Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-10988/2021-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari I- tužiteljice NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV-tužitelja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Specijalne bolnice za plućne bolesti, Rockefellerova 3, Zagreb, OIB: 75982310877, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐC, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika RC, odvjetničkog vježbenika, 22. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti da II-tužiteljici ZC isplati iznos od 927,83 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 58,67 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 64,35 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 75,69 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 64,37 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 78,47 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 80,60 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 78,57 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 81,14 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 101,12 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 91,84 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 88,69 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 64,32 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

sve prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 419,53 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti da IV-tužitelju GC isplati iznos od 976,61 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 79,62 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 79,06 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,31 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 96,16 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 82,92 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 96,06 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 83,67 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 86,95 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 74,96 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 74,55 EUR od dana 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 82,28 EUR od dana 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 58,07 EUR od dana 16. veljače 2017. do isplate,

III. Odbijaju se tužbeni zahtjevi II-tužiteljice ZC i IV-tužitelja GC u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovani.

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tužba I. tužiteljice NC i III. tužiteljice KC u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se III-tužiteljici KC naknaditi tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 22. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su u utuženom razdoblju bili zaposlenici tuženika na radnom mjestu medicinske sestre. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015. nadalje plaće tužitelja obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, nastao je dug tuženika prema tužiteljima s osnove razlike u plaći za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Izuzev gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka Sporazuma u člancima IV. i V. predviđaju i dodatna povećanja osnovice koja nisu predmet ove tužbe. Tužitelji ovim tužbama samo djelomično ostvaruju svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma, zadržava pravo da naknadnim zahtjevima ostvaruje i ostala prava na povećanje plaće, te se ni na koji način ne odriče niti odustaje od bilo kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka Sporazumu, ostvarenje kojih prava nije predmet ove tužbe. Tužitelji ne raspolažu potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaća koje im tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužitelj ne raspolaže, i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljima koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.1.2016. do 1.2.2017.; dalje, sve platne liste tužitelja za razdoblje od plaće za siječanj 2016. do plaće za siječanj 2017. Tužitelji su sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom navedenog, tužitelji podnose tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

2. U odgovoru na tužbu od 7. ožujka 2023. tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbi i tužbenih zahtjeva. Prvenstveno je bitno istaknuti da tuženik nije zaprimio sve tužbe i priloge tužbi u predmetu koji se vodi pod brojem gornjim čime mu je povrijeđeno pravo na raspravljanje. Naime, Rješenjem Naslovnog suda od dana 23. siječnja 2023. određeno je da se radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedinstvene odluke na predmet poslovni broj: Pr-10988/21 spajaju predmeti poslovni broj: Pr-10966/21, Pr-10970/21 i Pr-10977/21. U svakom slučaju, tuženik i u tim predmetima osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te se ovaj odgovor na tužbu ima smatrati odgovorom na tužbu u svim predmetima koji su sukladno Rješenju Naslovnog suda od 23.01.2023. spojeni radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedinstvene odluke, odnosno ima se smatrati odgovorom na tužbu u predmetima pod poslovnim brojevima Pr-10966/21 i Pr-10977/2021. Obzirom na navedeno, tuženik zadržava pravo, a nakon što mu sve tužbe i prilozi budu uredno dostavljeni istaknuti nove činjenice i dokaze, te se u pogledu tako naknadno dostavljene dokumentacije prema potrebi naknadno i dodatno očitovati. Prvenstveno je bitno istaknuti da u konkretnom slučaju postoje negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetne tužbe. Naime, iz tužbe proizlazi da ista predstavlja tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186. b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Naprijed navedenom odredbom određeno je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Dakle, da bi se uopće moglo postupati povodom ovakve tužbe, nužno je da tužitelj dokaže da tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu za dostavom potrebnih informacija ili dokumentacije, a koji su mu potrebni za isticanje zahtjeva u parnici. Predmetna tužba ne sadrži čak niti takav paušalan navod, a kamoli dokaz da je tužitelj prethodno od tuženika zatražio dokumentaciju koju tek sada, ovom tužbom potražuje. Da je u ovakvim situacijama nužno odbaciti tužbu razvidno je i iz relevantne sudske prakse pa se u prilogu dostavlja rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. rujna 2008., poslovni broj Revr 10/2008 u kojoj je na nedvojben, nedvosmislen način zauzeto pravno shvaćanje da je u situacijama kada tužitelj podnese stupnjevitu tužbu, a prethodno nije tuženika pozvao na dostavu iste, tužbu potrebno odbaciti. Tako je u naprijed navedenom rješenju od 4. rujna 2008., poslovni broj Revr 108/2008, Vrhovni sud Republike Hrvatske eksplicitno utvrdio: „Iz citiranog sadržaja navedene odredbe proizlazi da do njezine primjene dolazi kada tuženik odbija dati tuženiku podatke bez kojih se ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. U ovom sporu tužitelji nisu tvrdili i ne tvrde da im je tuženica odbila dati podatke bez kojih oni ne bi bili u mogućnosti postaviti određene tužbene zahtjeve. Slijedom izloženog proizlazi da je tužba osnovano odbačena i u odnosu na novčane zahtjeve pa niti u tom dijelu pobijanog rješenja ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.“ Slijedom iznesenog, tuženik predlaže da se predmetna tužba odbaci, tim više jer tužitelj potražuje dokumentaciju kojom i sam raspolaže jer mu je istu tuženik već dostavio sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetne tužbe proizlaze i iz sljedećih razloga. Naime, iz tužbe proizlazi da tužitelj potražuje isplatu plaće koju mu je obračunata primjenom pogrešne osnovice plaće, te se u historijatu tužbe tužitelj poziva na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/2012, 150/2013, 153/2013, dalje: TKU/12) te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13). Odredbom članka 19. TKU/12 određeno je da ugovorne strane osnivaju zajedničko Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, te da navedeno povjerenstvo za tumačenje tog ugovora daje tumačenje odredaba ovoga Ugovora; daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu spornih članaka Ugovora; prati izvršavanje ovoga Ugovora i izvještava obje strane o kršenju Ugovora; i obavlja druge poslove određene ovim Ugovorom. Odredbom članka 18. KU/13 određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po 3 predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora: daje obvezujuća tumačenje odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje tog ugovora, izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora. Odredbom članka 321. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21

– dalje: ZOO) određeno je ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je stavkom 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Dakle, zbog ovog je razloga predmetnu tužbu potrebno odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelj, iako želi ostvariti svoje partikularne interese, ne može svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen člankom 19. TKU/12 i člankom 18. KU/13.Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod tuženika ne daje pravo tužitelju na uvećanu osnovicu plaće koju predmetnom tužbom potražuje. Tuženik je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod tuženika obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). COP je jedinstven, centraliziran, poslovno- informatički sustav za podršku upravljanja rashodima vezanim za troškove ljudskih resursa u javnom sektoru. COP je sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25.10.2013. između Vlade Republike Hrvatske i Financijske Agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Dakle, Vlada RH povjerila je FINA-i posao obračuna plaće za institucije javnog sektora, među kojima je i tuženik pa je sasvim jasno da je plaća tužitelju obračunata ispravno i sukladno relevantnim zakonskim odredbama. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, tuženik samo i isključivo opreza radi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer ako bi se eventualno i utvrdilo da bi bilo pogrešaka u obračunu plaća, tada sasvim sigurno ne bi mogao za isto biti odgovoran tuženik budući da tuženik nije niti obračunavao plaću već FINA temeljem naprijed navedenog Ugovora sklopljenim s Vladom Republike Hrvatske. Tužitelj se u svojoj tužbi paušalno poziva na odredbe Kolektivnih ugovora te Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i na temelju istih konstruira navodna prava u odnosu na tuženika, što je potpuno pogrešno i tuženik se protivi takvom tumačenju. Tužitelj osim paušalnog pozivanja na određene odredbe nije dostavio nikakve dokaze u potkrjepu tužbe, niti je ukazao na okolnosti zbog kojih bi imao ikakvo pravo, pa njegova tužba pored toga što je neuredna i nepodobna za raspravljanje zapravo nije utemeljena ni na jednom relevantnom pravnom osnovu. Tuženik je ispravno obračunao plaću tužitelju, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Budući da teret dokazivanja leži na tužitelju, a da tužitelj nije dokazao da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, tužbu bi u svakom slučaju trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a. Opreza radi, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa. Naime, sukladno odredbi 226. ZOO-a plaća predstavlja povremenu tražbinu koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok u roku od 5 godina zastarijeva pravo iz koje proistječu povremene tražbine sukladno odredbi članka 227. ZOO-a. Tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj izvora prava na koje se poziva tužitelj. Naime, Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazumu o osnovici plaće te Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nemaju status kolektivnog ugovora kao izvora radnog prava. Naime, sklapanju naprijed navedenih sporazuma i dodataka nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredaba Zakona o radu, a iz razloga što u konkretnom slučaju poslodavac kod sklapanja ovih sporazuma nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, te ti pred predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno odredbama Zakona o radu. Dakle, ne radi se o sporazumima koji po svojoj pravnoj naravi predstavljaju kolektivan ugovor kao izvor radnog prava, već o sporazumima koji predstavljaju obveznopravni ugovor. Nadalje, tuženik ističe da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu niti potpisane po svim potpisnicima koji su ranije sklopili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Naime, da bi izmjene i dopune bilo kojeg ugovora bile pravno valjane, trebaju biti potpisane svim ugovornim stranama osnovnog ugovora. Međutim, u konkretnom slučaju kod Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama ne postoji kontinuitet identiteta stranaka, zbog čega predmetne izmjene i dopune nisu pravno valjane. Osim toga, sve kada bi navedene izmjene i dopune imale status kolektivnog ugovora, učinci bi u odnosu na nevaljanost bili isti. Naime, da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, no kako u sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor takva je izmjena nezakonita, odnosno nevaljana. Prema tome, ništetne su i ne proizvode pravne učinke Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., zbog čega ne postoji nikakva pravna osnova za potraživanje isplate uvećane osnovice plaće, a koju tužitelj u tužbi potražuje. Podredno, tuženik osporava navod tužitelja da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Naime, odredbom članka 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama navedeni su uvjeti koji su nužni za ostvarivanje uvećane osnovice za obračun plaća. Točka 1. istog članka određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao te da se navedena odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna. Iz naprijed navedene odredbe proizlazi da je istom uređena odgoda uskladbe za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a to je trenutak poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. Imajući u vidu javno dostupne podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje. Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu niti nastupile, sve kada bi se i uzelo da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama proizvode pravne učinke. Osim toga, kada se uzme u obzir da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, te da je njihovo trajanje isteklo dana 25.10.2016., proizlazi jasan zaključak kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi niti došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Slijedom iznesenog, tuženik prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, a podredno predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

3. Podneskom od 29. siječnja 2024. punomoćnik tužitelja istaknuo je da povlači tužbu za I-tužiteljicu NC, dok je podneskom od 11. prosinca 2024. povukao tužbu za III-tužiteljicu KC. Pun. tuženika nije se protivio povlačenjima, a na ročištu 21. ožujka 2024. učinio je nespornim visine konačno postavljenih tužbenih zahtjeva.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u platne liste, Sporazum o osnovici od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici od 13. svibnja 2009., Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluka od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., TKU/07, TKU/10, TKU/12, Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno 28. kolovoza 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda DSZ-a od 4. rujna 2015., Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno dana 27. studenog 2015., Procjenu tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda DSZ-a od 4. prosinca 2015., a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Pri tome valja reći da je sud odlučio ne provoditi dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja obzirom su, na ročištu 21. ožujka 2024., učinjene nespornim visine konačno postavljenih tužbenih zahtjeva.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da su konačno postavljeni tužbeni zahtjev II-tužiteljice ZC i IV- tužitelja GC osnovani.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelji bili zaposleni kod tuženika u utuženom razdoblju te da je tuženik tužiteljima obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

7. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljima u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelji temelje na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

8. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12 - dalje: TKU/12) od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017. godine.

11. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10 - dalje: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

13. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

15. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZoR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZoR-a. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina dakle u odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

16. Sud je tijekom postupka, rješenjem od 23. siječnja 2023., spojio tužbe tužitelja radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, budući je to po ocjeni ovog suda bilo ekonomično i svrsishodno.

17. Obzirom su tužbe I-tužiteljice NC i III-tužiteljice KC tijekom postupka povučene valjalo je, na temelju čl. 193. ZPP-a, odlučiti kao izreci rješenja.

18. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina konačno postavljenih tužbenog zahtjeva preostalih tužitelja, to je sud usvojio navedene tužbeni zahtjeve i odlučio kao u točki I i II izreke presude.

19. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinog mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci.

20. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015.g., Gž R-376/15 od 2.6.2015.g., Gž R-440/15 od 24.2.2015.g., Gž R- 508/14 od 14.4.2015.g.).

21. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 156/23) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenih tužbenih zahtjeva. Budući da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, to je i nastale troškove tužbe, valjalo dosuditi pojedinačno svakom od tužitelja.

23. Kako je svaki od tužitelja podnio pojedinačnu tužbu, to im pripada trošak zastupanja po punomoćniku po Tbr. 7/1- 75 bodova odnosno 150,00 EUR uz PDV od 25% dakle 187,50 EUR za svakog tužitelja posebno.

24. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 10 %. Tako im je, priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2024. po Tbr. 8/4- 18,75 bodova, zastupanja na ročištu 21. ožujka 2024. po Tbr. 9/1 -75 bodova i zastupanja na ročištu 20. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 -75 bodova odnosno ukupno 168,75 EUR bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 337,50 EUR, što uz PDV od 25% iznosi 421,87 EUR te uz uvećanje od 10% iznosi 464,06 EUR, a što valja podijeliti na dva tužitelja, tako da je svakom valjalo dosuditi iznos od 232,03 EUR. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi 419,53 EUR za svakog tužitelja posebno.

25. Za istaknuti je kako prema čl. 37. st. 2. ZPP-a ako pojedine zahtjeve prema istom tuženiku ističu različiti tužitelji vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. S obzirom na navedeno, vrijednost predmeta spora, koja je relevantna za određivanje visine troškova postupka – ne određuje se zbrajanjem takvih zahtjeva tužitelja već se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Kako tužitelji potražuju različite iznose, vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, određuje se prema najvišem postavljenom zahtjevu određenog tužitelja pa vrijednost predmeta spora relevantna za određivanje visine troška u ovoj pravnoj stvari iznosi 976,61 EUR (Gž R-1779/21-2, od 5.10.2021.g., ŽS Zagreb).

26. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2023. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice, sukladno čl. 155. ZPP, budući se zapravo radi o navodima ponovljenim iz tužbe i o navodima koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda RH, a tužitelji su iste mogli iznijeti i na ročištu, za koje im je priznat trošak zastupanja (sukladno i stajalištu iznesenom u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R-141/2022-2 od 1. ožujka 2022.). Tužiteljima također nije priznat trošak zastupanja na ročištu 26. studenog 2024., na temelju čl. 156. st.1. ZPP-a, obzirom je ročište odgođeno krivnjom na strani III-tužiteljice KC.

27. U skladu s gore navedenim valjalo je III- tužiteljici KC naložiti da naknadi tuženiku trošak zastupanja na ročištu 26. studenog 2024. u iznosu od 187,50 EUR (po Tbr. 7/1- 75 bodova odnosno 150,00 EUR uz PDV). U odnosu na ostale troškove koje tuženik potražuje po predanim troškovnicima valja reći da je, s obzirom na uspjeh stranaka u parnici i činjenicu je radi spajanja vođen jedan zajednički postupak, sud utvrdio da tuženiku u odnosu na I-tužiteljicu NC i III-tužiteljicu KC nisu nastali drugi posebni troškovi radi čega je preostale zahtjeve za naknadom troškova postupka ocijenio neosnovanim.

28. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljima i tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. siječnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte