Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1717/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. CŠ, zastupan po Gordani Peraković-Turković, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika: 1- Općina Brinje, Frankopanska 33, OIB: 37242293454, zastupan po Šimi Bogoviću, odvjetniku iz Zagreba i 2- Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1 i 2-tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu pod posl. br. P-118/2024 od 09. kolovoza 20204., na sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1 i 2-tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Gospiću, Stalna služba u Otočcu pod posl. br. P-118/2024 od 09. kolovoza 2024. u točkama I) i II) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točci I) izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] PAŠNJAK U GMAJNI, površine 271 j 407 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji po Geodetskom elaboratu ovl. ing. geod. OŠ od 12.07.2019. (koji je sastavni dio presude) nosi oznaku 2854/2 bujadnik, šuma površine 40729 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što su 1 i 2- tuženi dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na ime i u korist tužitelja, dok je toč. II) izreke naloženo 1 i 2-tuženima da nadoknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.089,36 eura, a toč. III) izreke odbijen je tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška u iznosu od 2.716,10 eura.

2. Protiv toč. I) i II) izreke citirane presude žalbu podnose 1 i 2-tuženi iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlažu pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. 1-tuženik Općina Brinje u žalbi u bitnom navodi da je pobijana presuda neosnovana i nezakonita, da obrazloženje pobijane odluke ne sadrži decidirano koji su to uvjeti ispunjeni za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno trajanje i kakvoću posjeda, da je činjenično stanje pogrešno i nepostupno utvrđeno jer da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije bio pošten posjednik. Navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda manjkava u svom obrazloženju i nema razloga o odlučnim činjenicama, te da sud uopće nije cijenio iskaz svjedoka IŠ.

4. 2-tuženik Republika Hrvatska u žalbi u bitnom navodi da u konkretnom slučaju prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( dalje OGZ ) nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na prijeporu, te da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje budući da svjedoci, obzirom na dob, nisu mogli pouzdano iskazivati o posjedovanju tužiteljevih prednika. Navodi da iz odluke nije razvidno na temelju kojih dokaza je sud utvrdio kvalitetu konkretnog posjeda i tijek vremena dosjelosti, da se predmetna čestica nalazi u šumskogospodarskoj osnovi, pa da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva šuma i šumskog zemljišta. Navodi da sud svoju odluku temelji isključivo na iskazima saslušanih svjedoka koji da nisu u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Osporio je i odluku o trošku jer da u smislu čl. 155. ZPP-a nema osnove da se tužitelju prizna i trošak zahtjeva za mirno rješenje spora.

5. Odgovor na žalbe nije podnijet.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužitelja ( kao pravnog slijednika pok. CŠ ) za utvrđenjem prava vlasništva temeljem dosjelosti na dijelu kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja prema prijedlogu parcelacije sačinjenom tijekom postupka po sudskom vještaku Zdenku Paveliću iz [adresa], čini novoformiranu kč. br. [katastarska čestica] u površini od 40729 m2 k. o. [katastarska općina].

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06.04.1941. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 OGZ-a )

- da se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 08.10.1991. bile u društvenom vlasništvu treba, u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08.10.1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ) nego na temelju drugih odredaba toga Zakona

- da iz iskaza svjedoka VŠ proizlazi da prijepor mještani nazivaju "zobene drage", da mu je poznato da je prednica tužitelja CŠ kupila prijepor od BŠ ( čija majka se zvala ŠŠ ) koji se zatim odselio u Dugo Selo, da je CŠ u vrijeme te kupoprodaje imala oko 20 godina, da je nakon kupnje prijepor koristila na način da se čestica orala, a potom da je narasla šuma, da je prijepor u posjedu navedene i njenog prednika NŠ sigurno 150 godina, da nema saznanja da bi CŠ ili ranije BŠ bilo tko smetao u posjedovanju, da nikada nije vidio, niti čuo da bi šumarija bilo što radila na ovoj čestici, da su se "draškice" na predmetnom dijelu orale i sijalo žito, da i on ima svoju parcelu u blizini sporne čestice, da je i njegova majka od BŠ kupila 3-4 komada zemlje koji je rasprodavao zemlju jer se selio za Dugo Selo, da ne zna na temelju čega je ŠŠ stekla predmetnu nekretninu, da navedenu pamti kao osobu starije životne dobi, te da od kada pamti da je predmetna čestica bila dijelom šuma, a dijelom oranica, a sada da je sve u naravi šuma,

