REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-508/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Marija Mikšec i Ljiljana Bezjak, odvjetnice u Vrbovcu, protiv tuženice MF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isključenja prava na nužni dio, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1660/2022-3 od 9. ožujka 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-460/2015-20 od 7. srpnja 2016., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1660/2022-3 od 9. ožujka 2023. i predmet vraća drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odlučeno:
„Prihvaća se žalba tužene te se preinačuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, pod poslovnim brojem P-460/2015-20 od 7. srpnja 2016. u točki I. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Tužena MF, rođena LF, prije udata L iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potpuno se isključuje od nasljeđivanja iza pokojne majke TF iz [adresa], rođene **.**.1941., a umrle **.**.2009., iza koje je u tijeku ostavinski postupak kod ovoga suda, poslovni broj O-83/13 (prije O-288/09), te se nalaže ostavinskom sudu da cjelokupnu ostavinsku imovinu temeljem vlastoručne oporuke ostaviteljice od 26. lipnja 2009., uruči tužiteljici LF, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-3170/2023-2 od 19. listopada 2023. zbog pravnoga pitanja koje glasi: „Da li je drugostupanjski sud pri odlučivanju po žalbi ovlašten preocjenjivati izvedene dokaze i ocjenjivati dodatne posredno važne činjenice (iz obrazloženja prekršajne odluke), koje nije utvrdio sud prvog stupnja, te pri tome ignorirati pretežni dio utvrđenih činjenica, a razmatrati samo jednu, kod preinačavanja prvostupanjske presude, temeljem čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku?“.
3. Tuženica nije odgovorila na reviziju.
4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužiteljica pobija i kako joj je to rješenjem ovoga suda Revd- 3170/2023-2 od 19. listopada 2023. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je stavkom 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicu isključi iz nasljedstva iza zajedničke majke parničnih stranaka, dakle, sporno je jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 85. stavka 1. točke 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 35/05, 127/13, 33/15, dalje ZN), odnosno, je li tuženica povrijedila moralnu obavezu te je li se teže ogriješila prema ostaviteljici iz razloga što se prema njoj ponašala vrlo grubo i nasilno, a što je ostaviteljica napisala u oporuci.
7.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i to: vlastoručne oporuke sada pokojne TF, presude prekršajnog suda, potvrde Policijske postaje Vrbovec o pokretanju postupaka protiv tuženice zbog prekršaja počinjenih na štetu ostaviteljice i iskaza tužiteljice saslušane kao stranke, ocijenio da se tuženica svojim ponašanjem teže ogriješila prema ostaviteljici, te da su stoga ispunjeni uvjeti za njeno isključenje iz nasljedstva, odnosno da su ispunjene pretpostavke iz članka 85. stavka 1. točke 1. ZN.
7.2. Drugostupanjski je sud pak zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje navedenih zakonskih uvjeta za isključenje iz nasljedstva te pozivom na članak 373. točku 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pritom se pozvao na samo jedan od izvedenih dokaza, presudu Prekršajnog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Vrbovcu, te obrazložio da ponašanje koje se tuženici stavlja na teret predstavlja tek izolirani slučaj nasilničkoga ponašanja.
8.1. Prema shvaćanju ovoga suda, iako se drugostupanjski sud pozvao na članak 373. točku 3. ZPP, koji daje ovlast drugostupanjskome sudu da preinači prvostupanjsku presudu ako smatra da je u njoj činjenično stanje pravilno utvrđeno, ali da je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a u konkretnome slučaju drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi i izričito ustvrdio da je „sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje, drugostupanjski je sud na izloženi način, zapravo, izveo ponovnu ocjenu dokaza i činjenično stanje utvrdio drukčije od prvostupanjskoga suda.
8.2. Ovaj je revizijski sud, rješenjem Rev 1146/2018-2 od 17. svibnja 2022., već ukinuo presudu istoga drugostupanjskoga suda donesenu u ovome postupku, kojom je taj sud također preinačio prvostupanjsku presudu i odbio istovjetni tužbeni zahtjev, s praktično sadržajno istim obrazloženjem kao i u predmetnoj pobijanoj presudi. U obrazloženju toga rješenja ovaj je revizijski sud istaknuo: „Zaključivši na temelju ocjene sadržaja presude prekršajnog suda da ponašanje koje se tuženici stavlja na teret predstavlja tek izolirani slučaj nasilničkog ponašanja drugostupanjski sud je zapravo izveo ponovnu ocjenu dokaza i na temelju te ocjene drugačije je utvrdio činjenično stanje. Takvim postupkom drugostupanjski sud nije na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio drugo (pravilno) materijalno pravo, dakle, nije postupio na način propisan odredbom 373. toč. 3. ZPP-a, već je čak i izvan ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP-a, zaključivši da tužiteljica „nije uspjela dokazati da je tužena činila takve povrede zakonske i moralne obveze koje bi proizlazile iz obiteljskih odnosa tužiteljice pa da bi se tužena time teže ogriješila prema ostaviteljici“, drugačije utvrdio činjenično stanje. Stoga je osnovana tvrdnja tužiteljice da je u konkretnoj situaciji drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP. Drugostupanjski sud, iako se je pozvao na odredbu čl. 373. toč.3. ZPP- a, sadržajno postupao je najbliže odredbi čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a i to pogrešno. Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Stoga je drugostupanjski sud, zaključivši primjenom pravila o teretu dokazivanja, suprotno prvostupanjskom sudu, da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki za isključenje iz nasljeđivanja, pogrešno primijenio i odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP. Osnovana je i tvrdnja revidentice da drugostupanjski sud ocjenu dokaza nije izveo na način propisan odredbom čl. 8. ZPP-a. Naime, za razliku od prvostupanjskog suda koji je ocijenio sve dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, a i zaključio na temelju rezultata cjelokupnog postupka, do utvrđenja o nepostojanju pretpostavki za isključenje iz nasljedstva drugostupanjski sud je došao na temelju ocjene samo jednog izvedenog dokaza, dok druge izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti nije ocjenjivao.“.
8.3. Već iz prethodno iznesenoga, pri čemu je revizijski sud u rješenju Rev 1146/2018-2 od 17. svibnja 2022., odlučujući u postupku po tada postojećoj kategoriji „izvanredne revizije“, odgovorio na pitanje istovjetno predmetnome, drugostupanjski je sud bio upoznat s time da pri odlučivanju o žalbi nije ovlašten preocjenjivati izvedene dokaze i ocjenjivati dodatne posredno važne činjenice (iz obrazloženja prekršajne odluke), koje nije utvrdio sud prvog stupnja, te pri tome ignorirati pretežni dio utvrđenih činjenica, a razmatrati samo jednu, kod preinačavanja prvostupanjske presude, a na temelju članka 373. točke 3. ZPP, te da je to dovelo do bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 373. točke 3., članka 373.a stavka 1. točke 1. i članka 8. ZPP, što je odgovor i na predmetno revizijsko pitanje.
8.4. Sada se konkretno dodaje da se radi o tome kako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi uvjerenje prvostupanjskoga suda da je sada pokojna majka parničnih stranaka više puta prijavljivala tuženicu policiji zbog ponašanja prema njoj, pa i da je jednom prilikom tuženica majku istukla drvenom letvom, zbog čega je također intervenirala policija, pri čemu je prvostupanjski sud izveo više dokaza, a ne samo onaj uvidom u jednu presudu prekršajnoga suda na koju se poziva drugostupanjski sud. Kao što je prethodno navedeno, drugostupanjski je sud pošao od toga i izričito konstatirao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa se pored navedene konstatacije sljedeća konstatacija, ona da ponašanje tuženice opisano u presudi prekršajnoga suda predstavlja tek „izolirani slučaj“, ne čini logičnim obrazloženjem činjeničnoga stanja.
9. Kako je, dakle, drugostupanjska presuda utemeljena na shvaćanju drukčijem od onoga koje čini odgovor na revizijsko pitanje, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 391. stavka 7. ZPP, a s obzirom na okolnosti opisane u točkama 8.2. i 8.3. obrazloženja ovoga rješenja odlučeno je da se predmet vrati na suđenje pred drugim vijećem (članak 371. u vezi s člankom 395. stavak 1. ZPP).
10. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
