Poslovni broj: Gž-1974/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Ingrid Bučković predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Larise Gačanin članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan punomoćnicima – odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukojišanska 4 , protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Filijala Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8 OIB: 26187994862 , radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-315/2022- 36 od 13. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-315/2022-36 od 13. studenoga 2024., u točki I izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 8.899,98 eur sa zateznim kamatama počev od dana podnošenja danja podnošenja tužbe do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.977,50 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te točki II izreke osim u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.189,35 eur.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-315/2022-36 od 13. studenoga 2024. u točki I izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 265,45 eur i točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.189,35 eur i sudi:

I Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 265,45 eur sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da isplati tužitelju KC daljnji parnični trošak u iznosu od 2.189,35 eur sa zateznom kamatom počev od 13. studenoga 2004. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je;

I.Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju daljnji iznos od 9.165,43 eura, s Zakonskim zateznim kamatama, počam od dana, predaje tužbe sudu do isplate te mu u istom roku naknaditi trošak spora u iznosu od 2.977,50 € s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate.“

II.S viškom tužbenog traženja za iznos od 6.259,25 € tužitelj se odbija kao neosnovanim.

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužitelj presudu pobija u odbijajućem dijelu zbog pogrešne primjene materijalnog prava .

4. Tužitelj drži da mu naknada s osnove pretrpljene neimovinske štete dosuđena u preniskom iznosu imajući u vidu stupanj povrede osobnih prava tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje. Navodi da je tijekom liječenja bio hospitaliziran 21 dan od toga u Jedinici intenzivnog liječenja 15 dana, bio je operiran te je samo liječenje dugo trajalo, morao je obavljati fizikalne terapije, uzimati sedative i analgetike. Nadalje, tužitelj navodi da je relativno mlad čovjek, rođen 1978. i zbog smanjenja životne aktivnosti će morati ulagati pojačane napore kod stajanja, hodanja, kretanja po neravnom terenu kod svih tjelesnih aktivnosti. Stoga tužitelj radi ostvarenja svrhe naknade štete, a što opravdavaju i sve navedene kvalifikatorne okolnosti na ime naknade neimovinske štete traži isplatu daljnjeg iznosa od 5.000,00 eur sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe. Prigovara i odluci o parničnom trošku, pri tome se poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klaus protiv Hrvatske i brojne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

5. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tuženik presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava..

7. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) nalazi u tome što je izreka presude nejasna i kontradiktorna obrazloženju iste. Navodi da bi eventualno, a sukladno provedenim vještačenjima bio opravdan dosuđeni iznos od 8.300,00 eur, a ne 12.200,00 eur na ime naknade neimovinske štete umanjene za nesporno isplaćeni iznos od 3.459,29 eur, što daje iznos od 4.840,71 eur. Činjenica da vještaci pulmolog i gastroenetrolog kod tužitelja nisu utvrdili zaostale posljedice. Tuđa pomoć i njega procijenjena je na mjesec dana u trajanju od 1 sat dnevno, što znači da bi po cijeni sata 4,64 eur iznosila 139,20 eur, a ne kako sud utvrđuje cijenu od 5,31 eur. Također, tuženik navodi da su troškovi liječenja paušalno dosuđeni, bez priloženih dokaza na okolnosti navodno nastalih troškova liječenja (za prijevoz nisu dostavljeni računi) ujedno kontrola, pregleda, svega što je tužitelj mogao i očito obavljao kao osiguranik HZZO-a bez stvarno nastalih troškova. Navodi da tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, a što je razvidno iz podneska tuženika od 16. travnja 2024., pa je stoga uspjeh u parnici trebalo procijeniti kroz prvotuženi iznos od 35.835,16 eur. Prigovara i tijeku zatezne kamate na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i smatra da bi ista trebala teći od dana presuđenja.

8. Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalabenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

10. Žalbe su djelomično osnovane.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisu tako da je presudu moguće ispitati.

12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

13. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske i imovinske štete što je pretrpio uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 3. listopada 2019., kada je došlo do sudara vozila kojim je upravljao tužitelj s teretnim vozilom kojim je upravljao osiguranik tuženika.

14. U fazi ovog žalbenog postupka među strankama je sporna visina novčane naknade neimovinske i imovinske štete.

15.U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je provedenim vještačenjem po vještaku dr. Nenadu Iliću utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške i po život opasne ozljede i to prsnuće desnog srca krvni urušaj , izljev krvi u prsište, izljev krvi u srčanu ovojnicu, nagnječenje i krvni ugrušak desnog pluća, nagnječenje i površno oštećenje jetre ,

-da je tužitelj bolnički liječen 3 tjedna od čega 15 dana u jedinici intenzivnog liječenja, tijekom kojeg je učinjena hitna kardiotorakalna operacija, da je kasnije liječen ambulantno uz stalne kontrole nadležnih liječnika specijalista,

-da je posljedica stanja nakon desnostrane velike torakotomije, šivanja srčanog mišića i ovojnice te nagnječenja pluća, smanjenje životne aktivnosti od 15% s tim da je liječenje tužitelja završeno nakon 3 mjeseca,

-da je tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda i njihovog liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, slabog intenziteta 8 tjedana, te bolove manjeg intenziteta u trajanju od 2 sata dnevno u trajanju od 3 mjeseca, osobito izražene kod promjene atmosferskih prilika, pojačanih napora i slično,

-da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć (nemedicinska) kod obavljanja osobne higijene, pokretanja u kući, prehrane i slično, i to u trajanju od mjesec dana nakon izlaska iz bolnice u trajanju od 1 sat dnevno,

-da je posljedica ovih ozljeda ostavila kod tužitelja i naruženost srednjeg stupnja, a koja se odnosi na ožiljak velike torakotomije i drenaže desnog prsišta,

-da je vještačenjem po vještaku dr. Sanji Batina, psihijatrici utvrđeno da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 minute nakon štetnog događaja, te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 do 3 tjedna, te srah blažeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca, a koji je oscilirao zbog osjećaja nemoći, somatske nadogradnje, umanjenoj životnoj aktivnosti, otežanom funkcioniranju, a navedeni psihički simptomi da su izazvali kod tužitelja povredu duševnog integriteta lakog stupnja a povremenog karaktera,

-da je vještačenjem po vještaku internisti gastroenetrologu utvrđeno da ozljeda jetre u vidu subkapsularnog hematoma i manja razderotina kapsule jetre zbrinuta je konzervativno bez kirurške intervencije, primjenom antisekretornih lijekova blokirano je lučenje soli kiseline i preveniralo oštećenje želučane sluznice tj. stres ulkusa, pa navedene promjene u zdravstvenom stanju tužitelja zadobivene u prometnoj nesreći zbog ozljeda trbuha nisu dovele do trajnog oštećenja funkcije jetre, ni oštećenje sluznice želuca i nisu smanjile životnu aktivnost tužitelja,

-da je vještačenjem po vještaku dr. Ireni Perić, pulmologu, utvrđeno da ozljeda prsišta s kontuzijom pluća nisu ostavili trajni invaliditet na plućnu funkciju s obzirom na nalaz spirometrije koji je uredan.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da težina povreda i okolnost slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 132/06, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21: dalje ZOO), pa uzimajući u obzir jačinu i trajanju fizičkih bolova i straha, visinu trajnih posljedica, i stupanj naruženosti, ocjenjuje pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete iznos od 12.200,00 eur.

17. U odnosu na imovinsku štetu utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera 30 sati, pa uzimajući u obzir cijenu sata od 5,31 eur, tužitelju dosuđuje iznos od 159,27 eur, dok za troškove liječenja dosuđuje iznos od 265,45 eur i to sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a jer je razvidno da je tužitelj s obzirom na posljedice zaostalog štetnog događaja imao troškove odlaska i dolaska na pregled, kontrole i slično, tako da ukupna šteta koju tužitelj trpi iznosi 12.624,72 eur.

18. S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku iznos od 3.459,29 eur, tužitelju na ime štete dosuđuje daljnji iznos od 9.165,43 eur.

19. Protivno žalbenim navodima stranaka ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da naprijed navedeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

20. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen, operativni zahvat, fizikalna terapija, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, stupanj naruženosti i stupanj smanjenja životne aktivnosti te načina na koji se oni manifestiraju u svakodnevnom životu i tužitelju otežavaju stajanje, hodanje, kretanje po neravnom terenu, odnosno sve tjelesne aktivnosti, a imajući u vidu da je tužitelj rođen 1978., dakle da je ozljede zadobio u dobi od 41 godinu pravilna je ocjena suda prvog stupnja da iznos od 12.200,00 eur predstavlja pravičnu naknadu neimovinske štete.

21. Naime, novčani iznos primjerene naknade neimovinske štete utvrđen je iznad iznosa koji bi proizlazio iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali tako utvrđene iznose opravdava i u konkretnom slučaju trajne posljedice koje su zaostale kod tužitelja bez obzira što smanjenje životne aktivnosti nije izraženo u nekom visokom postotku, a također i okolnosti koje su pratile provođenje njegovog liječenja, što opravdava utvrđenu visinu novčane naknade neimovinske štete po kriterijima pretrpljenih fizičkih bolova i straha, smanjenja životnog aktiviteta i naruženosti.

22. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja da utvrđeni iznos neimovinske štete predstavlja nisku novčanu naknadu, jer je taj iznos utvrđen iznad onoga koji bi se dosudio primjenom mjerila iz orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što je bilo u konkretnom slučaju opravdano i primjereno s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, pa je stoga novčana naknada i utvrđena visina u visini gornje granice iz Orijentacijskih kriterija.