- da iz iskaza svjedoka ZŠ proizlazi da mještani predmetnu česticu nazivaju "zobene drage" i "bujednjak", da je njegova kuća udaljena cca 1 km i pol od prijepora, da je predmetnu česticu uživala prednica tužitelja CŠ, a do 1964. da ju je uživao NŠ koji ju je prodao CŠ, da se navedenog sjeća jer je rođen 1951., da je prije NŠ predmetnu česticu uživala njegova majka ŠŠ, da ih se svih sjeća kao i da je NŠ nakon prodaje odselio negdje oko Zagreba, da je prijepor najprije bio oranica na kojoj je se sijala pšenica i zob i na kojoj je rasla bujad, a nakon čega da je nikla mala samonikla šumica, da je NŠ brao bujad i sjekao drva u toj šumici, da je na isti način prijepor uživala i CŠ nakon kupnje, da nitko niti ŠŠ, niti BŠ, niti CŠ nije smetao u opisanom posjedovanju, da šumarija nikada nije zalazila na predmetnu zemlju, da su oko prijepora također privatni posjedi, te da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužitelja i njegovih prednika sigurno preko 100 godina

- da iz iskaza prvotne tužiteljice CŠ proizlazi da je predmetnu česticu pod nazivom "zobene drage" kupila 1964. od CŠ BŠ i ŠŠ, da ju je koristila na način da je u dvije drage sadila krumpir, a na ostalim dragama da je bila šuma, da šumarija na prijeporu ništa nije radila, već da je samo znala vidjeti lugara, da ju nitko nije smetao u posjedovanju, da je prodavatelj NŠ predmetnu česticu uživao prije prodaje sa svojim precima oko 300 godina, da je sa prijepora brala bujad koja se stavljala ispod stoke, te da se predmetna čestica nadovezuje na njezin posjed sa kojim da čini cjelinu

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se utužena čestica zove "zobene drage" ili "bujednjak", da je istu kupila njegova majka CŠ od BŠ i ŠŠ 1964. jer su se navedeni selili za Dugo Selo, pa su mještanima prodavali svoje čestice, da je u vrijeme kupoprodaje imao 10-tak godina, da je prijepor bio dijelom obrasao šumom, a dijelom da su bile drage na kojima se sadilo zelje, zob i slično, da je međa između njegovih čestica i šumarijske zemlje na gornjem dijelu bila u vidu stabala koja su bila označena crvenom bojom i kamenja, da ga je lugar iz Šumarije pok. Pernar Vjekoslav znao pohvaliti kako lijepo održava svoju česticu, da je sjekao stabla na svom dijelu, međutim djelatnici Šumarije Brinje da su ga prijevili za šumsku štetu koju da je platio kako ne bi imao problema, da se u konkretnom slučaju nije radilo o uzurpaciji, da je prodavateljica ŠŠ u vrijeme kada se odselila sa BŠ imala sigurno preko 75 godina, dok da je NŠ bio 2 godine mlađi od njegove majke CŠ, te da donji dio utužene čestice međi sa privatnim posjedima,

- da iz iskaza svjedoka IŠ proizlazi da prijepor čini dio šumsko- gospodarske osnove "Golosmreke-Jelavlje, odjel 35B", da radi u Šumariji Brinje od 15.11.2004.g. i već tada da je utužena nekretnina bila u šumsko-gospodarskoj osnovi koje se revidiraju svakih 10 godina, da je čuvarska služba Šumarije Brinje utvrdila nedozvoljenu sječu na prijeporu za koju je utvrđeno da ju je počinio tužitelj koji je štetu i platio, te da nakon toga na prijeporu više nije sjekao

- da je sud poklonio vjeru iskazima svjedoka CŠ VŠ i ZŠ MŠ, kao i tužitelja i njegove prednice jer da njihove iskaze potvrđuje i sadržaj Kupoprodajnog ugovora od 24.04.1964. iz kojeg proizlazi da je tužiteljeva majka CŠ kupila, između ostalog i kč.br. "2854 pašnjak sa 4 j i 800 čhv" od ŠŠ i BŠ kao prodavatelja.

- da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da se dio kč. br. [katastarska čestica] sa oznakom "uzurpacija" nalazi od osnivanja katastarskog operata od 1954. u Posjedovnom listu 380 na ime posjednika ŠŠ, da bi 1966. na temelju kupoprodajnog ugovora prijepor prešao u posjedovni list 590 na ime posjednika ŠŠ CŠ ( prednice tužitelja ),

- da iz povijesnog zk. Izvatka, kao i neposrednog uvida od strane uređujućeg suca u ručno vođenu zemljišnu knjigu, proizlazi da je utužena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prvotno bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo "Obćina mesna u Križpolju" da bi od 26.01.1948. bila upisana kao "Općenarodna imovina" i to sve do 2013. kada je ista otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske, a zatim od 11.12.2013. kao "zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i Općine Brinje"

- da je utužena nekretnina na dan 08.10.1991. bila u društvenom vlasništvu, te da nije imala uknjižene nositelje prava korištenja,

- da predmetna nekretnina kroz relevantno razdoblje nije bila posjedovana od strane bilo koga drugog, osim prodavatelja BŠ i BŠ ŠŠ, a potom i CŠ kao kupca, odnosno prednice tužitelja,

- da su se prednici tužitelja oduvijek ponašali kao vlasnici prijepora, te da im tuženi i njihovi prednici nikada nisu osporavali pravo posjeda, iako im nije moglo ostati nepoznato posjedovanje od strane tužiteljevih prednika.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da kako je posjed tužitelja bio samostalan, neprekinut i miran u trajanju od najmanje 100 godina, to da je izvjesno da su još prednici tužitelja BŠ i ŠŠ, dosjelošću stekli pravo vlasništva na prijeporu najkasnije do 06.04.1941. sukladno odredbama OGZ-a, odnosno svakako temeljem odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( NN 53/91, dalje ZOVO ) budući da se u vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 06.04.1941. do 08.10.1991. , pa prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

10. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

11. Isto tako pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo posljedično čemu je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo utužene nekretnine stekao dosjelošću, odnosno nesmetanim posjedovanjem prijepora, računajući i posjed svojih prednika tj. majke pok. TŠ i njenih prednika ŠŠ i NŠ od kojih je utuženu nekretninu stekla na temelju kupoprodajnog ugovora zaključenog 24.04.1964. ( list 7-8 spisa ).

13. Tijekom postupka, kao i u ovoj žalbenoj fazi sporno je pitanje da li su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću je originarni način stjecanja prava vlasništva tuđe nekretnine njezinim neprekidnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su sposobnost stvari, odnosno da se radi o stvari u prometu, potom posjed određene kvalitete, odnosno za redovnu dosjelosti isti mora biti zakonit, istinit i pošten, dok se za izvanrednu dosjelost traži barem pošten posjed, te rok dosjedanja koji je određen zakonom. Ratio pravnog instituta dosjelosti je da se jedno faktično stanje uskladi sa pravnim stanjem.

14. Iz provedenog dokaznog postupka proizlaze slijedeće činjenice:

- da je utužena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prvotno bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo "Obćina mesna u Križpolju" da bi potom 26.01.1948. bila upisana kao "Općenarodna imovina", a 2013. je otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske, te je 11.12.2013. upisana kao "zajedničko vlasništvo Republike Hrvatske i Općine Brinje"

- da je tužiteljeva majka pok. ĐŠ kao kupac zaključila sa ŠŠ i BŠ kao prodavateljima Kupoprodajni ugovor od 24.04.1964. ( list 7-8 spisa) čiji predmet kupoprodaje je, između ostalih, bila i utužena nekretnina

- da je prodavateljica ŠŠ bila upisana kao posjednica utužene nekretnine u Posjedovni list br. 380 k. o. [katastarska općina] od 1954. tj. od osnivanja katastarskog operata, dok je 1966. na temelju kupoprodajnog ugovora kao posjednica u posjedovni list br. 590 upisana prednica tužitelja CŠ

- da se predmetna nekretnina prema iskazima svjedoka VŠ i MŠ, među mještanima naziva "zobene drage" i "bujednjak“, da je ista od strane prednice tužitelja ĐŠ i njenih pravnih prednika ŠŠ i BŠ ( prodavatelja ) korištena nesmetano unazad više od 100 godina na način da se jedan dio obrađivao za sadnju zelja, zobi i sl., a drugi dio u naravi šuma za branje bujadi i sječe drva, te da navedene nikada nitko u tom razdoblju nije smetao u posjedovanju.

15. Kada se uzmu u obzir iskazi svjedoka VŠ i ZŠ, a koji nisu osobno zainteresirani za ishod ovog spora, kao i njihovu starosnu dob ( svjedok ZŠ rođen 1951. ), te njihova osobna saznanja o vremenu ( više od 100 godina ) i načinu korištenju prijepora ( u jednom dijelu za sadnju zelja, zobi i sl., a u drugom dijelu za branje bujadi i sječu drva) od strane tužiteljevih prednika ( ŠŠ, NŠ i CŠ ), kao i činjenicu da je ŠŠ bila od 1954. upisana u Posjedovni list kao posjednica prijepora, te da je 1964. prodala predmetnu nekretninu tužiteljevoj majci, to se može se po stavu ovog suda zaključiti da je posjedovanje utužene nekretnine od strane tužiteljevih prednika započelo najkasnije 1954.

16. Kako je, dakle u konkretnom slučaju utvrđen posjed tužitelja, uz računanje posjeda njegovih prednika od 1954., to znači da se isti treba promatrati kroz primjenu pravila bivšeg OGZ –a i čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941.godine (NN 73/91), te ZOVO ( koji je stupio na snagu 01.09.1980. ) i ZV-a ( koji je stupio na snagu 01.01.1997.g. ) temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV- a budući da se na stjecanje, postanak, pravni učinak i promjenu stvarnih prava primjenjuju pravila koja su bila na snazi u trenutku njihovog stjecanja, promjene i postanka.

17. Prema pravilima OGZ-a bilo je moguće dosjedanjem steći nekretninu uz uvjete propisane paragrafima 1460. do 1471. prema kojima se zahtijevalo da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno ( paragraf 1464 ), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. ) i da se mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. ). Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale državnim, crkvenim ili općinskim dobrima rok dosjedanja je iznosio četrdeset godina ( paragraf 1472. ).

18. Nadalje prema čl. 28. st. 2. i 4. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

19. Također prema čl. 159. st. 1. ZV-a kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZV-a), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZV-a), a, odredbom članka 159. stavak 4. ZV- a je propisano da je na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu RH, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle pošten posjed u trajanju od 40 godina.

20. Prema odredbi čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Identično je u bitnom bilo uređeno i čl. 30. st. 1. i 2. ZOVO-a.

21. Isto tako prema čl. 18. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zlouporabom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim je posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

22. Pri tom valja istaknuti da je odredbom čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, međutim navedena odredba je stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO-a ( NN 53/91).

23. Isto tako izvornom odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim Ustavni sud RH je 17.11.1999. ukinuo navedenu odredbu (odluka broj U-I- 58/1997 i dr., NN 137/99 od 04.12.1999.), a nakon koje je Izmjenama i dopunama ZV- a ( 114/01 od 20.12.2001. ) izmijenjana navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV-a na način da je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

24. Iz navedenog proizlazi da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja prije 08. listopada 1991. pa sve do 17. studenog 1999.

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda ( Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 ), kao i Vrhovni sud RH ( Rev-291/2014 od 17.04.2018., Rev-158/2017 od 07.05.2019., Rev 1424/2021 od 04.01.2022 ) u smislu da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08.10.1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08.10.1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( ZV ), nego na temelju drugih odredaba tog zakona jer da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

26. Također valja istaknuti da prema odredbi čl. 388. st. 3. ZV-a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim zakonom ako bi počeo teći u času njegovog stupnja na snagu.

