Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-3/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Šarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glinska & Mišković u Zagrebu, protiv tuženika CADCAM DESING CENTAR d.o.o. Zagreb, Ulica Pavla Štoosa 1, OIB: 61566151994, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. studenog 2024. poslovni broj: Pr-1231/2023- 14, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-1231/2023-14 od 29. studenog 2024.

- preinačava u točki I., II. i III.. izreke i odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika CADCAM DESIGN CENTAR d.o.o. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice ČI od 19. srpnja 2023. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku CADCAM DESIGN CENTAR d.o.o. u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu ČI na radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor o radu, a u slučaju nemogućnosti uzrokovane objektivnim razlozima, na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu. ", kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 29. studenog 2024. do isplate.

- preinačava u točki V izreke i rješava:

Nalaže tužiteljici ČI naknaditi tuženiku CADCAM DESIGN CENTAR d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamstopedeset eura) u roku 15 dana.

III. U nepobijanom dijelu točke IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđena je nedopuštenom Odluka tuženika CADCAM DESIGN CENTAR d.o.o. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice ČI od 19. srpnja 2023. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku CADCAM DESIGN CENTAR d.o.o. u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu ČI na radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor o radu, a u slučaju nemogućnosti uzrokovane objektivnim razlozima, na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2024. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, a pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 750,00 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik u točkama I., II., III. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o troškovima postupka nije žalbeni razlog) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, a podredno istu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) te iznosi razloge zbog kojih smatra da nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora i nespornih činjenica:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 26. rujna 2022. na radnom mjestu marketing specijalist

- da joj je tuženik taj ugovor o radu otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 19. srpnja 2023. koji je tužiteljici uručen 24. srpnja 2023.

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 7. kolovoza 2023. koji je tuženik primio 10. kolovoza 2023. na koji se nije očitovao i da je podnijela tužbu 8. rujna 2023. zbog čega su ispunjene pretpostavke iz članka 133. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje u tekstu: ZR) za zahtijevanu sudsku zaštitu,

a rukovodeći se odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR kojim je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redovni otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), stavkom 2. istog članka kojim je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, daljnjom odredbom članka 120. ZR prema kojem otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.) te ga mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje,

te provedenim dokazima čitanjem odluke o otkazu iz kojeg utvrđuje:

- da je odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2023. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) tužiteljici otkazan ugovor o radu od 26. rujna 2022. uz otkazni rok u trajanju od 2 tjedna koji počinje teći danom dostave te odluke tužiteljici i za koje vrijeme je tužiteljica oslobođena obveze rada i za trajanje kojeg će iskoristiti razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023.

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove radnog mjesta marketing specijalist, da je tuženik s tužiteljicom zaključio ugovor o radu sa željom da dodatno zapošljavanje na poslovima marketinga posljedično dovede do povećanja prodaje proizvoda i usluga tuženika, da tuženik nije ostvario plan prodaje proizvoda i usluga u prvih šest mjeseci kalendarske 2023., da je suprotno planiranom protekom vremena od zasnivanja radnog odnosa utvrdio da ustrojstvo marketinga ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate što je kod tuženika rezultiralo potrebom provođenja mjera smanjenja troškova poslovanja radi povećanja učinkovitosti i racionalnosti poslovanja, da je tuženik radi postizanja optimalnih rezultata rada i učinkovitog poslovanja, odnosno učinkovitije organizacije rada, utvrdio višak izvršitelja na radnom mjestu marketing specijalist te da je prilikom donošenja predmetne Odluke o otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete radnika,

kao i provedenim dokazima saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika MI i ČIH, tužiteljice i svjedoka II i BI kojim iskazima je povjerovao u pretežitom dijelu, a iz kojih proizlazi i to:

- iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika MI da je tuženik u siječnju donio novu sistematizaciju kojom je oformljen odjel Marketinga unutar odjela prodaje, da su prije toga poslove marketinga obavljani neki zaposlenici tuženika i vanjski suradnici, da je tužiteljica, kao i prethodno zaposleni radnik II, radila poslove koji su bili u opisu posla marketing specijalist, a da nije radila poslove marketing menagera, da je razlog otkaza tužiteljici bio gospodarske prirode budući su tuženiku 2021. i 2022. bile problematične, da su 2023. napravili plan koliko moraju odraditi da bi bili profitabilni, a da su 30. lipnja 2023. utvrdili da su u gubitku 280.000,00 EUR i daje plan ostvaren sa 60% pa kako su najveći trošak tuženika upravo radnici odlučili su otkazati Ugovore o radu s nekim radnicima koji nisu bili potrebni tuženiku, da su tim radnicima ponudili sporazumne otkaze ukupno njima šestero od kojih je četvero prihvatilo takve raskide ugovora, a dvoje je dobilo otkaz Ugovora o radu, no da je gubitak u poslovanju i nadalje rastao zbog čega je tuženik 30. kolovoza 2023. raspustio marketinški odjel, a nakon toga i odjel računovodstva i financija

- iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika ČIH da je kod tuženika zaposlena od studenog 2022. na radnom mjestu direktorice društva, da je uvidjela da je tuženik loše strukturiran, da je bilo zaposleno ukupno 27 radnika od čega 11 radnika nije radilo u temeljnoj djelatnosti tuženika, da su u tom razdoblju rashodi bili ogromni, a projekata nije bilo, da je kod tuženika zatekla odjel Marketinga koji je bio pridružen odjelu Prodaje u kojem su bila dva radnika – tužiteljica i II koji su imali iste zadatke i opis posla ali različite kupce, da su nakon 30. lipnja 2023. utvrdili da je ostvaren gubitak od 280-290.000,00 EUR i rashode od 1.000.000,00 EUR zbog čega su odlučili organizacijski restrukturirati tuženika i poboljšati prodaju i smanjenjem radnika kojima su ponudili sporazumne otkaze i to onima koji su posljednji zaposleni kod tuženika pa tako i tužiteljici kojoj je ponuđena i vanjska suradnja ukoliko se pojavi potreba za istom što tužiteljica nije prihvatila

- iz iskaza svjedokinje BI, direktorice odjela ljudskih resursa kod tuženika da je do otkaza tužiteljici došlo zbog gospodarskih razloga i lošeg financijskog stanja tuženika zbog čega su morali raditi optimizaciju resursa o čemu su donijeli odluku i mijenjali sistematizaciju mjesec dana prije donošenja otkaza Ugovora o radu tužiteljici koje je radila na radnom mjestu marketing specijalist te da su prilikom otkazivanja vodili time da su tužiteljica i II radili na istom radnom mjestu te iste poslove ali da je II bio zaposlen kod tuženika dva mjeseca prije tužiteljice što je presudilo budući da različitosti po drugim kriterijima koje su razmatrali nisu pronašli te da su otpuštanjem radnika počeli u odjelu Marketinga, nakon toga u Tehničkom odjelu pa u računovodstvu zbog čega su u godinu dana sa 27 radnika pali na 12 i da sada poslove marketinga kod tuženika obavlja ČIH

- iz iskaza svjedoka II da je kod tuženika bio zaposlen od rujna 2022. do rujna 2023. na radnom mjestu marketing specijalist jer je u rujnu 2023. dobio otkaz budući za njegovim radom na tom radnom mjestu više nije bilo potrebe, da je tužiteljica radila na istom radnom mjestu kao i on, u pravilu istu vrstu poslova te da tužiteljica nije radila poslove marketing manager-a koje poslove nije obavljao ni jedan radnik u to vrijeme, a da to sada obavlja ČIH

- iz iskaza tužiteljice da je kod tuženika bila zaposlena od studenog 2022. do srpnja 2023. na radnom mjestu marketing specijalist, da je obavljala poslove prethodne marketing manager-ice UI koja joj je te poslove prenijela, da se bavila organizacijom sudjelovanja tuženika na konferencijama, organizacijom događaja unutar i izvan tuženika komunicirala s medijima vezano za sponzorske pakete, pisala PR članke, komunicirala s marketing menager-om francuske kompanije čije proizvode tuženik prodaje, odrađivala dio vezan za troškovnike, organizirala webinare i da su se njezini poslovi razlikovali od poslova II time da nije bila upoznata sa sistematizacijom iz siječnja 2022. jer je nije nikad vidjela jer nije objavljena na M disku tuženika, da su je prije otkazivanja ČIH i BI pozvale u ured i rekle da je tuženik u lošoj situaciji, da nekim radnicima moraju dati otkaz te da su na odjelu Marketinga odlučili njoj dati otkaz, da je bila u stanju šoka, da su joj ponudili sporazumni otkaz koji je uzela da bi o njemu razmislila, nakon toga je bila na bolovanju i dok je bila na bolovanju joj je tuženik poslao pobijani otkaz Ugovora o radu putem pošte kojeg nije primila nego joj je isti bio uručen kod tuženika po povratku s bolovanja,

a imajući na umu da je poslodavac dužan u otkazu ugovora o radu navesti činjenice koje u svakom konkretnom slučaju mogu poslužiti kao osnova za ocjenu dopuštenosti takvog otkaza, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik, osim paušalnog navođenja neostvarivanja plana prodaje proizvoda i usluga u prvi šest mjeseci 2023. (da ustrojstvo marketinga ne ostvaruje planirani cilj povećane prodaje proizvoda i usluga te da tuženik ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate), nije u obrazloženju Odluke o otkazu naveo konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužiteljicu i posao koji je obavljala te s obzirom na vrijeme kada se otkaz daje takav otkaz opravdale pri čemu, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-600/2007 i Revr-407/2003, dodaje da činjenica da nije došlo do očekivanog povećanja prodaje proizvoda i usluga tuženika kojem se tuženik nadao ne predstavlja valjanu osnovu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Nastavno, pozivajući se na članak 115. stavak 2. ZR, zaključuje da poslodavac ima autonomno pravo odlučiti kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz pri čemu je ograničen kriterijima koje mora uzeti u obzir radi zaštite radnika, te u odluci o otkazu navesti tko čini usporednu skupinu radnika koji obavljaju iste poslove, usporediti te radnike vodeći se propisanim kriterijima te navesti kojem je radniku i zbog kojih razloga dao prednost, odnosno zbog kojih je razloga odlučio otkazati ugovor o radu radniku kojem otkazuje, a da u konkretnom slučaju tuženik u Odluci o otkazu samo paušalno navodi da je prilikom donošenja odluke vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete tužiteljicu, ali isto nije detaljnije obrazložio niti je naveo s kojim radnikom je uspoređivao s tužiteljicom i zašto je istom dao prednost prilikom donošenja odluke o otkazu tužiteljici iako nije bila jedini izvršitelj na radnom mjestu marketing specijalist. Zaključno smatra da Odluka o otkazu nije dostatno obrazložena te da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu zbog čega utvrđuje Odluku o otkazu nedopuštenom i primjenom članka 124. stavka 1. ZR vraća tužiteljicu na rad.

6. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP čije zakonsko obilježje u pretežitom dijelu citira tuženik, a obrazlaže navodima da je uz odgovor na tužbu dostavio odluku o promjeni organizacije rada i sistematizaciji od 30. lipnja 2023. kojom je u točki II navedeno: "U organizacijskoj jedinici prodaja i Marketing - smanjuje se broj izvršitelja radnika na radnom mjestu "Marketing Specijalist" za jednog izvršitelja – radnika.", a da obrazloženje pobijane presude ne sadrži ocjenu te odluke zbog čega je sadržaj odluke o otkazu Ugovora o radu povezano sa sadržajem odluke o promjeni rada i sistematizacije od 30. lipnja 2023. u suprotnosti sa obrazloženjem, a osim toga da sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega smatra da ti dokazi nisu relevantni ili istiniti. Nastavno se osvrće na utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za sistematizaciju tuženika iz siječnja 2022. ističući da sud nije pravilno ocijenio odluku o promjeni organizacije rada i sistematizacije od 30. lipnja 2023. pa da nije pravilno mogao primijeniti odredbu članka 115. ZR.

9. Protivno navodima žalbe donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući ista ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati te je prvostupanjski sud iznio razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je ocijenio da je odluka o otkazu nedopuštena. Time što nije ocijenio ne samo tu odluku tuženika o promjeni organizacije rada i sistematizacije od 30. lipnja 2023. već i ostale provedene dokaze (Plan prodaje 2023., Polugodišnji pregled poslovanja 01.01-30.06.2023., odluku o poslovno uvjetovanim otkazu ugovora o radu radniku FI, sporazume o prestanku ugovora o radu koje je tuženik sklopio sa radnicima PI, DI, CI i JI, pregled poslovanja 01.01-31.08.2023., odluke o promjeni organizacije rada i sistematizaciji od 31. kolovoza 2023., Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu, Godišnji pregled plana poslovanja od 01.01.-21.12.2023.), prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP već bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 154. stavka 1. ZPP, što je po ocjeni ovog suda utjecalo na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer odlučne činjenice nije utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka čime je postupio protivno članku 8. ZPP, a na koju bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP ukazuje tuženik obrazlažući žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nadalje, tuženik u žalbi smatra da činjenica da konkretni gospodarski pokazatelji nisu izričito navedeni u odluci o otkazu ne znači da polugodišnji pregled poslovanja 01.01.2023.-30.06.2023. ne dokazuju loše gospodarske pokazatelje osobito što je iz istog moguće utvrditi gubitak tuženika u poslovanju od čak 280.154,00 EUR što ukazuje da bi zanemarivanjem takvih gospodarskih pokazatelja i nedonošenjem odgovarajuće poslovne politike poput odluke o promjeni organizacije rada i sistematizaciji koja je temelj za donošenje otkaza ugovora o radu u svrhu smanjenja rashoda, došlo do blokade računa, prestanka poslovanja i stečaja što bi rezultiralo otkazom ugovora o radu svim zaposlenicima tuženika. Imajući u vidu sadržaj obrazloženja pobijane odluke o otkazu, osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da nije naveo konkretne činjenice koje bi upravo s obzirom na tužiteljicu i posao koji je obavljala te s obzirom na vrijeme kada se otkaz daje takav otkaz opravdale. Smatra da sud nije pravilno ocijenio iskaze zastupnika tuženika, svjedoka BI i II te nelogičnim smatra zaključke suda vezano za nepostojanje odluke o sistematizaciji iz siječnja 2022.

11. Zaključci prvostupanjskog suda o postojanju odlučnih činjenica i na njima zasnovano pravno shvaćanje zbog kojih Odluku o otkazu ocjenjuje nedopuštenom ne mogu se prihvatiti pravilnim.

12. Odluku o nedopuštenosti otkaza prvostupanjski sud utemeljio je na utvrđenju da su navodi iz obrazloženja otkaza - neostvarivanje plana prodaje proizvoda i usluga u prvih šest mjeseci 2023., da ustrojstvo marketinga ne ostvaruje planirani cilj povećane prodaje proizvoda i usluga i da tuženik ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate - paušalni te da u obrazloženju nisu navedene „konkretne činjenice koje bi upravo u odnosu na tužiteljicu i posao koji je obavljala te s obzirom na vrijeme kada se otkaz daje takav otkaz opravdale“, dok činjenica da nije došlo do očekivanog povećanja prodaje proizvoda i usluga kojem se tuženik nadao ne predstavlja valjanu osnovu za poslovno uvjetovani otkaz.

13. Protivno takvom utvrđenju prvostupanjskog suda, u obrazloženju Odluke o otkazu tuženik je naveo konkretne činjenice koje opravdavaju poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici i to da je radi učinkovitosti i racionalizacije poslovanja bilo nužno smanjiti troškove poslovanja otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici na radnom mjestu „Marketing specijalist“ kao posljedice neostvarenja plana prodaje proizvoda i usluga u prvih šest mjeseci 2023. unatoč dodatnom zapošljavanju radnika na poslovima marketinga, da zbog smanjenja poslovne aktivnosti ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate kao i da je posljedica takve smanjene gospodarske aktivnosti rezultirala potrebom za provođenje mjera smanjena troškova poslovanja.

14. Navode iz obrazloženja Odluke o otkazu o smanjenju poslovne aktivnosti i padu prodaje proizvoda i usluga te posljedicama neispunjenja plana prodaje za 2023. sa konkretnim pokazateljima potvrdili su zakonski zastupnici tuženika MI i ČIH te svjedokinja BI čijim iskazima je prvostupanjski sud povjerovao budući sud iskazivali uvjerljivo, logično i koherentno. Gospodarska situacija u kojoj se našao tuženik u prvoj polovici 2023. proizlazi iz pisanim isprava tuženika koje dokaze prvostupanjski sud nije ocijenio. Tako je iz Polugodišnjeg pregleda poslovanja tuženika od 01.01. – 30.6. 2023. razvidno da je plan za prvo polugodište ispunjen u svega 59,95 %, da su prihodi u tom polugodištu bili 914.266,00 EUR, a rashodi 1.194.420, EUR i da je ostvaren gubitak od 280.154,00 EUR te da je planom oporavka za drugo polugodište, radi sprečavanja daljnjeg gubitka planirano smanjenje broja zaposlenih na određeni radnim mjestima.

15. Iz Odluke o promjeni organizacije rada i sistematizacije tuženika od 30. lipnja 2023. (list 151) koji dokaz prvostupanjski sud također nije ocijenio,razvidno je da tuženik zbog smanjenja obujma posla, smanjenja broja projekata i negativnog gospodarskog rezultata, mijenja organizacijski ustroj društva i provodi organizacijske promjene sa svrhom povećanja učinkovitosti i racionalnosti poslovanja društva zbog čega u organizacijskoj jedinici Prodaja i Marketing smanjuje broj izvršitelja – radnika na radnom mjestu „Marketing specijalist“ za jednog izvršitelja; u organizacijskoj jedinici Project Office ukida radno mjesto „HI“; u organizacijskoj jedinici Tehnički odjel smanjuje broj izvršitelja na radnom mjestu „Engineering Specialist“ za dva izvršitelja; u organizacijskoj jedinici Tehnički odjel ukida radno mjesto „R&D Specialist“ i u organizacijskoj jedinici Financije i računovodstvo ukida radno mjesto „Accountnt“. Tuženik je nakon toga, osim tužiteljici, odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 12. srpnja 2023. otkazao ugovor o radu radniku FI koji je obavljao poslove radnog mjesta „Engineering Specialist“, dok je na temelju sklopljenih Sporazuma o prestanku ugovora o radu i to s radnikom DI **.**.2023., EI dana **.**.2023., s CI **.**.2023. i ŠI **.**.2023., prestao ugovor o radu tih radnika kod tuženika, što upućuje na realizaciju Odluke o promjeni organizacije rada i sistematizacije tuženika od 30. lipnja 2023. u svrhu racionalizacije i učinkovitosti poslovanja tuženika. Tuženik je 31. kolovoza 2023. donio novu Odluku o promjeni organizacije rada i sistematizaciji kojojm je u istu svrhu ukinuo radno mjesto „Marketing Menager“ i „Marketing Specialist“ te je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora otkazao ugovor o radu i II koji je obavljao poslove radnog mjesta „Marketing Specialist“ zajedno sa tužiteljicom.

16. Člankom 115. stavkom 1. točka 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog pa tako i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U konkretnom slučaju prestanak potrebe za radom tužiteljice nastao je zbog gospodarskih razloga koje razloge je tuženik i naveo u obrazloženju Odluke o otkazu. Izneseni razlozi, protivno zaključku suda prvog stupnja, nisu paušalni jer po ocjeni ovog suda, u obrazloženju nije bilo potrebno iznositi i negativne financijske pokazatelje koji ukazuju na gubitak u poslovanju za prvih šest mjeseci.

17. Točno je da tuženik u obrazloženju nije naveo konkretne kriterije radi kojih je ugovor o radu otkazao upravo tužiteljici u situaciji kad je poslove radnog mjesta „Marketing specialist“ osim nje obavljao i radnik II i kojemu je tuženik također otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom od 8. rujna 2023.

18. Zakonski zastupnici tuženika te svjedokinja BI iskazali su da su se pri odabiru radnika kojem će otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga rukovodili radnim stažom koji su ostvarili kod tuženika pa kako je radnik II imao nešto više radnog staža od tužiteljice jer je počeo sa radom 1. rujna 2022., a tužiteljica 1. studenog 2022., odlučili su se za tužiteljicu jer ni jedno od njih nije imalo obvezu uzdržavanja te su približno iste dobi. Tužiteljica nije osporila takve činjenične navode niti je tvrdila da je tuženik, poštujući kriterije iz članka 115. stavkom 2. ZR kojim je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, trebao ugovor o radu otkazati II koji je obavljao poslove istog radnog mjesta kao i ona. Iz njihovih iskaza kojima je prvostupanjski povjerovao jer su iskazivali uvjerljivo, logično i koherentno nedvojbeno proizlazi da je tuženik razmotrio kriterije iz te zakonske odredbe te da ih je i primijenio. Stoga se po ocjeni ovog suda ne može staviti na teret tuženiku da u konkretnoj situaciji nije u pisanom obrazloženju otkaza naveo da se kod odabira radnika na radnom mjestu „Marketing Specialis“ kojem će otkazati ugovor o radu rukovodio duljinom radnog staža jer ni jedan od dva radnika nema obvezu uzdržavanja i da su približno iste životne dobi s posljedicom da se Odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom.

19. U odgovoru na žalbu tužiteljica reproducira sadržaj obrazloženja Odluke o otkazu stavljajući akcenat na neostvarivanje plana prodaje i usluga i na dio u kojem se navodi da zbog smanjenja poslovne aktivnosti poslodavac ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate, te kao i prvostupanjski sud, zaključuje da se neostvarenje planiranog cilja ne može smatra opravdanim razlogom za donošenje zakonite odluke o otkazu. Međutim, protivno takvom zaključku, iz cjelokupnog obrazloženja, od kojeg se po tužiteljici u odgovoru na žalbu interpretirani sadržaj odnosi na uvodni dio, tuženik obrazlaže posljedice neostvarivanja plana prodaje proizvoda i usluga, a to je smanjenje poslovne aktivnosti zbog kojih ne ostvaruje predviđene gospodarske rezultate što je rezultiralo potrebom za provođenje mjera smanjenja troškova poslovanja radi povećanja učinkovitosti i racionalizacije poslovanja.

20. Prvostupanjski sud se u razlozima svoje odluke o nedopuštenosti Odluke o otkazu referira na sistematizaciju poslova s katalogom radnih mjesta tuženika koju bi tuženik donio u siječnju 2022. ocijenivši je nevjerodostojnom stoga što je ista potpisana po zakonskoj zastupnici MIH koja u siječnju 2022. nije bila zaposlena kod tuženika, a da nije povjerovao iskazima zakonskih zastupnika tuženika i svjedokinji BI prema kojim iskazima je ta zakonska zastupnica potpisala tu sistematizaciju prilikom printanja za potrebe ovog predmeta stoga što zakonskog zastupnika MI u tom trenutku nije bilo kod tuženika.

20.1. Tužiteljica u odgovoru na žalbu pravilno ističe da ta sistematizacija nije od značaja za utvrđenje valjanosti predmetnog otkaza, pa ovaj sud, sukladno članku 375. ZPP, neće ocjenjivati žalbene navode tuženika koje se odnose na zaključak suda o nevjerodostojnosti tog dokaza. Pri tome se ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora od radu od 26. rujna 2022. radi obavljanja poslova „Marketing Specijalist“ s počekom rada 1. studenog 2022. za koje poslove je tuženik prethodno sklopio i ugovor o radu s LI.

22. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj: Revr-443/2008-2 od 26. studenog 2008. i Rev 707/2022-2 od 3. svibnja 2023. po ocjeni ovog suda temelje se na bitno drugačijoj činjeničnoj osnovi. Upravo uvažavajući u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da je poslodavac dužan kriterije iz članka 115. stavka 2. ZR uistinu razmotriti i primijeniti ih prilikom odlučivanja kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, ovaj sud je utvrdio da se tuženik prilikom odluke da upravo tuženici otkaže ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, vodio kriterijem duljine radnog staža jer ni jedno od dvoje radnika na poslovima radnog mjesta „Marketing Specialist“ nije imalo obveze uzdržavanja te da su približno iste životne dobi, a što je već prethodno u obrazloženju ove odluke elaborirano, dakle da je razmotrio kriterije i da ih je primijenio.

23. Obzirom na sve naprijed izloženo i utvrđeno ovaj sud je žalbu tuženika ocijenio osnovanom i na temelju članka 373. točke 1. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I, II i III izreke i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Odluka o otkazu nedopuštena te zahtjev za vraćanje na rad tužiteljice na radno mjesto za koji ima sklopljeni ugovor o radu odnosno na ono koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koji je imala sklopljen ugovorom o radu kao i njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.

24. Obzirom na preinačenje prvostupanjske presude valjalo je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržane u točki V izreke i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u visini jednokratne nagrade za zastupanje što prema Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) što s PDV-om primjenom Tbr. 46. iste Tarife iznosi 625,00 EUR, a koji trošak obuhvaća četiri radnje i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 29. veljače 2024., 9. travnja 2024. i 12. srpnja 2024., te daljnji iznos za zastupanje na ročištu 17. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7. točka 2. i Tbr.46.Tarife.) ili ukupno 750,00 EUR.

25. Tuženik nije određeno zatražio trošak žalbe pa žalbenom prijedlogu o naknadi troškova žalbenog postupka nije bilo moguće udovoljiti, dok tužiteljica nije tražila trošak sastava odgovora na žalbu.

26. Nepobijana točka IV izreke kojom je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer