Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-402/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL ud. M. iz č.u., Republika Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mislavi Jonjić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-52/2023-9 od 8. studenog 2023., 22. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pn-52/2023-9 od 8. studenog 2023. u dijelu točke I. izreke za isplatu iznosa od 1.128,14 eura zajedno sa zakonskom kamatom počev od 8. studenog 2023. do isplate, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu od dosuđenih 1.128,14 eura do zatraženih 1.327,23 eura te u točki II. izreke.
II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se citirana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.128,14 eura od 15. prosinca 2019. do 7. studenog 2023. te sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.128,14 eura koji teče od 15. prosinca 2019. do 7. studenog 2023.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom I izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da, u roku 15 dana, isplati tužiteljici na ime troškova pogreba: kupnje lijesa, pogrebnih svijeća, vijenaca i svete mise, iznos od 1.128,14 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. prosinca 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za razliku od dosuđenog iznosa od 1.128,14 eura do zatraženog iznosa od 1.327,23 eura, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II izreke presude naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 253,83 eura, u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude, točke I izreke, dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, i protiv točke II. izreke, žalbu je podnijela tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. ; dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije te tužiteljicu obveže da tuženici naknadi troškove parničnog i žalbenog postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, odnosno podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
5. Obzirom na izmjene ZPP-a iz rujna 2022., koje su stupile na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj 1. siječnja 2023., te da sud primjenjuje onaj ZPP koji je na snazi u trenutku poduzimanja sudske radnje, u ovom slučaju se predmetni postupak ne smatra se sporom male vrijednosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica na ime troškova pogreba isplati iznos od 1.327,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2019., a koja šteta je posljedica prometne nezgode od 9. lipnja 1997. u kojoj je kao putnik, u vozilu u vlasništvu tuženice, stradao suprug tužiteljice IL.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je, u bitnome, utvrdio da je IL **.**.1997. stradao u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu "Ford Granada", registarske oznake [registarska oznaka], a za koje je 17. travnja 1997. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske izdalo prometnu dozvolu te je kao korisnik vozila navedena Vojna pošta 1905/20 Zagreb, koja nema svojstvo pravne osobe.
8. IL je pred Općinskim sudom u Zadru 28. ožujka 2000. , u predmetu poslovnog broja Pn-13/2020, podnio tužbu protiv ovdje tuženice, kojom je potraživao naknadu štete za prouzročene fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševne boli zbog naruženja, dok je podneskom od 20. veljače 2003. uz postojeći zahtjev, podnio i zahtjev za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege te rente s osnova tuđe pomoći i njege, a SL, VL, NL i ČL zahtjev za naknadu štete zbog duševnih boli zbog teškog invaliditeta bliske osobe.
8.1 U navedenome postupku prihvaćen je tužbeni zahtjev IL u odnosu na zahtjev za naknadu štete na ime pretrpljenog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih boli zbog naruženja, uz zaključak da je upravo tuženica pasivno legitimirana kao imatelj opasne stvari prema odredbi članka 174. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO). Također, tuženici je naloženo da tužiteljici BL, kao nasljednici pok. IL, isplati naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, kao i da tužiteljima ad.1. BL, ad.2. VL, ad.3. OL i ad.4. UL isplati iznos naknade štete na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta supruga, oca, odnosno sina. U odnosu na rentu na ime tuđe pomoći i njege, postupak je rješenjem obustavljen. Sve navedene odluke stekle su svojstvo pravomoćnosti.
8.2 U istome su postupku utvrđene ozljede koje je IL zadobio u predmetnoj nesreći, posljedice koje je trpio kao rezultat iste, kao i zdravstveno stanje u kojem se nalazio neposredno prije svoje smrti.
9. Slijedom opisanih utvrđenja, te pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014., prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženice da tužiteljica ne bi dokazala uzročnu vezu između smrti IL i štetnog događaja, kao i da bi njezina tražbina bila u zastari, budući da je tužba podnesena unutar zakonski propisanog zastarnog roka.
9.1 Pozivom na odredbu članka 193. ZOO-a prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev, dok visinu istoga utvrđuje prema prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, uz zateznu kamatu. Odluku o trošku donosi temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
11. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 13 i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
12. Nastavno na navedeno, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud na osnovi predloženih i izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) te na temelju pravila o teretu dokazivanja utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je potom pravilno primijenio materijalno pravo.
13. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski je sud isti pravilno otklonio kao neosnovan budući da je suprug tužiteljice preminuo **.**.2019., a tužba je podnesena 31. prosinca 2020. te nije protekao trogodišnji zastarni rok.
14. Pasivna legitimacija tuženice, kako je to i navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude, pravomoćno je utvrđena u postupku pred Općinskim sudom u Zadru, poslovnog broja Pn-13/2020, iz kojeg proizlazi da je tuženica, kao vlasnica automobila registarske oznake [registarska oznaka], 17. travnja 1997. registrirala predmetno vozilo. Odredbom članka 4. točke 71. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 84/92., 6/93., 5/93., 26/93., 29/94., 43/96., 46/96., 54/96. i 105/04.; dalje ZSPC) propisano je da se prometnom dozvolom, kao javnom ispravom, dokazuje vlasništvo registarskih pločica, koje u ovom slučaju glase na HV odnosno tuženicu. Dakle, upravo je tuženica, kao imatelj opasne stvari – automobila, sukladno odredbi članka 174. stavka 1. ZOO-a, koji se primjenjuje na temelju članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.), odgovorna za nastalu štetu.
15. U istome je postupku utvrđeno i da postoji direktna uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u predmetnom šetnom događaju s trajnim posljedicama kod oštećenog IL, a koje trajne posljedice su dovele do njegove smrti.
16. Obzirom da pravo na pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (
MU 18/97., 14/02., 1/06. i 13/17.), koja je u ustavnom poretku Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona, tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presuda u situacijama kada su sudovi odlučili o sporu s pravomoćnim učinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje (takvo je i pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Brletić protiv Hrvatske od 16. siječnja 2014. i Jelčić Stepinac protiv Hrvatske od 26. rujna 2023.) bespredmetni su žalbeni navodi da tuženica ne bi bila odgovora za predmetnu štetu, kao i da tužiteljica nije dokazala uzročnu vezu između štetnog događaja i smrti svoga supruga.
17. U odnosu na žalbene navode da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka sudu prilagala dokaze, iako je s istima raspolagala i prije njegova zaključenja, te da sud takve dokaze nije smio uzeti u obzir, ističe se da prvostupanjski sud svoju presudu nije temeljio na ikakvim dokazima koji bi mu bili predani nakon zaključenja prethodnog postupka. Navedeno, između ostalog, proizlazi iz točke 3. obrazloženja u kojem su sadržani provedeni dokazi, kao i iz ostatka obrazloženja presude budući da se prvostupanjski sud prilikom analize i ocjene dokaza ne osvrće na dokumentaciju zaprimljenu na ročištu 16. listopada 2023.
18. Visinu imovinske štete prvostupanjski je sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni, a sukladno ovlaštenju propisanom u članku 223. ZPP-a. U skladu s člankom 193. ZOO- a, te uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, kao uobičajene troškove pogreba prihvaća trošak kupnje lijesa, pogrebnih svijeća, vijenaca te trošak svete mise, s obzirom da se radi o uobičajenoj i općeprihvaćenoj proceduri nakon smrti bliskih srodnika. Pritom iskaz tužiteljice prvostupanjski sud cijeni istinitim, budući da je životan, uvjerljiv i u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj drugostupanjski sud. S druge strane, tuženica samo paušalno osporava dosuđeni iznos naknade štete, ne navodeći konkretne razloge zašto smatra da bi isti bio dosuđen u previsokom iznosu.
19. Međutim, obzirom da je visina dosuđene imovinske štete određena upravo prvostupanjskom presudom, prema slobodnoj ocjeni suda, a ne prema cijenama u vrijeme nastanka štete, zatezne kamate na istu mogu teći od dana presuđenja, konkretno od 8. studenog 2023. Slijedom navedenog, budući, da ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
20. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova, time da tuženica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, već isključivo jer smatra da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Pritom valja dodati da na omjer uspjeh u sporu ne utječe činjenica da je ovom presudom djelomično preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na tijek zateznih kamata, odnosno sporednog potraživanja.
21. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
22. Tuženica je žalbom uspjela u neznatnom dijelu, u odnosu na sporednu tražbinu zateznih kamata, pa je stoga zahtjev iste za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Dimec
