [katastarska čestica] evidentirana kao pašnjak površine 61.877 m[2] , gospodarsko dvorište površine 29.016 m , te gospodarsko dvorište površine 37.525 m[2] . Iz navedenog proizlazi da su predmetne čestice i dalje u katastru zemljišta, a koje tijelo vodi podatke o kulturi zemljišta vode kao poljoprivredno zemljište. Upire na odredbu članka 23. stavka 1. i članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Iako sud u obrazloženju presude navodi kako se radi formiranja građevinskih čestica za izgradnju sunčane elektrane Orlec temeljem pravomoćne lokacijske dozvole od 6. lipnja 2018. i izmjene iste od 16. listopada 2019., te potvrde o usklađenosti elaborata s dokumentima odnosno aktima prostornog uređenja od 27. siječnja 2020., predmetne nekretnine, kao što je već navedeno, u katastru po kulturi vode kao pašnjaci te kao gospodarska dvorišta, to ostaje nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio da je visina jednokratne naknade za promjenu namjene zemljišta ispravno određena budući da su predmetne čestice i nakon cijepanja po svojoj kulturi u većem dijelu ostale poljoprivredno zemljište te da se pojam gospodarsko dvorište kao kultura zemljišta uvodi samo na površini koja iznosi 137.497 m[2] . S obzirom na navedeno smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje te da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega predlaže uvažiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. -dalje: ZUS), Sud nalazi da je istom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Osporeni akt i rješenje tijela prvog stupnja doneseno je, između ostalog, imajući u vidu odredbu članka 23. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18., 115/18. i 98/19.) kojom je propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.
7. Prema odredbi članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi i to iz povijesti promjena Državne geodetske uprave od 10. veljače 2021., da je na dan 31. prosinca 1984., kč. br. [katastarska čestica] evidentirana kao pašnjak površine 127.501 m[2] . Temeljem parcelacijskog elaborata evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih čestica st.promjena 8/2019 predmetom UP/I-932-07/2019-02/62, navedena čestica je 2019. godine evidentirana kao pašnjak površine 129.306 m[2] . Nadalje 2020. godine temeljem parcelacijskog elaborata u svrhu formiranja građevinskih čestica za izgradnju sunčane elektrane Orlec i priloženih isprava: pravomoćne lokacijske dozvole, klasa: UP/I-350- 05/18-03/1, urbroj: 2170/1-03-05/5-18-6 od 6. lipnja 2018., izdane od Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, izvršnog rješenja o 1. izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole, klasa: UP/I-350-05/19-04/6, urbroj: 2170/1-03-05/5-19-6 od 16. listopada 2019. izdanog od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, potvrde tijela nadležnog za prostorno uređenje o usklađenosti elaborata s dokumentima odnosno aktima prostornog uređenja, klasa: 350-07/19-01/35, urbroj: 2170/1-03-05/10-20-2 od 27. siječnja 2020., izdane od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Malom Lošinju, gore navedena čestica evidentira se kao pašnjak površine 56.764 m[2] , gospodarsko dvorište površine 44.708 m[2] , gospodarsko dvorište površine 26.248 m , pašnjak površine 1.143 m[2] .
8.1. Nadalje, navedenim parcelacijskim elaboratom od kč. [katastarska čestica] evidentirane kao pašnjak formira se: kč. [katastarska čestica]-pašnjak površine 61.877 m[2] , gospodarsko dvorište površine 29.016 m[2] , gospodarsko dvorište 37.525 m .
9. Prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja zaključuje da je naknada određena sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu jer se prilikom prenamjene zemljišta kultura čestice utvrđuje uvidom u katastar.
10. Međutim, tužitelj je u tijeku cijelog postupka i spora isticao da su predmetne katastarske čestice u odnosu na koje mu je izdana građevinska dozvola za građenje građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava (proizvodnja električne energije), sunčane elektrane Orlec Trinket-Istok te pomoćnih građevina u funkciji elektrane i nakon cijepanja po svojoj kulturi u većem dijelu ostale poljoprivredno zemljište u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
11. Na ovaj pravno odlučan prigovor tužitelja upravna tijela, a ni prvostupanjski sud, ne daju odgovor zbog čega se presuda prvostupanjskog suda kao i rješenja javnopravnih tijela, uz obrazloženja kakva su njima dana, ne mogu ocijeniti zakonitim.
12. Stoga, u postupku nakon ove presude potrebno je utvrditi stvarno stanje odnosno utvrditi točnu površinu građevinske čestice na kojoj se dozvoljava predmetna gradnja i u odnosu na koju građevinsku česticu je izvršena promjena namjene zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko. Ovo iz razloga jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da su promjene na predmetnim katastarskim česticama na kojima se temeljem građevinske dozvole dozvoljava gradnja izvršene na temelju iste lokacijske dozvole od 6. lipnja 2018. i rješenja o izmjeni i dopuni lokacijske dozvole od 16. listopada 2019., izdanim po Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostave u Malom Lošinju, temeljem kojih akata je izdana i građevinska dozvola tužitelju te izrađen parcelacijski elaborat u svrhu formiranja građevinskih čestica koje se prema podacima iz katastra nekretnina, nakon tako izvršenih promjena – parcelacije, i dalje u određenoj površini vode kao pašnjak. Tek nakon tako upotpunjenog činjenično stanja moguće je donijeti odluku o utvrđivanju obveze tužitelju za plaćanje naknade zbog promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. ZUS- a, odlučiti kao u točki I., II. i III. izreke presude, a točka IV. izreke presude utemeljena je na odredbi članka 79. ZUS-a, kojom nije propisana mogućnost naknade troškova spora stranci koju ne zastupa odvjetnik ili druga osoba koja ima pravo na zakonom propisanu naknadu.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