27. Navedeno znači da rokovi za stjecanje stvarnih prava koji su počeli teći prije stupanja na snagu ZV-a, odnosno prije 01.01.1997., nastavljaju teći, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZV-a.

28. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, to se sukladno citiranom čl. 388. st. 3. ZV-a, ima primijeniti rok za stjecanje dosjelošću od 40 godina kako je to bilo određeno naprijed citiranim odredbama OGZ- a, a koji rok je identičan i važećim odredbama ZV-a.

29. Slijedom navedenog, a kako iz stanja spisa proizlazi da je posjedovanje utužene nekretnine od strane tužiteljevih prednika započelo najkasnije 1954., to je navedeni 40-godišnji rok istekao 1994.

30. U odnosu na žalbene navode valja istaknuti da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj sa svojim prednicima neprekidno i nesmetano koristio prijepor za sadnju zelja i zobi, za branje bujadi i sječu drva, a što je bilo poznato mještanima, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o stjecanju posjeda silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja iz razloga što su navedeni posjedovni čini po svojoj prirodi čini itekako vidljivi okolini, a posebno su to bili u razdoblju 1950/60-tih godina kada su ljudi uobičajno držali domaće životinje za koje im je trebala zob, bujad i dr., te sjekli drva za ogrijev.

31. Također činjenica poštenja posjeda je činjenica koja se predmijeva sukladno naprijed citiranim odredbama, a tuženi tijekom ovog postupka tu predmijevu nisu uspjeli oboriti, iako je na njima bio teret dokaza za obaranje predmijeve poštenja.

32. Naime, tuženi ničim nisu dokazali da bi tužiteljevi prednici uzurpirali predmetnu nekretninu, niti su na te okolnosti predložili provođenje bilo kakvih dokaza. Pri tom navod u povijesti promjena u katastar ( šuma s oznakom uzurpacije ) ne ukazuje nužno da se zaista radilo o uzurpaciji ( samovlasnom zauzeću ) utužene nekretnine od strane tužiteljevih prednika budući da iz dokazne građe nije razvidno kada je i temeljem čega na opisani način označena predmetna nekretnina u katastar. Isto tako tuženi tijekom postupka nisu dokazali niti kada je tužitelj platio štetu za nedozvoljenu sječu kao eventualni moment prestanka njegova poštenja, jer taj događaj ne ukazuje nužno na nepoštenje tužitelja za razdoblje prije tog događaja.

33. Također u odnosu na žalbene navode valja istaknuti da je sud cijenio iskaz svjedoka IŠ, a kojeg je i reproducirao u pobijanoj odluci, međutim iz iskaza navedenog svjedoka nije moguće utvrditi kada je tužitelj platio štetu za nedozvoljenu sječu, pa isti nije niti odlučan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

34. Štoviše iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je zaposlen u Šumariji Brinje 15.11.2004. pa se može zaključiti da se predmetni događaj plaćanja štete za nedozvoljenu štetu, desio svakako iza tog datuma, odnosno svakako nakon što je protekao 40 godišnji rok za dosjedanje.

35. U odnosu na žalbene navode ističe se i da tijekom postupka tuženi nisu dokazali da bi se utužena nekretnina vodila upisana u šumskogospodarskom području na dan 16.10.1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ( NN 41/90) na temelju kojeg je izvršena pretvorba šuma i šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu na način da je RH temeljem zakona postala vlasnik te vrste nekretnina.

36. Slijedom navedenog, a kako iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima 40 godina bio u poštenom, nesmetanom i kontinuiranom posjedu utužene nekretnine računajući najkasnije od 1945., te kako ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba glede sporne nekretnine, to su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini temeljem čl. 159. ZV-a, pa je pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

37. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda i o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju i trošak zahtjeva za mirno rješenje spora temeljem čl. 155. ZPP-a jer se radi o opravdanom trošku kao procesnoj pretpostavci za podnošenje tužbe u parničnom trošku u smislu čl. 186. st. 1. ZPP-a ( pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VS RH od 26.10.2009.).

38. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

39. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točci III) izreke.

U Rijeci, 22. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec