REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1555/2019-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice IJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv I-tuženice ZJ iz [adresa], sada na adresi [adresa], Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tuženice ZJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženice RJ iz [adresa], II. i III. tuženica zastupane po punomoćniku HJ, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 10. prosinca 2024. godine, u prisutnosti I-tužiteljice, II-tužiteljice, punomoćnice I. i II. tužiteljice EJ, odvjetnice iz [adresa], punomoćnika II. i III. tuženice HJ, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosti uredno pozvane I-tuženice ZJ, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji IJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IJR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekli pravo vlasništva svaki u ½ dijela na 43/100 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i vrt na Medvešćaku 44 površine 191 m2, nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], što su ZJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ZJR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i LJ, [adresa] dužne priznati, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja na gore upisan način, u zemljišnim knjigama ovog suda i drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana."

II. Dužni su tuženici ZJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ZJR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LJ. [adresa], trpjeti da tužiteljice IJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i IJR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uknjiže pravo vlasništva u ½ dijela na 43/100 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba ovog upisa prava suvlasništva.

III. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "sve povezano s vlasništvom posebnog dijela – stana u prizemlju površine 65,49 m2 koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, predsoblja, tri sobe, kupaonice, kuhinje, ostave i wc-a povezano s vlasništvom spremišta-drvarnice u razini prizemlja površine 2,85 m2, veže u razini prizemlja površine 2,64 m2, vrta-jug u razini prizemlja površine 2,27 m2, te vrta-sjeverozapad u razini prizemlja površine 2,84 m2, sveukupne površine 76,08 m2, odnosno 43/100 dijela nekretnine."

IV. Nalaže se I-tuženici ZJ iz [adresa], sada na adresi [adresa], Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi I-tužiteljici IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici IJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 11.242,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev I-tužiteljice IJ i II-tužiteljice IJR za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev I-tuženice ZJ za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev II-tuženice ZJR za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev III-tuženice RJ za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u skladu s podneskom I-tužiteljice IJ i II-tužiteljice IJR od 5. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 19. ožujka 2010. godine navode da su stvarni vlasnici dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i vrt u Zagrebu na Medveščaku 44, ukupne površine 191 m2, odnosno 53,1 hvati, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]. Tužitelji navode da se njihovo vlasništvo odnosi na dio opisane nekretnine koji u naravi predstavlja neetažirani stan u prizemlju, površine 61 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, zahoda i predsoblja, uključivši i zemljište i dvije drvarnice, povezanih s vlasništvom navedenog posebnog dijela nekretnine. Nadalje, tužitelji navode da su pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog između pravnog prednika tuženika DJ kao primateljice uzdržavanja te tužitelja kao davatelja uzdržavanja. Ističu da je predmetni ugovor sastavljen u odvjetničkom uredu Anđelković te ovjeren od strane javnog bilježnika Branka Ranogajeca dana 15. veljače 2005. Ističu da su u zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici, i to I-tuženica ZJ u 2/4 dijela, II-tuženica AJ u ¼ dijela i III-tuženica LJ u ¼ dijela, a sve na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. DJ, iako je ona prethodno potpisala navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te vlasništvo dijela nekretnine prenijela na tužitelje. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da su tužitelji suvlasnici dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i vrt u Zagrebu na Medveščaku 44, ukupne površine 191 m2, odnosno 53,1 hvati, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], i to dijela opisane nekretnine koji u naravi predstavlja neetažirani stan u prizemlju, površine 61 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, zahoda i predsoblja, uključivši i zemljište i dvije drvarnice, povezanih s vlasništvom navedenog posebnog dijela nekretnine, kao i da se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda naloži upis vlasništva tužitelja na navedenom dijelu nekretnine te da se tuženicima naloži i da im naknade troškove postupka.

2. I-tuženica ZJ u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi svim navodima iz tužbe te da ih smatra potpuno neosnovanima, odnosno navodi da su navodi iz tužbe činjenično i pravno neutemeljeni. Ističe da se u vezi predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vodi kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem K-3518/08, a koji se vodi protiv SJ, IJ i ČJ, zbog osnovane sumnje da su potpisi na predmetnom Ugovoru o dosmrtnom udržavanju krivotvoreni. I-tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. II-tuženica AJ, a nakon čije smrti je postupak preuzela njezina sljednica ZJR, u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

4. III-tuženica LJ u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Podneskom od 5. lipnja 2023. godine (ispravljen na ročištu dana 27. veljače 2024.) tužitelji su konačno specificirali tužbeni zahtjev (nakon provedenog građevinskog vještačenja) na način da traži utvrđenje prava vlasništva, odnosno alternativno nalaganje tuženicima da su dužni trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

6. U odnosu na navedeno valja ukazati da su tim podneskom tužitelji preinačili tužbeni zahtjev. Smatrajući istu preinaku svrsishodnom, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je dopustio predmetnu preinaku te odlučio kao u izreci rješenja. Naime, tužitelji su navedenu preinaku učinili po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani istim člankom.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5, 64- 67, 110-111 i 264-265 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 15. veljače 2005. (list 6-7 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. DJ (list 8-9 spisa), presliku računa i uplatnica (list 54-61 spisa), presliku oporuke DJ (list 74-75 spisa), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 76-77 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 15. siječnja 2000. (list 62-63 i 86-88), Ugovor o prodaji stana od 17. studenoga 1997. (list 89-91 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 92 spisa), suglasnosti (list 99-100, 108 i 185-192 spisa), opoziv suglasnosti od 6. ožujka 2013. (list 107 spisa) i presliku etažnog elaborata iz srpnja 2006. (list 193-205 spisa). Izvršen je i uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ko-3518/08, provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Žarku Željku (list 240-253 spisa), saslušana je I-tužiteljica IJ (list 279-280 i 283-285 spisa) te je saslušana II-tužiteljica IJR (list 281 i 285 spisa).

8. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja, odnosno radi nalaganja tuženicima da su dužni trpjeti upisa prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi.

11. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i dosjelost.

12. Uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 15. veljače 2005. utvrđeno je da je isti potpisan između DJ kao primateljice uzdržavanja te IJ i ČJ kao davatelja uzdržavanja. Predmetnim ugovorom PJ kao vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i vrt u Zagrebu, Medveščak 44, ukupne površine 191 m2, prenosi IJ i ČJ dio navedene nekretnine, i to neetažirani stan u prizemlju, površine 61 m2.

13. I-tuženica ZJ prigovorila je da je na oblik i pretpostavke sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju potrebno primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003; dalje: ZN/03), odnosno zakon koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

14. Međutim, odredbom čl. 116. st. 4. i 5. ZN/03 propisan je oblik ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne i oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

15. Slijedom navedenog, na pitanje oblika ugovora o dosmrtnom uzdržavanju potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001; dalje u tekstu: ZOO), a kojim nisu propisani posebni uvjeti glede oblika ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te je utvrđeno da predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zadovoljava zakonske pretpostavke glede oblika ugovora.

16. Uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ko-3518/08, odnosno iz Zapisnika o vještačenu utvrđeno je da nisu utvrđeni tragovi koji bi upućivali na mogućnost da je krivotvoren potpis DJ na Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 15. veljače 2005.

17. Slijedom navedenog, utvrđen je neosnovanim prigovor I-tuženice ZJ da je potpis na predmetnom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju krivotvoren. 18. Uvidom u ovosudni zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su u istome kao vlasnici upisani I-tuženica ZJ u 2/4 dijela, II-tuženica AJ, odnosno njezina sljednica ZJR u ¼ dijela i III-tuženica LJ u ¼ dijela, a sve na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. DJ, koja je prethodno bila vlasnica predmetne nekretnine. Dakle, utvrđeno je da je DJ bila vlasnica predmetne nekretnine u trenutku sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. veljače 2005. godine.

19. I-tužiteljica IJ u svom iskazu u bitnome navodi da je po zanimanju medicinska sestra te da se bavila njegom u kući i da je radila u Ustanovi za njegu u kući, pa da je tako njegovala i CJ 5 godina, a nakon čega da je ona umrla, a potrebu za njegom imala je i njena sestra DJ i to negdje od 2004. godine. Istaknula je da je DJ bila potrebna pomoć i njega uskoro i 24 sata dnevno, a da nije imala sredstava da to sve plaća, pa da je odlučila s njom i s njezinim suprugom BJ sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim bi oni nju njegovali do smrti i sahranili, a za uzvrat da su oni postali vlasnici stana u prizemlju površine oko 61 m2. Navela je i da su se suprug, ona i kćer nakon što su potpisali ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 2005. godine, uselili kod DJ u taj stan u prizemlju, dok je DJ bila na katu i od tada da je ona sa svojom obitelji u posjedu toga stana. Istaknula je i da nakon što je DJ umrla u rujnu 2005. godine da su ju oni sahranili, kao i da se potom sa svojom obitelji preselila u drugi stan u njihovom vlasništvu u [adresa], i to iz razloga što je stan koji je predmet ovog postupka bio dosta vlažan i derutan. Navodi i da je za to cijelo vrijeme od kada se ona uselila s obitelji u taj stan, dakle od 2005. do danas, ona jedina u posjedu toga stana (tada s mužem i kćeri, a sada samo s kćeri) te da plaća režije i sva davanja za taj stan sve do danas. Istaknula je i da DJ u trenutku potpisivanja ugovora nije imala nekakvih psihičkih smetnji te da je bila poprilično bistra u glavi.

20. Sud je prihvatio kao istinit iskaz I-tužiteljice IJ, s obzirom da je ista iskazivala jasno, logično i životno te je njezin iskaz u suglasnosti drugim dokazima u postupku.

21. II-tužiteljica IJR u svom iskazu u bitnome navodi da je suglasna s iskazom I-tužiteljice IJ, kao i da je ona od 2005. živjela u tom stanu u prizemlju, te da se ni njoj nitko nikada nije obratio sa nekakvim zahtjevom da ona iseli iz te nekretnine.

22. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz II-tužiteljice IJR, s obzirom da je ista iskazivala jasno, logično i životno te je njezin iskaz u suglasnosti i s drugim dokazima u postupku.

23. Vještak Žarko Željko u svom nalazu i mišljenju od 16. svibnja 2023. navodi da se predmetna nekretnina sastoji od dvije samostalne uporabne cjeline, i to stana u razizemlju ukupne korisne površine 76,08 m2 i stana u visokom prizemlju ukupne koristne površine 102,36 m2. Sukladno navedenom, vještak u nalazu i mišljenju zaključuje da stan u razizemlju odgovara suvlasničkom udjelu u omjeru od 43/100 dijela, dok stan u razizemlju odgovara suvlasničkom udjelu u omjeru od 57/100 dijela.

24. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Žarka Željka kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a što potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na navedeni nalaz i mišljenje.

25. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da su DJ kao primateljica uzdržavanja te IJ i ČJ kao davatelji uzdržavanja 15. veljače 2005. sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a kojim PJ kao vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zagrebu, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja kuću i vrt u Zagrebu, Medveščak 44, ukupne površine 191 m2, prenosi IJ i ČJ dio navedene nekretnine, i to neetažirani stan u prizemlju, površine 61 m2. Isto tako, utvrđeno je i da su tužitelji u samostalnom posjedu navedenog stana od 2005. godine.

26. U skladu s čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014; dalje: ZVDSP) samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

27. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održane 14. veljače 2019., broj: Su-IV-56/19-2).

28. Dakle, s obzirom da su tužitelji stekli posjed predmetne nekretnine 2005. godine, a da je tužba podnesena 19. ožujka 2010. godine, iz navedenog jasno proizlazi da u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok od deset godina samostalnog posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja.

29. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da su tužitelji postali vlasnici predmetne nekretnine stjecanjem prava vlasništva na temelju dosjelosti te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude (s obzirom da je pod točkom I. petita zahtjev postavljen na utvrđenje, odnosno stjecanje vlasništva dosjelošću).

30. U skladu s odredbom čl. 99. st. 2. ZOO-a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim zakonom.

31. Dakle, iz predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju proizlazi jasna zajednička namjera primateljice uzdržavanja DJ da primateljima uzdržavanja, i to I-tužiteljici IJ i pok. ČJ prenese suvlasnički dio odgovarajuće veličine uzevši u obzir korisnu površinu neetažiranog stana koji se navodi u ugovoru.

32. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da stan koji je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavlja 43/100 dijela korisne površine nekretnine, to je utvrđeno da je predmetnim ugovorom DJ prenijela tužiteljima navedeni suvlasnički omjer nekretnine u 43/100 dijela.

33. Slijedom navedenog, utvrđen je osnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim se određuje da su tuženici dužni trpjeti da tužitelji uknjiže pravo vlasništva, i to svaki u ½ dijela na 43/100 suvlasničkih dijelova nekretnine te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, a sve imajući u vidu da je eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom postavljen ipak kondemnatorni tužbeni zahtjev – iako na trpljenje upisa prava vlasništva, odnosno upisa prava vlasništva na temelju pravnog posla, koje će tužiteljice steći tek nakon uknjižbe prava vlasništva.

34. Međutim, u odnosu na dio alternativnog (eventualno kumuliranog) tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da su tužitelji vlasnici točno određenog stana, i to stana u prizemlju površine 65,49 m2 koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, predsoblja, tri sobe, kupaonice, kuhinje, ostave i wc-a povezano s vlasništvom spremišta-drvarnice u razini prizemlja površine 2,85 m2, veže u razini prizemlja površine 2,64 m2, vrta-jug u razini prizemlja površine 2,27 m2, te vrta-sjeverozapad u razini prizemlja površine 2,84 m2, sveukupne površine 76,08 m2, sud ukazuje kako sud svojom odlukom ne može tužitelje utvrditi vlasnicima posebnog dijela zgrade (stana) kada taj dio zgrade u trenutku donošenja odluke nije u zemljišnim knjigama upisan kao posebni dio zgrade te kada isti nije odlukom nadležnog tijela utvrđen samostalnom uporabnom cjelinom. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi pod poslovnim brojem Rev-929/2022-2 od 27. rujna 2023.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da su tužitelji vlasnici točno određeno stana te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Isto tako, u skladu s čl. 156. st. 1. utvrđeno je da je tužiteljima I-tuženica ZJ dužna naknaditi troškove postupka, a ne i II-tuženica ZJR ĆJ i III-tuženica RJ, a sve s obzirom da su one odmah po primitku tužbe priznale tužbe zahtjev, pa nisu uzrokovale tužiteljicama troškove postupka.

37. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

38. Slijedom navedenog I-tužiteljici IJ i II-tužiteljici IJR je za sastav tužbe priznato 500,00 eur (Tbr. 7. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 16. siječnja 2012. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), za sastav podneska od 3. siječnja 2012. 500,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 19. travnja 2012. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 19. veljače 2013. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 16. svibnja 2013. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12. ožujka 2015. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 2. studenoga 2015. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 2. ožujka 2016. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 2. prosinca 2012. 500,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 24. ožujka 2021. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12. svibnja 2021. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 28. rujna 2021. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 17. prosinca 2021. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 4. ožujka 2022. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18. siječnja 2023. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 5. lipnja 2023. 500,00 eur (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 27. veljače 2024. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu 17. svibnja 2024. 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9. srpnja 2024. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 3. rujna 2024. godine 100,00 eur (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 10. prosinca 2024. godine 500,00 eur (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 8.600,00 eur te uvećano za PDV u iznosu od 25% čini 10.750,00 EUR. Navedenom iznosu valja pridodati trošak predujma za vještačenje u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 192,45 EUR. Dakle, tužiteljima pripada naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 11.242,45 EUR, a koliko je i dosuđeno tužiteljima pod točkom IV. izreke presude.

39. Na dosuđeni trošak tužiteljima pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

40. Tužiteljima nije priznat trošak za sastav podneska od 7. veljače 2012., podneska od 9. siječnja 2013. i podneska od 1. ožujka 2016., kao i te trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 2. OT), odnosno trošak predujma za pristup vještaka na ročište, s obzirom da mu isti nije niti nastao. Tužiteljima nije priznat niti trošak za sastav podneska od 12. veljače 2013., podneska od 10. ožujka 2015. i podneska od 25. lipnja 2020., s obzirom da je iste navode mogao iznijeti ranije u postupku, odnosno na raspravi.

41. Budući je u cijelosti izgubila ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev I. tuženice ZJ za naknadu parničnog troška.

42. Isto tako, odbijen je zahtjev za naknadu troškova II. tuženice ZJR i III. tuženice LJ, a sve s obzirom da nakon priznanja tužbenog zahtjeva nisu imale potrebe za radnjama u postupku, odnosno isti troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. siječnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. I. i II. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 192,45 EUR 2. I. tuženici

3. II. tuženici i III. tuženici po punomoćniku