REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3096/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević-Žak, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Eltor d.o.o. Pazin, Lovrin, Industrijska ulica 18, OIB:79465431268, kojeg zastupa punomoćnica Ines Mandekić, odvjetnica u Rijeci, radi osporavanja reda namirenja, odlučujući povodom tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1153/2022-3 od 28. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-31/2021-24 od 14. ožujka 2022., u sjednici održanoj 22. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1153/2022-3 od 28. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-31/2021-24 od 14. ožujka 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, koja se svode na pitanje zaštite prava savjesne osobe (koja je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige) prilikom utvrđenja prvenstvenog reda namirenja u ovršnom postupku i to osobe u čiju korist je upisana zabilježba ovrhe ili koje drugo pravo, nisu pitanja važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga jer je u postupku utvrđeno da je prije upisa zabilježbe rješenja o ovrsi u korist tuženika, koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u čiju korist je upisana zabilježba na temelju rješenja suda o ovrsi, na istoj nekretnini već bilo upisano založno pravo - hipoteka, na temelju ugovora o kreditu u korist tužitelja koji je isto tako savjesna osoba, pa stoga tužitelj kao osoba koja je prva upisala svoje pravo u zemljišne knjige, ima pravo prvenstvenog namirenja.
5. Odluke koje se tuženik navodi kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja, donesene su u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima, te u istima nisu zauzeta pravna shvaćanja koja se odnose na pitanje dobre vjere u ostvarivanju prava prvenstvenog reda namirenja iz iznosa kupovnine, koja bi bila u suprotnosti s pravnim shvaćanjem drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci. Stoga iste ne predstavljaju odgovarajuće razloge važnosti za postavljena pitanja.
6. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda drugostupanjski sud počinio određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo čime je ujedno povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP), pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 1. Ustava RH, te pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava RH.
7.1. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. EKLJP sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaži dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7.2. U odnosu na pritužbu koja se odnosi na povredu prava na jednakost pred zakonom zajamčenu odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH treba navesti da je ova pritužba nedovoljno obrazložena. Naime, tužitelj paušalno navodi da je stavljen u nejednak položaj u odnosu na druge subjekte dok sadržaj prijedloga, sadržaj pobijane drugostupanjske odluke, kao ni sadržaj priloga dostavljenih uz prijedlog ne ukazuju da je u istovjetnim činjeničnim i pravnim okolnostima u postupku pred domaćim sudovima, u postupku radi osporavanja reda namirenje u ovršnom postupku, bilo odlučeno na drugačiji način nego što je to učinjeno u konkretnom slučaju. U takvim okolnostima nema naznaka povrede prava na jednakost svih pred zakonom. Pritom treba navesti, glede navoda tuženika o odgovornosti države za propuste u vođenju zemljišnih knjiga, da predmet ovog postupka nije naknada šteta nastale primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga zbog nepravodobnog unošenja plombe, već koja je sporno koja stranaka ostvaruje pravo prvenstvenog reda namirenja odnosno koja je prva upisala svoje pravo na predmetnoj nekretnini u zemljišnu knjigu.
7.3. U odnosu na pritužbu tuženika koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP i čl. 48. Ustava RH, treba navesti da, imajući na umu postavljeni tužbeni zahtjev te utvrđene okolnosti konkretnog slučaja (koje u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom spora. Međutim, činjenica da je prije upisa zabilježbe rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi u njegovu korist, upisano založno pravo u korist tužitelja, sama po sebi ne znači da su mu time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. Ovaj sud ocjenjuje da se pobijana presuda temelji na valjanoj materijalnopravnoj osnovi (odredbama čl. 105. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/0 i 139/10– dalje OZ) do čl. 107. OZ, čl. 110. OZ i čl. 111. OZ, kao i na odredbama čl. 98. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 – dalje: ZZK) i čl. 184. ZZK, te na valjanoj primjeni odredaba procesnog prava, koje odredbe teže općem interesu zaštite slobode i prava svih u postupku pred sudom i da je stoga zakonita. Ništa ne ukazuje da je u danim okolnostima drugostupanjski sud primijenio citirane odredbe na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo tuženiku prekomjeran teret dokazivanja svojih tvrdnji u ovom postupku.
8. Prema ocjeni vijeća tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da bi mu tijekom drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