23. Jednako tako pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a i odredbe čl. 223. ZPP-a kada je tužitelju s naslova tuđe pomoći dosudio iznos od 159,27 eur, a uzimajući u obzir da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć nemedicinskog karaktera 30 sati i cijenu jednog stata od 5,31 eur. U odnosu na prigovor tuženika glede utvrđene cijene sata od 5,31 eur na ime tuđe pomoći za odgovoriti je da je navedenu cijenu pravilno prvostupanjski sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni u smislu odredbe članka 223. ZPP-a, a imajući u vidu mjesto, vrijeme i oblik u kojem je tuđa pomoć pružana.

24. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da ukupna nemovinska i imovinska šteta koja pripada tužitelju iznosi 12.359,27 eur, umanjeno za iznos od 3.459,29 eur koliko je tužitelju već isplaćeno, pa mu pripada prvo na daljnju isplatu iznosa od 8.899,98 eur.

25. Međutim, u konkretnom slučaju isto se ne odnosi na naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 265,45 eur. Naime, putni troškovi i troškovi liječenja se mogu utvrditi bez ikakvih poteškoća, pa je pobijani dio prvostupanjske odluke donijet pogrešnom primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Kako tužitelj niti na koji način nije dokazao visinu niti opseg ove štete, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221 a ZPP-a) je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan.

26. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo sadržano o odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15,36/09, 75/09,76/13, 152/14,155/23) u vezi s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužitelju na iznos neimovinske i imovinske štete dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe tj. od 23. kolovoza 2022. Naime, odlučujući o tijeku zatezne kamate dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu treba poći od sadržaja odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP koju treba primijeniti kao lex specialis za štetu nastalu u prometu, a kojom je propisano da se u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. ovog članka tj. isplate neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenika, osoba uz nužni iznos naknade štete ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

27. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku i da mu je dana 10. veljače 2020. tuženik isplatio iznos od 26.064,00 kn, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 12. ZOO- a pravilno sud prvog stupnja obvezao tuženika na plaćanje zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja tužbe (23. kolovoza 2022.), odnosno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

28. Točan je žalbeni navod tuženika da je tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi tužitelj zatražio od tuženika naknadu štete u iznosu od 35.835,16 eur, da bi tijekom postupka podneskom od 16. travnja 2024. taj zahtjev smanjio na iznos od 15.424,72 eur, koja dispozicija tužitelja ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, pa budući tuženik nije pristao na povlačenje do istog nije ni došlo pa je tužbeni zahtjev tužitelja o kojem je trebao sud odlučiti presudom iznosio 35.835,16 eur.

29. Međutim, kako iz podataka u spisu proizlazi da niti jedna od stranaka nije sukladno odredbi čl. 339. ZPP-a tražila donošenje dopunske presude, nastupila je presumpcija iz st. 2. te zakonske odredbe o djelomičnom povlačenju tužbe.

30. Dakle, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.424,72 eur u primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,26/22 – dalje Tarifa) u vezi s čl. 155. ZPP-a troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odnose se na trošak obraćanja tuženika u mirnom postupku, sastav tužbe i sastav četiri podneska (6. listopada 2022., 31. listopada 2023., 16. travnja 2024. i 10. srpnja 2024.) zastupanje na ročištima od 21. ožujka 2023., 6. prosinca 2023., 24. travnja 2024. i 30. rujna 2024. za svaku radnju po 625,00 eur u koji iznos je uključen PDV od 25% što ukupno iznosi 6.250,00 eur.

31. Po okončanju ovog žalbenog postupka uspjeh tužitelja s tužbenim zahtjevom iznosi 57,70% (traženo 15.424,72 eur, suđeno 8.899,98 eur) pa mu razmjerno tome pripada pravo na naknadu dijela troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.606,25 eur. Tužitelju razmjerno uspjehu u sporu koji iznosi 57,70% pripada i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 168,48 eur (puni iznos 292,00 eur) i pristojbe na presudu u iznosu od 42,12 eur (puni iznos 73,00 eur). Tužitelju je valjalo u cijelosti priznati troškove vještačenja u iznosu od 1.350,00 eur jer visina tih troškova nije ovisna o uspjehu tužitelja u sporu. Stoga tužitelju pripada trošak prvostupanjskog postupka u sveukupnom iznosu od 5.166,85 eur.

32. Kako je tužitelju već pravomoćno dosuđen trošak u iznosu od 2.997,50 eur, valjalo je tuženika obvezati da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 2.189,35 eur.

33. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je isti uspio samo u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog čega nije nastao posebni trošak. 34. Iz navedenih razloga valjalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i tuženika presuda suda prvog stupnja preinačena, a kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci,22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ingrid Bučković