Poslovni broj: Usž-384/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UR iz [adresa], protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa:
UP/II-942-01/19-01/110, urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-04 od 1. kolovoza 2022., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-1095/2022-7 od 25. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-1095/2022-7 od 25. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/19-01/110, urbroj: 514-04-02-01-01/07-22-04 od 1. kolovoza 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Otok, klasa: UP/I-943-01/08-01/103, urbroj: 2196-01-08/22-19-31 od 8. veljače 2019. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu za oduzetu imovinu.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je odbijen sa zahtjevom jer je u postupku utvrđeno da se pok. predlagateljica TR sukladno odredbi članka 9. Zakona o naknadi ne može smatrati ovlaštenikom naknade jer nije zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika. Navodi da je TR podnijela zahtjev za naknadu oduzete imovine, a do njezine smrti 30. siječnja 2009., nije doneseno rješenje kojim se odlučuje o njenim pravima i interesima pa je nakon njene smrti postupak preuzeo ZR kao nasljednik i nastavitelj postupka. Sve do njegove smrti koja je nastupila 9. veljače 2016. nije donijeto rješenje kojim se odlučuje o njegovim pravima i pravnim interesima. Nakon smrti ZR njegov nasljednik i nastavitelj postupka je tužitelj. Točno je da tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu imovine oduzete njegovim precima, ali to ne znači ništa jer je takav zahtjev podnijela TR koja je status stranke izgubila u momentu smrti. Navodi da je u odnosu na TR obustavljen postupak te smatra da je postupak u odnosu na nasljednike trebalo nastaviti, a ne obustaviti. Sud i drugostupanjsko tijelo navode da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da se TR sukladno odredbi članka 9. Zakona o naknadi ne može smatrati ovlaštenikom naknade jer nije zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika. Razvidno je da je postupak trebalo nastaviti jer je tužitelj stranka u postupku, a priroda upravne stvari je takva da omogućava nastavljanje postupka. Predlaže žalbu uvažiti te poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. 6. Naime, odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. -dalje: Zakon o naknadi) propisano je da se prava iz tog Zakona priznaju fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se ovdje radi o imovini oduzetoj BR i GR temeljem pravomoćnog rješenja Kotarske komisije za PZF br. 591/1953 od 18. kolovoza 1953. Proizlazi nadalje da su prijašnji vlasnici preminuli 1964. godine i 1979. godine pa se pravo na naknadu priznaje onim osobama koje čine krug zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda u konkretnom slučaju djeca IR i SR, koji također nisu bili živi u vrijeme donošenja Zakona o naknadi zbog čega se to pravo priznaje daljnjim potomcima prijašnjih vlasnika i to djeci pok. SR i IR. Ukoliko njihova djeca odnosno unuci prijašnjih vlasnika ne bi bili živi tada se to pravo priznaje njihovim praunucima u toj istoj prvog liniji kako to pravilno zaključuje tuženik i prvostupanjski sud.
8. U konkretnom slučaju podnositeljica zahtjeva je TR, supruga sina prijašnjih vlasnika, dakle snaha prijašnjih vlasnika oduzete nekretnine zbog čega joj osnovano ne pripada pravo na naknadu.
9. Nadalje je utvrđeno da unuka prijašnjih vlasnika oduzete imovine ČR te praunuci UR i ZR kao živući potomci nisu podnijeli zahtjev za naknadu, to je osnovano zaključeno da nemaju pravo na naknadu iste.
10. Naime, TR, koja je jedina podnijela zahtjev za naknadu oduzete imovine, u odnosu na prijašnje vlasnike oduzete nekretnine nije nasljednik prvog nasljednog reda. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je njezin suprug IR, sin prijašnjih vlasnika preminuo 1983. godine, prije stupanja na snagu Zakona o naknadi pa se TR nije mogla pravno odlučno pozivati na činjenicu da je supruga pok. IR koji nije niti mogao podnijeti zahtjev za naknadu po odredbama Zakona o naknadi koji je donesen i stupio na snagu nakon njegove smrti.
11. Stoga su pravilno zaključila upravna tijela i sud da podnositeljica zahtjeva TR, koja je u međuvremenu preminula, nije nasljednica prvog nasljednog reda iza prijašnjih vlasnika BR i GR, već je ista supruga njihovog sina IR koji je preminuo 1983. godine, prije stupanja na snagu Zakona o naknadi pa ona ne spada u krug ovlaštenika iz članka 9. Zakona o naknadi. Kako nije sporno da djeca pok. IR i to ČR te unuci UR i ZR nisu podnijeli zahtjev za naknadu predmetne imovine, to je osnovano zahtjev tužitelja odbijen.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao izreci.
U Zagrebu, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
